Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-5/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice 1. CO, iz [adresa]. 48, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ninoslavu Jagaru, odvjetniku u Zagrebu i 2. COI, [adresa], 37181 Haredgsen, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Kristijanu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Škarica Branku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nevaljalosti pisane oporuke, VPS: 1.327,36 eura, nakon održane glavne javne rasprave 2. rujna 2026., u prisutnosti parničnih stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 8. rujna 2026. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužiteljice 1 i 2 sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da pisana Oporuka pred svjedocima pok. NO od dana 03.07.2021. godine, proglašena na ročištu dana 11.02.2022. u ostavinskom postupku koji se vodi pred javnim bilježnikom Matom Mudrovčićem iz Otočca pod poslovnim brojem: O-1462/2021, UPP/OS-369/2021 nije pravno valjana, te je ništetna i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljicama 1 i 2 da tuženicima 1 i 2 solidarno isplate na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.375,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se tuženici 1 i 2 sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 365,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljice 1 i 2 su ustale tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja nevaljanosti oporuke navodeći da se pred javnim bilježnikom Mudrovčić Matom iz [adresa] vodi ostavinski postupak iza pok. NO iz [adresa], pod posl. brojem: O-1462/2021, UPP-OS-369/2021. U navedenom postupku na ostavinskoj raspravi 11.2.2022. da je proglašena pisana oporuka pred svjedocima pok. ostavitelja SO koja da je sačinjena u Ogulinu 3.7.2021. pri čemu su svjedoci oporuke FO i KO. Nadalje se navodi da su tužiteljice na ostavinskoj raspravi održanoj 12. svibnja 2022. dale svoje očitovanje na navedenu oporuku na način da su u cijelosti osporile valjanost iste ističući da nisu ispunjene zakonom propisane formalne pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima te su osporile da bi na istoj bio potpis pok. SO NO. Naime, osporavaju vjerodostojnost potpisa smatrajući da to nije njegov potpis, a isto tako tužiteljice smatraju da je oporučnim raspolaganjem, ako bi oporuka bila i valjana, bilo povrijeđeno njihovo pravo na nužni dio. Budući su ovdje tužiteljice rješenjem Suda upućene na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja nevaljanosti pisane oporuke pred svjedocima, da su i pokrenule predmetni postupak. Dakle, tužiteljice osporavaju vjerodostojnost potpisa, a osim toga, ističe se da su svjedoci oporuke osobne prijateljice 1-tužene EO, a isto tako, 1-tužena nakon smrti ostavitelja je i izjavila da isti nije iza sebe ostavio bilo kakvu oporuku da bi se onda odjedanput pojavila predmetna oporuka pred svjedocima. Isto tako da iz sadržaja teksta oporuke nigdje ne proizlazi da bi ostavitelj izjavio da je predmetna oporuka njegova oporuka, da ju je zaista i pročitao te kao takvu prihvatio. Stoga se predlaže da Sud utvrdi da predmetna pisana oporuka pred svjedocima nije pravno valjana te je ništetna i ne proizvodi pravne učinke.

