REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-782/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik OĐ, zamjenik u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, Kapucinska 21, Osijek, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma i priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz domovinskog rata, 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/25-01/511, URBROJ: 522-04/1-1-2-25-7 od 1. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/25-01/511, URBROJ: 522-04/1-1-2-25-7 od 1. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu KLASA: UP/I-562- 02/24-01/1487, URBROJ: 2196-18-03/17-25-26 od 17. veljače 2025.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IV. skupine s 80% oštećenja organizma- trajno na temelju ranjavanja i zatočenja u neprijateljskom logoru, za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma na temelju ranjavanja i zatočenja u neprijateljskom logoru i priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju karcinoma štitnjače i karcinoma debelog crijeva.

3.1. Tužitelj u tužbi, u bitnome, osporava zakonitost osporavanog rješenja i navodi kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno zbog čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da je liječničko povjerenstvo u nalazu od 5. travnja 2005. kao i Žalbeno liječničko vijeće u svom nalazu i mišljenju učinilo propuste u odnosu na članak 4. i članak 9. Pravilnika o utvrđivanju postotka oštećenja organizma hrvatskih ratnih invalida iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj 18/2002., 34/2002. i 18/2024., dalje: Pravilnik) i novu medicinsku dokumentaciju koja nije vještačena. Navodi da je nalaz i mišljenje od 5. travnja 2005. kontradiktoran jer nisu vještačena oba njegova kuka te smatra da je kod njega došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja. S obzirom na navedeno predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3.2. Tužitelj je 21. srpnja 2025. dostavio dopunu tužbe navodeći da je u provedenim vještačenjima u upravnom postupku valjalo primijeniti odredbe članka 25. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017., dalje: ZOHBDR), kao i toč. 261. Pravilnika o utvrđivanju postotka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata ("Narodne novine" br. 14/06., 153/14.), koji Pravilnik je prestao važiti 1. siječnja 2015.

3.3. Sud je utvrdio da sadržajno istovjetno propisuje važeća odredba toč. 261. Liste I. (Liste postotka oštećenja organizma) Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" br. 96/23.).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/03-1101/6, URBROJ: 519-04/1-2-05-7 od 11. svibnja 2005. tužitelju, na temelju nalaza i mišljenja drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 5. travnja 2005. priznat status HRVI iz Domovinskog rata IV skupine s 80% oštećenja organizma od 1. lipnja 1996. godine za stalno, po osnovi ranjavanja i zatočeništva u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navodi da je u postupku po žalbi tužitelja Žalbeno liječničko vijeće Ministarstva hrvatskih branitelja donijelo Nalaz i mišljenje KLASA: UP/II-562-02/25-01/511, URBROJ: 522-4/5-Ž-25-6 od 3. lipnja 2025. kojim je utvrdilo da kod tužitelja oštećenje organizma i dalje iznosi 80% stalno po osnovi ranjavanja i zatočeništva i PTSP-a te da se karcinom štitnjače i debeloga crijeva ne uzimaju u obzir za priznavanja postotka oštećenja organizma jer se navedene bolesti ne mogu dovesti u izravnu uzročno - posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Navodi odredbe ZOHBDR-a te ističe, vezano za prigovor tužitelja koji se odnosi na medicinsku dokumentaciju koja je uzeta u razmatranje prilikom donošenja nalaza Žalbenog vijeća, da je sva dostavljena medicinska dokumentacija tužitelja bila na raspolaganju Žalbenom vijeću i predmetom vještačenja, a u nalazu je navedena samo dokumentacija koja je relevantna za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnova ranjavanja i zatočeništva, odnosno koja je temelj za donošenje nalaza i mišljenja o postojanju ili nepostojanju oštećenja organizma i priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove bolesti karcinoma štitnjače i karcinoma debelog crijeva. Nadalje, navodi da je nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva od 5. travnja 2005. donesen primjenom Pravilnika (koji više nije na snazi) te da je uvidom u podatke spisa utvrđeno da je isti donesen uz primjenu članka 4., 9. i 16. Pravilnika, a kojima je propisan način utvrđivanja visine postotka oštećenja organizma kod hrvatskog branitelja koji je bio zatočen u neprijateljskom logoru ili sličnim uvjetima zatočeništva ili je bio izložen teškim životnim uvjetima i zbog toga je nastupilo oštećenje organizma. Navodi, a vezano za navode tužitelja da nisu vještačena oba njegova kuka, da je uvidom u obrazloženje nalaza i mišljenja od 5. travnja 2005. razvidno kako je dijagnoza oštećenja kukova postavljena kao obostrana iz čega se može zaključiti da je navedena tvrdnja tužitelja netočna. Ističe da samo postojanje legitimnog očekivanja kod tužitelja ne znači nužno kako će ono biti i pravno zaštićeno, a razlog tomu je što se pozornost ne stavlja samo na činjenicu očekuje li pojedinac nešto, već i je li on na takvo očekivanje ovlašten pravom. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj se poziva na odredbe Pravilnika o utvrđivanju postotka oštećenja organizma vojnih i civilnih invalida rata („Narodne novine“, broj 14/2006.) te smatra da je obostrano oštećenje kukova trebalo biti ocijenjeno stupnjem invalidnosti od 60 (70) % do 80 (90) % . Navodi da je priložio otpusna pisma i nove nalaze o kojima se nije raspravljalo niti je uzeta u obzir za novu ocjenu invalidnosti. Zbog navedenog smatra da je Žalbeno liječničko vijeće učinilo propuste pri donošenju predmetnog nalaza i mišljenja te je osporavanim rješenjem odlučeno na štetu tužitelja.

6. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Us I-782/2025-9 od 20. studenog 2025. Sud je, po službenoj dužnosti, odredio provesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti medicine rada te je naloženo tužitelju unaprijed uplatiti iznos od 700,00 eura na ime predujma za izvođenje predmetnog dokaza medicinskom vještačenjem uz upozorenje da će se, ukoliko tužitelj u roku iz točke izreke ovog rješenja ne uplati navedeni iznos i ne dostavi Sudu dokaz o uplati, smatrati da, unatoč navodima iz tužbe, nije suglasan da se u sporu provede navedeno vještačenje.

7. Podneskom zaprimljenim kod ovoga Suda 12. siječnja 2026. tužitelj je obavijestio Sud da ne želi platiti trošak sudskog vještačenja, koji dokaz nije niti predložio. Stoga je Sud odlučio da neće izvoditi predmetni dokaz radi utvrđenja činjeničnog stanja.

8. Dana 25. kolovoza 2026. kod ovoga Suda je održana rasprava u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a u nazočnosti opunomoćenika tuženika, u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024. i 39/2026., dalje: ZUS).

9. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu, 30. rujna 2024., podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove ranjavanja, zatočeništva u neprijateljskom logoru i bolesti PTSP-a. Istim zahtjevom zatražio je i priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti karcinoma štitnjače i karcinoma debelog crijeva.

11. Nadalje proizlazi da je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562-02/03-1101/06, URBROJ: 519-04/1- 2-05-7 od 11. svibnja 2005. tužitelju, na temelju nalaza i mišljenja drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 5. travnja 2005. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IV skupine sa 80% oštećenja organizma od 1. lipnja 1996. za stalno, po osnovi ranjavanja i zatočeništva u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog vijeća KLASA: 562-02/2501/67, URBROJ: 522-4/5-OS-25-4 od 5. veljače 2025. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji ranije priznato oštećenje organizma utvrđeno nalazom i mišljenjem DLP-a broj 3098/05 od 5. travnja 2005. na temelju zatočenja, ranjavanja u natkoljenicu te psihičke bolesti – PTSP cijenjeno i dalje sa 80% - trajno. Nadalje, oboljenje karcinom štitnjače i karcinom debelog crijeva ne mogu se povezati sa sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske te se cijene pod točkom 3., te je utvrđeno da je riječ o bolestima nepoznate etiologije (članak 35. stavak 1. toč. a Liste I, kao sastavnog dijela Uredbe o metodologijama vještačenja).

13. U drugostupanjskom upravnom postupku, provedenom povodom žalbe tužitelja, Žalbeno liječničko vijeće Ministarstva Hrvatskih branitelja donijelo je nalaz i mišljenje KLASA: UP/II-562-02/25-01/511, URBROJ: 522-4/5-Ž-25-6 od 3. lipnja 2025. kojim je uzelo u obzir svu dostavljenu medicinsku dokumentaciju kao i pisanu suglasnost tužitelja da se vještačenje provede bez njegove nazočnosti.

14. U navedenom nalazu i mišljenju Žalbeno liječničko vijeće je utvrdilo kako oštećenje organizma tužitelja i nadalje iznosi 80% stalno po osnovi ranjavanja i zatočeništva te bolesti PTSP-a te da se karcinom štitnjače i karcinom debelog crijeva, navedeni u točki 3. predmetnog nalaza i mišljenja ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma jer se navedene bolesti ne mogu dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Zaključno, Žalbeno liječničko vijeće suglasno je s ocjenom drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 5. travnja 2005. jer nije priložena nova medicinska dokumentacija iz koje bi bilo razvidno pogoršanje zdravstvenoga stanja tužitelja po ranjavanju i zatočeništvu u logoru.

15. Odredbom članka 12. stavka 1. točke c) ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

16. Člankom 173. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka svije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

17.1. Odredbom članka 181. stavka 1. ZOHBDR-a propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ZOHBDR-a.

17.2. Odredbom članka 25. stavak 7. ZOHBDR-a propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata kojima su rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uz zdravstvenu zaštitu koja im se osigurava u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja iz članka 22. ovoga Zakona koja uključuje i pravo na liječenje u inozemstvu, imaju i sljedeća prava koja nisu obuhvaćena standardom prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja: a) pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju; b) pravo na ortopedska i druga pomagala; c) naknadu razlike u cijeni liječenja i lijekova s dopunske liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i d) pravo na korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu s pratnjom druge osobe, ako mu je potrebno takvo liječenje koje se ne može obaviti u Republici Hrvatskoj.

