Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-48/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sabini Cuvaj, u pravnoj stvari tužitelja COMPANYWALL d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 93441573210, Zagreb, Ulica Divka Budaka 1D, koga zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica u Zagrebu, Mlinovi 64b, protiv tuženika Braniteljska socijalno-radna zadruga BILOGORSKA KOŠARA za usluge, OIB 45524982741, Bjelovar, Jurja Haulika 23, koga zastupa punomoćnik Matko Pavičić, odvjetnik u Bjelovaru, Ulica Josipa Jelačića 2, radi 228,75 eura (slovima: dvjestodvadesetosameurasedamdesetpetcenti), u pisanom postupku, 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca, Baltićeva 4, poslovni broj Ovrv-11024/2024, UPP/OS-Ovrv-1000/2024 od 10. siječnja 2025. kojim je naloženo tuženiku Braniteljsko socijalno-radnoj zadrugzi BILOGORSKA KOŠARA za usluge, OIB 45524982741, Bjelovar, Jurja Haulika 23, da tužitelju COMPANYWALL d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 93441573210, Zagreb, Ulica Divka Budaka 1D, na temelju vjerodostojne isprave, i to računa broj 000009512/01/01, namiri tražbinu u iznosu od 228,75 eura (slovima: dvjestodvadesetosameurasedamdesetpetcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 28. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 000009512, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 eura (osamdesetsedameurapedesetcenti) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik na temelju vjerodostojne isprave, Računa broj 000009512/01/01 od 19. prosinca 2023., duguje ukupan iznos od 228,75 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik Nataša Jelić-Veršić iz Križevaca, Baltićeva 4, po prijedlogu je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 11024/2024, UPP/OS-Ovrv-1000/2024 od 10. siječnja 2025.

3. Tuženik je, protiv naprijed citiranog rješenja, uložio prigovor u kojemu navodi da osporava pravnu osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja odnosno rješenje o ovrsi osporava u cijelosti. Dalje je naveo kako nikada nije bio u poslovnom odnosu sa ovrhovoditeljem. Tuženik je u prigovoru naveo kako je u drugoj polovici mjeseca prosinca 2023. netko od prodajnih predstavnika kontaktirao na privatni mobilni uređaj UE, koji je tada bio vršitelj dužnosti tuženika, i ponudio neku svoju uslugu. Vršitelj dužnosti je rekao drugoj strani da mogu poslati službenu ponudu na adresu ovršenika koju će on izložiti upravnom odboru pa da će onda primiti odgovor na svoju ponudu. U siječnju 2024.ovršeniku je stigao paket poslan od strane ovrhovoditelja, a istog dana je ovršenik cjelokupan paket zajedno sa popratnim dopisom vratio ovrhovoditelju jer nije bio zainteresiran za njegovu uslugu. Dalje je naveo kako ugovor nije nikada konzumiran jer je ovršenik cjelokupni paket isti dan vratio i time jasno iskazao svoju volju da nije zainteresiran za uslugu ovrhovoditelja koju mu je ovaj pokušao prijevarno nametnuti. Predložio je ukinuti platni nalog u cijelosti te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Općinski sud u Bjelovaru svojim rješenjem poslovni broj Povrv-51/2025-2 od 13. ožujka 2025. oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje o prigovoru ovršenika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika i nakon pravomoćnosti tog rješenja ustupio spis stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Bjelovaru na daljnje postupanje.

