REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1369/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja Grada Vinkovci, Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada, Bana Jelačića 1, Vinkovci, OIB: 67648791479, protiv tuženika Vukovarsko- srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, Županijska 9, Vukovar, OIB: 74724110709, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenik Davor Ćavar, odvjetnik u [adresa], radi utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa, 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove KLASA: UP/II-363-01/24-01/35, URBROJ: 2196-09/54-24-2 od 6. prosinca 2024. i odbijanja žalbe zainteresirane osobe GO.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe, GO, za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje o utvrđivanju obveze komunalne naknade Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada Vinkovci KLASA: UP/I-350-06/21-01/116, URBROJ: 2196-4-8-24-6 od 5. lipnja 2024. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, smatra netočnim zaključak tuženika da se u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa ima primijeniti odredba članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/2012., 143/2013., 65/2017. i 14/2019., dalje: Zakon) . Poziva se na odredbu čanka 77. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu te ističe da je na temelju ove zakonske odredbe vlasnik zemljišta na kojem se nalazi ozakonjena građevina u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, a ne investitor ili podnositelj zahtjeva. Ističe da se u konkretnom slučaju nije utvrđivala obveza plaćanja komunalnog doprinosa za objekte koji se grade od strane investitora, već za objekte koji su ozakonjeni te da je stoga pravilno utvrdio da je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa GO. Smatra da je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja povrijedio načelo zakonitosti, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načeo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i odbiti žalbu GO.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je rješenje prvostupanjskog tijela doneseno na temelju odredbe članka 22. stavka 1. Zakona. Citira odredbu članka 17. stavka 1. istog Zakona te ističe da je tužitelj ispravno zaključio da podnositelj zahtjeva za ozakonjenje nije nužno morao biti i vlasnik nekretnine, ali da proizvoljno tumači navedenu odredbu stavljajući je u kontekst da mu je time dana ovlast birati koga će odrediti kao obveznika komunalnog doprinosa. Ističe da je svrha donošenja Zakona bila ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, a za koje ozakonjenje je jasno bio propisan i prekluzivni rok i određene stranke koje su takav zahtjev mogle podnijeti. Upravo iz razloga ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada u za to propisanom roku stranka u postupku ozakonjenja nije nužno morala biti samo vlasnik, a ne iz razloga kako bi se moglo proizvoljno utvrditi obveznika plaćanja komunalnog doprinosa. Ističe da odredba članka 22. Zakona obvezu plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje građevine propisuje prvenstveno za podnositelja zahtjeva budući da je on kao nezakoniti investitor pokrenuo cjelokupni postupak ozakonjenja, a tek podredno je to određeno za vlasnika. Navodi da je iz podataka spisa vidljivo da se i prvostupanjsko tijelo prilikom dostave na postupanje radi obračuna komunalnog doprinosa pozvalo na odredbe Zakona te da iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu proizlazi da je GO suvlasnikom predmetne nekretnine postala tek 10. ožujka 2024., ali da ne proizlazi da bi podnositelji zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju obvezu plaćanja komunalnog doprinosa izrijekom prenijeli na nekog drugog. Smatra neosnovanim navode tužitelja da je donošenjem osporavanog rješenja povrijeđeno načelo zakonitosti, načelo razmjernosti u zaštiti stranaka i javnog interesa, načelo utvrđivanja materijalne istine te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Ističe da se u konkretnom slučaju nije utvrđivala obveza plaćanja komunalnog doprinosa za objekte koji se grade već za objekte koji se ozakonjuju te da je sukladno članku 22. Zakona upravo podnositelj zahtjeva dužan platiti komunalni doprinos. Smatra da je upravo tužitelj povrijedio načelo zakonitosti koje uključuje obvezu javnopravnog tijela da se prilikom donošenja odluke u upravnoj stvari pridržava zakona, drugih propisa i općih akata, a u slučaju kada javnopravno tijelo može odlučivati prema slobodnoj ocjeni, takva odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Navodi da se temeljem načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, kada se stranci određuje neka obveza, javnopravno tijelo dužno je primijeniti mjeru koja je za stranku povoljnija a što sam tužitelj nije učinio. Protivi se navodima tužitelja da je pri donošenju osporavanog rješenja povrijedio načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza jer je nakon uvida u cjelokupni spis i sve dokaze koji se nalaze u spisu utvrdio da je bilo potrebno podnositelja zahtjeva utvrditi kao obveznika plaćanja komunalnog doprinosa odnosno njegove nasljednike. Ističe da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo načelo učinkovitosti jer je dokumentaciju za utvrđivanje komunalnog doprinosa zaprimio 30. studenog 2021. a tek je protekom skoro tri godine pozvao na plaćanje trenutnog vlasnika nekretnine i donio rješenje zanemarivši sve dokaze koji se nalaze u spisu i kao obveznika utvrdio sadašnjeg vlasnika. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da, s obzirom na činjenicu da je člankom 22. stavkom 4. Zakona propisano kako je nadležno upravno tijelo dužno u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju dostaviti rješenje nadležnom tijelu za utvrđivanje visine komunalnog doprinosa, to ista nikako ne može biti obvezana na plaćanje komunalnog doprinosa 4 godine nakon donošenja predmetnog rješenja u postupku koji nije inicirala niti je bila vlasnica zgrade. Ističe da je suvlasnikom predmetne nekretnine postala tek 10. ožujka 2024. , predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška upravnog spora.