17.3. Odredbom članka 25. stavak 10. ZOHBDR-a propisano je da, iznimno od stavaka 7., 8. i 9. ovoga članka, hrvatski branitelji iz Domovinskog rata kod kojih postoje teška medicinska stanja određena pravilnikom iz stavka 11. ovoga članka, mogu ostvariti prava iz stavka 7. ovoga članka bez utvrđivanja jesu li rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

18. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je Žalbeno liječničko vijeće, u svom nalazu i mišljenju od 3. lipnja 2025., utvrdilo kako oštećenje organizma tužitelja i nadalje iznosi 80% stalno po osnovi ranjavanja i zatočeništva te bolesti PTSP-a te da se karcinom štitnjače i karcinom debelog crijeva, navedeni u točki 3. predmetnog nalaza i mišljenja ne uzimaju u obzir za pr iznavanje postotka oštećenja organizma jer se navedene bolesti ne mogu dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, te da je Žalbeno liječničko vijeće suglasno s ocjenom drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 5. travnja 2005. jer nije priložena nova medicinska dokumentacija iz koje bi bilo razvidno pogoršanje zdravstvenoga stanja tužitelja po ranjavanju i zatočeništvu u logoru, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

19. Suprotno prigovorima iz tužbe, Sud smatra da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je na citiranom nalazu, mišljenju i ocjeni Žalbenog liječničkog vijeća utemeljio svoje rješenje. Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim i to iz razloga što je provedenim vještačenjima oba stupnja nedvojbeno utvrđeno da oštećenje organizma tužitelja i nadalje iznosi 80% stalno po osnovi ranjavanja i zatočeništva te bolesti PTSP-a te da se karcinom štitnjače i karcinom debelog crijeva, navedeni u točki 3. predmetnog nalaza i mišljenja ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma jer se navedene bolesti ne mogu dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

20. Neosnovan je stoga tužbeni navod tužitelja vezan za nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva od 5. travnja 2005. jer je isti donesen upravo primjenom Pravilnika kojim je propisan način utvrđivanja visine postotka oštećenja organizma kod hrvatskog branitelja koji je bio zatočen u neprijateljskom logoru ili sličnim uvjetima zatočeništva te bio izložen teškim životnim uvjetima i zbog toga je nastupilo oštećenje organizma psihosomatskog karaktera, u kojem se slučaju postotak oštećenja organizma predviđen u Listi može povećati za 10 ili 30.

21. Nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom predmetu niti tužbeni navod tužitelja koji se odnosi na medicinsku dokumentaciju koja je uzeta u razmatranje prilikom donošenja nalaza i mišljenja Žalbenog vijeća budući da je iz predmetnog nalaza i mišljenja razvidno da je u istom navedena liječnička dokumentacija koja je bitna odnosno relevantna za donošenje nalaza i mišljenja o postojan ju ili ne postojanju oštećenja organizma i priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove bolesti karcinoma štitnjače i karcinoma debelog crijeva.

22. Neosnovan je nadalje i tužbeni navod tužitelja kako nisu vještačena oba njegova kuka jer iz obrazloženja nalaza i mišljenja od 5. travnja 2005. proizlazi kako je dijagnoza oštećenja kukova postavljena kao obostrana.

23.1. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim i to iz razloga što je provedenim vještačenjima oba stupnja nedvojbeno utvrđeno da oštećenje organizma tužitelja i nadalje iznosi 80% stalno po osnovi ranjavanja i zatočeništva te bolesti PTSP-a te da se karcinom štitnjače i karcinom debelog crijeva, navedeni u točki 3. predmetnog nalaza i mišljenja ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma jer se navedene bolesti ne mogu dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

23.2. Sud zaključuje i da tužitelj pogrešno tumači i opseg prava koja se hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata mogu priznati na temelju odredbe članka 25. stavak 10. ZOHBDR-a, a koja ne uključuju i priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po činjenici postojanja takvih bolesti/stanja.

24. Dakle, imajući u vidu da su liječnička vijeća suglasna u svojoj ocjeni da oštećenje organizma tužitelja i nadalje iznosi 80% stalno po osnovi ranjavanja i zatočeništva te bolesti PTSP-a te da se karcinom štitnjače i karcinom debelog crijeva, navedeni u točki 3. predmetnog nalaza i mišljenja ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma jer se navedene bolesti ne mogu dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, Sud smatra da donošenjem prvostupanjskog rješenja od 17. veljače 2025. kao i osporavanog rješenja tuženika od 1. srpnja 2025. nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, a tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, te je stoga, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 8. rujna 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po opunomoćeniku