Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1689/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tužene Općine Sveti Filip i Jakov, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri, odvjetnicima u Zadru, radi ispravka upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 13. srpnja 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tužene ĐM, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri u Zadru, te nakon objave presude dana 08. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se djelomično osnovni tužbeni zahtjev tužitelja u sadržaju kako glasi:

Utvrđuje se da je pogrešan upis OPĆINA SVETI FILIP I JAKOV, OIB: [osobni identifikacijski broj], OBALA KRALJA TOMISLAVA 16, SVETI FILIP I JAKOV, kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] oznake [adresa] u naravi gospodarsko dvorište površine 1015 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], DONJE RAŠTANE, za 1/10 dijela, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini za 1/10 dijela s imena tuženika OPĆINA SVETI FILIP I JAKOV, OIB: [osobni identifikacijski broj], OBALA KRALJA TOMISLAVA 16, EM, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] oznake [adresa] u naravi gospodarsko dvorište površine 1015 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, u korist tuženika OPĆINA SVETI FILIP I JAKOV, OIB: [osobni identifikacijski broj], OBALA KRALJA TOMISLAVA 16, EM [adresa], uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PODVRŠJE, DONJE RAŠTANE, i to za 1/10 dijela.

II. Odbija se djelomično osnovni tužbeni zahtjev tužitelja i to preko dosuđenog suvlasničkog udjela od 1/10 dijela iz točke I. izreke usmjerenog na utvrđenje da je pogrešan upis tužene za cijelo na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno odbija se tužitelj za ispravkom pogrešnog upisa na prije navedenoj nekretnini i to za suvlasnički udio od 9/10 dijela.

III. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] oznake [adresa] u naravi gospodarsko dvorište površine 1015 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru i to za cijelo, a što je tuženik OPĆINA SVETI FILIP I JAKOV, OIB: [osobni identifikacijski broj], OBALA KRALJA TOMISLAVA 16, SVETI FILIP I JAKOV, dužan priznati i dopustiti da tužitelj temeljem ove Presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoje ime, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.".

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Dana 02. kolovoza 2024. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja BM protiv tužene Općine Sveti Filip i Jakov u kojoj tužitelj navodi da je izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] oznake [adresa] u naravi gospodarsko dvorište površine 1015 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj je stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca pok. LM i to za cijelo, pojašnjavajući da je pok. LM imao pet sinova BM, MM, LM, VM, PM te dvije kćeri B i Đ, a između nasljednika pok. LM izvršena je nasljednička dioba po smrti roditelja i svatko je dobio što ga pripada, i između njih nema sporova. Tužitelj navodi da je na predmetnoj nekretnini započeo izgradnju objekta još početkom 1980- tih, te navodi da kako je predmetna nekretnina bila izvanknjižno vlasništvo njegovog pok oca, to ista nije navedena u rješenju o nasljeđivanju. Tužitelj nadalje navodi da je pok. LM predmetnu nekretninu stekao od svog oca pok. ČM, a on od svog oca pok. DM, te navodi da su se na predmetnoj nekretnini ranije držale životinje od 1980-tih, a ista je u dijelu bila ograđena i suhozidom, a danas žičanom ogradom, s tim da su se ranije na predmetnoj nekretnini uzgajale povrtne kulture i to kupus, krumpir i sl. Tužitelj nadalje tvrdi da njegov posjed nitko nikada nije uznemiravao niti ometao niti na bilo koji drugi način osporavao , a tuženik nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine, pa ni danas. Budući je tužitelj u neprekinutom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine sam i putem svojih prednika preko dvjesto godina, te da je njegov posjed ujedno istinit i pošten, te da njegovo pravo vlasništva nikada nije bilo osporavano od strane tuženika ili trećih osoba, to isti predlaže, da naslovni sud usvoji njegov osnovni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je pogrešan upis tužene na predmetnoj nekretnini. Tužitelj je ujedno postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu tužene Općine Sveti Filip i Jakov koji je zaprimljen u spis 02. listopada 2024. ista se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, pritom u bitnome ističući kako tužitelj nije dokazao tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini niti je tužitelj u prilogu svoje tužbe dostavio nekakav materijalni dokaz koji bi upućivao na istinitost svojih tvrdnji o stjecanju prava vlasništva od njegovih prednika, kao ni o svom posjedu predmetne nekretnine. Stoga tužena predlaže u cijelosti odbiti tužbu kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 22. srpnja 2024. (ls 4), pročitao ovjerenu Izjavu BM od 06. listopada 2023. (ls 6-7), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O -96/96 od 05. veljače 1999. (ls 8-9), ovjerenu Izjavu VM od 06. listopada 2023. (ls 10-11), izvršio je uvid u skice katastarske čestice prema prijedlogu nove katastarske izmjere k. o. [katastarska općina] (ls 11-12), izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 22. srpnja 2024. (ls 13), pročitao je zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] poslovni broj Z-22631/2024, Z-22632/2024, Z-25298/2019 i Z-25310/2019 od 05. srpnja 2024. (ls 14-16), izvršen je uvid u katastarsku mapu (ls 28), na licu mjesta saslušani su svjedoci AM (ls 34) i ŽM (ls 35), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića s prilogom u vidu fotografija i uklopa u predmetne čest. zem. u DOF 68 (ls 37-41), saslušani su svjedoci NM (ls 56-57), HM (ls 57), ZM (ls 62), CM (ls 63), UM (63-64), JM (ls 64-65), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja BM (ls 65- 66) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj Z-22632/2024 (Z-25310/2019).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj ona j koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe te tijekom postupka.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

7. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

8. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određenog.

9. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

11. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku koji je pokrenut nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

13. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

14. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

15. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

16. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama sljedeće:

16.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i za koji postupak se ima smatrati nespornim, pače notornim, da je isti započeo u smislu izlaganja pred sudskom komisijom 2015. godine i to pod skupnim poslovnim brojem Z-10211/2015/, 16.2. Da u priloženom ovosudnom spisu poslovni broj Z-22632/2024 (Z- 25310/2019) prileži zapisnik poslovni broj Z-10211/2015/1891 sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Zadru na ročištu održanom dana 19. rujna 2018., a koji zapisnik da se odnosi na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica], [adresa], gospodarsko dvorište površine 1015 m2, koja da je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz daljnju napomenu da je na zapisnik konstatirano:

- da su na ročište pristupili evidentirani posjednici LM i TM te zamjenica punomoćnice TM, kao i punomoćnica [adresa] FM te OM kao povjerenik za k. o. [katastarska općina], potom da je konstatirano na zapisnik da novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog kao Općenarodna imovina, Organ upravljanja MNO Raštane,

- nadalje je na zapisnik konstatirano da nazočni LM navodi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja započeti, a nedovršeni građevinski objekt, da je vlasništvo iste stekao nasljeđivanjem svog oca pok. LM, te diobom sa svojom braćom, ali da ne raspolaže pisanom dokumentacijom na iznijete okolnosti,

- na zapisnik je konstatirano da nazočni povjerenik OM navodi da mu je predmetna nekretnina osobno poznata te da mu je poznato da je LM započeo sa gradnjom objekta na istoj, ali da mu nije poznato tko bi bio vlasnik predmetne nekretnine,

- zaključno, na spomenuti sudski zapisnik doneseno je rješenje po kojem će se prije navedena čestica nove oznake upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo,