5. Dana 9. svibnja 2025. Trgovački sud u Bjelovaru je temeljem odredbe čl. 58. st. 2. i st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) donio Rješenje poslovni broj Povrv-48/2025- 2 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca, Baltićeva 4, poslovni broj Ovrv- 11024/2024, UPP/OS-Ovrv-1000/2024 od 10. siječnja 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je istim rješenjem upozorio stranke na odredbe čl. 461.a st. 3. do 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Tužitelj je dana 9. lipnja 2025. dostavio podnesak u kojemu je naveo kako smatra da je riječ o pravnom pitanju. Dalje je naveo kako je riječ o dvostranom pravnom odnosu pri čemu je poslovni odnos zasnovan 19. prosinca 2023. te kako je za sklapanje valjanog ugovora postojala izjava ponuđenika da prihvaća ponudu kao i da je ponuda sadržavala sve bitne sastojke ugovora. Tužitelj i tuženik su telefonskim putem uspostavili kontakt te je tužitelj tom prilikom uputio ponudu ovdje tuženiku pa je sukladno odredbi čl. 252. st. 1 ZOO-a ugovor sklopljen. Zaključuje kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor temeljem kojeg se tužitelj obvezao isporučiti uslugu Certifikat bonitetne izvrsnosti te da je dostavio korisničke podatke i certifikat tuženiku. Predložio je održati na snazi platni nalog u cijelosti i potražuje parnični trošak.

7. Dana 7. srpnja 2025. tuženik je dostavio podnesak u kojem je, u bitnome, naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u prigovoru na rješenje o ovrsi, odnosno odgovoru na tužbu, i predložio tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane, uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku. Tuženik je naveo da se slaže kako se radi o pravnom pitanju, te je dodatno istaknuo da se prije svega, iz priloženog transkripta ne vidi puno, ali se vidi da je tom razgovoru prethodio jedan drugi razgovor sa „kolegicom“ i iz navedenog transkripta se jedino vidi da je „supervizor“ prošao kroz neke podatke i pitao gospodina UE jesu li ti podaci točni. Dakle, tuženik nikada sa tužiteljem nije sklopio bilo kakav ugovor, nikada nije bio ni u kakvom ugovoru sa tužiteljem, niti je ikada konzumirao bilo kakvu uslugu od strane tužitelja. Cjelokupan paket zaprimljen od strane tužitelja, tuženik je odmah po primitku vratio tužitelju jasno izražavajući namjeru da ne želi koristiti bili kakvu uslugu od strane tužitelja koja mu je na prijevaru podmetnuta.

8. Dana 14. siječnja 2026. tužitelj je dostavio podnesak u kojemu ponavlja ranije navode iznesene tijekom postupka te je predložio sudu donijeti presudu temeljem stanja spisa i potražuje parnični trošak.

9. Kako su stranke rješenjem poslovni broj Povrv-48/2025-2 od 9. svibnja 2025. propisno upozorene na odredbe čl. 461.a ZPP-a, a ovaj sud nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka jer smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, to nije održano ročište u ovom predmetu (čl. 461. st. 4. ZPP-a).

10. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u spis i pročitani su:

Račun broj 000009512/01/01 od 19. prosinca 2023. (list spisa 17), dopis tuženika upućen tužitelju (list spisa 38), potvrda o primitku (list spisa 39), povratnica (list spisa 40), Račun broj 000009512/01/01 od 19. prosinca 2023. s prilozima (list spisa 62-65), transkript razgovora sa potvrde suradnje i realizacije usluge od 19. prosinca 2023. (list spisa 70-71), Pravila tuženika od 16. lipnja 2020. (list spisa 75-90), te je sukladno članku 461.a ZPP-a proveden pisani postupak obzirom je ovo spor male vrijednosti.

11. Tijekom postupka tužitelj je predložio da se odluka donese temeljem stanja spisa i nije imao daljnjih dokaznih prijedloga osim isprava dostavljenih na spis. Tuženik je predložio saslušanje upravitelja tuženika, svjedoka CE te provođenje informatičkog vještačenja radi utvrđivanja okolnosti da li se tuženik koristio uslugom tužitelja i pribavu izlista poziva prema privatnom broju odgovorne osobe tuženika.

11.1. Ovaj sud nije izveo naprijed navedene dokaze obzirom da smatra da činjenično stanje u dovoljnoj mjeri proizlazi iz dokumentacije u spisu. Tuženik nije osporio da ga je tužitelj kontaktirao te nije bilo potrebno pribavljati izlist poziva. Korištenje usluge nije odlučna činjenica u ovom postupku te ovaj sud nije izveo dokaz informatičkim vještačenjem kao nepotreban pogotovo držeći u vidu kako su stranke suglasne kako je u ovom predmetu sporno pravno pitanje.

