REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1321/2022-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužitelja GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu MILIČEVIĆ i ŠUPUKOVIĆ d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon provedene javne, usmene i neposredne glavne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, isplatiti tužitelju GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 7.459,27 EUR (sedam tisuća četiri stotine pedeset i devet eura i dvadeset i sedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u iznosu od 1.448,93 EUR (tisuću četiri stotine i četrdeset i osam eura i devedeset i tri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.758,16 EUR (dvije tisuće sedam stotina pedeset i osam eura i šesnaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u bitnom navodi kako je 1. veljače 2021. stradao u prometnoj nezgodi na autocesti A3 kao putnik osobnog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženika NĆ. Navodi da je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji (oguljotine kože vlasišta te obje potkoljenice, istegnuće mišića vrata, višekomadni prijelom distalne trećine lijeve ključne kosti s pomakom, prijelom stražnjeg okrajka osmog lijevog rebra bez pomaka ulijevo, prijelom bližeg članka palca desnog stopala) te potražuje naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, kao i troškova liječenja, prema konačno postavljenom (smanjenom) tužbenom zahtjevu u iznosu od 8.908,20 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2021. (od prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u bitnom osporava osnovu i visinu štete navodeći kako je isplatom iznosa od 3.318,07 EUR na ime neimovinske štete (stranica spisa 98) u mirnom postupku u cijelosti ispunio obvezu prema tužitelju. Navodi i kako postoji odgovornost odnosno doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja s obzirom na to da kritične zgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev "preko primjerenog iznosa" i potražuje trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je saslušao tužitelja (stranice spisa 118-119), proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (područje vještačenja: cestovni promet i procjena vrijednosti motornih vozila) (stranice spisa 139-142), vještačenje po stalnom sudskom vještaku Peri Bubalu (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: sudska medicina) (stranice spisa 145-150), kao i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jošku Filipušiću (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: kirurgija) (stranice spisa 172-174) kojeg je usmeno saslušao na ročištu (stranica spisa 226). U tijeku postupka sud je pročitao zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I postaje prometne policije Zagreb, klasa 211-04/21—K/223, urbroj 511-19-44/06-K-16/2021, od 29. ožujka 2021. (stranice spisa 16-19), kaznenu prijavu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I postaje prometne policije Zagreb, klasa 211-04/21-K-/223, 511-19-44/06-k- 16/2021, od 29. ožujka 2021. (stranice spisa 20-21), kao i fotografski elaborat s pripadajućim situacijskim planom (stranica spisa 31-52) te spis kaznenog predmeta. Isto tako, sud je pročitao liječničku dokumentaciju za tužitelja (stranice spisa 53-94, 107112), opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja (stranice spisa 24-30) te račun na ime izvršene medicinske usluge (stranica spisa 8). Pročitan je i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Marije Bošković (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: sudska medicina) (stranice spisa 9-15). Konačno, izvršen je uvid u fotografije naruženja tužitelja (stranice spisa 5-7) te je pročitan odštetni zahtjev zajedno s dokazom o slanju (stranice spisa 22-23).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, kao i troškova liječenja, u vezi sa štetnim događajem od 1. veljače 2021. godine.

6. U tijeku postupka među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija, kao ni nastanak štetnog događaja, kao ni da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 3.318,07 EUR na ime neimovinske štete (stranica spisa 98).

Međutim, u tijeku postupka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i postojanje odgovornosti odnosno doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja s obzirom na to da nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