16.3. Da su na rješenje navedeno pod točkom 16.2. obrazloženja prigovor podnijeli BM i [adresa] povodom čega je održano ročište 05. srpnja 2024. u ovosudnim predmetima broj Z-22631/2024, Z-22632/2024, Z- 25298/2019 i Z-25310/2019 na koje je pristupio BM osobno, punomoćnica Općine Sveti Filip i Jakov i zakonski zastupnik Republike Hrvatske , a na koji sudski zapisnik je od strane suda doneseno rješenje kojim se usvaja prigovor podnositeljice prigovora Općine Sveti Filip i Jakov zaprimljen pod poslovnim brojem Z-25310/2019 te se ispravlja zk stanje u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se briše pravo vlasništva s imena upisane Republike Hrvatske za cijelo uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist Općine Sveti Filip i Jakov, za cijelo, s tim da je na spomenuti zapisnik rješenjem ujedno odbijen kao neosnovan prigovor podnositelja BM pod poslovnim brojem Z-25298/2019,

16.4. Da na ls 8-9 u preslici prileži rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-96/96 od 05. veljače 1999. iza umrlog GM pok. ČM, rođenog **.**.1926., a umrlog **.**.1996., kojeg na njegovoj utvrđenoj ostavinskoj imovini kao vanknjižnom vlasništvu, među kojom nije navedena ovdje predmetna nekretnina, nasljeđuju temeljem zakona i ustupa supruga RM za 3/10 dijela, sin PM za 3/10 dijela, te sinovi VM, LM, BM i MM svaki za 1/10 dijela.

17. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom se tužitelj BM u povjesnici njegove tužbe poziva na činjenicu da njega niti njegove prednike nikada nitko nije uznemiravao u posjedu predmetne nekretnine, da je isti u biti ukazivao na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 18. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999., kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

19. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i koje ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud zaključuje da je tužitelj BM uspio dokazati da po njemu osobno te zajedno sa ostalim nasljednicima njegovog pok. oca LM umrlog 1996., a prethodno po tužiteljevu djedu po ocu pok. ČM (koji da je po tužitelju preminuo 1963., a koju godinu smrti potvrđuje u svome iskazu i svjedok ZM), postoji slijed kontinuiranog i samostalnog posjedovanja nekretnine koja je predmet ovog postupka, u najmanju ruku negdje od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, slijedom čega da se ist i prema tuženoj može pozivati na to da je stečeno pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem dosjelosti, ali ne za cijelo iz razloga na koje će sud ukazati nešto kasnije u obrazloženju ove presude, a da su u konkretnom slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već nastupili prije onog datuma 17. studenog 1999., dakle, u svakom slučaju prije nego što je 2015. počeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u kojem postupku je kao vlasnik utužene nekretnine za cijelo najprije bila upisana Republika Hrvatska, a nakon usvojenog prigovora Općine Sveti Filip i Jakov, da je upravo ovdje tužena bila evidentirana vlasnikom utužene nekretnine za cijelo. Naime, ponavlja se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da se tužitelj zajedno sa ostalim nasljednicima nakon smrti njegova oca Mirka Galešića 1996., a prije njega po tužiteljevu djedu po ocu pok. ČM, nalaze u faktičnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća, ovaj sud zaključuje iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a prije svega se tu misli na iskaze saslušanih svjedoka AM (rođenog 1958.), ŽM (rođenog 1952.), NM (rođenog 1959.), HM (rođenog 1958.), ZM (rođenog 1954.), CM (rođenog 1962.), UM (rođenog 1962.) i JM (rođenog 1959.), a iz čijih iskaza u bitnome ovome sudu proizlaze slijedeća utvrđenja:

- da su utuženu nekretninu, koja da je oduvijek istog oblika i površine (vidjeti skicu sudskog očevida sa ls 39) i koja je bila ograđena suhozidom te dračom - plotom, nekada koristili tužiteljev djed po ocu pok. KM, a nakon njegove smrti, a sud zaključuje da je to bilo 1963., da je posjednik iste bio tužiteljev otac, danas pok. LM, na način da su na toj čestici sadili poljoprivredne kulture, da su na njoj držali ovce, koze i prasad, a na dijelu iste da se nalazila tzv. vapnenica – klačenica (mjesto gdje su ljudi palili kamen da bi ljudi dobili kreč – vapnenac),

