Poslovni broj: Us I-1215/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],kojeg zastupa AĐR, dipl. iur. zaposlena u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH-e, protiv tuženika, Šibensko-kninske županije, Župan, Šibenik, Trg Pavla Šubića I br. 2, zastupanog po opunomoćenicama MĐR i MĐ, zaposlenice tuženika, radi obveze polaganja državnog ispita II. razine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. u prisutnosti tužitelja sa opunomoćenicom te opunomoćenica tuženika, 08. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Šibensko-kninske županije, Župan, KLASA: UP/I-133-01/26-01/3, URBROJ:2182- 06-26-2 od 10. travnja 2026. godine.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-133-01/26- 01/3, URBROJ:2182-06-26-2 od 10. travnja 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbu podnosi jer se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koje su bile od utjecaja na rješavanje stvari, te stoga što su u postupku činjenice nepotpuno odnosno pogrešno utvrđene. Navodi da je Upravni odjel za opću upravu, imovinsko- pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije donio rješenje, KLASA:UP/I- 133-01/26-01 od 24. veljače 2026. godine kojim je tužitelju utvrđena obveza polaganja državnog ispita II. razine protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika od 10. travnja1 2026. godine; da kod donošenja navedenog rješenja tuženik nije cijenio sve okolnosti na strani tužitelja već da je cijenio okolnosti koje su postojale na strani prvostupanjskog tijela; da je tužitelj službenik od 1985. godine, a da je državni ispit za srednju stručnu spremu položio 1986. godine; da je nakon završetka upravnog studija raspoređen na radno mjesto stručnog prvostupnika javne uprave, VS s napomenom da ima položen državni stručni ispit što dokazuje rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 29. ožujka 2011. godine; da mu je rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 16. travnja 2013. nametnuta obveza polaganja državnog ispita za višu stručnu spremu, a da je on protiv tog tješenja izjavio žalbu koja je usvojena rješenjem Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II-112-07/13- 01/1336, URBROJ:566-01/8-13-4 od 24. srpnja 2013. godine, što znači da je navedenim rješenjem drugostupanjskog tijela (odbora utvrđeno da tužitelj nije u obvezi polagati državni ispit II. razine; da su Zakonom o sustavu državne uprave ("Narodne novine, broj: 66/19) ukinuti Uredi državne uprave u županijama kao prvostupanjska tijela državne uprave, i da su prestali s radom 31. prosinca 2019. godine, a da su županije preuzele njihove poslove i službenike, tako da je tužitelj preuzet u službu Šibensko-kninske županije, pri čemu je zadržao sva ranije stečena prava iz službe; da navedeno dokazuje rješenjima Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove od 08. rujna 2021. godine u kojem se navodi da tužitelj ima položen državni ispit u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci, te rješenjem o rasporedu od 26. studenog 2021. godine u kojem se tužitelj konačno raspoređuje s danom 01. prosinca 2021. godine, a da je istim rješenjem u točki 4. utvrđeno da službenik nema obvezu polaganja državnog ispita; da se rješenjem od 24. veljače 2026. godine tužitelju utvrđuje obveza polaganja državnog ispita II. razine najkasnije do 01. lipnja 2026. godine, a da je u obrazloženju rješenja netočno navedeno da se istim rješenjem raspoređuje na radno mjesto stručnog suradnika matičara, mjesto rada [adresa], a na koje radno mjesto je već raspoređen spomenutim rješenjem od dana 26. studenog 2021. godine, kojim je utvrđeno da tužitelj nema obvezu polaganja državnog ispita odnosno da je oslobođen. Tužitelj se poziva na članak 60. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 17/25, dalje: ZIDZSNLPS/25), koje citira; da tuženik pogrešno navodi da tužitelj ne posjeduje pojedinačni upravni akt kojim bi bio oslobođen obveze polaganja državnog ispita, zato jer niti jednim važećim propisom nije bilo propisano donošenje posebnog upravnog akta kojim bi službenik bio formalno oslobođen polaganja državnog ispita; da je obveza ili nepostojanje obveze polaganja državnog ispita proizlazila neposredno iz rješenja o rasporedu na radno mjesto; da je odredbom članka 37. ZIDZSNLPS/25 izmijenjen članak 89. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi, te se citira ista odredba, iz koje odredbe proizlazi da se ista odredba primjenjuje samo na službenike i namještenike koji se primaju u službu u tijela jedinice lokalne i područne samouprave i da se ista odredba kao i odredba članka 89. stavak 2. Zakona, imaju primjenjivati nakon 01. lipnja 2025. godine kada je stupio na snagu izmijenjeni članak 89. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi ("Narodne novine", broj: 86/08,61/11,4/18,96/18.i 112/25. dalje: ZSNLPS/25; da je postupak raspoređivanja službenika upravna stvar u tijeku koje se utvrđuju činjenice koje se odnose na to ispunjava li službenik uvjete da ga se rasporedi na radno mjesto, a između kojih je i okolnost položenog državnog ispita, da je iz istog jasno da je pravna stvar završena prije 01. lipnja 2025. godine, kada je na snagu stupio sadašnji ZIDZSNLPS/25; da nijednom zakonskom odredbom nije propisana obveza polaganja državnog ispita za službenike koji su raspoređeni na radna mjesta za jedan stupanj više stručne spreme, za koji nisu imali obvezu polaganja državnog ispita prema propisima prije stupanja na snagu sadašnjeg ZIDZSNLPS/25; da u prilog nezakonitosti osporenog rješenja kojim se naknadno, nakon donošenja rješenja o rasporedu, tužitelju utvrđuje obveza polaganja ispita II. razine prema ZIDZSNLPS/25 govori i tumačenje odredbe članka 126.ZIDZSNLPS/25, prema kojoj postupci u predmetima iz službeničkih i radnih odnosa u upravnim tijelima lokalnih jedinica, koji ne budu dovršeni do stupanja na snagu ovog Zakona, će se dovršiti prema propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog Zakona; da je retroaktivna primjena navedenih odredbi protivna načelu pravne sigurnosti i zaštite stečenih prava. Navodi da je u članku 124. stavku 3.ZIDZSNLPS/25navedeno da zatečeni službenici i namještenici koji imaju za jedan stupanj razinu obrazovanja nižu od razine obrazovanja koja je propisana za radno mjesto na kojem su zatečeni na dan stupanja ovog Zakona, mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojem su zatečeni ako na dan stupanja ovog Zakona imaju najmanje deset godina radnog staža. Budući da je tužitelj u trenutku donošenja rasporednog rješenja imao više od 40 godina radnog staža, od čega više od 15 godina radnog staža u odgovarajućoj spremi i struci, da bi u skladu s navedenom odredbom značilo da i dalje može obavljati poslove svog radnog mjesta, a da mu se ne nameće obveza polaganja ispita II. razine. Navodi da tužitelj u siječnju 2027. godine navršava 65 godina života čime stječe uvjete za odlazak u mirovinu, te da zbog godina i lošeg zdravstvenog stanja nije u stanju pristupiti polaganju državnog ispita. Tužbenim zahtjevom je predložio da sud poništi osporeno rješenje tuženika od 10. travnja 2026. godine.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu se je očitovao detaljno po tužbenim navodima je u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da tužitelj točno navodi da je službenik od 1985. godine i da je državni ispit za srednju stručnu spremu položio 1986. godine, te da je nakon završetka upravnog studija raspoređen na radno mjesto stručnog prvostupnika javne uprave. Također da točno navodi da mu je rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, KLASA:UP/I- 112-02/13-01/4, URBROJ:2182-01-13-01 od 16. travnja 2013. godine utvrđena obveza polaganja državnog ispita za višu stručnu spremu i da je protiv ovog rješenja uložio žalbu koja je usvojena rješenjem Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II- 112-07/13-01/1336, URBROJ:566-018-13-4 od 24. srpnja 2013. godine. Međutim, da tužitelj netočno navodi da je konkludentnim postupkom tj. pojedinačnim aktom drugostupanjskog tijela koje ima veću pravnu snagu od prvostupanjskog tijela, odlučeno da tužitelj nije u obvezi polagati državni ispit II. razine, jer u to vrijeme nisu bile propisane razine državnog stručnog ispita, već nije bio u obvezi položiti državni stručni ispit za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen, odnosno za viši stupanj stručne spreme koju je stekao tijekom službe. Navodi da je rješenjem Odbora za državnu službu od 24. srpnja 2013. godine, poništeno rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 16. travnja 2013. godine, kojim rješenjem se rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 20. rujna 2012. godine kojim se tužitelj, stručni prvostupnik javne uprave, raspoređuje na radno mjesto viši matičar u Odjelu za osobna stanja građana i matičarstvo, u Službi za opću upravu, s danom 01. listopada 2012. godine dopunjava u izreci istog, te se utvrđuje da je imenovani dužan položiti državni stručni ispit za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je u postupku napredovanja raspoređen u roku od 6 mjeseci od isteka stručnog osposobljavanja, odnosno najkasnije do 30. lipnja 2013. godine; da iz obrazloženja navedenog rješenja Odbora za državnu službu nesporno proizlazi da je tada važećim Zakonom o državnim službenicima obveza polaganja državnog stručnog ispita bila propisana isključivo za novoprimljene službenike koji su zadovoljili na probnom radu, te da nije bilo zakonske osnove za donošenje predmetnog rješenja kojim se tužitelju (koji nije novoprimljeni državni službenik uz obvezni probni rad) utvrđuje obveza polaganja državnog stručnog ispita; da istovremeno navedeno nije značilo da je tužitelj bio oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita, već da za istog zakonom nije bila propisana obveza polaganja državnog stručnog ispita, a da Odbor za državnu službu, koji je bio nadležno tijelo za rješavanje po žalbama o pravima i obvezama državnih službenika i namještenika u II. stupnju, nije bilo nadležno za donošenje odluke odnosno rješenja o oslobađanju od obveze polaganja državnog ispita; da je Odbor za državnu službu u postupku po žalbi, samo poništio rješenje Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 16. travnja 2013. godine kojim je tužitelju bila utvrđena obveza polaganja državnog ispita jer je sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima, koji je tada bio na snazi, obveza polaganja državnog stručnog ispita bila propisana samo za novoprimljene službenike; da tužitelj netočno navodi da ima položen državni stručni ispit što dokazuje rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji od 29. ožujka 2011. godine jer se činjenica o položenom državnom ispitu ne dokazuje rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, već aktom nadležnog tijelo, konkretno rješenjem Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu, broj:

UP/I-04-11/3-853/2, E-203/85 od 03. veljače 1986., kako i proizlazi iz obrazloženja rješenja od 29. ožujka 2011. godine; da tužitelj netočno navodi da činjenica što je rješenjima Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko- pravne i zajedničke poslove, KLASA:UP/I-112-02/21-01/147, URBROJ:2182/1-19/10- 21-1 od 08. rujna 2021. godine, u kojem se navodi da tužitelj ima položen državni ispit u odgovarajućoj stručnoj spremi i struci, te rješenju o rasporedu, KLASA:UP/I- 112-02/21-01/291, URBROJ:2182/1-19/10-21-1 od 26. studenog 2021. godine utvrđeno da nema obvezu polaganja državnog ispita, istovremeno znači da je bio oslobođen od polaganja državnog ispita, jer se takva obveza sukladno pozitivnim propisima, tužitelju nije ni mogla utvrditi, pa da od obveze polaganja državnog ispita nije ni mogao biti oslobođen; da je Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 86/08, 61/11,4/18. i 112/18), koji je bio na snazi u vrijeme kada su uredi državne uprave pripojeni županijama, pa sve do stupanja na snagu ZIDZSNLPS/25 obveza polaganja državnog ispita bila je propisana samo za novoprimljene službenike (članak 14., 88. i 92), ne i za službenike koji se raspoređuju, premještaju ili napreduju na radno mjesto tijekom službe s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto. Međutim, da navedeno nije značilo da je tužitelj bio oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita, već materijalnim propisom nije bila propisana obveza polaganja državnog stručnog ispita za službenike koji se tijekom službe raspoređuju, premještaju ili napreduju s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto. Vezano za navod tužitelja da je u obrazloženju rješenja od 24. veljače 2026. godine netočno navedeno da je istim rješenjem raspoređen na radno mjesto stručnog suradnika – matičara-mjesto rada [adresa], na koje radno mjesto je već raspoređen rješenjem od dana 26. studenog 2021. godine a kojim je utvrđeno da nema obvezu polaganja državnog ispita, tuženik navodi da je tužitelj nakon što je donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu upravnih tijela Šibensko-kninske županije („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije“ broj:31/24), rješenjem od 02. siječnja 2025. godine raspoređen na radno mjesto stručnog suradnika – matičara-mjesto rada [adresa] u Upravnom odjelu za opću upravu, imovinsko pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije, Odsjeku za opću upravu, osobna stanja i matičarstvo. Budući da je u rješenju od 02. siječnja 2025, greškom utvrđeno da službenik ima položen državni ispit II. razine, da je rješenjem pročelnice Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije od 23. veljače 2026. godine, ispravljene očite netočnosti u pisanju. Tuženik se poziva na odredbu članka 60. ZIDZSNLPS/25, te iste obrazlaže te je osporio sve navode tužitelja, a pozvao se je na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I/4964/2019 od 08. studenog 2022. godine.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-133-01/26-01/03, URBROJ: 2182-06-26-2 od 10. travnja 2026. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja pročelnike Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije, KLASA:UP/I 133-01/26-01/1, URBROJ:2182- 19/1-26-1 od 24. veljače 2026. godine kao neosnovano.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju raspoređenom na radno mjesto stručnog suradnika matičara – mjesto rada [adresa], u Upravnom odjelu za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije, Odsjeka za opću upravu, osobna stanja građana i matičarstvo, utvrđena obveza polaganja državnog stručnog ispita II. razine.