2. U odgovoru na tužbu tuženici 1 i 2 se protive tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći prvotno da se prigovara suviše niskoj vrijednosti predmeta spora, a inače se osporavaju sve činjenice i dokazi navedeni u tužbi. Osporava se navod da u pogledu predmetne oporuke nisu ispunjene zakonom propisane formalne pretpostavke za valjanost iste kao i da oporuku nije vlastoručno potpisao sada pok. NO. Također se osporava da bi tužena nakon smrti ostavitelja izjavila da isti nije iza sebe ostavio bilo kakvu oporuku te nije jasno čime tužitelji dokazuju ovakav navodi. Isto tako, da je životno, logično i uobičajeno u situaciji kada oporučitelj ima djecu iza prvog braka, ovdje tužitelje, da je upravo ovakvom oporukom oporučitelj htio zaštititi suprugu i dijete iz drugog braka tako da im ostavi onu imovinu koju su zajedno stekli i u koju su za vrijeme trajanja braka zajedno ulagali. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao što se predlaže naložiti tužiteljima 1 i 2 da solidarno naknade parnični trošak tuženicima 1 i 2.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u preslik oporuke, list 4, kao i u izvornik iste, list 102 spisa, u Nalaz i mišljenje vještaka grafologa, list 120 – 124 spisa, saslušane su svjedokinje FO i KO kao i 1 -tužena u svrhu dokazivanja, list 133 – 136 spisa te tužiteljice 1 i 2 kao i 2-tuženik, list 138 – 142 spisa.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, na temelju izvedenih, predloženih dokaza ovaj sud utvrđuje da je predmetna pisana oporuka pred svjedocima ostavitelja SO valjana, budući ju je oporučitelj koji je znao i mogao čitati i pisati sastavio te izjavio pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisao, a kako to predviđa odredba čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN).

6. Sud je u tom pravcu punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju Željke Tkalac, dipl. inž., stalne sudske vještakinja za rukopise i dokumente iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" MUP-a RH, a koja je ispitivanjem spornog materijala kao i nespornog materijala dala mišljenje da je ostavitelj NO "vrlo vjerojatno – gotovo sigurno skriptor spornog potpisa NO, na predmetnoj oporuci datiranoj u Ogulinu 3.7.2021. godine".

7. Na ovakav Nalaz i mišljenje grafološke vještakinje parnične stranke nisu iznijele prigovore, a Sud kao što je rečeno, navedenom Nalazu i mišljenju poklanja punu vjeru budući je nedvojbeno isti dat u skladu s pravilima struke te po najboljem znanju vještakinje.

8. Isto tako, Sud je punu vjeru poklonio i iskazima svjedokinja FO i KO koje su na predmetnoj oporuci naznačene kao svjedoci oporuke.

9. Tako svjedokinja FO u svome iskazu navodi da sada pok. NO poznaje iz mladosti te da su njihovi roditelji također bili u dobrim odnosima. Poznato joj je da je u to vrijeme NO bio u bolnici u Ogulinu i čekala ga je teška operacija na Rebru u Zagrebu te navodi da su ga došle posjetiti ona, zatim njezina sestra KO te supruga EO, ovdje 1 -tužena. Objašnjava da je u to vrijeme bila epidemija korone te NO nisu mogle posjetiti na bolničkom odjelu, već da su sjedili ispred bolnice, kao u nekom kafiću koji je bio zatvoren, a nalazi se odmah kod ulaza. U jednom trenutku da je NO rekao da je sačinio oporuku, da je otišao u zgradu bolnice i vratio se s oporukom te da je pitao nju i sestru joj KO da li žele biti svjedoci. One da su pristale, a on je pokazao oporuku koju su one pročitale i potpisale se na njoj. Svjedokinja se sjeća da je tom oporukom NO kuću sa okućnicom ostavio svome sinu PO, a supruzi EO da je ostavio automobil. Također se sjeća da je oporuka bila pisana "vjerojatno na računalu", a zna da je NO imao kod sebe u bolnici laptop. Nadalje navodi da je, dakle, NO, pred njima potpisao tu oporuku, a onda nakon njega da su se potpisale i njih dvije, a da je NO prije potpisivanja iste, pročitao oporuku. Također navodi da NO prije potpisivanja nije govorio ništa posebno vezano za oporuku, već da je ranije i to prije nego što je bio u bolnici, govorio da će kuću i okućnicu ostaviti sinu PO. Nadalje navodi da je ona prisustvovala karminama nakon pogreba SO, da nije primijetila niti čula razgovor između 2-tužiteljice i 1-tužene na samim karminama, a također navodi da je u dobrim odnosima sa 1-tuženom jer da je njih dvije upoznao NO prije 30-ak godina te su ona i suprug joj bili i vjenčani kumovi EO i NO. Naposljetku navodi da je te prigode kada su ga posjetile u bolnici u Ogulinu, a prije teške operacije u Zagrebu, stekla dojam da je NO htio sačiniti tu oporuku te da je znao posljedice oporuke, odnosno što znači oporuka.