- da je 80-ih godina prošlog stoljeća na predmetnoj čestici započeto s gradnjom kuće, s tim da neki svjedoci iskazuju da su sa gradnjom započeli zajedno tužitelj i njegov otac, dok neki svjedoci iskazuju da je sa izgradnjom kuće započeo tužiteljev otac, a da je gradnju nastavio tužitelj, s tim da svjedoci suglasno iskazuju da im je poznato da se sa gradnjom zastalo zbog financijskih razloga,

- da je tužiteljev otac pok. LM osim tužitelja imao i druge djece, kćeri i sinove,

- da kroz vremenski period koji je relevantan za presuđenje, tj. gledajući barem od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, prednicima tužitelja, a to su njegov otac LM, a prije njega tužiteljev djed po ocu KM, nitko nije smetao u korištenju predmetne čestice.

20. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, odnosno na štetu tužene, posebice jer se radi o svjedocima koji su svi ili rođeni ili imaju prebivalište u mjestu [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a dobar dio svjedoka (HM, ZM, UM i JM) imaju u vlasništvu svoje čestice u neposrednoj blizini ovdje utužene nekretnine, radi čega je razumno i životno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora.

21. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima E i dr. protiv [adresa] i L protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

22.1. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da su njegovi prednici, i to otac LM do njegove smrti 1996., a isti od 1963. kada je preminuo njegov otac, a tužiteljev djed pok. KM, bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem sredine prošlog stoljeća, a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su nakon smrti tužiteljeva oca 1996. upravo tužitelj i ostali nasljednici njegova oca na koje se sud osvrnuo pod točkom 16.4. obrazloženja nastavili biti samostalni i pošteni posjednici svakako, imajući u vidu i posjed tužiteljevih prije navedenih prednika, kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV može smatrati tužitelja i ostale nasljednike njegova oca LM vlasnicima ex lege utužene nekretnine upravo na dan 17. studenog 1999. (napominje se da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljev otac preminuo **.**.1996.). Prije navedeno je od daljnjeg značaja obzirom na narav osnovnog tužbenog zahtjeva tužitelja, tj. isti je koncipiran kao tužba za ispravak, i to iz razloga jer bi se doista slijedom toga moglo smatrati da kada je 2015. godine započeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da je u tome postupku kao vlasnik novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pogrešno u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana ovdje tužena Općine Sveti Filip i Jakov za cijelo.

22.2. Nastavno na zaključivanje suda iz prethodnog odlomka obrazloženja ove presude, za ukazati je da sud temeljem provedenog dokaznog postupka izvodi zaključak da tužitelj ipak nije adekvatnim dokazima potkrijepio njegovu tvrdnju da se on glede predmetne nekretnine podijelio sa ostalim nasljednicima njegova oca te da je u toj podjeli ta nekretnina tužitelju pripala u vlasništvo za cijelo. Naime, ukazuje se da iz sadržaja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti tužiteljeva oca pok. LM (vidjeti točku 16.4. obrazloženja) proizlazi da je tužitelj samo jedan od nasljednika ostavitelja i to za suvlasnički udio od 1/10 dijela. Nadalje, tužitelj u spis nije priložio niti jedan materijalni dokaz, bilo javne bilo privatne naravi (npr. sporazum o diobi sa ostalim nasljednicima njegova oca), iz kojeg bi na jasan i nedvojben način proizlazila dokazanom njegova tvrdnja da je vlasništvo za cijelo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem njegova oca te u diobi sa ostalim sunasljednicima. Doduše, saslušani svjedoci u bitnome iskazuju da se tužitelj podijelio sa braćom i sestrama te da svatko od njih zna čije je što, no ovaj sud nije sklon zaključke o imovinskopravnim odnosima unutar neke obitelji temeljiti na iskazima trećih osoba, posebice kraj činjenice da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari, a na okolnost učinjene podjele imovine nakon smrti oca, mogao predlagati nekog od ostalih nasljednika njegova oca, a koje je sud spomenuo pod točkom 16.4. obrazloženja, no razvidno je da tužitelj nije predlagao dokaze u tome pravcu. Daljnji razlog temeljem kojeg ovaj sud nije sklon temeljem samo iskaza u ovom predmetu saslušanih svjedoka izvesti zaključak da bi upravo tužitelj bio vlasnik za cijelo ovdje utužene nekretnine, odnosno da je isti to vlasništvo za cijelo stekao nakon diobe sa ostalim nasljednicima njegova oca pok. LM, proizlazi iz navoda na koje se sud osvrnuo pod točkom 16.2. alineja 2. obrazloženja ove presude, a koji se navod i svode na to da se inicijalno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige u odnosu na utuženu česticu nije prijavio ovdje tužitelj, već njegov brat LM koji je na sudski zapisnik od 19. rujna 2018. izričito naveo da je on, dakle, ne ovdje tužitelj BM, vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svog oca LM te diobom sa svojom braćom.

