Poslovni broj: Us I-1235/2026-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, Kovačka 1, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 08. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA:UP/II-335-06/26-01/28, URBROJ:529-06-03-02/5-26-2 od 27. ožujka 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-335- 06/26-01/28, URBROJ:529-06-03-02/5-26-2 od 27. ožujka 2026. godine tužiteljica je u bitnom navela: da je u provedenom postupku po zahtjevu tužiteljice od 01. srpnja 2025. godine prvostupanjsko tijelo ocijenilo da pružatelj smještaja turistima u objektu sagrađenom na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] RI, ne ispunjava zakonske pretpostavke za pružanje takvih usluga u predmetnom objektu, pa je donijelo rješenje od 07. siječnja 2026. godine kojim je ukinulo privremeno rješenje od 11. srpnja 2016. godine, a kojim rješenjem je RI bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na navedenom objektu; da tužiteljica nije primila rješenje prvostupanjskog tijela od 07. siječnja 2026. godine; da tuženik na strani 7. obrazloženja osporenog rješenja spominje dvije javne isprave, a to se odnosi na zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na rješenje o nasljeđivanju iz smrti oca tužiteljice pok. ĆI br. O-952/06; da nije sporno da su prema navedenom rješenju o nasljeđivanju od 07. svibnja 2006. godine imovinu pok. ĆI, među kojima se nalazi i „zapadni dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 719 m2 k. o. [katastarska općina], kao njegovo izvanknjižno vlasništvo naslijedili osam sunasljednika, među kojima je i tužiteljica i to za 1/12 dijela, dok je sunasljednik RI proglašen nasljednikom za 1/12 dijela. S druge strane, da ista nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], oranica površine 1667 m2, upisana je u Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo trećih osoba (RI K, SI pok. R, Lukin Ć rođ. S i [adresa]), ali nitko od nasljednika pok. ĆI; da je neosnovana uputa tuženika dana na kraju obrazloženja na str. 7. rješenja koja glasi:

„ U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će u svrhu rješavanja predmetne upravne stvari pozvati podnositeljicu zahtjeva na dostavu dokaza o neprekinutom pravnom slijedu stjecanja predmetne nekretnine na kojoj se predmetni smještajni objekt nalazi od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika ili suvlasnika te nekretnine do ostavitelja navedenom u predmetnom rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-952/06, na neupitan način utvrditi je li podnositeljica zahtjeva za ukidanje, suvlasnica nekretnine na kojoj se nalazi predmetni smještajni objekt, te donijeti novo rješenje, obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku“. Tužiteljica ističe da ona nije pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva ili suvlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kod nadležnog Općinskog suda u Zadru, pa da bi zbog toga trebala dokazivati pravni slijed stjecanja vlasništva; da je tužiteljica zahtjev podnijela isključivo iz razloga što smatra da nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke da RI, makar i po privremenom rješenju, da mu se da odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnom objektu, na adresi [adresa]; da prvostupanjsko tijelo nije donijelo svoje rješenje od 07. siječnja 2026. godine (kojim je ukinuto privremeno rješenje od 11. srpnja 2016.godine), a koje rješenje je poništeno osporenim rješenjem tuženika, zato što je tužiteljica podnijela takav zahtjev, već je prvostupanjsko tijelo navedeno rješenje donijelo jer ne postoje Zakonom predviđene pretpostavke da se RI odobri pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnom objektu; da je tužiteljica svojim zahtjevom od 01. srpnja 2025. godine ukazala na propust, a da je nakon toga prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 07. siječnja 2026. godine; da nije samo riječ o (ne postojanju aktivne legitimacije za podnošenje zahtjeva za izdavanje zabrane iznajmljivanja), već da se radi o tome ima li RI sve valjane i potrebne isprave potrebne da mu se odobri pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnom smještajnom objektu; da RI ne dokazuje da ispunjava uvjete iz članka 34. stavak 2. toč. 1. i stavka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosno da za predmetni objekt ne dokazuje vlasništvo/suvlasništvo. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 27. ožujka 2026. godine.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja. Naveo je da je neosnovan tužbeni navod kojim se na strani 7. osporenog rješenja osporava pravilnost upute koju tuženik daje prvostupanjskom za postupanje u ponovljenom postupku. Tuženik navodi da je predmetna uputa dana jer je u upravnom postupku sukladno načelu materijalne istine potrebno utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a koje činjenice prvostupanjsko tijelo nije na nesporan način utvrdilo, s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice, bez da je na neupitan način utvrđen njen pravni interes za pokretanje takvog postupka, što je protivno članku 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21, dalje ZUP-a); da je pogrešan stav tužiteljice da bi pravni slijed vlasništva trebala dokazivati samo u parničnom postupku radi utvrđivanja prava vlasništva ili suvlasništva, jer je tužiteljica 02. srpnja 2025. godine podnijela zahtjev za ukidanje privremenog rješenja o odobrenju od 11. srpnja 2016. godine, a da je jedna od procesnih pretpostavki za pokretanje upravnog postupka po tome zahtjevu i pravni interes za sudjelovanje u tome postupku, a koji interes proizlazi iz prava vlasništva nad predmetnom nekretninom; da bi analogno navedenom stavu tužiteljice proizlazilo da u upravnom postupku izdavanje rješenja o odobrenju iznajmljivač ne mora dokazivati svoje pravo vlasništva nad nekom nekretninom u kojoj želi pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, jer se po stavu tužiteljice pravo vlasništva može dokazivati samo u parničnom postupku radi utvrđenja toga prava; da neosnovano tužiteljica navodi da je prvostupanjsko tijelo rješenje od 07. siječnja 2026. godine donijelo jer ne postoje zakonske pretpostavke da se RI, makar i privremeno odobri oružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini, a ne zato što je tužiteljica podnijela takav zahtjev, jer se u postupku ukidanja rješenja o odobrenju, odnosno privremenog rješenja o odobrenju ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz članka 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, nego jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 129. i 130. Zakona o općem upravnom postupku, koji se odnose na ukidanje izvršnog rješenja; da je jedan od uvjeta za ukidanje rješenja iz članka 130. stavak 1. točka 1. ZUP-a je da je ukidanje toga rješenja dopušteno zakonom, što je propisano člankom 38. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koji u stavku 3. propisuje da će se rješenje o odobrenju ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavak 2., toga Zakona. Slijedom navedenog da bi u predmetnom upravnom postupku ukidanje privremenog rješenja o odobrenju bilo moguće eventualno utvrditi prestanak ispunjavanja nekog od uvjeta propisanog člankom 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a vezano uz stavak 4. odnosno stavak 5., toga Zakona, koji teret dokaza je sukladno članku 47. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku na tužiteljici, s obzirom da je na njen zahtjev postupak ukidanja i pokrenut, a što tužiteljica nije na nesporan način dokazala; da je suprotno navodima tužiteljice predmetno rješenje o ukidanju doneseno na zahtjev tužiteljice od 01. srpnja 2025. godine, jer iz obrazloženja toga rješenja proizlazi da je privremeno rješenje o odobrenju RI ukinuto jer tužiteljica kao jedna od suvlasnica predmetne nekretnine uskraćuje suglasnost RI da u predmetnoj nekretnini i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a koje utvrđenje ne proizlazi iz spisa predmeta, s obzirom da nije moguće utvrditi pravni slijed vlasništva od posljednjeg vlasnika upisanog u zemljišne knjige do tužiteljice, zbog čega je predmet osporenim rješenjem vraćen na ponovni postupak; da pogrešno tužiteljica smatra da niti kod donošenja privremenog rješenja o odobrenju od 11. srpnja 2016. godine nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje toga rješenja. Tužiteljica upire na nedostatak dokaza o pravu vlasništva iznajmljivača na predmetnoj nekretnini koji uvjet za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju niti nije bio propisan; da iz navedenog razloga nije osnovan tužbeni navod da je irelevantno tko je podnio zahtjev za izdavanje zabrane iznajmljivanja i smještaja, jer bi ukidanje privremenog rješenja o odobrenju mogao tražiti upravo eventualni vlasnik, odnosno suvlasnik predmetne nekretnine temeljem svojih vlasničkih ovlaštenja koji proizlaze iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; da pogrešno tužiteljica smatra da je RI u trenutku podnošenja zahtjeva tužiteljice za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na predmetnoj nekretnini trebao ispunjavati uvjet iz članka 34. stavka 2. točka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno stavka 3. toga članka, jer se privremeno rješenje o odobrenju izdavalo sukladno članku 34. stavku 4., odnosno stavku 5. tada važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 85/15), odnosno nije se utvrđivalo, niti trebalo utvrđivati ispunjavanje iz članka 34. stavak 2. točka 1. toga Zakona. Predloženo je da se odbije tužbeni zahtjev.

3.Osporenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam, KLASA: UP/I-335-02/25-02/1709, URBROJ: 2198-8-02-02/2-26-13 od 07. siječnja 2026. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak.

