Poslovni broj: Us I-1173/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika, Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, radi razreza poreza na kuće za odmor, nakon javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. godine u prisutnosti tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 08. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/II 410-15/24-01/62, URBROJ:2117-08/1-25-8 od 14.listopada 2025. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/II 410-15/24-01/62, URBROJ:2117-08/1-25-8 od 14.listopada 2025. godine te rješenja Općine Orebić, Jedinstveni upravni odjel, KLASA;UP/I-410-01/24-01/531, URBROJ:2117-17-03-24-1 od 17. lipnja 2024. godine, do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

Obrazloženje

1.U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/II 410-15/24-01/62, URBROJ:2117-08/1-25-8 od 14.listopada 2025. godine tužiteljica je u bitnom navela da je vlasnica predmetne nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], na kojoj adresi ima prijavljeno prebivalište; da je osporeno rješenje tuženika nezakonito zbog: 1. pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer podaci o potrošnji energije o odvozu komunalnog otpada ne može biti jedini dokaz o korištenju nekretnine jer tužiteljica živi skromno i da racionalno koristi resurse, 2

- 2 -  PosloPvnois

blorvonj:i UbrsoI-j:1 1U7s3

I/-2161-773P/2os0l2o6v-n7i

da rješenje pobija i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, da Zakon predviđa da se utvrdi stvarni način korištenja nekretnine, a ne da se zaključuje isključivo na temelju komunalnih podataka, 3. da u postupku je nepotpuno utvrđeno stanje jer nisu uzeti drugi dokazi koji potvrđuju stalno stanovanje; da na adresi predmetne nekretnine tužiteljica ostvaruje sva svoja građanska prava i obveze; da u Općini Orebić ostvaruje svoje glasačko pravo na nacionalnim i lokalnim izborima; da medicinsku zaštitu ostvaruje u ambulanti [adresa] kod obiteljskog liječnika JU, za što je dokaz liječnički karton; da posjeduje otočnu iskaznicu na svoje ime dobivenu od Agencije za obalni linijski pomorski promet, za što je dokaz preslik iste iskaznice), te da posjeduje i Otočnu iskaznicu za svoje auto reg. oznake [registarska oznaka], dokaz ista iskaznica; da posjeduje godišnju pokaznu kartu za područje Općine Orebić, dokaz kopija računa; da ima osobnu iskaznicu, prometnu i vozačku dozvolu, na adresu predmetne nekretnine, dokaz iste isprave; da Općini plaća komunalnu naknadu, dokaz kopija računa; da ima mjesečnu komunalnu uslugu odvoza otpada, kao i obvezu za mjesečnu naknadu, te da plaća RTV pretplatu na adresi predmetne nekretnine; da zimi prostor u kojem boravi zagrijava na kruto gorivo, a da u periodu kada je sama kuha na plin, a da električnu energiju koristi za rasvjetu, televizor i frižider, što je mala potrošnja; da njezino stanovanje u predmetnoj kući proizlazi i iz izjava susjeda; da je umirovljenica u 71 godini života i da u kući živi sama osim u ljetnim mjesecima kada joj dolaze obitelj. Uz tužbu tužiteljica na okolnost stalnog stanovanja prilaže dokaze na koje se u tužbi poziva. U tužbi je predloženo da sud donese rješenje o odgodi izvršenja osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Navodi je da bi izvršenjem osporenog rješenja tužiteljici nastala teško popravljiva šteta jer bi naplata utvrđenog iznosa poreza ugrozila tužiteljičinu egzistenciju. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja, ponavljajući u odgovoru na tužbu navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ponavlja da je u postupku pribavio podatke o potrošnji vode, za predmetnu kuću u 2024. godini, podatke o odvozu komunalnog otpada i električne energije za premetnu nekretninu za 2024. godinu (koje iznosi pojedinačno), te ističe kako pregledani podatci ukazuju da se predmetna kuća tužiteljice u [adresa] koristi povremeno i sezonski. Tuženik u odgovoru na tužbu je osporio tužbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, sve kako se navodi u odgovoru. Nadalje tuženik navodi da je tužiteljica uz tužbu dostavila veći broj isprava kojima nastoji dokazati da predmetnu nekretninu u [adresa] koristi za trajno stanovanje. U vezi sa dostavljenim dokazima na koje se u tužbi poziva, tuženik je istakao da navedeni dokazi mogu potvrđivati prijavljeno prebivalište tužiteljice i njezinu administrativnu povezanost s navedenom adresom, ali da da isti dokazi ne predstavljaju neposredne dokaze o stvarnom korištenju predmetne nekretnine tijekom predmetnog razdoblja; da predmet ovog postupka nije utvrđivanje prebivališta, već utvrđivanje koristi li se predmetna nekretnina trajno za stanovanje ili povremeno odnosno sezonski; da je u tužbi tužiteljica navela da koristi vlastitu cisternu za vodu, razvrstava i kompostira otpad, grije se na drva, kuha na plin te dio električne energije proizvodi vlastitim sustavom kolektora. U odnosu na navedene navode tuženik ističe da su tijekom upravnog postupka bili izneseni navodi o korištenju vlastite cisterne i razvrstavanju otpada, dok navod o grijanju na drva, korištenju plina za kuhanje te korištenju vlastitog sustava za proizvodnju električne energije