10. Svjedokinja KO navodi pak da se sjeća da je bilo ljeto, vrućina, a NO je bio u bolnici u Ogulinu te ga je čekala teška operacija u Zagrebu. Budući su dobri iz mladosti jer su susjedi u [adresa], da su ga ona, njezina sestra FO te njegova supruga EO odlučile posjetiti. Bilo je vrijeme korone i on je došao iz bolnice ispred zgrade i tamo su se družili i to na nekoj terasici od kafića koji tada nije radio. Sjeća se da je NO tada donio laptop te im je kazao da je on sačinio oporuku i zapitao je nju i sestru FO da li žele biti svjedoci te oporuke. Na to da su se one malo šalile u smislu zašto pravi oporuku, no, da je on kazao da je ipak želi sačiniti. Kada su one pristale biti svjedoci, da je on otišao sa laptopom u zgradu bolnice i nakon nekog vremena se vratio "sa papirom" te je potpisao pred njima taj papir i onda je dao da ga potpišu i nje dvije. One da su pročitale tu oporuku i vidjele da kuću i okućnicu ostavlja sinu PO, a automobil supruzi EO, a da inače i vrijedi to običajno pravo da se kuća ostavlja sinu, odnosno "tako je bilo od starine". Njih dvije da su potpisale tu oporuku, a on ju je uzeo i odnio sa sobom. Svjedokinja također navodi da je "valjda NO pročitao tu oporuku prije nego što ju je dao da ju potpišu njih dvije" jer da je gledao u taj papir i onda ga potpisao, a nije na glas pročitao napisano. Isto tako navodi da se ne sjeća da bi NO nešto posebno izjavio prije nego što je potpisao tu oporuku. Također navodi da se sjeća da je oporuka bila pisana na laptopu, a vezano za karmine iza pogreba navodi da nije bila na karminama, odnosno da ona nikome ne ide na karmine budući joj je to teško i to je njezina odluka. Potvrđuje da je u prijateljskim odnosima sa 1-tuženom, a smatra da je NO bio svjestan značenja oporuke jer da je on zahtijevao da se ona sačini, odnosno potpiše, pa da onda smatra da valjda zna što to znači.