Označenim prvostupanjskim rješenjem od 07. siječnja 2026. godine ukinuto je privremeno rješenje, KLASA:UP/I-335-03/16-01/2011, URBROJ:2198-02-02-16-3 od 11. srpnja 2016. godine, kojim je RI odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste apartman, na adresi [adresa], jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su ispunjeni uvjeti iz članka 38. stavak 1. točka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, u svezi s člankom 41. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

4.Opunomoćenik tužiteljice je dana 17. srpnja 2026. godine dostavio podnesak kojim se je očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika. U navedenom podnesku ističe se da navodima iz odgovora na tužbu tuženik nije doveo u pitanje ni činjenično stanje ni pravnu ocjenu na koju ukazuje tužiteljica; da tuženik traži propuste tužiteljice u njezinom zahtjevu pred prvostupanjskim tijelom, a ne upušta se u ocjenu zakonitosti iznajmljivanja apartmana o kojem je riječ, a da citirane odredbe pogrešno tumači; da tužiteljica nije tražila ukidanje donesenog rješenja, pa da se stoga na zahtjev tužiteljice ne može tuženik pozivati na odredbu članka 130. stavak 1. ZUP-a; da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz članka 34. st. 2. toč. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jer navedeni uvjet na strani RI ili eventualno osoba koje se spominju u članku 34. st. 3. Zakona, ne postoji; da tuženik umjesto da od prvostupanjskog tijela zatraži da pozove osobe koje iznajmljuju apartmane turistima da dostave dokaz o svom vlasništvu na objektu koji se iznajmljuje kao soba, apartman ili kuća za odmor, tuženik traži od tužiteljice da ona dostavi dokaz „ o neprekinutom pravnom slijedu stjecanja predmetne nekretnine.

5.Tuženik je dana 18. kolovoza 2026. godine dostavio podnesak kojim se je očitovao na podnesak opunomoćenika tužiteljice zaprimljen 17. srpnja 2026. godine, te je u tom podnesku u bitnom ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu, osporivši navode opunomoćenika tužiteljice od 17. srpnja 2026. godine, sve na način kako se navodi u istom podnesku.

6.Opunomoćenik tužiteljice je dana 21. kolovoza 2026. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao na podnesak tuženika od 18. kolovoza 2026. godine, te je u bitnom ostao kod stavova ranije iznijetih. Podneskom je popisao trošak sastava tužbe, sastava podneska od 17. srpnja 2026., podneska od 21. kolovoza 2026., zastupanje na raspravi od 25. kolovoza 2026. godine, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (ukupno 2000 bodova x 2,00 eura/1bod= 4.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 % ili sveukupno 5.000,00 eura.

7.Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. kolovoza 2026. godine nije pristupio nitko za tuženika ako su uredno pozvani a izostanak nisu opravdali, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.

Zamjenica opunomoćenika tužiteljice je iskazala da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te sadržaja podnesaka zaprimljenih 17. srpnja i 21. kolovoza 2026. godine.

8.U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 27.ožujka 2026. godine, odgovor na tužbu, podnesci tužiteljice od 17. srpnja i 21. kolovoza, podnesak tuženika od 18. kolovoza, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, KLASA:UP/II-335- 06/26-01/28, URBROJ:529-06-03-02/5-26-2 od 27. ožujka 2026. godine, odnosno da li je istim rješenjem zakonito poništeno rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam, KLASA: UP/I-335-02/25-02/1709, URBROJ: 2198-8-02- 02/2-26-13 od 07. siječnja 2026. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak, kojim rješenjem je ukinuto privremeno rješenje, KLASA:UP/I-335-03/16-01/2011, URBROJ:2198-02-02-16-3 od 11. srpnja 2016. godine, kojim je RI odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste apartman, na adresi [adresa], jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su ispunjeni uvjeti iz članka 38. stavak 1. točka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, u svezi s člankom 41. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

11.Sporno je među strankama da li je osporenim rješenjem tuženika od 27. ožujka 2026. godine zakonito poništeno rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam, KLASA: UP/I-335-02/25-02/1709, URBROJ: 2198-8-02- 02/2-26-13 od 07. siječnja 2026. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak, kojim prvostupanjskim rješenjem je ukinuto je privremeno rješenje od 11. srpnja 2016. godine, kojim je RI odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste apartman, na adresi [adresa],

12.Člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“. broj: 85/15,121/16,99/18,25/19,98/19,32/20,42/20,126/21,152/24. dalje: ZOUD-st) propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz slijedeće uvjete:1.da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta objekt za robinzonski smještaj, za kamp ili kamp odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina- objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnom propisu kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, da objekt u kojem se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjet koji se odnosi na prethodnu suglasnost suvlasnika za kratkoročni najam sukladno propisu kojim se uređuje upravljanje i održavanje zgradama.

