REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3281/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužiteljice JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, Jurišićeva ulica 30, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, Strojarska cesta 8, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave zaključene 2. rujna 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, isplatiti tužiteljici JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 496,36 EUR (četiri stotine devedeset i šest eura i trideset i šest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu (za 844,14 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 936,39 EUR (devet stotina trideset i šest eura i trideset i devet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. rujna 2026. pa do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u bitnom navodi kako je 25. veljače 2021. stradala kao putnica u prometnoj nezgodi na način da je osiguranik tuženika udario u stražnji dio osobnog automobila u kojemu se nalazila tužiteljica i koji je bio zaustavljen. Navodi kako je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji te potražuje naknadu daljnjeg iznosa na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u iznosu od 1.340,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. srpnja 2022. (datum zaprimanja odštetnog zahtjeva) pa do isplate. Predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u bitnom osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali i osnovu s obzirom na to da navodi kako je isplatom iznosa od 2.784,04 EUR u mirnom postupku u cijelosti namirena šteta na ime štetnog događaja od 25. veljače 2021. godine. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i potražuje trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je saslušao tužiteljicu (stranica spisa 199) te je proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Meliti Uremović (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: fizikalna medicina i rehabilitacija) (stranice spisa 96-98). Ujedno je sud pročitao potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I postaje prometne policije Zagreb, klasa 211-04/21-P/4612, urbroj: 511-19-44/06-P-692/2021, od 27. ožujka 2021. (stranice spisa 6-8), liječničku dokumentaciju tužiteljice (stranice spisa 9-27, 52-61), izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (stranica spisa 29), kao i obavijesti o trajanju privremene nesposobnosti / spriječenosti za rad (stranice spisa 30-31) te račun od 26. veljače 2021. (stranica spisa 28). Konačno, sud je pročitao odštetni zahtjev zajedno s dokazom o datumu slanja i zaprimanja (stranice spisa 32-35).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u vezi sa štetnim događajem od 25. veljače 2021. godine.

6. U tijeku postupka među strankama nisu sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao ni nastanak štetnog događaja. Isto tako, nije sporno da je tuženik na ime štetnog događaja tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 2.803,64 EUR.

Međutim, u tijeku postupka sporna je osnova, ali i visina tužbenog zahtjeva uzimajući u obzir navode tuženika da je isplatom iznosa od 2.803,64 EUR u cijelosti namirena šteta na ime štetnog događaja od 25. veljače 2021., a sve sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. godine.

Naime, u situaciji kada tuženik ospori visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da je izvršenom isplatom u mirnom postupku u cijelosti namirena šteta proizašla iz štetnog događaja, to je tužiteljica trebala dokazati osnovanost visine tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je na temelju odredbe članka 219. ZPP-a trebala predložiti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a što je i učinila, a zbog čega je u postupku pred ovim sudom utvrđeno da u mirnom postupku isplatom nije u cijelosti namirena šteta te je stoga u postupku tužiteljica dokazala osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva slijedom čega joj je u ovom postupku dosuđen i daljnji iznos od 496,36 EUR.

7. Sud je u tijeku postupka saslušao tužiteljicu koja u svom iskazu (stranica spisa 199) u bitnom navodi kako je pretrpjela ozljedu vrata te da i danas ima problema s vratnom kralježnicom pri čemu ističe da prije štetnog događaja nije imala problema s vratnom kralježnicom. Ističe kako je više puta išla ne preglede zbog bolova u vratu, kao i vrtoglavica. Nakon štetnog događaja joj je tuđu pomoć i njegu pružala kći, a koja se sastojala u pomoći prilikom obavljanja poslova kao što je odlazak u trgovinu, oblačenje i sl.

Sud iskaz tužiteljice prihvaća u dijelu koji se odnosi na ozljedu vratne kralježnice s obzirom na to da je logičan i sukladan stanju spisa, uključujući i nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje (v. točku 8. obrazloženja).

Međutim, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je prilikom svog saslušanja navela da je trpjela (i trpi) bolove desnog ramena i desne ruke s obzirom na to da navedeno ne proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje (v. točku 8. obrazloženja) koja je izrijekom navela kako liječenje bolova u desnom ramenu nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 25. veljače 2021. (stranica spisa 98) i koji dio iskaza stoga nije navodio u ovoj presudi.

8. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, ali i uzročno-posljedične veze, sud je u postupku proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Meliti Uremović (područje vještačenja: medicina, grana vještačenja: fizikalna medicina i rehabilitacija) koja je u svom nalazu i mišljenju navela kako je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata pri čemu je stalna sudska vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja izvršila uvid u spis predmeta u kojemu se nalazi i zdravstveni karton tužiteljice te je ujedno pregledala tužiteljicu. Prema navodima stalne sudske vještakinje liječenje tužiteljice je završeno i zdravstveno stanje stabilizirano 14. veljače 2022. godine.

Pritom, a kao što je sud već i naveo, iz nalaza i mišljenja proizlazi kako ne postoji uzročno-posljedična veza između bolova u desnom ramenu i štetnog događaja (stranica spisa 98) pri čemu se tužiteljica nije protivila nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje (stranice spisa 106-107), a niti je tražila usmeno saslušanje stalne sudske vještakinje u postupku (stranica spisa 110).

U pogledu trajanja i intenziteta bolova stalna sudska vještakinja u svom mišljenju navodi da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju tri dana, bol srednjeg intenziteta u trajanju sedam dana, a bol manjeg intenziteta u trajanju šezdeset dana.

U vezi s trajanjem i intenzitetom straha stalna sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica trpjela primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, a koji je bio kratkotrajan i intenzivan, dok je sekundarni strah, kao posljedica tjelesne ozljede, jačeg intenziteta trpjela tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana, a manjeg intenziteta petnaest dana. Kasni strah u vidu bojaznosti za ishod liječenja trajao je mjesec dana.

U vezi sa smanjenjem životnih aktivnosti stalna sudska vještakinja je u svom mišljenju navela da je ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela dovela do smanjenja životnih aktivnosti od tri posto.

Konačno, u pogledu tuđe pomoći i njege stalna sudska vještakinja navodi da je predmetna bila potrebna trideset dana po dva sata dnevno, a koja se sastojala kod obavljanja težih poslova u kući, odlaska u nabavku za potrebe domaćinstva i sl., dok naruženja kao posljedice štetnog događaja nije bilo.

Predmetno vještačenja prihvaća ovaj sud s obzirom na to da je stručno, logično objektivno i međusobno neproturječno i utemeljeno na uvidu u mjerodavnu liječničku dokumentaciju uključujući i zdravstveni karton tužiteljice pri čemu se ističe i kako stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju, a niti su posljedično tražile usmeno saslušavanje stalnog sudskog vještaka.

9. Kako je utvrđena osnova tužbenoga zahtjeva, kao i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i posljedica koje je tužiteljica pretrpjela (trzajna ozljeda vrata), to preostaje odlučiti o visini tužbenog zahtjeva.

Međutim, prije odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva potrebno se osvrnuti i na nespornu činjenicu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od 2.803,64 EUR pri čemu nijedna od stranaka nije jasno navela koji dio predmetnog iznosa otpada na neimovinsku, a koji na imovinsku (tuđu pomoć i njegu) štetu.

U tom smislu, ovaj sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir navedeni iznos koji je na kraju oduzeo s obzirom na to da je nesporno isplaćen.

10. Slijedom prethodno navedenoga, a uzimajući u obzir karakter ozljeda i dob tužiteljice (rođena 1979.), ovaj sud smatra da sukladno članku 1095. stavku 1. i članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021. – dalje u tekstu: ZOO) tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete valjalo odbiti kao neosnovan.

Za imovinsku štetu, tj. tuđu pomoć i njegu, ovaj sud smatra kako tužiteljici pripada naknada u iznosu od 300,00 EUR, a na temelju cijene neto sata u iznosu od 5,00 EUR u ukupnom trajanju od 60 sati (v. stranicu spisa 98), a koji iznos je sud odredio po slobodnoj ocjeni na temelju članka 223. stavka 1. ZPP-a uzimajući u obzir da bi se visina cijene sata tuđe pomoći i njege mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama odnosno da bi se moralo provoditi financijsko vještačenje, a što bi u konkretnom slučaju bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavka 1. ZPP-a. Pritom je sud prilikom određivanja cijene sata tuđe pomoći i njege uzeo u obzir minimalnu neto plaću u Republici Hrvatskoj koju svake godine Vlada Republike Hrvatske određuje uredbom i javno objavljuje u Narodnim novinama, službenom listu Republike Hrvatske, sve s obzirom na to da bi uzimanje u obzir minimalne bruto mjesečne plaće prema shvaćanju ovoga suda bilo protupravno s obzirom na to da se na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege ne plaćaju doprinosi na plaću u vidu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i poreza. U preostalom dijelu (preko 5,00 EUR po satu do 7,00 EUR, v. stranicu spisa 107) zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovan jer bi njime cijena sata tuđe pomoći i njege premašila cijenu neto sata radnika koji prima minimalnu plaću, a koji zaključak bi bio protivan zdravom razumu kao argumentu koji prihvaća i Ustavni sud Republike Hrvatske (v. odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-1311/2014 od 17. srpnja 2015.).

Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos od 2.803,64 EUR, tuženik je u obvezi tužiteljici na ime štetnog događaja isplatiti daljnji iznos od 496,36 EUR, dok je u preostalom dijelu (za 844,14 EUR) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (točka I. izreke).

11. Pritom je potrebno navesti i kako se sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu vodio (novim) Orijentacijskim kriterijima Vrhovnoga suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda (2/20.) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-2020-5 pri čemu je uzeo u obzir i inflaciju, a koju činjenicu uvažavaju i drugostupanjski sudovi (v. presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024., presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1361/2024-2 od 23. siječnja 2025., presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1105/2025-2 od 22. listopada 2025., presudu Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-1442/2025-2 od 27. listopada 2025. i dr.), a što je posljedica potrebe da se pravo primjenjuje u skladu s novonastalim okolnostima.

Dakle, sud je uvažio inflaciju jer je notorna činjenica da je došlo do značajnog pada vrijednosti novca. Međutim, i uz uvažavanje inflacije, potrebno je navesti da je tužbeni zahtjev postavljen u iznosu koji znatno odstupa od onog koji se dosuđuje u istovrsnim predmetima (postupcima naknade štete zbog trzajne ozljede vrata i vratne kralježnice), a koji sud nije mogao prihvatiti jer u ovom slučaju ne postoji nijedna specifičnost takve naravi koja bi predmetno opravdala, posebice kada se uzme u obzir činjenica da ozljeda ramena nije bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

12. Na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete trebalo je dosuditi zakonsku zateznu kamatu od 18. srpnja 2022., a sukladno članku 12. stavku 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.) koji je lex specialis u odnosu na ZOO, a sukladno traženju tužiteljice od dana kada je tuženik potvrdio primitak odštetnoga zahtjeva.

Da je shvaćanje ovog suda u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate ispravno potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. presudu Vrhovnog suda, poslovni broj Rev-373/2022-3 od 29. studenoga 2022.) pri čemu sud nije posebno ispitivao tuženikovo osporavanje zateznih kamata s obzirom na to da, protivno navodima tuženika, tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužiteljici jer da jest onda tužiteljica ne bi bila prisiljena podnositi tužbu u ovoj pravnoj stvari (v. stranicu spisa 40).

13. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate donesena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Tako je kamatna stopa za razdoblje do 31. prosinca 2022. dosuđena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena (članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 78/2015.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 114/2022.), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosnima, „Narodne novine“ broj: 155/2023.).

14. Konačno, a prije odlučivanja o trošku parničnog postupka, potrebno se osvrnuti i na račun od 26. veljače 2022. (stranica spisa 28) koji je u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i kao takav opravdan sukladno mišljenju stalne sudske vještakinje (stranica spisa 98).

Međutim, tužiteljica ga tužbenim zahtjevom nije potraživala s obzirom na to da iz tužbe od 27. prosinca 2022. jasno i nedvojbeno proizlazi da tužiteljica ne potražuje naknadu troškova liječenja (v. stranicu 2) u kojoj je izrijekom navedeno da se potražuje naknada štete na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih bolova i pretrpljenog straha, kao i tuđe pomoći njege tijekom liječenja. Dodatno, iz navoda tuženika u odgovoru na tužbu (stranice spisa 39-40) ne proizlazi da su vršena plaćanja na ime troška liječenja.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da stranci pripada pravo na naknadu ne više od četiri obrazložena podneska u istom sporu (v. rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1067/2023-2 od 20. prosinca 2023., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-312/2023-2 od 27. svibnja 2025. i dr.).