- 3 -  PosloPvnois

blorvonj:i UbrsoI-j:1 1U7s3

I/-2161-773P/2os0l2o6v-n7i

nisu bili izneseni niti dokazani tijekom upravnog postupka, već se prvi put iznose tek u tužbi. U odnosu na fotografije koje tužiteljica dostavlja uz tužbu kao dokaz postojanja sustava za proizvodnju električne energije putem kolektora, peći na drva, plinske boce i štednjaka, tuženik ističe da iz samih fotografija nije moguće utvrditi da se navedena oprema doista nalazi u predmetnoj nekretnini na adresi [adresa], niti je moguće utvrditi vrijeme njihova nastanka i njihovu povezanost s poreznim razdobljem koje je predmet ovog postupka; da navedene fotografije same po sebi ne predstavljaju vjerodostojan dokaz odlučnih činjenica u ovom postupku. Tuženik ističe da navod tužiteljice o korištenju vlastitog sustava kolektora nije u skladu s podacima o potrošnji električne energije utvrđenima tijekom upravnog postupka; da tužiteljica navodi da električnu energiju za rasvjetu, hladnjak i televizor osigurava putem vlastitog sustava kolektora. Međutim, da iz službenih podataka HEP-a pribavljenih tijekom upravnog postupka proizlazi da je upravo tijekom ljetnih mjeseci, kada su uvjeti za proizvodnju električne energije iz sunčeve energije najpovoljniji, evidentirana najveća potrošnja električne energije iz mreže, dok s druge strane u dijelu godine za koji tužiteljica tvrdi da kontinuirano boravi u predmetnoj kući, potrošnja električne energije je znatno niža ili uopće nije evidentirana. U odnosu na izjave susjeda dostavljene uz tužbu, tuženik ističe da iste nisu bile dostavljene tijekom upravnog postupka, te se nisu mogli cijeniti prilikom donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja; da navedene izjave same po sebi ne predstavljaju vjerodostojan dokaz odlučnih činjenica za predmetni postupak; da su navedene izjave sastavljene tijekom 2026, godine, dok se porezna obveza utvrđuje za svaku kalendarsku godinu; da iz sadržaja izjava nije moguće utvrditi na koje se konkretno vremensko razdoblje odnose navodi svjedoka niti proizlazi da se njihova saznanja odnose upravo na 2004. godinu, za koju se utvrđuje porez. Stoga, da navedene izjave ne mogu dovesti u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja koja proizlaze iz objektivnih podataka o potrošnji vode, električne energije i korištenju komunalnih usluga pribavljenih od nadležnih pravnih osoba. Slijedom navedenog da je osporeno rješenje zakonito te je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. U odnosu na prijedlog da sud donese rješenje o odgodi izvršenja, do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, tuženik se pozivom na članak 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024. i 29/25, dalje: ZUS-a istome protivi, navodeći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj izvršenjem osporenog rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti; da sama činjenica da plaćanje porezne obveze predstavlja financijsko opterećenje ne predstavlja teško popravljivu štetu u smislu navedene zakonske odredbe, a da tužiteljica nije ni dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo postojanje osobito teških posljedica koje se ne bi mogle naknadno otkloniti.

3.Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 410-15/24-01/62, URBROJ:2117-08/1-25-8 od 14.listopada 2025. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Općina [adresa], Jedinstveni upravni odjel, KLASA;UP/I-410-01/24-01/531, URBROJ:2117-17-03- 24-1 od 17. lipnja 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. izreke rješenja, tužiteljici je za 2024. godinu razrezan porez na kuću za odmor u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 274,00 m2, u iznosu od 1.096,00 eura. Točkom 2. utvrđeno je da je tužitelj utvrđenu obvezu dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun Općine Orebić. Točkom 3. utvrđeno je da u slučaju

- 4 -  PosloPvnois

blorvonj:i UbrsoI-j:1 1U7s3

I/-2161-773P/2os0l2o6v-n7i

nepravodobno plaćene obveze se obračunava i plaća zatezna kamata, te da će se pristupiti prisilnoj naplati radi namirenja poreznog duga, dok je točkom 4. utvrđeno da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4.Na ročištu zakazanom za dan 25. kolovoza 2025.godine nije pristupio tuženik iako je dostava poziva za raspravu uredno iskazana a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tuženica je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je u spis priložila dokaze na okolnost stanovanja u predmetnoj nekretnini, među kojima je i Ugovor o prodaji nekretnina. U vezi sa navedenim je navela da je do 2018. godine živjela u [adresa] u svojoj kući koju je po Ugovoru od 01. ožujka 2019. godine (koji je priložen spisu), prodala i preselila u [adresa], u kuću koja je do tada bila u izgradnji s namjerom da tamo trajno živi i da u kući u [adresa] obavlja djelatnost iznajmljivanja apartmana: Navela je da je za djelatnost iznajmljivanja apartmana ishodila rješenje Dubrovačko-neretvanske županije od 07. lipnja 2024. godine, koje je dokaz da u navedenoj kući u [adresa] iznajmljuje apartmane, a da u istoj kući ujedno i stanuje. Navela je da je određeno vrijeme boravila kod svog sina GU, koji je svojom izjavom potvrdio da je ona kod njega u [adresa] boravilo oko 40 dana radi pomoći kod rođenja četvrtog djeteta.

5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 14. listopada 2025. godine, odgovor na tužbu, dokumentacija predana na ročištu od strane tužiteljice, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju za 2024. godinu utvrđen porez na kuću za odmor u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 274,00 m2, u iznosu od 1.096,00 eura.

Među strankama je sporno da li je tužiteljicu trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor za predmetnu kuću u [adresa].

8.Tužitelj ukazuje da ne bi trebao biti obveznik poreza na kuću za odmor za predmetnu nekretninu obzirom da je tužitelju dana 07.lipnja 2014. godine izdano rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni odjel za poduzetništvo, turizam i more, kojim se odobrava pružanje usluga u domaćinstvu.

9.Spisu je priloženo rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravni odjel za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/I-335-03/24-01/1766, URBROJ: 2117-08/23-24-03 od 07. lipnja 2024. godine kojim se tužiteljici odobrava pružanje usluga u domaćinstvu, dvije smještajne jedinice ( apartmana, za ukupno 8 gostiju).

10.Prema članku 25. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16, 101/17,114/22) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuće za odmor.

- 5 -  PosloPvnois

blorvonj:i UbrsoI-j:1 1U7s3

I/-2161-773P/2os0l2o6v-n7i

Člankom 2. istog Zakona je propisano da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.

11.Kako je iz stanja spisa nesporno da je tužiteljica vlasnica predmetne kuće u [adresa], na adresi [adresa], budući da isto tužiteljica priznaje, za utvrđenje poreza za kuće za odmor u konkretnoj stvari potrebno je utvrditi koristili se predmetna kuća povremeno-sezonski ili stalno, jer o tome ovisi može li se ona smatrati kućom za odmor ili kućom za stanovanje.

12.Prema stanju spisa proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine u [adresa].

Međutim, sama činjenica da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučujuća već se u postupku treba dokazati način korištenja predmetne nekretnine tj. da li kao vlasnik nekretnine nekretninu koristi za stalno stanovanje.

13.U postupku dokazivanja statusa kuće za odmor uzima se u među ostalim obzir slijedeća dokumentacija: potvrda o zasnovanom radnom odnosu, izjava o izabranom liječniku, mjesto i vrijeme nastanka troška električne energije, vode, telefona, prijama poštanske pošiljke, mjesto podnošenja porezne prijave, izjave svjedoka, očevid i drugi raspoloživi podaci.

14.Sukladno članku 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine, broj: 115/16,106/18, 121/19,32/20,40/20 i 114/22, dalje OPZ-a1), u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

15.Prvenstveno je potrebno istaći da sama činjenica da tužiteljica predmetnu kuću u [adresa] legalno iznajmljuje gostima (dva apartmana), temeljem dobivenog rješenja za obavljanje navedene djelatnosti, za što vjerojatno plaća paušalni godišnji porez, nema utjecaja na obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor.

Naime, Zakon o lokalnim porezima je izmijenjen Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o lokalnim porezima koji je objavljen dana 04. listopada 2023. godine u Službenom listu RH-e, ("Narodne novine", broj: 114/23, dalje: ZIDZLP-a).