12. Nesporno je da je javni bilježnik Nataša Jelić-Veršić iz Križevaca, izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-11024/2024, UPP/OS-Ovrv-1000/2024 od 10. siječnja 2025. te da je na to rješenje ovdje tuženik uložio prigovor.

13. Sporno je postojanje tražbine i visina.

14. Za razrješenje ovog spora bilo je potrebno utvrditi postojanje tužiteljeve tražbine i visinu tražbine.

15. Iz Računa broj 000009512/01/01 od 19. prosinca 2023. (list spisa 17) proizlazi da je tužitelj fakturirao tuženiku uslugu CompanyWall Business-Certifikat 1-2 po cijeni od 183,00 eura uvećanoj za troškove PDV-a 25%, sveukupno 228,75 eura, sa dospijećem 27. prosinca 2023.

16. Iz dopisa tuženika upućenog tužitelju (list spisa 38), potvrde o primitku (list spisa 39) i povratnice (list spisa 40) proizlazi da je tuženik izvijestio tužitelja kako nema odobrenje za njegove usluge, da mu vraća zaprimljeno te moli rasknjižavanje računa.

17. Iz Računa broj 000009512/01/01 od 19. prosinca 2023. s prilozima (list spisa 62-65) proizlazi kako je tužitelj e-mailom dostavio tuženiku uputu što sadrži paket, pristupne podatke te je naveo kako se u prilogu maila nalazi račun za pruženu uslugu u iznosu od 366,00 eura uvećano za PDV.

18. Iz transkripta razgovora sa potvrde suradnje i realizacije usluge od 19. prosinca 2023. (list spisa 70-71) proizlazi da je kontakt supervizor zvao UE radi provjere podataka, a na temelju ranijeg razgovora sa njegovom kolegicom. Naveo je da se razgovor snima radi bolje kvalitete usluge te je pitao je li u redu iznos 360 eura plus PDV i plaćanje na dvije rate, što je UE potvrdio. Dalje u razgovoru je supervizor naveo da se snimak smatra telefonskom narudžbenicom i razgovor ugovorom, te da se čuva u bazi podataka radi potvrde usluge.

19. Iz Pravila tuženika od 16. lipnja 2020. (list spisa 75-90), u bitnome, proizlazi da zadrugu zastupa i predstavlja upravitelj te da nastupa u pravnom prometu, u pravilu, u svoje ime i za svoj račun te da za svoje obveze odgovara svojom imovinom.

20. Sukladno čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

22. Za razjašnjenje ovog spora relevantan je Zakon o obveznim odnosima ("Narode novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) i Zakon o elektroničkoj trgovini ("Narodne novine" broj: 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14 i 32/19, dalje: ZET) jer je ugovor sklopljen 2023. Za razrješenje ovog spora relevantna je i Opća uredba o zaštiti podataka (SL EU L119 na snazi od 25. svibnja 2018., dalje: GDPR).

23. Čl. 247. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

24. Čl. 2. st. 1. toč. 2. ZET-a navodi da u smislu ovog Zakona pojam usluga informacijskog društva ima značenje usluga koja se uz naknadu pruža elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet prodaja robe i usluga, nuđenje podataka na Internetu, reklamiranje putem Interneta, elektronički pretraživači,te mogućnost traženja podataka i usluga koje se prenose elektroničkom mrežom, posreduju u pristupu mreži ili pohranjuju podatke korisnika.

24.1. Čl. 2. st. 1. toč. 6. ZET-a navodi da u smislu ovog Zakona pojam ugovori u elektroničkom obliku ima značenje ugovori što ih pravne i fizičke osobe u cijelosti ili djelomično sklapaju, šalju, primaju, raskidaju, otkazuju, pristupaju i prikazuju elektroničkim putem koristeći elektronička, optička ili slična sredstva, uključujući, ali ne ograničavajući se na prijenos Internetom.