4.Tužitelj je dana 20. kolovoza 2026. godine sudu dostavio podnesak u kojem se je očitovao na navode iz odgovora na tužbu koji mu je dostavljen uz poziv za raspravu. U navedenom podnesku tužitelj je u bitnom ostao kod tužbenih navoda te se je očitovao na pojedene navode iz odgovora na tužbu, kako je navedeno u istom podnesku.

5.U upravnom sporu je održana rasprava 25. kolovoza 2026. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24., dalje: ZUS)izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Tužitelja je na raspravi zastupala dipl. iur. zaposlena u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH-e. Opunomoćenica tužitelja je iskazala da u potpunosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te sadržaja podneska od 20. kolovoza 2026. godine, a da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu. Istakla je da se u prvostupanjskom rješenju od 24. veljače 2026. godine navode članci 60. stavak 1,2,4,5,i 6. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o službenicima i namještenicima (NN br. 17/25), a da se ne navodi stavak 3. toga članka koji bi se upravo trebao primijeniti u konkretnoj situaciji, kojom odredbom (članak. 60. st. 3.) propisuje da službenik koji je oslobođen obveze polaganja državnog ispita za poslove radnog mjesta određene razine obrazovanja, sukladno propisima koji su bili na snazi u vrijeme oslobađanja obveze polaganja državnog ispita, nije dužan polagati državni ispit odgovarajuće razine u smislu odredbama tog zakona.

Opunomoćenica tuženika je iskazala da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu u kojem je obrazloženo da tužitelj nije oslobođen obveze polaganja državnog ispita više razine iz razloga što mu obveza sukladno propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima ta obveza nije mogla biti ni utvrđena, što je detaljno obrazloženo u odgovoru na tužbu; da je druga ključna stvar Odluka Ustavnog suda kojom je odbijen prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe Zakona o državnim službenicima koja je identična odredbi Zakona o službenicima i namještenicima a u kojoj su detaljno obrazloženi razlozi zbog kojih su službenici koji tijekom službe steknu viši stupanj obrazovanja i budu raspoređeni na radna mjesta više ili visoke stručne spreme imaju obvezu polaganja državnog ispita više razine, sve kako je obrazloženo u odgovoru na tužbu.

Opunomoćenica tužitelja je u odnosu na prethodno navedeno se ponovno pozvala na članak 60. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama, te je ukazala da se predmetna odluka Ustavnog suda ne bi mogla primijeniti na konkretan slučaj, obzirom da je tužitelj od 2011. godine raspoređen na poslove više stručne spreme, a da se predmetna Odluka Ustavnog suda odnosila na slučaj službenika koji je radio sa SSS pa je u međuvremenu raspoređen na poslove više stručne spreme.. Navedenome se je protivila opunomoćenica tuženika navodeći da tužitelj pogrešno tumači članak 60. stavak 3., što potvrđuje činjenica da je tuženik tužitelja prijavio za polaganje državnog ispita nadležnom ministarstvu koje je prijavu prihvatilo, jer bi u protivnom prijavo odbilo.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu, osporeno rješenje tuženika od 10. travnja 2026. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 20. kolovoza 2026. godine, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika,, KLASA: UP/I-133-01/26-01/3, URBROJ:2182-06-26-2 od 10. travnja 2026. godine i da li je zakonito odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja pročelnice Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove Šibensko- kninske županije, KLASA: UP/I-133-01/26-01/1, URBROJ: 2182-19/1-26-1 od 24. veljače 2026. godine.

9.Sporno je među strankama da li tužitelj s obzirom na konkretnu situaciju vezano za svoje zaposlenje treba polagati državni ispit II razine.

10.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj službenik u Upravnom odjelu za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije, Odsjeka za opću upravu, osobna stanja građana i matičarstvo.

