Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2604/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja A&Y Construction d.o.o., OIB: 77746478118, Sisak, Ivana Kukuljevića Sakcinskog 15, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Rijeka, Ulica Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, dana 8. rujna 2026. godine,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu sudu dana 22. travnja 2026. godine radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja izdavanja dozvole za boravak i rad u zakonski propisanom roku. Naime, tužitelj je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima dana 13. listopada 2025. godine za radnika KF podnio zahtjev tuženiku za produljenje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj Policijskoj postaji. U skladu s člankom 92. stavkom 2. Zakona o strancima ministarstvo je dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad. Do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu, a dozvola za boravak i rad istekla je radniku dana 31. prosinca 2025. godine. Neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju tužitelja, koji zbog toga trpi i štetu.
2. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku, da u roku od 30 dana od dostave ove presude donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad radnika KF, te da naloži tuženiku, da tužitelju naknadi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nakon provedenog upravnog postupka donio rješenje, kojim se odbija zahtjev tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad, a isto je dostavljeno i uručeno opunomoćeniku tužitelja dana 10. lipnja 2026. godine. Time je upravni akt donesen i dostavljen stranci prije nego što je tužba zaprimljena u trenutku pokretanja ovog upravnog spora, šutnja uprave uopće nije postojala. Naime, u konkretnom slučaju tužba je zaprimljena dana 13. srpnja 2026. godine. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj već iskoristio svoje pravo na pravnu zaštitu, te je podnio tužbu radi osporavanja tog konkretnog rješenja u cijelosti. Navedeni postupak ocjene zakonitosti donesenog upravnog akta trenutno se vodi pred Upravnim sudom u Rijeci pod Poslovnim brojem, Us I-1037/2026-2. Dakle, upravni akt je donesen i dostavljen, te se o njegovoj zakonitosti raspravlja pred nadležnim sudom u Rijeci, pa vođenje spora radi šutnje uprave pred ovim sudom nema nikakvu pravnu svrhu, niti pravni interes za tužitelja, s obzirom da se tijelo oglušilo o svoju dužnost donošenja odluke. Tuženik predlaže odbaciti tužbu rješenjem zbog nedostatka pretpostavki za vođenje spora, jer u trenutku podnošenja tužbe nisu postojale pretpostavke za vođenje spora o šutnji uprave.
4. Povodom zaprimljenog odgovora na tužbu tuženika, tužitelj predlaže obustavu upravnog spora, te potražuje troškove istog, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate. Tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o šutnji uprave, budući da tuženik nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad u zakonom propisanom roku, odnosno do isteka roka važeće dozvole za boravak i rad sukladno članku 92. stavku 2. Zakona o strancima. Radi se o zakonskom roku u kojem je tuženik morao odlučiti zahtjevu tužitelja. Istekom tog roka počinje teći dodatni rok od 8 dana shodno članku 40. stavku 2. ZUS-a. Istekom tog roka stječu se uvjeti za pokretanje upravnog spora zbog šutnje uprave. Naime, na dan pokretanja spora tuženik nije odlučio o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad podnesenom 13. listopada 2025. godine, za radnika DF, iako je dozvola za boravak i rad tom radniku istekla 31. prosinca 2025. godine. Rješenje o zahtjevu tuženik je donio tek 21. svibnja 2026. godine, gotovo mjesec dana nakon podnošenja tužbe i gotovo pet mjeseci nakon isteka dozvole. Donošenjem istog tuženik je tijekom spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu, neovisno o tome što je zahtjev odbio, budući da se tužbom zbog šutnje uprave traži donošenje odluke, a ne odluka određenog sadržaja. U svezi s tim tužitelj se poziva na članak 103. stavak 1. ZUS-a, koji propisuje da će sud obustaviti spor, ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu. Također, poziva se i na članak 106. stavak 1. točku 2. ZUS-a. Ističe da podnošenje zasebne tužbe protiv rješenja od 21. svibnja 2026. godine jedini je pravni put kojim tužitelj može ostvariti sudsku zaštitu protiv sadržaja te odluke i postići da se o njegovom zahtjevu odluči u razumnom roku. Tužitelj navodi da traži naknadu troškova spora shodno članku 147. stavku 6. ZUS-a odnosno članku 147. stavku 4. ZUS-a.
5. Prema članku 100. stavku 2. ZUS-a, ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ne da izjavu u ostavljenom roku, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Budući da tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu protiv predmetne odluke zasebnom tužbom, sud je ovaj spor obustavio. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o šutnji administracije, jer tuženik nije postupao sukladno pozitivnim zakonskim propisima, koji reguliraju ovu pravnu materiju. U svezi s tim potrebito je uputiti i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž - 442/2026-2 od 9. travnja 2026. godine, prema kojoj se u konkretnom slučaju primjenjuje rok iz Zakona o strancima kao lex specialis u odnosu na članak 101. ZUP- a kao lex generalis, s time da je zaključak da se radi o instruktivnom roku nepravilan.
6. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura temeljem članka 147. stavka 6. ZUS-a, a u svezi s člankom 144. ZUS-a, koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife. Naime, tuženik je svojim nepostupanjem po zahtjevu tužitelja u zakonom određenom roku, uzrokovao opravdani izdatak tužitelju.
U Zagrebu 8. rujna 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima).
Dna:
1. Odvjetnik Toni Primorac, [adresa] Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko- goranske, [adresa] Rijeka, Ulica Žrtava fašizma 3
3. U spis