24.2. Čl. 9. st. 1. ZET-a propisano je da je sklapanje ugovora moguće elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku. St. 2. istog članka propisano je da se ponuda i prihvat ponude mogu dati elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku, dok je st. 3. propisano da se kada se elektronička poruka, odnosno elektronički oblik koristi kao oblik u sklapanju ugovora, takvu ugovoru neće osporiti pravna valjanost samo na temelju činjenice da je sastavljen u obliku elektroničke poruke, odnosno u elektroničkom obliku.

24.3. Čl. 10. ZET-a propisano je da će se, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose proizašle iz ili u vezi s ugovorima sklopljenim elektroničkim putem ili u elektroničkom obliku primjenjivati odredbe Zakona o obveznim odnosima , odnosno odgovarajući propisi koji uređuju ugovorne odnose.

24.4. Čl.12. st. 1. ZET-a propisano je da je davatelj usluga informacijskog društva dužan mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati na jasan, razumljiv i nedvosmislen način podatke i obavijesti:

- različiti stupnjevi koji slijede u postupku sklapanja ugovora,

- ugovorne odredbe,

- opći uvjeti poslovanja ako su sastavni dio ugovora,

- jezici ponuđeni za sklapanje ugovora,

- kodeksi postupanja u skladu s kojima postupaju davatelji usluga i informacije o tome kako se ti kodeksi mogu pregledati elektroničkim putem

St. 2. istog članka propisano je da je davatelj usluga informacijskog društva dužan mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati tehnička sredstva za prepoznavanje i ispravljanje pogrešnog unosa podataka u poruku prije njezine predaje ili slanja.

St. 3. propisano je da ugovorne strane koje nisu potrošači i međusobnim ugovornim odnosima mogu ugovoriti odstupanje od odredaba iz stavka 1. i 2. ovog članka, dok je st. 4. propisano da se stavke 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.

24.5. Čl. 13. ZET-a propisano je da ugovorne odredbe i odredbe općih uvjeta poslovanja ugovora sklopljenih u elektroničkom obliku koje sklapaju davatelji usluga informacijskog društva moraju biti dostupne korisnicima usluga na način da im je omogućeno njihovo spremanje, ponovno korištenje i reproduciranje.

24.6. Čl. 15. st. 1. ZET-a propisano je da je ugovor u elektroničkom obliku sklopljen onoga trenutka kad ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu. St. 2. istog članka propisano je da su ponuda i prihvat, te druga očitovanja volje poduzeta elektroničkim putem, primljena kada im osoba kojoj su upućena može pristupiti.

25. Čl. 4. toč. 2. GDPR-a definirano je da za potrebe ove Uredbe "obrada" znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje.

Toč. 11. istog članka definirano je da "privola" ispitanika znači svako dobrovoljno, posebno, informirano i nedvosmisleno izražavanje želja ispitanika kojim on izjavom ili jasnom potvrdnom radnjom daje pristanak za obradu osobnih podataka koji se na njega odnose.

25.1. Čl. 5. st. 1. toč. (a) GDPR-a propisano je da osobni podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika ("zakonitost, poštenost i transparentnost"), dok je toč. (b) propisano da osobni podaci moraju biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama; daljnja obrada u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe, u skladu s člankom 89. stavkom 1. ne smatra se neusklađenom s prvotnim svrhama ("ograničavanje svrhe").

25.2. Čl. 6. st. 1. toč. (a) GDPR-a propisano je da je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispitanik dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha.

25.3. Čl. 7. st. 1. GDPR-a propisano je da kada se obrada temelji na privoli, voditelj obrade mora moći dokazati da je ispitanik dao privolu za obradu svojih osobnih podataka.

St. 2. istog članka propisano je da ako ispitanik da privolu u vidu pisane izjave koja se odnosi i na druga pitanja, zahtjev za privolu mora biti predočen na način da ga se može jasno razlučiti od drugih pitanja, u razumljivom i lako dostupnom obliku uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika. Svaki dio takve izjave koji predstavlja kršenje ove Uredbe nije obvezujući.