16.Člankom 7. ZIDZLP-a je utvrđeno: da se u članku 25. ispred riječi "Porez" dodaje oznaka stavka: "(1)"., a da iza stavka 1. se dodaje stavak 2. koji glasi: " (2) Obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranje kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor."

Člankom 12. ZIDZLP-a određeno je da ovaj Zakon stupa na snagu prvog dana od dana objave u "Narodnim novinama", osim članka 1. do 4. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 01. siječnja 2024. godine.

17.Slijedom navedenog jasno je da je u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja na snazi ( i primjeni) bile odredba članka 7. ZIDZLP-a, što znači da u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju porezne obveze poreza za kuću za odmor za 2024. godinu, nije mogla biti od utjecaja činjenica na koju se

- 6 -  PosloPvnois

blorvonj:i UbrsoI-j:1 1U7s3

I/-2161-773P/2os0l2o6v-n7i

tužiteljica poziva u tužbi, da joj je izdano rješenje kojim mu se odobrava pružanje usluga u domaćinstvu, iznajmljivanje apartmana gostima, za što je plaćala paušalni porez na dohodak, budući da je navedenim izmjenama Zakona o lokalnim porezima jasno određeno da su porez za kuću za odmor dužni plaćati i vlasnici nekretnina u kojima se obavlja neka gospodarska djelatnost (kao iznajmljivanje gostima) i za što se plaća porez na dohodak tj. da plaćanje druge vrste poreza ne utječe na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

Stoga su neosnovani tužbeni navodi kojima se ukazuje da tužiteljica iz navedenih razloga ne bi trebao biti obvezan na plaćanje poreza za kuću za odmor.

18.Kako je za utvrđenje postoji li obveza plaćanja poreza za kuću za odmor bilo nužno utvrditi na koji se način koristi predmetna kuća u [adresa], u postupku su s tim u vezi od društva Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa] pribavljeni podaci o potrošnji vode u predmetnoj kući. Iz pribavljene kartice vodomjera za predmetnu kuću, koja je priložena spisu predmeta proizlazi da je u predmetnoj kući potrošnja vode tijekom 2024. godine evidentirana u mjesecima i to: srpanj - 23 m3, kolovoz

– 11 m3 i listopad – 2 m3, dok u preostalih 9 mjeseci nije uopće bilo evidentirana potrošnja u predmetnoj kući , što potvrđuje činjenicu da se predmetna kuća nije koristila za stalno stanovanje, već povremeno sezonski.

19.Spisu predmeta priložena je evidencija društva KTD Bilan d.o.o. o pražnjenju spremnika komunalnog otpada za predmetnu kuću iz koje proizlazi da tijekom 2024. godine u prva tri mjeseca (siječanj, veljača i ožujak) nije bilo evidentiranih pražnjenja spremnika, kao ni u mjesecu svibnja. Redovito pražnjenje spremnika zabilježeno je jedino u mjesecima srpnju i kolovozu, dok u preostalim mjesecima (travnju, lipnju, rujnu, listopadu, studenom i prosincu) je evidentirano jedno do tri pražnjenja. Navedeno podaci upućuju za zaključak da se predmetna kuća ne koristi kontinuirano tijekom cijele godine, već povremeno-sezonski.

20.Spisu predmeta su priloženi podaci o potrošnji električne energije tijekom 2024. godine, koji su pribavljeni od HEP-a- Operator distribucijskog sustava d.o.o. Iz pribavljenih podataka proizlazi da se stanje tri brojila predmetne kuće očitavaju u intervalima od po šest mjeseci. Iz podataka o očitavanja brojila proizlazi da potrošnja električne energije slijedi sezonski obrazac, obzirom da se potrošnja znatno povećava u ljetnim mjesecima, dok u preostalom dijelu godine je potrošnja znatno niža ili je uopće nema, što potvrđuje činjenicu da se predmetna kuća koristi povremeno, a ne za stalno stanovanje.

21.Slijedom naprijed navedenog, a temeljem u postupku prikupljenih podataka o potrošnji vode, električne energije i odvozu komunalnog otpada za predmetnu nekretninu u [adresa], predmetnu za 2024. godinu proizlazi da se predmetna nekretnina nije koristila kontinuirano tijekom 2024. godine za stalno stanovanje, već da se je ista nekretnina koristila povremeno, sezonski. Podatke o potrošnji vode, električne energije i odvozu komunalnog otpada, koji su egzaktni podaci i objektivni pokazatelj načina korištenja predmetne nekretnine u 2024. godini, prvostupanjsko tijelo je cijenilo pojedinačno (zasebno) ali u njihovoj ukupnosti, te, pravilno utvrdilo da se ista nekretnina nije koristila za stalno stanovanje već povremeno, te je pritom istaći nespornu činjenicu (koju i sama tužiteljica ističe) da predmetnu nekretninu legalno, temeljem dobivenog rješenja nadležnog tijela iznajmljivala gostima (2 apartmana – 8 gostiju), što se