23. Stoga, odnosno kraj činjenice da ovaj sud temeljem provedenih dokaza zaključuje da je tužitelj nakon smrti njegova oca Mirka Galešića 1996 nasljednik istoga na njegovoj ostavinskoj imovini, koja kao izvanknjižno vlasništvo uključuje i ovdje predmetnu nekretninu, za 1/10 dijela, a da pritom na predmetu spora postoji kontinuitet posjedovanja istog po prednicima tužitelja u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća pa nadalje, pa na tako utvrđeno činjenično stanje primjenjujući odredbe čl. 197. ZZK/96 u svezi odredbi čl. 388. st. 4., čl. 159. st. 3. i 4., čl. 18. st. 3. i čl. 128. st. 1. ZV, sud je odlučio djelomično usvojiti osnovni tužbeni zahtjev tužitelja BM kako je to navedeno pod točkama I. i II. izreke ove presude. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj, u smislu pozivanja tužitelja na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1744/2022-3 od 21. svibnja 2025., a u kojem postupku je predmet spora također bio zahtjev tužitelja za ispravkom upisa prava vlasništva do kojeg je došlo u preoblikovanju zemljišne knjige (u tome predmetu za k. o. [katastarska općina]) i u kojem konkretnom slučaju se također izvodi zaključak da je tužitelj temeljem zakona, dosjelošću, stekao pravo vlasništva prije pokretanja konkretnog postupka preoblikovanja zemljišne knjige.

24. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću, i to ponavlja se prije pokretanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a iz kojih dokaza u bitnome proizlazi postojanje sljedništva unutar bliže obitelji tužitelja gledajući barem od sredine prošlog stoljeća, a koji slijed ide od tužiteljeva djeda po ocu ČM, potom preko tužiteljeva oca LM te u konačnici do samog tužitelja i ostalih nasljednika LM.

25. Obzirom je sud ovoj pravnoj stvari djelomično usvojio osnovni tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. presude tužitelj odbijen za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa na predmetnoj nekretnini za 9/10 dijela, samim time se pojavila potreba da se sud odredi glede osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, ovo sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP. Međutim, kako ovaj sud zaključuje da tužitelj svoj eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, obzirom na način kako je isti postavljen (…da je stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini…), također temelji na nasljeđivanju svog oca, a prethodno temeljem instituta dosjelosti osobno i preko pravnih prednika (oca LM te djeda ČM), ovaj sud drži da se razlozi temeljem kojih je sud prethodno u obrazloženju ove presude elaborirao stav suda glede osnovnog tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti protežu i na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, i na koje razloge se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, što je sve doprinijelo tome da kraj takvog stanja stvari sud izvede zaključak po kojem se ne može ocijeniti osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je isti odbijen na način kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP po kojoj sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, kraj činjenice da je sud u ovdje predmetnoj odluci djelomično usvojio osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, ali samo za suvlasnički udio od 1/10 dijela, te je u cijelosti odbijen kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, što sve ovaj sud navodi na zaključak po kojem su stranke ovog postupka djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, radi čega je od strane suda pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno glede troškova postupka kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 08. rujna 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru,

2. Tuženoj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri iz Zadra.