11. Navodi saslušanih svjedokinja kao svjedoka oporuke podudarni su i sa navodima 1-tužene koja u svome iskazu navodi da je njezin suprug, sada pok. NO imao infarkt zbog čega da je bio hospitaliziran u bolnici u Ogulinu te je iz te bolnice otišao na pregled u Zagreb na Rebro te mu je predočeno da ga čeka ozbiljan operacijski zahvat te je stavljen u protokol, odnosno na čekanje. Prema protokolu bolnice Rebro pacijenti koji su hitni odmah ostaju u bolnici na Rebru, a oni koji mogu čekati, odnosno gdje nema hitnoće, da odlaze kući, a oni "između" , a da je takav očito bio NO, odlaze čekati u bolnicu iz koje su upućeni na Rebro te je tako NO ponovno otišao u bolnicu u Ogulin. Potvrđuje da je bilo vrijeme epidemije korone te navodi da su ga često posjećivali kako bi mu skratili vrijeme, no, da nisu mogli dalje od bolničke porte pa bi se družili ispred zgrade bolnice na jednoj terasi od kafića koji nije radio. Toga dana da su ga išle posjetiti ona, FO i KO te su sjedile kao inače na toj terasi. Poznato joj je da je NO govorio i bio je svjestan da ga čeka ozbiljan zahvat te je očito zato i sačinio ovu oporuku. On je došao sa laptopom, odnosno oporuka je bila u laptopu te navodi da su verbalno svi čuli tu oporuku i on je, kako su svjedokinje i kazale, pitao njih da li mu žele biti svjedokinje, a na što su one pristale. On je potom sa laptopom otišao u zgradu bolnice, isprintao je oporuku te se vratio njima na terasu i rekao da je to njegova oporuka i njegova volja i onda je tu oporuku potpisao, a nakon njega da su tu oporuku potpisale i svjedokinje. Nakon toga da je NO uzeo laptop i predmetnu oporuku i odnio sa sobom natrag u bolnicu. U toj bolnici u Ogulinu da je čekao sve dok ga nisu pozvali u bolnicu na Rebro, a inače da je ona za postojanje ove oporuke saznala toga dana kada je i pisana jer da je bila prisutna kada su svjedokinje kao i NO potpisali tu oporuku. Nakon sastavljanja te oporuke da se ista nalazila kod NO, odnosno on ju je i čuvao, a da je nakon njegove smrti ona pronašla tu oporuku. Ističe da nikada nije nakon Franjine smrti izjavila da nema oporuke, da je na karminama pričala sa svima, dozvoljava i sa 2-tužiteljicom jer da su svi bili u dobrim odnosima kao što smatra da i danas nisu u svađi. Te prigode da nije sa 2-tužiteljicom pričala o oporuci te pojašnjava da u to vrijeme i tada "nije znala za sebe" budući su doživjeli jednu vrlo tešku situaciju i šok na kraju. Naposljetku navodi da je ona pronašla predmetnu oporuku nakon Franjine smrti i to u njegovoj putnoj torbi koju je odlučila oprati, a predmetna oporuka da je bila na samom dnu, odnosno još ispod jednog tvrdog dijela torbe koji se mora izvaditi kako bi se torba mogla oprati i staviti u stroj za pranje rublja. Nakon što je uklonila taj tvrdi dio torbe pronašla je tu oporuku.

12. 1-tužiteljica u svome iskazu navodi da smatra da predmetna oporuka koju je navodno napisao otac NO nije vjerodostojna iz razloga jer da je otac znao kazati da njih troje, svoju djecu, voli jednako te da će kuća pripasti svima njima. Također navodi da joj je neposredno nakon pogreba upravo pomajka odnosno 1 - tužena EO kazala da ne postoji oporuka iza pokojnog oca. Također ističe da bi rado pronašla zadovoljavajuće rješenje za cijelu obitelj. Isto tako navodi da je njezin odnos sa ocem bio dobar te da ga je često posjećivala, a da je godinu dana prije očeve smrti razgovarala sa njim i pitala ga da li bi mogla na zemljištu na kojem se nalazi kuća sagraditi za sebe malu kuću te da joj je sutradan brat PO (ovdje 2 - tuženik) kazao da mu je drago što će biti susjedi. Da joj je otac na taj njezin prijedlog za gradnju male kuće kazao da "joj neće biti lako", odnosno da joj "njezino okruženje neće olakšati". Također navodi da joj otac nikada nije spomenuo oporuku za postojanje koje da je saznala prvi puta kada su imali prvo ročište kod javnog bilježnika vezano za ostavinu. Isto tako, da je 1-tužena EO imala potrebu razgovarati sa nje dvije, odnosno tužiteljicama i to ne zna da li na dan sahrane ili dan poslije kojom prilikom da je 1-tužena kazala i to u pizzeriji u vlasništvu njezine rođakinje, da je njih njihov otac jednako volio, da nema oporuke i da svi trebaju dobiti jednako, odnosno da se oko toga trebaju dogovoriti. Također navodi da je tom prilikom u toj pizzeriji tom razgovoru bio prisutan i 2-tuženik PO koji joj je kazao da svakom od nasljednika, dakle, supruzi i djeci, treba pripasti po 25%, a na njezino pitanje PO da li će biti problema oko prilaza njezinoj kućici koju bi postavila u blizini postojeće kuće, da joj je kazao da će se dogovoriti, odnosno da nema problema. Ne poznaje osobno svjedokinje oporuke, osim što joj je teta kazala da su iste školske kolegice od EO. Isto tako, da se sa ocem često čula telefonski, često ga je posjećivala u ljetnim mjesecima, a otac da je boravio na relaciji [adresa] – [adresa] pri čemu smatra da je otac preferirao [adresa] jer je ta kuća njegovih ruku djelo, a imao je vrt.

13. 2-tužiteljica iskazuje podudarno 1-tužiteljici te ona navodi da je pitala brata PO, odnosno 2-tuženika, nakon očeva pogreba, da li postoji oporuka, a na što je isti iskazao da ne postoji. Ističe da su PO i EO potaknuli razgovor o nasljedstvu, da je brat PO kazao da je njemu važno i bitno da se dogovore oko istog te navodi da je sa njim razgovarala navečer nakon pogreba, a sa EO dan nakon pogreba i to u spomenutoj pizzeriji gdje su bile prisutne one, tužiteljice, EO i PO. Navodi da su joj i EO i PO kazali da ne postoji oporuka iza oca te da joj je zato čudno da se ta oporuka pojavila kod javnog bilježnika, a da joj otac nikada nije spomenuo postojanje te oporuke niti je ranije govorio o raspodjeli svoje imovine.

14. 2-tuženik u svome iskazu navodi da o samom nastanku predmetne oporuke ne zna bilo što jer da nije sudjelovao u sastavljanju iste, a o postojanju te oporuke da je saznao prije ročišta kod javnog bilježnika vezano za ostavinu pokojnog oca. To je saznao na način da mu je majka, 1-tužena, rekla da postoji očeva oporuka, a da se nije previše zanimao za tu oporuku jer je u vrijeme očeve smrti imao 23 godine, nije očekivao njegovu smrt te pojašnjava da ga je upravo on pronašao mrtvog u šumi. Navodi da je majka pronašla očevu oporuku s tim da ne zna gdje ju je pronašla. Nadalje, da je pričao sa sestrama, odnosno tužiteljicama, o nasljedstvu iza oca, a otac da nije razgovarao o svojoj oporuci osim što je znao spomenuti da će kuća i okućnica ostati njemu, ovdje 2-tuženiku jer da je on i radio zajedno s ocem, odnosno obnavljao prizemlje i kat kao i kat kuće. Također, da njemu otac nije spomenuo da bi se dao dio imanja 1-tužiteljici kako bi sagradila vikend kuću, a da je on sam o tome pričao sa 1-tužiteljicom, a da se on tome nije protivio jer da je smatrao da ako je to volja oca da je to onda u redu. Naposljetku, da o postojanju oporuke nije izvijestio sestre jer da je ročište bilo odmah za nekoliko dana nakon njegovog saznanja o toj oporuci te završno navodi da je s njegove strane volja da se i sada slučaj riješi na miran način na obostrano zadovoljstvo.

15. Cijeneći iskaze svjedokinja FO i KO kao i cijeneći podudaran iskaz 1-tužene EO, a imajući u vidu Nalaz i mišljenje grafološkog vještaka, po ocjeni ovoga Suda, nedvojbeno je da je sada pok. NO sastavio oporuku, da je isti osoba koja je znala i mogla čitati i pisati te da su tako sačinjenu oporuku potpisale svjedokinje oporuke, a da je oporučitelj također potpisao predmetnu oporuku pred istodobno nazočnim svjedokinjama potvrđujući da je to njegova oporuka.

16. Iz izvornika oporuke nedvojbeno je da je oporuka potpisana upravo od strane oporučitelja, odnosno da je to njegov vlastoručni potpis kao i da je oporuka snabdjevena i potpisima svjedokinja oporuke.

