REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/III

P-340/2024-23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja MF Finishing d.o.o., Samoborski Otok, Ulica Muhići 1, OIB: 41999133183, kojeg zastupa punomoćnik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, Trg Drage Iblera 9, protiv I. tuženika ŽB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnicima obrta " [obrt]", iz [adresa], radi isplate iznosa od 11.646,30 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 7. rujna 2026., 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se I. tuženiku TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnicima obrta " [obrt]", iz [adresa], platiti tužitelju MF Finishing d.o.o., Samoborski Otok, Ulica Muhići 1, OIB: 41999133183, iznos od 11.646,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 8. rujna 2026. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , zatim iznos od 2.795,00 eura (bez PDV-a) na ime naknade troškova vještačenja, iznos od 1.600,00 eura uvećano za PDV od 25% na ime troškova parničnog postupka, iznos od 81,46 eura na ime sudske pristojbe na tužbu te iznos od 118,23 eura na ime sudske pristojbe na presudu, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. veljače 2024. u bitnome navodi da je od tuženika naručio uređaj za ultrafiltraciju te uslugu montaže, odnosno uslugu izrade, ugradnje i stavljanja u pogon navedenog uređaja na kadama silinga i demineralizirane vode s pripadajućim nepovratnim ventilima, a za koju naručenu uslugu su tuženici tužitelju poslali račun broj: 78-01-1 od 14. prosinca 2022. u ukupnom iznosu 10.500,00 eura koji je tužitelj u cijelosti platio. Tuženici su 28. lipnja 2023. isporučili uređaj i spojili ga na kade, međutim uređaj je imao zanemariv protok te su stranke zajednički zaključile da uređaj nije ispravan. Potom su tuženici u srpnju 2023. ponovno preuzeli uređaj za ultrafiltraciju i u nekoliko navrata obećali da će isporučiti ispravni uređaj i tužitelj je e- mailom od 24. kolovoza 2023. pozvao na ispunjenje dužne činidbe, ostavivši za to dodatni primjereni rok od 8 dana (do 1. rujna 2023.). Tužitelj navodi da je uredno podmirio svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, ali da su se tuženici oglušili na uzastopne pozive tužitelja da isporuči i stavi u pogon ispravni uređaj, odnosno stvar bez nedostatka, iako ih je tužitelj upozoravao da mu njegovim kašnjenjem nastaje materijalna šteta. Obzirom da uređaj za ultrafiltraciju nije funkcionirao, tužitelj je imao troškove promjene smole u demineralizatoru i promjene silinga u periodu kašnjenja s isporukom ispravnog i funkcionalnog uređaja zbog čega je tužitelj pretrpio običnu štetu u ukupnom iznosu od 1.146,30 eura. Isto tako, obzirom da tuženici ni u naknadno ostavljenim rokovima nisu ispunili svoju obvezu, iako je tužitelj u dobroj vjeri pokušavao održati ugovorni odnos na snazi, isti je u konačnici izgubio povjerenje da će tuženici svoju obvezu ikada ispuniti (dostaviti ispravan uređaj), stoga se ugovorni odnos smatra raskinutim po samom zakonu. Slijedom navedenog, tužitelj sukladno članku 368. stavku 2. i 5. ZOO -a traži isplatu (povrat) cjelokupnog uplaćenog iznosa od 10.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 28. prosinca 2022. te naknadu obične štete u iznosu od 1.146,30 eura zajedno sa zakonskim kamatama tekuć im od trenutka nastanka štete, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu od 3. prosinca 2024. tuženici su u cijelosti osporili tužbeni zahtjev.

3. Na ročištu od 7. rujna 2026. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje od I. i II. tuženika na ime glavnice iznos od ukupno 11.646,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude do isplate, na ime troškova provođenja vještačenja iznos od 2.795,00 eura (iznos je bez PDV -a jer vještakinja nije u sustavu PDV-a), na ime troškova parničnog postupka potražuje iznos od ukupno 2.000,00 eura (s uključenim PDV-om, odnosno ukupno 1.600,00 eura uvećan za PDV), plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 81,46 eura, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 118,23 eura, sve u roku od 15 dana.

4. Na ročištu su I. i II. tuženici izričito priznali tako specificirani tužbeni zahtjev.

5. Prema tome, budući da su I. i II. tuženik priznali tužbeni zahtjev tužitelja, sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a u skladu s čl. 331 st. 1. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP). Stoga je presuđeno kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 8. rujna 2026.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude na temelju priznanja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu RH. Žalba se podnosi, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, u 3 primjerka, putem ovog suda. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku u Zagrebu, Trg Drage Iblera 9,

2. I. tuženiku TB i II. tuženiku VB, vlasnicima obrta

" [obrt]", [adresa]