7. Tužitelj je prilikom njegovog saslušanja u bitnom naveo kako je kritične zgode sjedio na stražnjem sjedištu vozila iza suvozača nevezan sigurnosnim pojasom te da je drijemao i samo čuo i osjetio manevar i udarac, a potom i zanošenje automobila. Navodi da je lijevim ramenom udario u sjedalo suvozača, kao i da pretpostavlja da je desnom nogom udario u šinu sjedala te da mu je tkivo bilo rastrgano, pri čemu je ujedno pretrpio i lom palca i imao hematome po glavi. Dodaje i da je ima trošak liječenja u iznosu od 159,27 EUR na ime magnetne rezonancije koju je obavio u privatnoj ustanovi s obzirom na to da je termin dobio tek za godinu dana, a o čemu ima i odgovarajuću potvrdu. Isto tako, navodi da i dalje trpi posljedice predmetnog štetnog događaja (bol u ramenu, trnjenje prstiju, jake boli prilikom promjene vremena i sl.), kao i da ima ožiljke, i to ožiljak na lijevom ramenu koji se proteže od lijevog ramena do početka prsa u duljini od oko deset centimetara te ožiljak na desnoj nozi koji se odnosi na svjetliji dio na koži promjera oko sedam centimetara ispod koljena. Navodi kako drugi primjećuju ožiljak na lijevom ramenu.

Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti jer je iskazivao jasno, logično i uvjerljivo, kao i s obzirom na to da je iskaz sukladan spisu predmeta.

S obzirom na to da nijedna činjenica u postupku nije ostala sporna odnosno da nakon saslušanja tužitelja nije postojala potreba za daljnjim provođenjem personalnih dokaza, sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem po tužitelju predloženih svjedoka ŠĆ i ZĆ, a o čemu je odlučio raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2022. godine.

8. Radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali i radi utvrđenja visine štete i uročno-posljedične veze sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jošku Filipušiću (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: kirurgija) (stranice spisa 172-174) kojega je usmeno saslušao na ročištu 26. kolovoza 2026. (stranica spisa 226) i iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti od deset posto pri čemu prijelom osmog rebra, tj. ozljeda do koje je došlo zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa (v. točku 9. obrazloženja), nije sudjelovala u postotku smanjenja životnih aktivnosti.

U pogledu trajanja i intenziteta bolova stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je bol jačeg intenziteta trajala pet dana, srednjeg intenziteta deset dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni pet mjeseci. Nadalje, stalni sudski vještak u svom mišljenju ističe i kako se povremeni manji boli kod tužitelja javljaju i dalje i kao takvi ulaze u pojačane napore.

U pogledu trajanja i intenziteta straha, stalni sudski vještak navodi da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U tijeku daljnjeg liječenja, ističe stalni sudski vještak, kod tužitelja je bio prisutan tzv. sekundarni strah, i to jači u trajanju pet dana, srednji u trajanju šest dana i manji u trajanju sedam dana pri čemu je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od šezdeset dana bio prisutan zbog brige za zdravlje, ishod liječenja te sudjelovanje u prometu zbog mogućnosti novog ozljeđivanja.

Konačno, u pogledu tuđe pomoći i njege stalni sudski vještak navodi da je predmetna bila potrebna dva sata dnevno kroz pet mjeseci (v. stranicu spisa 174) pri čemu je kod tužitelja došlo do naruženja manjeg prema srednjem stupnju koje je povremeno uočljivo trećima.

Predmetno vještačenja prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno te utemeljeno na uvidu u mjerodavnu liječničku dokumentaciju, kao i spis predmeta, pri čemu ga prigovori tuženika iz podneska od 29. lipnja 2026. (stranica spisa 186) nisu doveli u pitanje.

Naime, prilikom usmenog saslušanja na ročištu 26. kolovoza 2026. stalni sudski vještak je otklonio prigovore tuženika u dijelu koji se odnose na navodno zbrajanje trajnih posljedica navodeći da u nalazu i mišljenju nije provodio zbrajanje po pojedinim kategorijama (ozljedama), već da je provodio raščlanjivanje po pojedinim ozljedama. Nadalje, stalni sudski vještak se očitovao i u pogledu prigovora tuženika u vezi s prijelomom osmog rebra, a do koje ozljede je došlo zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa (v. točku 9. obrazloženja) u pogledu čega je naveo da se procjena bolova i straha ne bi mijenjala i u slučaju da tužitelj nije zadobio prijelom desnog rebra s obzirom na to da druge (teže) ozljede uzrokuju veće trpljenje bolova i obuhvaćaju i predmetnu ozljedu kao ozljedu minorne naravi (stranica spisa 226).