5. Budući da stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024. i 39/2026., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS- a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-01/24-01/35, URBROJ: 2196-09/54-24-2 od 6. prosinca 2024. usvojena žalba zainteresirane osobe i primjenom članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/2009., 110/2021., dalje: ZUP) poništeno rješenje Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada Vinkovci KLASA: UP/I-350-06/21-01/116, URBROJ: 2196-4-8-24-6 od 5. lipnja 2024. kojim je zainteresiranoj osobi, GO, određena visina komunalnog doprinosa za manje zahtjevnu stambenu zgradu, za razliku obujma od 496,86 m[3] , pomoćnu zgradu

– garaža i pomoćnu zgradu – ostava, na adresi [adresa] izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u II. zoni za plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od 5,31 eur/m[3] temeljem članka 3. Odluke o komunalnom doprinosu, za suvlasnički dio od 1/2 , što iznosu obujam od 248,43 m[3] , u iznosu od 1.319,16 eur. Navedeni iznos umanjuje se za 30% i iznosi 923,41 eur.

8. Nadalje, iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je GO suvlasnik kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Iz podataka spisa proizlazi da je za predmetnu građevinu izdano rješenje o odobrenju za građenje broj: UP/I-06-1706-1975 od 29. travnja 1975. za obujam od 596,35 m[3] .

10. Uvidom u rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-01/3539, URBROJ: 2188/01-09-20-14 od 18. svibnja 2020. utvrđeno je da su SO i LO podnijeli zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za manje zahtjevnu stambenu zgradu ukupnog obujma od 1.093,21 m[3] , pomoćnu zgradu – garaža ipomoćnu zgradu – ostava, obje manje od 50 m[2] na adresi [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je vidljivo na snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, broj projekta: 01 - 141/18 od studenog 2018. koji je izrađen po Uredu ovlaštene arhitektice BO, ovlašteni arhitekt BO, [adresa].

11. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je za predmetnu građevinu izdano rješenje o odobrenju za građenje broj: UP/I-06-1706-1975 od 29. travnja 1975, od Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Vinkovci, Općinskog zavoda za urbanizam, stambene i komunalne poslove, za obujam od 596,35 m[3] .

12. Uvidom u povijesni prikaz zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je GO suvlasnik predmetne nekretnine postala 10. ožujka 2024.

13. Nadalje, uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da iz spisa predmeta nigdje ne proizlazi da bi podnositelji zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, izrijekom prenijeli na nekog drugog, u skladu sa člankom 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/2018., 110/2018. i 32/2020.).

14. Odredbom članka 10. Zakona propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu najkasnije do 30. lipnja 2018.

15. Člankom 8. stavkom 2. Zakona propisano je da rješenje o izvedenom stanju donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne) odnosno lokalne samouprave koje prema posebnom zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornoga uređenja i građenje na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada, odnosno Agencija za ozakonjenje nezakonitom izgrađenih zgrada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

16. Odredbom članka 17. stavka 2. Zakona propisano je da je stranka u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju, podnositelj zahtjeva za donošenje tog rješenja (dalje: podnositelj zahtjeva), vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta koja neposredno graniči sa česticom zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.