- 7 -  PosloPvnois

blorvonj:i UbrsoI-j:1 1U7s3

I/-2161-773P/2os0l2o6v-n7i

podudara sa naprijed iznijetim podacima na način da isti pokazuju znatno veću potrošnju u ljetnim mjesecima (srpanj i kolovoz), dok je u ostalim mjesecima potrošnja znatno manja ili je nema.

22.Podacima (dokazima) koje su priloženi uz tužbu odnosno priloženi na raspravi tužiteljica nije dovela u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog tijela. Kod navedenog je istaći da dijelom priloženih dokaza tužiteljica samo dokazuje svoju administrativnu povezanost sa predmetnom kućom u [adresa] (prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine na koju adresu su joj izdane osobna iskaznica vozačka dozvola, ostvarivanje biračkog prava, godišnja parkirna karta, plaćanje komunalne naknade, plaćanje HRT pretplate), dok jedan dio dokaza tužiteljica nije isticala niti prilagala tijekom upravnog spora, već je te dokaze prvi puta istakla u tužbi, što je neprihvatljivo, na što sve osnovano ukazuje tuženik u odgovoru na tužbi.

23.Slijedom navedenih dokaza pravilno je zaključeno da tužiteljica predmetnu nekretninu u [adresa], nije koristila za stalno stanovanje, budući da tužiteljica isto nije dokazala, sukladno članku 88. OPZ-a, da u predmetnoj nekretnini uistinu živio, da isti koristio za stalno stanovanje, već proizlazi da je predmetnu kuću koristila povremeno, sezonski, što predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na nekretnine.

Nasuprot navedenom prvostupanjsko tijelo je zaključak da tužiteljica predmetnu kuću ne koristi za stalno stanovanje, utemeljilo na sadržaju pribavljenih dokaza, cijeneći sadržaj istih dokaza pojedinačno ali i u njihovoj ukupnosti.

24.Tuženik je u odgovoru na tužbi dao detaljno očitovanje po tužbenim navodima koje očitovanje u potpunosti prihvaća sud i radi ekonomičnosti ne nalazi potrebu da isto ponavlja.

25.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

26. Prijedlog za odgodu izvršenja osporenog rješenja (određivanje odgodnog učinka tužbe), nije osnovan.

27.Odredbom članka 42. stavak 1. ZUS-a) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj

- 8 -  PosloPvnois

blorvonj:i UbrsoI-j:1 1U7s3

I/-2161-773P/2os0l2o6v-n7i

mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda.

Podnošenje tužbe nema odgodni učinak ali sud na prijedlog stranke može dozvoliti odgodni učinak kad ocjeni da su ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu.

28.U svom prijedlogu za odgodu izvršenja prvostupanjskog rješenja, tužiteljica nije na dostatan način dokazala (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenog rješenja njoj se nanijela šteta koja bi se kasnije teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepila i Sudu o istom dostavila dokaze, obzirom da o navedenom sudu nije dostavila nikakve dokaze.

29.Smisao traženja odgode izvršenja poreznih rješenja je da se prije donošenja odluke o meritumu spora (a što može potrajati neko vrijeme), omogući odgoda izvršenja rješenja ukoliko isti na određenom stupnju vjerojatnosti dokaže, odnosno učini vjerojatnim da bi mu izvršenjem konkretnog poreznog rješenja nastala šteta koja bi se kasnije teško mogla otkloniti i popraviti.

U konkretnom slučaju da bi se moglo cijeniti osnovanost prijedloga za odgodni učinak tužbe, tužiteljica je prijedlog trebao potkrijepiti dokazima-podacima o svom financijskom stanju, kao fizičke osobe tj. podatke o svojim prihodima ili prihodima drugih članova obitelji ako ima obitelj, s kojima je povezana, te podatke o svojim ili rashodima obitelji), a iz kojih podataka bi bilo vidljivo financijsko stanje tužiteljice, te proizlazilo da je isto složeno i da bi izvršenjem navedenog rješenja i naplatom poreznog duga tužiteljici nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Stoga je ovaj sud odbio prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 08. rujna 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 42. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, tužiteljice TU iz [adresa],

- tuženiku, Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, Dubrovnik, Pred Dvorom 1,

- u spis.