St. 3. istog članka propisano je da ispitanik ima pravo u svakom trenutku povući svoju privolu. Povlačenje privole ne utječe na zakonitost obrade na temelju privole prije njezina povlačenja. Prije davanja privole, ispitanik se o tome obavješćuje. Povlačenje privole mora biti jednako jednostavno kao i njezino davanje. St. 4. istog članka propisano je da kada se procjenjuje je li privola bila dobrovoljna, u najvećoj mogućoj mjeri uzima se obzir je li, među ostalim, izvršenje ugovora, uključujući pružanje usluge, uvjetovano privolom za obradu osobnih podataka koja nije nužna za izvršenje tog ugovora.

25.4. Čl. 21. st. 1. GDPR-a propisano je da ispitanik ima pravo na temelju svoje posebne situacije u svakom trenutku uložiti prigovor na obradu osobnih podataka koji se odnose na njega, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (e) ili (f), uključujući izradu profila koja se temelji na tim odredbama. Voditelj obrade više ne smije obrađivati osobne podatke osim ako voditelj obrade dokaže da postoje uvjerljivi legitimni razlozi za obradu koji nadilaze interese, prava i slobode ispitanika ili radi postavljanja, ostvarivanja ili obrane pravih zahtjeva.

St. 2. istog članka propisano je da ako se osobni podaci obrađuju za potrebe izravnog marketinga, ispitanik u svakom trenutku ima pravo uložiti prigovor na obradu osobnih podataka koji se odnose na njega za potrebe takvog marketinga, što uključuje izradu profila u mjeri koja je povezana s takvim izravnim marketingom, dok je st. 4. istog članka propisano da se najkasnije u trenutku prve komunikacije s ispitanikom, ispitaniku izričito mora skrenuti pozornost na pravo iz stavaka 1. i 2. te se to mora učiniti na jasan način i odvojeno od bilo koje druge informacije

26. Uvidom u dostupnu dokumentaciju u spisu, ovaj sud ocjenjuje kako je tužitelj davatelj usluge informacijskog društva, koji je kontaktirao tuženika kao budućeg korisnika usluge, a u svrhu sklapanja ugovora u elektroničkom obliku kako to uređuje Zakon o elektroničkoj trgovini u čl. 2. st. 1. toč. 2. i 6.

27. Iz uvida u transkript razgovora između djelatnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi kako je prije razgovora za koji je izrađen konkretni transkript postojao i raniji razgovor. Za raniji razgovor nije dostavljen transkript u spis niti snimka razgovora. Zatim, iz uvida u dostavljeni transkript proizlazi kako tužitelj snima telefonske razgovore. Djelatnica tužitelja je prvo navela kako se razgovor snima radi bolje kvalitete usluge, zatim je u istoj rečenici tražila potvrdu osobnih podataka tuženika i navela da je iznos usluge 360 eura plativo u dvije rate. Iz ovog dijela transkripta ne proizlazi nedvojbeno da je tuženik pristao na uslugu već da je potvrdio točnost njegovih osobnih podataka koje je djelatnica navela. Zatim, u daljnjem dijelu transkripta djelatnica je navela da službeni dopis i račun šalje na navedenu adresu, te da se snimka razgovora smatra telefonskom narudžbenicom, a razgovor ugovorom.

28. Ovaj sud drži da ugovor u elektroničkom obliku, kako ga uređuje čl. 9. st. 1. ZET-a, nije nastao između parničnih stranaka.

29. Sukladno čl. 4. st. 2. GDPR-a, tužitelj je izvršio obradu osobnih podataka tuženika, za koju ima legitimni interes (bilježenje razgovora u svrhu dokumentiranja), te mu nije bila potrebna privola iz čl. 6. i. 7. GDPR-a, ali osobni podaci nisu bili transparentno obrađivani kako to uređuje čl. 5. st. 1. toč. (a) GDPR-a. Naime, prije početka razgovora, djelatnica nije uputila tuženika da se razgovor snima. Zatim, kada je potvrdila da je uspostavila kontakt sa osobom sa kojom je htjela kontaktirati, tada je navela da se snima razgovor radi bolje kvalitete usluge.

29.1. Ovaj sud smatra da u razgovoru u svrhu sklapanja ugovora nije transparentno navesti da se snima radi bolje kvalitete usluge (GDPR koristi termin "bilježenje osobnih podataka", a snimanje je vrsta bilježenja).