Tužitelj je ranije 1986. godine položio državni ispit za SSS, a nakon završetka Upravnog studija 2013. godine raspoređen je na radno mjesto s VŠS. U to vrijeme, prema tadašnjim propisima nije se tužitelja moglo obvezati na polaganje državnog ispita II. razine. Kako je za tužitelja nakon rasporeda na radno mjesto VŠS, rješenjem bila utvrđena obveza polaganja državnog ispita, isto rješenje je po tužiteljevoj žalbi ukinuto rješenjem Odbora za državnu službu, koje je tada bilo drugostupanjsko tijelo, koje je odlučivalo po žalbama.

11.Nakon donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Šibensko-kninske županije („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije, broj: 31/24) tužitelju je dana 02. siječnja 2025. godine izdano novo rješenje o rasporedu na radno mjesto stručnog suradnika – matičara-mjesto rada [adresa] u Upravnom odjelu za opću upravu, imovinsko pravne i zajedničke poslove Šibensko-kninske županije, Odsjeku za opću upravu, osobna stanja i matičarstvo, te je u tom rješenju greškom navedeno da tužitelj ima položen državni ispit II. razine, ali je ista greška u pisanju ispravljena rješenjem od 23. veljače 2026. godine, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza polaganja državnog ispita II. razine.

12.Člankom 60. stavak 3.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 17/25, dalje: ZIDZSNLPS/25), koji je stupio na snagu 01. lipnja 2025. godine propisano je da službenik koji je oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita za poslove radnog mjesta određene razine obrazovanja, sukladno propisima koji su bili na snazi u vrijeme oslobađanja obveze polaganja državnog stručnog ispita, nije dužan polagati državni ispit odgovarajuće razine u smislu odredaba ovoga Zakona.

Stavkom 4. članka 60.ZIDZSNLPS/25propisano je da službenik koje nema položen državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen je dužan položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopunama zakona, odnosno do 01. lipnja 2026. godine.

13.Tužitelj neosnovano navodi da je bio oslobođen od obveze polaganja državnog ispita. Naime, tada važećim Zakonom o državnim službenicima obveza polaganja državnog stručnog ispita bila propisana isključivo za novoprimljene službenike koji su zadovoljili na probnom radu. Tužitelj nije bio novoprimljeni službenik pa mu se nije mogla tada utvrditi obveza polaganja državnog ispita II. razine. Radi navedenog je Odbor za državnu službu i poništio rješenje kojim je tužitelju utvrđenja obveza polaganja državnog ispita II razine. Međutim, da navedeno nije značilo da je tužitelj bio oslobođen obveze polaganja državnog stručnog ispita, već da za istog zakonom nije bila propisana obveza polaganja državnog stručnog ispita. Shodno navedenom, kako tadašnjim Zakonom nije bila propisana obveza polaganja državnog ispita za tužitelja, nije ga se moglo ni osloboditi od polaganja državnog ispita. Prema ranijim propisima čelnik tijela nije imao zakonsku mogućnost donijeti rješenje o oslobađanju od polaganja državnog ispita. Sve navedeno detaljno je objašnjeno u odgovoru na tužbu s čime je sud u potpunosti suglasan.

14.Pravilno tuženik zaključuje i obrazlaže u odgovoru na tužbu da od trenutka prijema tužitelja u službu nije postojala valjanja pravna osnova po kojoj ga se moglo osloboditi od obveze polaganja tada državnog stručnog ispita, a danas državnog ispita. S navedenim obrazloženjem sud se u cijelosti slaže.

15.Naime, na tužitelja se ne primjenjuje odredba članka 60. stavka 3. ZIDZSNLPS/25), već se primjenjuje odredba članka 60. stavak 4., koja glasi: službenik koji nema položen državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen dužan je položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona o izmjenama i dopunama zakona, odnosno do dana 01.lipnja 2026. godine.

Stoga kako tužitelj nema položen državni ispit razine II. za poslove koje obavlja, zakonito je tuženik tužitelju utvrdio obvezu polaganja državnog ispita, osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Tuženik se je u odgovoru na tužbu detaljno očitovao po svim tužbenim navodima koje navode tuženika u potpunosti prihvata i Sud, te radi ekonomičnosti ne nalazi potrebu ponavljanja istih navoda.

17.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 08. rujna  2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, AĐR, zaposlena u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH-e,Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 2,

- tuženiku, Šibensko-kninske županije, Župan, Šibenik, Trg Pavla Šubića I br. 2,

- u spis.