REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-540/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja JE, vlasnika obrta [obrt], obrt za prijevoz, [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. Vera Glasnović Gjoni i Mirna Radolović, odvjetnici u Puli, protiv tuženika SPORT CONCEPT d.o.o., OIB: 64932008996, V. Ravnice 10, 10123 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hrabar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.924,48 EUR, 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljev prijedlog od 14. svibnja 2025. za održavanje ročišta.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar, Zagreb, Savska cesta 9, poslovni broj Ovrv-97155/2025, UPP/OS-Ovrv- 1388/2025 od 6. studenoga 2025. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.924,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 18. prosinca 2021. do isplate te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 6. studenoga 2025. do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama od 8. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani tuženikov zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove u iznosu od 500,00 EUR po stopi koja prelazi stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i tuženikov zahtjev za naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe na prigovor i odluku suda „po odluci suda“ s pripadajućim zateznim kamatama od 8. rujna 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik Valerija Pernar, Zagreb, Savska cesta 9, izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-97155/2025, UPP/OS-Ovrv-1388/2025 od 6. studenoga 2025.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je istaknuo prigovor zastare u bitnome navodeći kako je predmetni račun dospio na naplatu 17. prosinca 2021., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 22. rujna 2025., odnosno 3 godine, 9 mjeseci i 4 dana nakon početka zastarnog roka iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 14. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima. Osporio je da bi tužitelj obavio uslugu na način i u obujmu kako je to navedeno u vjerodostojnoj ispravi. Naime, iz vjerodostojne isprave je vidljivo da tužitelj svoje potraživanje temelji na navodno obavljenih 58 sati rada. S tim u svezi je istaknuo da se radi o usluzi koja, u navedenom obujmu, nikada nije bila obavljena zbog čega je osporio kako osnovu tako i visinu predmetne tražbine.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-540/2026 od 22. travnja 2026. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 14. svibnja 2026. predložio održati ročište, u cijelosti je osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora te je dostavio isprave i predložio druge dokaze u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u bitnome naveo kako je nakon primitka obavijesti o prijedlogu za ovrhu, tuženik e - mailom od 3. studenoga 2025. priznao dug čime je prekinuo zastaru, nakon čega je zastarni rok počeo iznova teći pa je neosnovan prigovor zastare. Nadalje je u bitnome naveo da je tužitelj za tuženika obavio usluge rada kombinirke, po jedičnoj mjeri sati, količine 45 sati, te usluge rada kamiona MAN, po jediničnoj mjeri satu, količine 13 sati, odnosno ukupno 58 sati rada u vremenskom razdoblju od 1. prosinca do 10. prosinca 2021., da je prilikom izvođenja radova, tužitelj vodio dnevnik rada stroja i vozila, te je u potvrdama dnevnika rada stroja i vozila, tužitelj uredno vodio koju uslugu je pružio, kojeg dana, opis radova, jedinicu mjere te koliko je sati izvedeno, da su predmetne potvrde nakon izvršenog rada, ovjerom potpisali radnik tužitelja - strojar i radnik tuženika u svojstvu naručitelja, da su predmetni dnevnici rada stroja i vozila zajedno s računom poslani tuženiku. Također navodi da je tužitelj dostavio račune i dnevnike rada stroja i vozila, koje je tuženik potpisao u svojstvu naručitelja, koji nisu osporeni. Sukladno izdanim i potpisanim potvrdama proizlazi da su izvedeni radovi prijevoza materijala, odvoza na deponij, iskrcaj šlepera, premještanje materijala, premještanje vreća, pražnjenje vreća i drugi potrebni poslovi za potrebe tuženika, te da iz ukupno obračunatih jediničnih mjera sati proizlazi da je utrošeno 89 sati u izvođenje radova za potrebe tuženika kao naručitelja, dok je tužitelj izvršio obračun za 58 sati u računu 65/1/1 od 17. prosinca 2021. Dakle, iako je utrošeno 89 sati u izvođenje radova, tužitelj je obračunao 58 sati i izvršio umanjenje na koje se poziva tuženik.

5. U podnesku od 11. lipnja 2026. tuženik je u bitnome naveo kako, suprotno tužiteljevoj tvrdnji, tuženik nije priznao dug i da je zastara nastupila i prije e-maila tuženika upućenog tužitelju 3. studenoga 2025., dok se zastarni rok koji je već istekao ne može e prekinuti. Osim toga je u bitnome naveo kako je u tom e-mailu tuženikov član uprave izrazio spremnost podmirenja samo manjeg, nespornog dijela duga.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: računa broj 65/1/1 od 17. prosinca 2021. (str. 9. i 82. spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (str. 74. – 77. spisa), izvatka iz obrtnog registra za tužitelja (str. 30. – 30.b i 79. – 81. spisa), e-maila od 3. studenoga 2025. (str. 78. spisa), dnevnika rada stroja i vozila (str. 83. – 86. spisa), narudžbenice (str. 87. – 88. spisa), računa broj 64/1/1 do 30. studenoga 2021. s potvrdom o plaćanju (str. 92. – 93. spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.924,48 EUR po računu broj 65/1/1 od 17. prosinca 2021. ispostavljenom po osnovi naknade za usluge rada kombinirke i kamiona MAN.

9. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave tridesete ZPP-a, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461a. stavka 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP-a). Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 461.a stavak 5. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 6. ZPP -a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 7. ZPP). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a to nije moguće (članak 461.a stavak 11. ZPP). Na navedeno su parnične stranke upozorene u rješenju suda od 22. travnja 2026., koje je tužitelj uredno primio po svom punomoćniku 6. svibnja 2026., a tuženik po svom punomoćniku 28. travnja 2026. što je sud utvrdio uvidom u e-spis i potvrde o otpravku.

10. Osnovan je prigovor zastare.

Odredbom članak 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

Prema odredbi članka 14. stavka 2. ZOO-a, trgovački ugovori, prema ovom Zakonu, jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

11. U konkretnom slučaju se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu za usluge rada kombinirke i kamiona MAN po računu broj 65/1/1 od 17. prosinca 2021 . koje je, kao što to proizlazi i iz navoda samog tužitelja iz podneska od 14. svibnja 2026., tužitelj obavio u okviru tužiteljeve djelatnosti koja čini predmet njegovog poslovanja, koja činjenica proizlazi i iz izvatka iz obrtnog registra za tužitelja (str. 30. – 30.b i 79. – 81. spisa). Stoga se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru u smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a zbog čega se na zastaru predmetne tražbine u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz članka 228. stavka 1. ZOO -a kao što to osnovano ističe tuženik.

Uvidom u predmetni račun proizlazi kako su predmetne usluge obavljene 17. prosinca 2021., koji datum je naveden i kao datum dospijeća predmetnog računa. Osim toga, i sam tužitelj u podnesku od 14. svibnja 2026. navodi kako su predmetne usluge obavljane u vremenskom razdoblju od 1. prosinca do 10. prosinca 2021., što proizlazi i iz dnevnika rada stroja i vozila (str. 83. – 86. spisa). Budući da je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu od 31. kolovoza 2025., proizlazi da je u trenutku pokretanja ovog postupka već istekao trogodišnji zastarni rok iz članka 228. stavka 1. ZPP-a koji je u svakom slučaju počeo teći 17. prosinca 2021. zbog čega je istekao 17. prosinca 2024.

12. Tužitelj neosnovano tvrdi kako je u konkretnom slučaju zastara prekinuta tuženikovim priznanjem duga u e-mailu od 3. studenoga 2025.

Točno je da se u skladu s odredbom članka 240. stavka 1. ZOO -a zastara se prekida kad dužnik prizna dug.

Međutim, u konkretnom slučaju je, kao što je prethodno obrazloženo, posljednji dan zastarnog roka bio 7. prosinca 2024., dok je navedeni e-mail upućen nakon toga 3. studenoga 2025., dakle, nakon što je već nastupila zastara predmetne tražbine. Zbog toga tuženik osnovano ističe kako nema prekida zastare ako je već istekao zastarni rok kao u konkretnom slučaju.

13. U skladu s odredbom članka 220. stavka 1. ZOO-a, pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Priznanje zastarjele obveze u skladu s citiranom odredbom mora biti dano u pisanom obliku. Osim toga, ono mora biti jasno, određeno i bezuvjetno. Priznanje duga mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. Izjava o priznanju duga koja bi mogla imati za posljedicu odricanje od zastare, mora biti učinjena na način iz kojega nedvojbeno proizlazi priznanje duga, te da se kod toga zna koja je osnova toga duga, kao i njegova visina. Pisano priznanje vraća pravni odnos između vjerovnika i dužnika u stanje u kojem je bio prije početka tijeka zastarijevanja zbog čega zastarni rok počinje teći ispočetka.

14. Uvidom u tuženikov e-mail od 3. studenoga 2025. (str. 78. spisa), koji je nesporno uputio tuženikov član uprave ZE kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, u bitnome je utvrđeno kako u tom e-mailu tuženik poziva tužitelja na dogovor u bitnome navodeći kako nije sporno da će podmiriti stvarno izvršenu uslugu odnosno rad koji je zaista obavljen. Nadalje navodi kako je predmetna faktura bila predmet usmenog prigovora iz razloga što su fakturirani radni sati za dva stroja iako je uslugu obavljao jedan strojar zbog čega je tužitelj zamoljen da korigira predmetnu fakturu. Osim toga navodi kako su u dnevniku rada evidentirani sati prisustva strojeva na gradilištu radi tužiteljeve interne evidencije, a ne stvarni sati rada, da su otpremnice potpisivane u dobroj namjeri, pod pretpostavkom da se evidentiraju samo sati stvarnog rada strojeva, a ne i vrijeme njihova mirovanja. Zbog toga tuženik smatra da je na prvoj (koja je u cijelosti plaćena) i predmetnoj fakturi ukupno naplaćeno oko 32 radna sata izvan dogovorenog opsega s čime je tužitelj upoznat i na što je tužitelj više puta usmeno upozoren, s time da mu je rečeno da tuženik neće moći platiti predmetni račun dok se ne izvrši korekcija, odnosno dok se ne dostave ispravljeni računi ili odobrenje za njih. Konačno u tom e-mailu tuženik izražava spremnost podmiriti nesporni dio duga zbog čega moli za razumijevanje i dogovor o daljnjim koracima.

15. Uzevši u obzir sadržaj tuženikovog e-maila od 3. studenoga 2025., taj e-mail, prema utvrđenju suda, predstavlja previše općenitu izjavu o dugu koja je potpuno neodređena u pogledu visine duga. Naime, iz te se isprave ne može nedvojbeno utvrditi visina duga, a i sam njezin sadržaj upućuje na pokušaj dogovora oko iznosa (visine) duga, a ne na priznanje nekog određenog iznosa duga. Navedeno tim više što i sam tužitelj u podnesku od 14. svibnja 2026. u bitnome navodi da iako je utrošeno 89 sati u izvođenje radova, tužitelj je obračunao 58 sati i izvršio umanjenje na koje se poziva tuženik.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da predmetni e-mail ne predstavlja niti pisano priznanje zastarjele koje bi u smislu odredbe članka 220. stavka 1. ZOO-a imalo učinak odricanja od zastare. Posljedično, tuženik se u konkretnom slučaju nije niti odrekao od zastare u smislu odredbe članka 220. stavka 1. ZOO-a.

16. Budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je nastupila zastara predmetne tražbine, sud je utvrdio da nije potrebno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, svjedoka LE, pribavljanjem podataka od Porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza niti vještačenjem jer je u ovom sporu male vrijednosti sve činjenice odlučne za utvrđivanje osnovanosti prigovora zastare bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. Iz navedenih razloga je sud utvrdio da održavanje ročišta nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka budući da se s obzirom na okolnosti slučaja pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Stoga je sud odbio tužiteljev prijedlog za održavanje ročišta i odlučio kao u izreci rješenja.

17. S obzirom na to da je utvrđeno da je nastupila zastara predmetne tražbine, to je, uzevši u obzir navedeno, sud donio presudu u pisanom postupku na temelju citiranih odredaba članka 461.a ZPP-a kojom je, na temelju odredbe članka 451. stavka. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude).

18. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan proizlazi da je tuženik uspio u sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.924,48 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja prigovora u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: OT) i obrazloženog podneska od 11. lipnja 2026. kojim se očituje na tužiteljev podnesak od 14. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), što ukupno iznosi 400,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 500,00 EUR. Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tuženik jer se radi o troškovima postupka.

19. Tuženik nema pravo na naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe na prigovor i odluku suda „po odluci suda“ jer u svom zahtjevu nije određeno naveo iznos (visinu) sudskih pristojbi čiju naknadu zahtijeva što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 164. stavcima 1. – 3. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 8. rujna 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP-a).

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.