17. Člankom 22. stavkom 1. Zakona propisano je da su podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

18. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je svrha donošenja Zakona bila ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, a za koje ozakonjenje je jasno bio propisan i rok i jasno određene stranke koje su takav zahtjev za ozakonjenje mogle podnijeti, a nastanak obveze plaćanja komunalnog doprinosa nije trenutak donošenja rješenja o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, kojim je utvrđena njezina visina i rok plaćanja, već nastupanje okolnosti koje su zakonom utvrđene kao one koje za posljedicu imaju nastanak obveze (izdavanje građevinske dozvole ili rješenja o izvedenom stanju).

19. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i tijekom upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni. Pravilno je, prema shvaćanju ovoga suda tuženik poništio prvostupanjsko rješenje o plaćanju komunalnog doprinosa od 5. lipnja 2024. u kojem je kao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena GO. Naime, a s obzirom na činjenicu da se u konkretnom slučaju nije utvrđivala obveza plaćanja komunalnog doprinosa za objekte koji se grade, već za objekte koji se ozakonjuju, radi se o posebnim postupcima ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada te je potrebno primijeniti odredbe Zakona koje jasno propisuju da je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa prvenstveno podnositelj zahtjeva za ozakonjenje jer on kao nezakoniti investitor pokreće cjelokupni postupak ozakonjenja.

20. Stoga je tuženik, pravilno utvrdio da je GO suvlasnik predmetne nekretnine postala tek 10. ožujka 2024. a da je rješenje o izvedenom stanju doneseno 18. svibnja 2020. te je isto 29. rujna 2021. dostavljeno prvostupanjskom tijelu radi utvrđivanja obveze komunalnog i vodnog doprinosa, u skladu s odredbom članka 22. stavka 4. Zakona. Dakle, prvostupanjsko tijelo je tek protekom skoro tri godine od zaprimanja predmetnog rješenja o izvedenom stanju pozvao na plaćanje komunalnog doprinosa sadašnjeg vlasnika predmetne nekretnine, odnosno osobu koja nije niti podnijela zahtjev za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade niti je u to vrijeme bila vlasnik predmetne nekretnine.

21. Neosnovan je stoga tužbeni navod tužitelja da je tuženik donošenjem osporavanog rješenja povrijedio načela zakonitosti, razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Naime, pravilno je tuženik, u osporavanom rješenju, utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa za objekte koji se ozakonjuju te je stoga, pri odnošenju osporavanog rješenja, pravilno i primijenio odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

22. Vezano za povredu načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, valja reći da je javnopravno tijelo, u situaciji kada se stranci određuje neka obveza, dužno primijeniti mjeru koja je za stranku povoljnija, uz uvjet da se tom mjerom postiže zakonom određena svrha. Pravilno je stoga tuženik u osporavanom rješenju utvrdio da tužitelj, donoseći prvostupanjsko rješenje, nije primijenio mjeru koja je za stranku povoljnija kada je tumačenjem navedenih odredbi Zakona primijenio njemu najprihvatljivije rješenje i donio prvostupanjsko rješenje tek 2024. (iako mu je rješenje o izvedenom stanju dostavljeno još 2021.) uzimajući u obzir samo činjenicu da je GO sadašnji suvlasnik predmetne nekretnine, bez da je utvrdio kada je ista stekla predmetnu nekretninu.

23. Slijedom navedenoga, prema shvaćanju ovoga Suda, svojim tužbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju utvrđenja tuženika u odnosu na propuste u prvostupanjskom upravnom postupku, a koja su sadržana u osporavanom rješenju, stoga je pravilno tuženik utvrdio da prvostupanjsko tijelo nije potpuno utvrdilo činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari sukladno odredbama Zakona te je poništio prvostupanjsko rješenje.

24. Zbog navedenog, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

25. O zahtjevu za naknadu troška zainteresirane osobe Sud je odlučio primjenom odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stoga Sud nije prihvatio zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška za sastav podneska od 21. srpnja 2025. jer smatra da sastav navedenog podneska nije bio nužan za vođenje ovog upravnog spora budući da zainteresirana osoba u istom nije iznijela nikakve nove činjenice niti nove okolnosti u odnosu na predmet ovog upravnog spora te se stoga izdatak za sastav navedenog podneska ne može smatrati opravdanim izdatkom zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu u skladu s odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a, te je slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 8. rujna 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi