Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-111/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sabini Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d. za osiguranje, OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, koga zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Lovačka udruga "SRNDAĆ" Virovitica, OIB 17927366887, Virovitica, Bečka ulica 135, koga zastupa punomoćnik Dario Benić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 213, radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 1.513,17 eura (slovima: tisućupetstotrinaesteurasedamnaestcenti), u pisanom postupku, 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA „SRNDAĆ“ VIROVITICA, Bečka ulica 135, Virovitica, OIB: 17927366887 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 1.513,17EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.03.2025. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Tužitelj Allianz Hrvatska d.d. za osiguranje, OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, je dužan tuženiku Lovačka udruga "SRNDAĆ" Virovitica, OIB 17927366887, Virovitica, Bečka ulica 135, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeseteura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 1.513,17 eura. U tužbi je naveo da je dana 16. ožujka 2025. oko 18,15 sati, na državnoj cesti D5. 1. dionica, 12. km + 384 m, kod Virovitice došlo do prometne nezgode na način da je VŽ upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes Klasa A, registarskih [registarska oznaka] naletio na srnu koja leži na cesti. Istaknuo je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola te da je na mjesto štetnog događaja izašao ĐŽ, kao predstavnik tuženika, koji je preuzeo uginulu divljač. Naveo je da je na dan štetnog događaja osobno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od Moj auto broj 04402240010. Tužitelj je temeljem naprijed navedene police vlasniku oštećenoga vozila, VŽ, dana 27. ožujka 2025. naknadio štetu u iznosu od 3.026,35 eura. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno Hrvatskom lovačkom savezu, sa zahtjevom za isplatom 50% isplaćenog iznosa, uzimajući u obzir doprinos oštećenika od 50% zbog upravljanja vozilom neprilagođenom brzinom, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem X/101 Virovitica, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je predložio da sud po provedenom postupku donese presudu u kojoj će usvojiti tužbeni zahtjev i potražuje trošak.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu osnovanosti, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva, jer je isti neosnovan. Prvenstveno ističe kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu nastalu na vozilu uslijed naleta na divljač uređena čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24, dalje ZL). Također je istaknuo da u vrijeme i na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa tako nisu ni ostvarene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala kao posljedica provođenja lova od strane lovoovlaštenika, ovdje tuženika. Naveo je kako Zakon o lovstvu predstavlja lex specialis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, obzirom da, prema navodima tužitelja, postoji odgovornost lovoovlaštenika te je istaknuo kako se lex specialis ima primjenjivati samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Istaknuo je kako je za nastalu štetu odgovoran isključivo osiguranik tužitelja s obzirom da je prouzročena šteta posljedica prebrze i neprilagođene vožnje uvjetima na cesti kao i krajnje nepažnje vozača, a što je razvidno iz potvrde nadležne PP kako je vozaču VŽ dana 28. ožujka 2025. uručena Obavijest o počinjenom prekršaju iz čl. 51. st. 1., kažnjivo po čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također je naveo da iz odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima proizlazi kako se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika pa je u tom smislu za nastalu štetu odgovoran isključivo vozač budući da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i šteti je pridonio vlastitim postupanjem koje je protivno prometnim propisima i pravilima uslijed čega je isti vozač sam sebe onemogućio da pravovremeno reagira na uočenu divlju životinju koja je u konkretnoj situaciji u vrijeme nastanka štetnog događaja predstavljala očekivanu i itekako izvjesnu opasnost na cesti. Tuženik je dodatno istaknuo kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (čl. 4. ZL-a). Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila tada bi se radilo o srazu dviju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dviju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja koje se situacije rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Slijedom navedenog, tuženik ističe da ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika, tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može pripisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika sukladno načelu casum sentit dominus. Tuženik je također istaknuo kako je provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači te je istaknuo i prigovor isključive/podijeljene odgovornosti treće osobe za nastalu štetu, i to osobe koja upravlja javnom cestom budući da za štete iz čl. 78. ZL-a odgovara ovlaštenik samo ako je šteta prouzročena unutar lovišta u kojem divljač živi, ali ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta eventualno prouzroči na cesti koja prolazi tim lovištem, dok je za održavanje i sigurnost prometa na cestama odgovorna pravna osoba koja tom cestom upravlja pa se u tome i sastoji propust pravne osobe koja upravlja predmetnom dionicom. Slijedom svega iznesenog predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži naknadu parničnog troška.

3. U podnesku tužitelja od 19. studenoga 2025. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Istaknuo je kako je povodom predmetnog štetnog događaja obavljen očevid od strane policijskih službenika nadležne policijske postaje koji su prilikom obavljanja istog utvrdili:

- da su na vozilu osiguranika tužitelja pronađena mehanička oštećenja nastala prilikom udara u divljač,

- da je do sporne prometne nezgode došlo na području kojim upravlja tuženik, odnosno da je srneća divljač izašla na kolnik s područja lovišta tuženika,

- da je do prometne nezgode došlo na način da je VŽ upravljao osobnim vozilom marke Mercedes Klasa A, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojom prilikom je naletio na srnu koja je ležala na cesti,

- da je divljač uginula, te ju je zbrinuo lovnik tuženika,

- da kod vozača nije pronađena koncentracija alkohola u krvi nakon predmetne nezgode, odnosno da je osiguranik tužitelja proglašen krivim zbog neprilagođene brzine, a ne zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja. Nadalje je naveo da ukoliko je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja upravljajući vozilom neprilagođenom brzinom, iz toga može slijediti samo njegov doprinos nastanku štetnog događaja, a ne i isključiva odgovornost kako to tvrdi tuženik. Ujedno je istaknuo da motorno vozilo u konkretnom slučaju ne treba smatrati opasnom stvari jer se radi o šteti koju je prouzročila divljač kao opasna stvar, a ne o šteti koju je na divljači kao opasna stvar prouzročilo, odnosno pričinilo motorno vozilo (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 5722/16-3 od 2. studenog 2018.). U odnosu na prigovor tuženika o isključivoj krivnji treće osobe, odnosno pravne osobe nadležne za upravljanje cestom u smislu odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, tužitelj je istaknuo da je isti neosnovan budući da bi eventualni propusti u održavanju prometnice od strane pravne osobe nadležne za održavanje cesta sukladno odredbi čl. 1067. st. 4. ZOO-a doveli do solidarne odgovornosti s vlasnikom opasne stvari, a ne bi isključivali objektivnu odgovornost tuženika za štetu.

4. Tužitelj i tuženik su propisno upozoreni sukladno čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) a ovaj sud nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka budući da smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta te nije održano ročište (čl. 461. st. 4. ZPP-a).

5. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u spis i pročitani su:

Potvrda kojom se potvrđuje da se dana 16. ožujka 2025. dogodila prometna nesreća (list spisa 5-6), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za vozača VŽ (list spisa 7), situacijski plan (list spisa 9), fotografije s mjesta nesreće (list spisa 11-28), odštetni zahtjev (list spisa 29), Molba za dostavu izjave o štetnom događaju od 1. rujna 2025. (list spisa 30), karta lovišta s Ugovorom broj: 10001 (list spisa 31-35), Polica moj auto broj 04402240010 (list spisa 36-37), Uvjeti osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (list spisa 38-75), preslika prometne dozvole za vozilo registarske [registarska oznaka] (list spisa 76- 77), Izvid štete broj: KA02683/25/1/1 – osnovni + 1. naknadni (list spisa 78), Račun 2435-3-6425 (list spisa 79-80), fotografije (list spisa 81-85), Nalog za isplatu KA02683/25 - 1 [1] s prometima izvadaka po zadanim uvjetima (list spisa 86-87), dopis tužitelja upućen tuženiku od 23. travnja 2025. (list spisa 88) i e-mail korespodencija (list spisa 89).

6. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka VŽ te policijskih službenika Policijske postaje Virovitica, pribavu cjelokupnog policijskog spisa, a posebno skice mjesta događaja, kao i prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, postojanja uzročne veze i visine štete uz očevid/rekonstrukciju po potrebi.

6.1. Tuženik je predložio da se po potrebi sasluša predsjednik tuženika TŽ.

7. Ovaj sud nije izveo naprijed predložene dokaze, jer smatra da je za razrješenje ovog predmeta potrebno odlučiti o pravnom pitanju.

7.1. Nadalje, ovo je spor male vrijednosti te je riječ o pisanom postupku, a sukladno čl. 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će u pravilu odlučne činjenice utvrditi na temelju isprava. Zaključno, budući da odlučne činjenice proizlaze iz dostavljene dokumentacije, a ovo je spor male vrijednosti pred trgovačkim sudom, to nije bilo potrebe izvoditi naprijed navedene personalne dokaze.

8. Predmet ovog spora je regresna isplata naknađene materijalne štete u iznosu od 1.513,17 eura.

9. Nije sporno da se dana 16. ožujka 2025. oko 18,15 sati, na državnoj cesti D5. 1. dionica, 12. km + 384 m, kod Virovitice, dogodila prometna nezgoda na način na način da je VŽ upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes Klasa A, registarskih [registarska oznaka] naletio na srnu koja leži na cesti, čime je na vozilu nastala materijalna šteta. Nije sporno niti da vozač nije bio pod utjecajem alkohola te da je na mjesto štetnog događaja izašao ĐŽ, kao predstavnik tuženika, koji je preuzeo uginulu divljač.

10. Nije osporeno da se osiguranik tužitelja VŽ obratio tužitelju radi procjene i naknade štete, kao niti činjenica da mu je tužitelj dana 27. ožujka naknadio štetu u iznosu od 3.026,35 eura. Također nije osporeno da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno Hrvatskom lovačkom savezu, sa zahtjevom za isplatom 50% isplaćenog iznosa, uzimajući u obzir doprinos oštećenika od 50% zbog upravljanja vozilom neprilagođenom brzinom, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio

11. Tuženik nije osporio da on gospodari lovištem navedenim u potvrdi MUP- a.

12. Sporna je pasivna legitimacija tuženika.

13. Iz Potvrde kojom se potvrđuje da se dana 16. ožujka 2025. dogodila prometna nesreća (list spisa 5-6) proizlazi da se dana 16. ožujka 2025. u 18:15 sati, na državnoj cesti D5, 1. dionica, 12. km + 384m, grad Virovitica, dogodila prometna nesreća. U nesreći je sudjelovao vozač VŽ čiji je identitet utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu, koji je upravljao vozilom u njegovom osobnom vlasništvu marke Mercedes KLASA A, registarske oznake [registarska oznaka], s prometnom dozvolom koja važi do 28. listopada 2025., koje vozilo je osigurano kod tužitelja, policom broj [broj police], polica osiguranja važi do 28. listopada 2025. U vrijeme nesreće u vozilu nije bilo putnika i nije bilo ozlijeđenih osoba. Dana 28. ožujka 2025. vozaču VŽ uručena je Obavijest o počinjenom prekršaju Klasa: 211-07/25-8/73874, zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51. st. 1., kažnjivo po čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je platio u roku dana 31, ožujka 2025. Iz Potvrde nadalje proizlazi da je na vozilu nastala materijalna šteta, da je mjesto događaja skicirano i fotografirano, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola, te da je sa uginule divljači izuzeta dlaka kao i da je sa prednjeg dijela osobnog automobila izuzet trag dlake, koji su pohranjeni u spis predmeta. Na mjestu događaja zatečen je ĐŽ, predstavnik tuženika, koji je preuzeo uginulu divljač, te je uvidom u središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno da se divljač kretala Z.O.L. broj: X/101 – Virovitica, čije je lovoovlaštenik LU "Srndać" Virovitica.

14. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za vozača VŽ (list spisa 7) proizlazi da vozač VŽ nije bio pod utjecajem alkohola, utvrđena je koncentracija alkohola od 0,00 g/kg u organizmu te nije utvrđena prisutnost opojnih droga ili lijekova.

15. Iz situacijskog plana (list spisa 9) proizlazi da se mjesto prometne nesreće koja se dogodila dana 16. ožujka 2025. oko 18:15 sati nalazi 384 m južnije od oznake 12. kilometra, 1. dionice, državne ceste broj 5, grad Virovitica, od grada Virovitice prema mjestu Korija, u kojoj nesreći je vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], VŽ, naletio na uginulu srneću divljač. Iz istog također proizlazi kako se oštećeni osobni automobil kretao ravno po cesti te da su pronađeni tragovi krvi u smjeru kretanja automobila.

16. Iz fotografija s mjesta nesreće (list spisa 11-28) vidljiva su oštećenja osobnog automobila, otpali dijelovi sa automobila, dlaka na podvozju te lešina divljači uz rub ceste i krvavi tragovi.

17. Iz odštetnog zahtjeva (list spisa 29) proizlazi da ga je dana 18. ožujka 2025. podnio oštećenik VŽ, te da se radi o redovnom odštetnom zahtjevu podnesenom putem WEB-a.

18. Iz Molbe za dostavu izjave o štetnom događaju od 1. rujna 2025. (list spisa 30) proizlazi da je punomoćnik ovdje tužitelja uputio VŽ molbu za dostavom izjave kojom kratko opisuje nastanak štetnog događaja te da u istoj izjavi potvrdi da je tužitelj naknadio štetu na vozilu, a sve u svrhu pokretanja regresnog postupka protiv odgovornih osoba.

19. Iz karte lovišta s Ugovorom broj: 10001 (list spisa 31-35) proizlazi da je tuženik lovoovlaštenik za područje gdje je došlo do prometne nesreće.

20. Iz Police moj auto broj 04402240010 (list spisa 36-37) proizlazi da je ugovaratelj, ujedno i osiguranik, VŽ, za osobni automobil MERCEDES-BENZ A registarske oznake [registarska oznaka], da je ugovoreno obvezno AO osiguranje uz KASKO MAX, proširenu pomoćna cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike, s periodom važenja od 28. listopada 2024. do 28. listopada 2025.

21. Iz Uvjeta osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (list spisa 38-75) proizlazi da je osiguranjem pokrivena šteta uzrokovana naletom na domaću ili divlju životinju.

22. Iz preslike prometne dozvole za vozilo registarske [registarska oznaka] (list spisa 76-77) proizlazi da je vlasnik automobila VŽ.

23. Iz Izvida štete broj: KA02683/25/1/1 – osnovni + 1. naknadni (list spisa 78) proizlazi da je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke MERCEDES- BENZ A-KLASA (W176) A 180 D, godina proizvodnje 2016. Proizlazi da je potrebna zamjena: nosača reg pločice PR, obloge branika PR, spojlera branika PR, popr nosača hladnjaka, kondenzatora klime, dovoda zraka do hlad, interkulera, obloge PR i obloge PR SR. Također proizlazi da tužitelj kod likvidadije štete po zapisniku priznaje 4,60 sati limarskih/mehaničarskih/tapetarskih i ostalih radova potrebnih za popravak, 2,80 sati lakirerskih radova te 25,00 eura/satu kao cijenu radnog sata za servise koji nemaju zaključen ugovor o poslovnoj suradnji. Tužitelj također priznaje kod specifikacije utroška do iznosa u kalkulaciji Audatexa od 148,44 eura, bez specifikacije utroška za akril boju 10,88 eura/lak. satu, za metalik boju 14,15 eura/lak. satu a za boju s posebnim efektom/perla 16,32 eura/lak. satu. Za potrošne materijale limarskih radova tužitelj priznaje do 10% satnice limarskih radova.

24. Iz Računa 2435-3-6425 (list spisa 79-80) proizlazi da ga je dana 26. ožujka 2025. izdao Emil V Auto Centar na ime stranke VŽ za automobil registarske oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 2.421,08 eura + PDV u iznosu od 605,27 eura, sveukupno 3.026,35 eura

25. Iz fotografija (list spisa 81-85) su vidljiva oštećenja na vozilu, dlaka na podvozju automobila, lešina divljači na cesti te povinuta registarska pločica BJ414HS.

26. Iz Naloga za isplatu KA02683/25 - 1 [1] s prometima izvadaka po zadanim uvjetima (list spisa 86-87) proizlazi da je tužitelj društvu EMIL FEY AUTO CENTAR d.o.o. Zagreb dana 26. ožujka 2025. prema nalogu broj KA02683/25 – 1 [1] izvršio uplatu za vozilo ZG6535HG iznos od 3.026,35 eura te da je transakcija provedena 27. ožujka 2025.

27. Iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 23. travnja 2025. (list spisa 88) proizlazi da je tužitelj izvijestio Hrvatski lovački savez da se dana 16. ožujka 2023. dogodila prometna nezgoda naletom divljači na vozilo, a za koju je prema dokumentaciji kojom raspolaže društvo tužitelja odgovoran tuženik kao gospodarstvenik lovnog područja iz koje je istrčala divljač. Tužitelj je na ime nastale štete broj KA02683/25 isplatio oštećenom odštetu temeljem kasko pokrića po Polici broj [broj police] iznosu od 3.026,35 eura. Kako se u predmetnom slučaju radi o suodgovornosti tuženika za nastalu štetu, to tužitelj ovim dopisom podnosi ovaj Regresni zahtjev na način da potražuje ukupno isplaćeni iznos od 1.513,17 eura te moli da navedeni regresni dug Savez uplati u roku od 15 dana na žiro račun tužitelja.

28. Iz e-mail korespodencije (list spisa 89) proizlazi da je [adresa elektroničke pošte] dana 19. svibnja 2025. poslan e-mail Đ, T (ALLIANZ Hrvatska d.d.) u kojem stoji:

"Nastavno na štetu broj: HLS-2184/25-RE, š.d. 16.03.2025. g., oštećenik:

Allianz Hrvatska d.d./ VŽ, obavještavamo Vas kako je iz dostavljene Potvrde MUP-a PPP Virovitica Klasa: 211-08/25-4/7811 od 07.04.2025. razvidno kako je vozač počinio prekršaj iz čl. 51. st. 1. ZCPC-a tj. nije vozio prilagođenom brzinom te mu je za isto uručena Obavijest o počinjenom prekršaju. Posljedično, smatramo da je isti odgovoran za predmetni štetni događaj kao i eventualnu naknadu štete vezano uz isti. Obzirom da je do predmetnog štetnog događaja došlo uslijed kršenja prometnih propisa, postavljenom regresnom zahtjevu nismo u mogućnosti udovoljiti."

29. Sukladno čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

30. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

31. Iz naprijed izvedenih dokaza proizlazi da je dana 16. ožujka 2025. oko 18,15 sati, na državnoj cesti D5. 1. dionica, 12. km + 384 m, kod Virovitice došlo do prometne nezgode na način da je VŽ upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes Klasa A, registarskih [registarska oznaka] naletio na srnu koja leži na cesti, te je na automobilu nastala materijalna šteta u visini od 3.026,35 eura koju je ovdje tužitelj isplatio svom osiguraniku. Srnu je preuzeo predstavnik tuženika ĐŽ.

32. Sporni obveznopravni odnos je regresna isplata naknade štete. Ovdje tužitelj je osiguratelj oštećenika, dok je ovdje tuženik štetnik.

33. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantni su: Zakon o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23 i 133/23, dalje: ZC), Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine" broj: 90/14 i 3/21, dalje: Pravilnik o održavanju) i Pravilnik o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj: 75/14 i 7/21, dalje: Pravilnik o ophodnji), jer su u vrijeme nastanka štetnog događaja taj zakon i pravilnici bili na snazi.

34. Čl. 2. st. 1. toč. 13. ZC-a navodi da u smislu ovog Zakona izraz »redovito održavanje« čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

34.1. Čl. 16. ZC-a navodi da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima.

34.2. Čl. 26. st. 1. ZC-a navodi da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovog Zakona jesu:

- planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima,

- redovito i izvanredno održavanje javnih cesta,

- ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta,

- stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta,

- ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta,

- osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste,

- ophodnja.

34.3. Čl. 26. st. 3. ZC-a navodi da popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokove izvođenja tih radova, pravila i tehničke uvjete za izvođenje radova u ljetnom i zimskom razdoblju te pravila za ophodnju javnih cesta propisuje ministar. (Pravilnik o ophodnji javnih cesta i Pravilnik o održavanju cesta)

35. Za utvrđivanje postojanja prava na regresnu isplatu potrebno je utvrditi elemente naknade štete, poglavito, postoji li odgovornost za štetu na strani osiguranika tužitelja te je potrebno utvrditi da li je i u kolikom iznosu osiguratelj naknadio štetu svom osiguraniku. Za utvrđivanje postojanja odgovornosti za štetu potrebno je utvrditi: subjekte odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik), štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost.

36. U konkretnom slučaju, oštećenik je osiguranik tužitelja jer je u vrijeme nastanka štete bio vlasnik vozila na kojem je nastala materijalna šteta. Identitet oštećenog proizlazi iz preslike Prometne dozvole za oštećeno vozilo te također, nije bio osporavan tijekom postupka. Budući da je tužitelj isplatio iznos potreban za dovođenje oštećene stvari u stanje prije nastalog štetnog događaja, temeljem čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) zakonskom subrogacijom je pravo potraživanja prešlo na ovdje tužitelja. Iz dokumentacije dostavljene od strane tužitelja, koje prileže u spisu, proizlazi da je tuženik lovoovlaštenik na području gdje se dogodila prometna nesreća te također ta činjenica nije bila osporena tijekom postupka.

37. Tuženikov prigovor pasivne legitimacije ovaj sud ocjenjuje osnovanim te će u daljnjem dijelu ove presude biti podrobnije argumentiran.

38. Iz priloženih isprava, poglavito iz Potvrde policije ovaj sud je utvrđivao da li je vozač upravljao vozilom sukladno propisima o sigurnosti prometa na cestama te protivno znakovima izričitih naredbi. Tužitelj je naveo kako je uračunao doprinos prebrze vožnje svog osiguranika nastaloj šteti te iz tog razloga traži polovicu iznosa nastale štete.

39. Iz Potvrde policije proizlazi da je vozaču uručena Obavijest o počinjenom prekršaju zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (brzina vozila).

40. Također, iz Situacijskog plana proizlazi da je postavljen prometni znak „Divljač na cesti“. Prometni znak „Divljač na cesti“, sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj: 92/19, dalje: Pravilnik), u čl. 18. u Tablici 2 ima oznaku A33, znak opasnosti. ZL ne navodi da postoji odgovornost vozača za štetu nastalu naletom vozila na divljač ukoliko postoji postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“.

41. Za štetu od stvari od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju njen vlasnik. Divljač na cesti je opasna stvar. ZL-om je gospodarenje divljači (što uključuje i zaštitu divljači) povjereno lovoovlašteniku dodjeljivanjem prava lova (čl. 1. st. 2. u svezi s čl. 7. st. 1. t. 12. i t. 19.). Dakle, lovoovlaštenik, tuženik je po mišljenju ovoga suda imatelj opasne stvari - divljači.

42. Iz Potvrde policije i priležećih fotografija ovaj sud je utvrdio identitet životinje čijim srazom je nastupila materijalna šteta na vozilu kojim je vozač VŽ upravljao. U Potvrdi policije navedeno je kako je na mjesto događaja pristupio lovnik tuženika te preuzeo srnu koja je pronađena nakon nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta na automobilu. Ovaj sud drži da je šteta nastala srazom u lešinu srne. Dakle, uzrok štete (oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja) je sraz sa lešinom divljači – srne na cesti.

43. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije (isključive/podijeljene odgovornosti treće osobe za nastalu štetu).

43.1. Ovaj sud ocjenjuje ovaj prigovor osnovanim. Iz dostavljenog Situacijskog plana te činjenice da je oštećeno isključivo podvozje osobnog automobila, ovaj sud ocjenjuje da je udarena životinja u trenutku sraza već bila uginula i zato je ležala na cesti kada ju je udario osiguranik tužitelja svojim automobilom. Temeljem odredbi Zakona o lovstvu proizlazi da je o živoj divljači zaštita i gospodarenje povjerena lovoovlaštenicima, ali uklanjanje lešina sa prometnica uređeno je Zakonom o cestama te Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta pa pripada djelatnosti redovitog održavanja i uklanjanja drugih stvari s javne ceste. Kako djelatnost održavanja prometnica i uklanjanja drugih stvari s javne ceste (lešine divljači) nije povjereno lovoovlaštenicima tako tuženik nije pasivno legitimiran. Naime, šteta je nastala zbog sudara sa lešinom divljači na cesti, a ne sa živom divljači, pa tako nije uspješno dokazano da je tuženik odgovoran za tu štetu jer nisu ispunjene sve pretpostavke iz čl. 1045. ZOO-a.

43.2. Također, u spisu ne prileži dokaz da je u inkriminirano vrijeme tuženik provodio lov te ovaj sud ocjenjuje da šteta nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa provođenjem lova. Budući da nije provođen lov, tako nema mjesta primjeni odredbi ZL-a vezano za štetu nastalu zbog provođenja lova u konkretnom predmetu.

43.3. Zaključno, tužitelj nije uspješno dokazao da je udario živu divljač (opasna stvar kojom gospodari tuženik) te nema uzročno-posljedične veze između nastale štete (oštećenja na automobilu osiguranika tužitelja) i opasne stvari (divljači) na cesti niti je ovaj sud pronašao propusta kod zaštite divljači niti propusta pri provođenju lova, odnosno, nema pasivne legitimacije na strani tuženika pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

43.4. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

44. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti to tužitelj nema pravo na zatražene kamate te je odlučivanje o kamatama nepotrebno.

45. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući nije uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku kao troškove potrebne za vođenje postupka, naknaditi troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23 i 50/26, dalje: Tarifa).

46. Sukladno vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu, koja iznosi ukupno 1.513,17 eura, temeljem Tbr. 7. OT za sastav svakog podneska i svako zastupanje na ročištu tuženiku pripada nagrada od 100 bodova, s time da temeljem Tbr. 54. OT, 1 bod iznosi 2,00 eura.

47. Tuženik je u odgovoru na tužbu naznačio troškovnik u kojem je zatražio trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura i trošak PDV-a 25% u iznosu od 50,00 eura, dakle ukupno 250,00 eura.

48. Naprijed navedeni zatraženi trošak tuženika opravdan je za vođenje ove parnice i pravilno je obračunat.

49. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8. t.1. OT) i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46. OT).

49.1. Sukladno naprijed navedenom, tuženiku je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 250,00 eura te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

50. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 8. rujna 2026.

Sutkinja

Sabina Cuvaj

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).