Člankom 38. st. 1. ZOUD-st propisano je da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem: 1. u slučaju smrti iznajmljivača, 2. u slučaju odjave pružanja ugostiteljskih usluga danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom uredu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag, te 3. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Prema članku 39. stavak 1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96,68/98,22/00,73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14,81/15. 94/17, dalje; ZV), svaki suvlasnik ima pravo odlučivati o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu.

Člankom 41. stavkom 1. ZV propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

13.Prema stanju spisa proizlazi da je privremenim rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA:UP/I-335-03/16-01/2011, URBROJ:2198-02-02-16-3 od **.**.2016., RI odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste apartman, na adresi [adresa], jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su ispunjeni uvjeti iz članka 38. stavak 1. točka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, u svezi s člankom 41. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koje pravo je RI i konzumirao.

14.Tužiteljica je dana 02. srpnja 2025. godine podnijela zahtjev za ukidanje privremenog rješenja o odobrenju od 11. srpnja 2016. godine, kojim je RI odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste apartman, na adresi [adresa].

Spisu je priložen predmetni zahtjev tužiteljice koji je nazvan Zahtjev za izdavanje zabrane iznajmljivanja i smještaja, na kojem je stavljen datum 01. srpnja 2025. godine. Navedeni zahtjev tužiteljica je naslovila (dostavila – Zadarska županija, Upravni odjel za gospodarstvo i turizam. U navedenom Zahtjevu tužiteljica navodi da su na nekretninama u Bibinjama, na adresi [adresa], oznake čest. Zgr. [katastarska čestica], kuća i dvorište, te kat. Čest. [katastarska čestica]. sve k. o. [katastarska općina], RI i ŽI oba pok. ĆI bez građevinske dozvole (bespravno) izgradili stambene jedinice koje bespravno iznajmljuju, jer nemaju suglasnost drugih sunasljednika iza pok. ĆI. Navedenim Zahtjevom je zatraženo od naslova da izda rješenje o zabrani iznajmljivanja navedenim osobama. Iz sadržaja navedenog zahtjeva tužiteljice je potpuno jasno da se radi o njezinom zahtjevu podnijela zahtjev za ukidanje privremenog rješenja o odobrenju od 11. srpnja 2016. godine, kojim je RI.

15.Slijedom navedenog je utvrditi da neosnovano tužiteljica navodi da je prvostupanjsko tijelo rješenje od 07. siječnja 2026. godine donijelo jer ne postoje zakonske pretpostavke da se RI, ni privremeno odobri oružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini, a ne zato što je tužiteljica podnijela takav zahtjev.

16.Obzirom na iznijeti sadržaj predmetnog zahtjeva tužiteljice neosnovan je tužbeni navod da je tužiteljica zahtjev podnijela isključivo iz razloga što smatra da nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke da RI, ni po privremenom rješenju, da odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnom objektu, na adresi [adresa]. Također nije osnovan (točan ) navod opunomoćenika tužiteljice od dana 17. srpnja 2026. godine da tužiteljica nije tražila ukidanje donesenog rješenja, pa da se stoga na zahtjev tužiteljice ne može tuženik pozivati na odredbu članka 130. stavak 1. ZUP-a, budući da iz sadržaja predmetnog Zahtjeva tužiteljice proizlazi suprotno, kako je već naprijed navedeno.

17.U vezi s podnijetim zahtjevom tužiteljice od 02. srpnja 2025. godine navesti je da se u postupku ukidanja rješenja o odobrenju, odnosno privremenog rješenja o odobrenju ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz članka 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, nego jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 129. i 130. Zakona o općem upravnom postupku, koji se odnose na ukidanje izvršnog rješenja, slijedom čega je neosnovan tužbeni navod da tuženik se nije mogao pozivati na članak 130. stavak 1. ZUP-a.

Sukladno navedenom jedan od uvjeta za ukidanje rješenja iz članka 130. stavak 1. točka 1. ZUP-a je da je ukidanje toga rješenja dopušteno zakonom, što je propisano člankom 38. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koji u stavku 3. propisuje da će se rješenje o odobrenju ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavak 2., toga Zakona.

Stoga, da bi u konkretnom slučaju ukidanje privremenog rješenja o odobrenju bilo moguće utvrditi, bilo bi nužno utvrditi prestanak ispunjavanja nekog od uvjeta propisanog člankom 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a vezano uz stavak 4. odnosno stavak 5., toga Zakona.