9. Kao što je već navedeno, a što je potvrdio i sam tužitelj prilikom njegovog saslušanja, tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a u vezi s čim je provedeno i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Peri Bubalu (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: sudska medicina) (stranice spisa 145-150) iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa mogao zadobiti sve ozljede, osim prijeloma stražnjeg okrajka desnog rebra.

Predmetni nalaz i mišljenje prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno te utemeljeno na uvidu u mjerodavnu liječničku dokumentaciju, kao i spis predmeta, pri čemu stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje, a nisu ni tražile njegovo usmeno saslušanje (stranica spisa 228).

Pritom je sud radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja proveo i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (područje vještačenja: cestovni promet i procjena vrijednosti motornih vozila) koji je utvrdio kako je vozilo osiguranika tuženika najprije prednjim dijelom naletjelo na klemfix s postoljem kojom prilikom je vozilo ostvarilo gubitak brzine od oko 5 km/h, a tijelo tužitelja poletjelo prema naprijed (stranice spisa 141-142).

Predmetni nalaz i mišljenje prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno te utemeljeno na uvidu u spis predmeta, pri čemu stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje, a nisu ni tražile usmeno saslušavanje stalnog sudskog vještaka.

10. Iz svega navedenoga ovaj sud je shvaćanja kako u konkretnom predmetu ne može postojati odgovornost odnosno doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja s obzirom na to da je do svih ozljeda, osim prijeloma okrajka desnog rebra, moglo doći neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa.

Naime, činjenica da tužitelj nije imao sigurnosni pojas u konkretnom slučaju predstavlja protupravno postupanje, ali u prekršajno-pravnom, a ne građansko-pravnom smislu. Međutim, građansko-pravno ovaj sud ne nalazi da na strani tužitelja postoji (su)odgovornost s obzirom na to da je stalni sudski vještak Joško Filipušić jasno naveo da ozljeda do koje je došlo nekorištenjem sigurnosnog pojasa nije utjecala ni na smanjenje životnih aktivnosti, a niti na njegovu procjenu na ime bolova i straha pa se stoga tužitelju prema shvaćanju ovoga suda ne može pripisati doprinos.

U tom smislu potrebno je navesti i kako je člankom 51. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015. i 108/2017. – dalje u tekstu: ZSPC) propisano kako je vozač (u ovom slučaju osiguranik tuženika NĆ) dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

Osiguranik tuženika NĆ, a kako to proizlazi iz spisa predmeta kojemu je priklopljen i spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 1400/2023, nije postupio na opisani način, a slijedom čega je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa (izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu) opisano i kažnjivo po članku 227. stavcima 1. i 2. Kaznenoga zakona ("Narodne novine", broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019.), a što proizlazi iz presude o izdavanju kaznenog naloga Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1400/2023-4 od 18. siječnja 2024. (stranice 199-202 kaznenog spisa) koja je pravomoćna (stranice 214-215 kaznenog spisa) i koja kao takva obvezuje ovaj sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja (članak 12. stavak 3. ZPP-a).

11. Nakon nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka tužiteljica je podneskom od 30. lipnja 2026. smanjila tužbeni zahtjev s prvotno postavljenih 10.312,56 EUR na 8.908,20 EUR.

Uzimajući u obzir da se tuženik nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, kao i da smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe (članak 191. stavak 3. ZPP- a), ali predstavlja djelomično povlačenje tužbe sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, to je u konkretnom slučaju potreban pristanak tuženika sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a. Međutim, istim člankom propisano je i kako se smatra da je tuženik pristao na povlačenje ako se u roku od petnaest dana od obavijesti o povlačenju ne izjasni o tome.

Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir da je tuženiku podnesak tužitelja dostavljen 17. srpnja 2026. te da se nije izjasnio o povlačenju, to se smatra da je tuženik pristao na povlačenje pa nije bilo potrebe za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je tužba djelomično povučena.

12. Nakon što je utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, kao i postojanje uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, a prije obrazlaganja visine naknade koju je sud dosudio na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete potrebno je navesti kako je člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje u tekstu: ZOO) propisano da je onaj tko drugom prouzroči štetu dužan tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu je krivnja osiguranika tuženika utvrđena u kaznenom postupku (v. točku 10. obrazloženja).