17. Odredba čl. 35. ZN-a propisuje da pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima (čl. 31. ) i javne oporuke (čl. 33.) svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati. St. 2. citiranog čl. navodi pak da ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju takvih oporuka oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi pretci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno 4. stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug.

18. Kako to proistječe iz izvedenih dokaza, svjedokinje oporuke FO i KO su punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati, a isto tako iste ne spadaju u krug osoba koje su navedene u citiranom st. 2. čl. 35. ZN-a. Navod da je 1-tužena u prijateljskim odnosima sa svjedokinjama oporuke, a što iste ne osporavaju, nije odlučan u smislu valjanosti predmetne oporuke, odnosno valjanog statusa njih kao svjedokinja oporuke.

19. Isto tako, za valjanost predmetne oporuke nije relevantna okolnost da li su tužiteljice 1 i 2 znale za postojanje predmetne oporuke , odnosno da li im je otac najavio mogućnost sačinjenja iste.

20. Također, navodno negiranje postojanja bilo kakve oporuke oporučitelja NO od strane tuženika 1 i 2 također nije odlučno za ocjenu valjanosti predmetne oporuke. Naprotiv, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je predmetna oporuka sačinjena u valjanom obliku, odnosno, da je riječ o pisanoj oporuci pred svjedocima, da FO i KO mogu biti svjedoci predmetne oporuke, odnosno, da udovoljavaju uvjetima iz čl. 35. st. 1. citiranog zakona, a nema zapreka koje su navedene u st. 2. istoga članka.

21. S obzirom na izneseno, ovaj Sud nije mogao utvrditi da bi predmetna pisana oporuka pred svjedocima, sada pok. NO, bila pravno nevaljana zbog iznesenih razloga, te je stoga valjalo odbiti tužiteljice 1 i 2 sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

22. Budući su tužiteljice 1 i 2 izgubile parnicu to su dužne tuženicima 1 i 2 temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi prouzročeni parnični trošak.

23. Trošak je odmjeren prema dostavljenom troškovniku te je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 13.10.2025., 10.6.2026. i 2.9.2026., u iznosu od po 220,00 eura za svako ročište, nadalje za sastav obrazloženog podneska od 10.12.2025. u iznosu od 220,00 eura, što daje ukupno iznos od 1.100,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu je Sud priznao i pravo na povišenje tarifnih stavaka za zastupanje više osoba u iznosu za 10% (povišenje za drugu osobu – Tbr.40.t.1. navedene Tarife) pa proistječe da je ukupni trošak zastupanja iznos od 1.100,00 eura na koji iznos valja zaračunati i zatraženi PDV u iznosu od 25%, tj. 275,00 eura što daje ukupan iznos od 1.375,00 eura.

23.1. Sud nije priznao zatraženi trošak na ime konferencije sa strankama u iznosu od 200,00 eura budući ovaj trošak nije bio nužan za vođenje parnice iako je zasigurno bio koristan za same tuženike 1 i 2, no, kao takav ne može pasti na teret protivne strane bez obzira na uspjeh u parnici. Isto tako, nije priznat niti trošak sastava podneska od 8.6.2026. u iznosu od 55,00 eura, budući ni sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje parnice jer se u istom podnesku tuženici samo protive predloženoj odgodi zakazanog ročišta, a koje ročište je Sud održao te ga ne bi odgodio niti da su se tuženici suglasili sa predloženom odgodom, a sve radi ekonomičnosti postupka. Isto tako, nije priznat niti zatraženi trošak pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura s obzirom da tuženici 1 i 2 i nisu obveznici plaćanja pristojbe na presudu, već su to tužitelji 1 i 2. Stoga je valjalo odbiti tužene 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška iznad dosuđenog, odnosno sa iznosom od 365,00 eura, kao neosnovanim.

24. Zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška dosuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

25. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Ninoslav Jagar, odvjetnik u Zagrebu

2. Kristijan Horvat, odvjetnik u Zagrebu

3. Škarica Branko, odvjetnik u Zagrebu