29.2. Po mišljenju ovog suda, bolja kvaliteta usluge podrazumijeva primjerice odvraćanje sugovornika u telefonskom razgovoru od korištenja neprimjerenog rječnika, ali nikako pregovore radi sklapanja ugovora.

29.3. Nadalje, kada je tuženik potvrdio podatke tada je djelatnica deklarirala da se telefonski razgovor smatra narudžbenicom i ugovorom te time prikupljeni osobni podaci nisu obrađivani u svrhu radi koje je navedeno da se prikupljaju (bolja kvaliteta usluge), a kako to traži čl. 5. st. 1. toč. (b) GDPR-a.

29.4. Također, tužitelj je postupio protivno odredbi čl. 21. GDPR-a jer nije uputio tuženika kako prigovoriti na provedenu obradu osobnih podataka. Naime, tužitelj je nesporno naknadno tuženiku dostavio paket sa svojim proizvodima te putem e-maila dostavio račun i podatke za pristup njegovom web servisu, ali iz stanja spisa ne proizlazi da mu je dostavio snimku ili transkript razgovora koji je tužitelj smatrao narudžbenicom i ugovorom niti ga je uputio da je proveo takvu obradu osobnih podataka niti na koji način temeljem kojih odredbi može prigovoriti provedenoj obradi osobnih podataka te time nije postupio sukladno čl. 15. st. 1. i 2. ZET-a.

29.5. Nadalje, tužitelj nije dokazao niti je predložio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je prema tuženiku ispunio svoje obveze iz čl. 12. st. 1. i 2. ZET-a te nije dokazao niti predložio dokaz da su ugovorne strane ugovorile odstupanje od odredaba iz čl. 12. st. 1. i 2. ZET-a.

29.6. Iz stanja spisa također proizlazi da je djelatnica tužitelja telefonskim putem komunicirala iznos usluge od 360,00 eura uvećano za PDV, dok je tužitelj u ovom predmetu, svojim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu od 228,75 eura. Na spis je dostavio račun na kojem stoji iznos od 366,00 eura te iz dokumentacije nije jasno da li je riječ upravo o utuženoj usluzi.

30. Gledajući sukus naprijed navedenih činjenica, ovaj sud ocjenjuje da na strani tuženika nije bilo volje za sklapanje ugovora u elektroničkom obliku te da ugovor nije sklopljen.

31. Po mišljenju ovog suda, između parničnih stranaka nije postojala suglasnost volja oko sklapanja ugovora u elektroničkom obliku. Naime, tuženik je tijekom razgovora potvrđivao točnost svojih osobnih podataka, a tek na kraju razgovora, kada ih je potvrdio, tada je djelatnica tužitelja jednostrano deklarirala da je razgovor narudžbenica i ugovor, dok ne proizlazi iz svih naprijed navedenih razloga da je tuženik izrazio svoju volju za sklapanje ugovora. Također, iz dostavljenih jednostrano sastavljenih isprava tužitelja, navedene su tri različite cijene usluge te nije dokazao da mu upravo utuženi iznos od 228,75 eura pripada za upravo utuženu uslugu.

32. Kako čl. 10. ZET-a upućuje na ZOO za obvezno prave odnose proizišle iz ili u vezi s ugovorom sklopljenim elektroničkim putem, tako je ovaj sud temeljem čl. 247. ZOO-a, držeći u vidu sve naprijed analizirane činjenice, utvrdio kako nije postojala suglasnost volja, te tako ugovor između parničnih stranaka nije nastao i posljedično tuženik nije u obvezi podmiriti tužitelju traženi novčani iznos utužen u ovom predmetu.

33. Iz navedenih razloga sud je odbio tužbeni zahtjev i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca, Baltićeva 4, poslovni broj Ovrv-11024/2024, UPP/OS-Ovrv-1000/2024 od 10. siječnja 2025. te je odlučeno kao u izreci ove presude.

34. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti to tužitelj nema pravo na zatražene kamate te je odlučivanje o kamatama nepotrebno.

35. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 8. rujna 2026.

Sutkinja

Sabina Cuvaj

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).