Člankom 1100. stavcima 1. i 2. ZOO-a propisano je kako će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pri čemu će sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih bola i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Člankom 1095. stavkom 1. ZOO-a propisano je, između ostaloga, kako je onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s tim.

13. Slijedom svega prethodno navedenoga, a uzimajući u obzir dob tužitelja (rođen 1983.), kao i težinu posljedica koje je pretrpio u ovom štetnog događaju, a zbog kojih će u tijeku života morati ulagati pojačane napore koje ne bi morao ulagati da nije bilo ovog štetnog događaja, ovaj sud smatra kako tužitelju pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u daljnjem iznosu od 5.800,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, te za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) u iznosu od 1,500,00 EUR (300 sati, v. stranicu spisa 174), a na temelju neto cijene sata u iznosu od 5,00 EUR, a koji iznos je sud odredio po slobodnoj ocjeni na temelju članka 223. stavka 1. ZPP-a uzimajući u obzir da bi se visina cijene sata tuđe pomoći i njege mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama odnosno da bi se moralo provoditi financijsko vještačenje, a što bi u konkretnom slučaju bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavka 1. ZPP-a. U preostalom dijelu (preko 5,00 EUR po satu, za 267,00 EUR) zahtjev tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovan jer bi njime cijena sata tuđe pomoći i njege premašila cijenu neto sata radnika koji prima minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj i koju svake godine Vlada Republike Hrvatske određuje uredbom i javno objavljuje u Narodnim novinama.

Pritom je potrebno navesti i kako se sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade vodio činjenicom da je od dana podnošenja tužbe (10. svibanj 2022.) do danas nastupila značajna inflacija, a koju prihvaćaju i drugostupanjski sudovi. Naime, upravo su (novi) Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda (2/20.) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-2020-5, s obzirom na promjene u vrijednosti novca pa je stoga logično i zdravorazumski da prvostupanjski sudovi korigiraju inflatorne promjene ne čekajući pritom izmjene Orijentacijskih kriterija koji su pritom, a kako im i sami naziv kaže, orijentacija, a ne izvor prava koji bi niži sud matematički i slijepo morao pratiti.

14. U pogledu troška liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama prije svega valja navesti kako sustav javnog zdravstva nije nenaplatan kako se to učestalo nastoji prikazati, već počiva na obveznom zdravstvenom osiguranju kojim upravlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kao javna ustanova sukladno članku 97. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/2013. i 137/2013.).

Predmetni sustav financira se tako obveznim doprinosima na plaću koje uplaćuju poslodavci na bruto plaću svake zaposlene osobe, kao i metodom poreznoga ustupa kojom se iz sredstava državnog proračuna naknađuje deficit u javnozdravstvenom sustavu. Dakle, porezni obveznici financiraju taj sustav pri čemu u pravilu nemaju mogućnost birati hoće li ili ne biti obvezno zdravstveno osigurani.

U tom smislu općepoznata je činjenica da je javni zdravstveni sustav opterećen s obzirom na to da je u obvezi pružiti Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.) zajamčenu zdravstvenu zaštitu svim građanima Republike Hrvatske, a što za posljedicu ima i duge liste čekanja.

Kada se navedeno uzme u obzir i dovede u vezu s obvezom svake osobe, pa tako i tužiteljice, da se brine o očuvanju i unaprjeđenju svoga zdravlja, a koja obveza je propisana člankom 5. stavkom 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/2018), to ovaj sud smatra kako je trošak liječenja tužitelja učinjen u okviru privatnog zdravstva bio opravdan i nužan te usmjeren na umanjenje posljedica štetnog događaja, a slijedom čega mu je priznat i trošak magnetske rezonance za koju je dostavio račun (stranica spisa 8) u iznosu od 159,27 EUR.

15. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati na neimovinsku i imovinsku (tuđa pomoć i njega) štetu temelji se na članku 12. stavku 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.), i to od prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 25. rujna 2021. (članak 183. stavak 1. ZOO-a), a koje shvaćanje potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. presudu Vrhovnog suda, poslovni broj Rev-373/2022-3 od 29. studenoga 2022.).

Odluka o stopi zakonske zatezne kamate donesena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Tako je kamatna stopa za razdoblje do 31. prosinca 2022. dosuđena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena (članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 78/2015.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 114/2022.), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.).

Na isti način dosuđena je i zakonska zatezna kamata na ime računa za izvršenu magnetsku rezonancu.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavku 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT) uzimajući u obzir vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.908,20 EUR, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da stranci pripada pravo na naknadu ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu (v. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1067/2023-2 od 20. prosinca 2023., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-312/2023-2 od 27. svibnja 2025. i dr.).

17. Tako je tužitelju dosuđeno 100 bodova na ime odštetnog zahtjeva od 24. rujna 2021. (Tbr. 32. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime tužbe od 10. svibnja 2022. (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 26. srpnja 2022. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a),100 bodova na ime ročišta od 19. rujna 2022. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a),100 bodova na ime ročišta od 12. prosinca 2022. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 16. prosinca 2025. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a),100 bodova na ime ročišta od 19. studenoga 2025. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 30. lipnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), kao i 100 bodova na ime ročišta od 26. kolovoza 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), odnosno ukupno 900 bodova, a što kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) iznosi 1.800,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a (450,00 EUR), a što ukupno iznosi 2.250,00 EUR.

Isto tako, tužitelju je valjalo priznati i 299,08 EUR na ime plaćenog predujma za vještačenje, a koji iznos je tužitelj platio sukladno evidenciji u eSpisu, kao i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 209,08 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018. i 51/2023.) i na temelju njega donesene Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, dok je u preostalom dijelu (za 790,92 EUR) zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Pritom je potrebno navesti kako tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu s obzirom na to da ga do dana donošenja ove presude nije platio, a što proizlazi iz uvida u eSpis pa ga stoga ne može potraživati od protivne stranke.

Kako tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu (kvalitativno je uspio sa 100%, a kvantitativno 84%), a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, to je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude, tj. da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi sav parnični trošak koji je imao u sporu.

Slijedom svega navedenoga tužitelju je valjalo priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.758,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a, a koja kamata je odmjerena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a. U preostalom dijelu (za 1.103,42 EUR) zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka je valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Na temelju članka 155. stavka 1. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak podneska od 16. lipnja 2025. s obzirom na to da je riječ o požurnici, kao ni troškovi podnesaka od 26. studenoga 2025. i 24. lipnja 2026. kojima dostavlja dokaze o uplatama s obzirom na to da navedeno sud može sam utvrditi uvidom u eSpis.

19. U pogledu troška ročišta za objavu presude potrebno je navesti kako za sada nije izvjesno hoće li tužitelj na predmetno pristupiti ili ne.

Slijedom navedenoga, a u slučaju da tužitelj pristupi na ročište za objavu, sud će zasebnim rješenjem odlučiti o predmetnom trošku kojeg je tužitelj pravovremeno postavio (članak 164. stavak 3. ZPP-a).

20. Konačno, svi iznosi izvorno iskazani u kunama utvrđeni su preračunavanjem kuna u EUR na temelju fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/2022. i 88/2022.).

21. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove odluke pri čemu se, s obzirom na brojnost navoda stranaka u postupku, ističe i kako obveza suda nije pružiti detaljni odgovor na svaki navod stranke, već iznijeti dostatne razloge o ključnim elementima spora odnosno o onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Rev- 1512/2024-2 od 5. ožujka 2025. godine.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a o žalbi odlučuje županijski sud (članak 348. stavci 1. i 3. u vezi s člankom 357. ZPP-a).

Osoba koja podnosi žalbu dužna je platiti sudsku pristojbu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i na temelju njega donesene Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, osim u slučaju da je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.

Dostaviti:

- tužitelju putem punomoćnika, zajedno s rješenjem o pristojbi na prvostupanjsku presudu

- tuženiku putem punomoćnika