16. Tako je tužiteljici valjalo priznati 100 bodova na ime sastava odštetnog zahtjeva od 15. srpnja 2022. (Tbr. 32. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime tužbe od 27. prosinca 2022., (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 8. svibnja 2023. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime ročišta od 1. lipnja 2023. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 25 bodova na ime podneska od 7. srpnja 2023. (Tbr. toč. 4. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 25 bodova na ime podneska od 24. veljače 2026. (Tbr. toč. 4. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), 100 bodova na ime podneska od 19. kolovoza 2026. (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), kao i 100 bodova na ime ročišta od 2. rujna 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a), odnosno ukupno 550 bodova, a što kada se uzme u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) iznosi 1.100,00 EUR na koji iznos je valjalo priznati i pripadajući PDV (25%) sukladno Tbr. 46. OT-a (275,00) EUR, a što sveukupno iznosi 1.275,00 EUR.

Kako je tužiteljica u sporu kvalitativno uspjela u cijelosti (100%), a kvantitativno djelomično (37%), to je njezin uspjeh u ovom sporu 69%, dok je uspjeh tuženika u sporu 31%. Kada se uspjeh tužiteljice oduzme od uspjeha tuženika, to tužiteljici pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 484,50 EUR.

Na predmetni iznos valjalo je priznati i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR (stranice spisa 48 i 95), razmjerni dio pristojbe na tužbu u iznosu od 10,09 EUR (od ukupno plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 25,54 EUR), kao i razmjerni dio sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 41,80 EUR (od ukupnog iznosa na ime sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 110,00 EUR, a uzimajući u obzir izričito postavljeni zahtjev tužiteljice za naknadom sudske pristojbe u iznosu od 70,00 EUR koji predstavlja maksimum do kojega bi sud mogao ići, v. stranicu spisa 107). U preostalom dijelu (preko 51,89 EUR pa do 140,00 EUR, tj. za 88,11 EUR) zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

17. Na temelju članka 155. stavka 1. ZPP-a, tužiteljici nije priznat trošak podneska od 12. svibnja 2026. s obzirom na to da se predmetnim podneskom dostavlja dokaz o uplati, a što sud može provjeriti uvidom u eSpis. Isto tako, troškovi podnesaka od 7. srpnja 2023. i 24. veljače 2026. priznati su u vrijednosti od 25 bodova, a ne 50 bodova s obzirom na to da je prema shvaćanju suda riječ o "ostalim podnescima" sukladno Tbr. 8. toč. 4. OT-a, a ne o "obrazloženim podnescima" sukladno Tbr. 8. toč. 3. OT-a jer se jednim obavještava sud da liječnica obiteljske medicine odbija tužiteljici dostaviti zdravstveni karton, dok se u drugome tužiteljica očituje na predložene vještake.

18. U pogledu troška ročišta za objavu presude potrebno je navesti kako za sada nije izvjesno hoće li tužiteljica na predmetno pristupiti ili ne.

Slijedom navedenoga, a u slučaju da tužiteljica pristupi na ročište za objavu, sud će zasebnim rješenjem odlučiti o predmetnom trošku kojeg je tužiteljica pravovremeno postavila (članak 164. stavak 3. ZPP-a).

19. Slijedom navedenoga, ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 936,39 EUR, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

Kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a kojim je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pod uvjetom da je stranka tražila zateznu kamatu na trošak. Kako je tužiteljica potraživala zakonsku zateznu kamatu, to joj je predmetnu valjalo i dosuditi od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

20. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke (članak 348. stavak 1. u vezi s člankom 357. ZPP-a), a o žalbi odlučuje županijski sud (članak 348. stavak 3. ZPP-a).

Stranka se može odreći prava na žalbu od časa kada je presuda objavljena, a ako presuda nije objavljena onda od časa kada joj prijepis presude bude dostavljen pri čemu je odricanje od žalbe neopozivo (članak 349. stavci 1. i 3. ZPP-a).

Stranka koja podnosi žalbu dužna je platiti sudsku pristojbu, osim u slučaju da je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/2018. i 51/2023.).

Dostaviti:

- tužiteljici putem punomoćnika, zajedno s rješenjem o pristojbi na prvostupanjsku presudu

- tuženiku putem punomoćnika