18.Kako je prema naprijed iznijetom i prema stanju spisa nesporno da je tužiteljica je dana 02. srpnja 2025. godine podnijela zahtjev za ukidanje privremenog rješenja o odobrenju od 11. srpnja 2016. godine, kojim je RI odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u smještajnom objektu vrste apartman, na adresi [adresa], jasno je da je ona tim zahtjevom pokrenula (inicirala) postupak donošenja rješenja kojim se ukida rješenje o odobrenju od 11. srpnja 2016. godine.

19.Shodno navedenom u konkretnom slučaju, za postupanje po zahtjevu tužiteljice i za donošenje rješenja kojeg je tužiteljica zatražila, bilo je potrebno ispunjenje procesnih pretpostavki za pokretanje upravnog postupka po tom tužiteljičinom zahtjevu i to u prvom redu tužiteljica kao podnositelj zahtjeva je trebala dokazati pravni interes za sudjelovanje u postupku koji bi se vodio po njezinom zahtjevu, a koji interes proizlazi iz prava vlasništva nad predmetnom nekretninom. Dakle, jednostavno kazano, za vođenje upravnog postupka po predmetnom zahtjevu tužiteljice nije bio dovoljan sam zahtjev već je tužiteljica trebala dokazati da ima vlasnička prava na predmetnoj nekretnini, da je suvlasnica istih nekretnina i da s tog osnova ima pravni interes da kao suvlasnica osporava korištenje (da se protivi) da i dalje predmetnu nekretninu koristi RI, bez njezine dozvole.

20.Sukladno članku 47. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku teret dokaza je na tužiteljici, s obzirom da je na njen zahtjev postupak ukidanja i pokrenut. Međutim, tužiteljica u postupku nije na nesporan način dokazala svoja vlasnička prava na predmetnoj nekretnini, na što je bila pozivana. Upravo zato je tuženik na strani 7. osporenog rješenja prvostupanjskom tijelu dao jasnu uputu za postupanje u ponovljenom postupku jer je u upravnom postupku sukladno načelu materijalne istine potrebno utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a koje činjenice prvostupanjsko tijelo nije na nesporan način utvrdilo, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice, bez da je na neupitan način utvrđen njen pravni interes za pokretanje takvog postupka, što je protivno članku 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21, dalje ZUP-a).

21.Naime, nije sporno da se u rješenju o nasljeđivanju Poslovni Broj: O- 952/06, donesenom po javnom bilježniku Veri Marčina dana 07. svibnja 2009. godine, koje je priloženo spisu, među ostalim navodi da je prema pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Zadru, Posl. Broj. R1-124/2002 od 20. svibnja 2004. godine i ispravku istog od 08. studenog 2004. godine ostavitelj pok. ĆI dijelom bio suvlasnik na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] (kako se navodi u samom rješenju), te nije sporno da su nasljednici ostavitelja i KI za 1/12 dijela.

S druge strane, da ista nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], oranica površine 1667 m2, upisana je u Zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo trećih osoba (KI K, SI pok. R, Lukin Ć rođ. S i [adresa]), ali nitko od nasljednika pok. ĆI.

Dakle, navedeno rješenje o nasljeđivanju ne odražava zemljišnoknjižno stanje (koje je mjerodavno), te ista isprava ima učinak same među sunasljednicima navedenim u navedenom rješenju o nasljeđivanju, budući da isti sunasljednici u odnosu treće osobe koje su upisane u zemljišnoj knjizi ali i javnopravnim tijelima u odgovarajućim postupcima, trebaju dokazati svoje pravo vlasništva/suvlasništva. Navedeno konkretno znači da je tužiteljica u postupku koji bi se vodio po njezinom predmetnom zahtjevu trebala dokazati svoje pravo vlasništva/suvlasništva na predmetnoj nekretnini koja se iznajmljuje, odnosno tužiteljica je trebala dostaviti dokaze temeljem kojih bi se mogao utvrditi slijed vlasništva od posljednjeg upisanog u zemljišnoj knjizi do tužiteljice. Kako tužiteljica nije iste dokaze dostavila u postupku i dokazala pravni interes, zakonito je tuženik osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje od 07. siječnja 2026. godine.

22.Tuženik je u odgovoru na tužbi dao detaljno očitovanje po tužbenim navodima koje očitovanje u potpunosti prihvaća sud i radi ekonomičnosti ne nalazi potrebu da isto ponavlja.

23.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

24.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 08. rujna 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice, Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, Kovačka 1,

- tuženiku Ministarstvu turizma RH, Zagreb, Prisavlje 14,

- u spis.