REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1288/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Kovačić u Zagrebu, protiv tuženika PROENERGO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 77320362574, zastupanog po punomoćniku Ozrenu Pučaru, odvjetniku iz Travaš i partneri Odvjetničkog društva d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ane Pinjuh, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Marka Frkovića, odvjetnika, 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 13.600,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 1.150,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 8. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 7.280,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.392,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od 8. rujna 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 3. srpnja 2023., na privremenom gradilištu izgradnje kogeneracijskog energetskog postrojenja na drvnu biomasu snage 1.0 MW na lokaciji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pored tvrtke Ital cink na adresi [adresa]), u budućoj sušari, stradao na radu kao djelatnik tuženika zaposlen na radnom mjestu bravara/zavarivača, padom sa skele. Skela sa koje je tužitelj pao ima H oblik, na dvije je etaže, široka je 80 cm, duljine podnica od 3.07 m, na užoj strani je (radi stabilnosti) bila usidrena u zid, time da su na prvoj etaži skele promatrano prema zidu sa lijeve strane bile postavljene obje cijevi zaštitne ograde, dok na suprotnoj strani skele, sa koje je tužitelj pao nije bilo postavljene ograde. Neposredno prije pada sa skele, tužitelj je na visini od cca 2.5 m, vršio montažu, potporne grede zajedno sa BV i ĆV, djelatnicima tvrtke Naval Servis d.o.o Puta, te je pričvršćivao u zid, na visini od oko 1,1 m od razine prve etaže skele, dvije matice koje drže gredu, sagnuo se kako bi odložio alat na podnicu i u sljedećem trenutku je pao sa skele na desnu stranu na metalne cijevi instalacije sušare koje su položene čitavom duljinom sušare po tlu i nalaze se na visini od oko 50 cm od tla. Po ozljeđivanju tužitelja, proveden je na licu mjesta događaja inspekcijski nadzor kojim je utvrđen niz propusta u primjeni mjera zaštite na radu te postupanja protivno istima, te je Državni Inspektorat izrekao tuženiku kao pravnoj osobi i direktoru i prokuristu tuženika kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi, propisane novčane kazne, koje je tuženik platio, a također Državni inspektorat RH, je osim toga, podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću kaznenu prijavu protiv tuženika (uz ostale osumnjičene) zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela opće opasnom radnjom, opisanom u čl. 222. st. 1. u vezi s čl. 221. st. 2. KZ-a/11 te se predmet vodi pod oznakom KP-DO-294/2023. Prilikom pada sa skele tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede. Predmetne ozljede su kod tužitelja prouzročile duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove jakog intenziteta odmah po zadobivanju ozljeda, dok je kasnije tužitelj trpio fizičke bolove srednjeg i manjeg intenziteta. Jednako tako trpio je jak i intenzivan strah kako primarni (u trenutku životne ugroženosti i tjelesnog ozljeđivanja), tako i sekundarni (dugoročnu zabrinutost za ishod liječenja). U razdoblju nakon ozljeđivanja tužitelju je svakodnevno zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna tuda pomoć i njega. Stoga tužitelj tužbom potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupno 11.600,00 Eur, zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 840,00 Eur, zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Navodi da je na spomenutim gradilištu do 30. lipnja 2023. radio za poslodavca INDUSERV d.o.o., a od 3. srpnja 2023.g. (dana stradavanja) je počeo raditi za tuženika identične poslove kao kod ranijeg poslodavca, koje je prema dogovoru sa predstavnikom tuženika JV trebao obavljati do puštanja postrojenja u rad kroz period od tri mjeseca te potom nastaviti raditi za tuženika na poslovima održavanja postrojenja još minimalno tri mjeseca, dakle sveukupni period u kojem je tužitelj trebao raditi za tuženika iznosi minimalno šest mjeseci uz ugovorenu satnicu rada (neto) od 14,00 Eur. Tužitelj se od 1. srpnja 2022. nalazi u starosnoj mirovini za dugogodišnjeg osiguranika te prema odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju uz mirovinu može raditi do polovice punog radnog vremena. Polovica punog radnog vremena za period srpanj- prosinac prema mjesečnom fondu sati rada za 2023. iznosi ukupno 520 sati. Stoga, temeljem odredbe čl. 1089. i čl. 1095., ZOO-a, tužitelj potražuje od tuženika za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023 g. izgubljenu zaradu u iznosu od ukupno 7.280,00 Eur, s pripadajućom zateznom kamatom od 16. siječnja 2024., budući da je sa tim datumom tuženik pao u zakašnjenje sa isplatom posljednje plaće koju bi tužitelj predvidivo primio od tuženika da nije bilo štetnog događaja.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 13. veljače 2026. na način da potražuje za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.600,00 Eur, za pretrpljeni strah iznos od 1.800,00 Eur, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 9.200,00 Eur, dakle ukupno:

13.600,00 Eur, s pripadajućom zateznom kamatom od 16. listopada 2025. te za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.150,00 Eura, s pripadajućom zateznom kamatom od tekućom od presuđenja do isplate. Istim podneskom tužitelj potražuje od tuženika za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023 g. izgubljenu zaradu u iznosu od ukupno 7.280,00 Eur, s pripadajućom zateznom kamatom od 16. siječnja 2024. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako po osnovi tako i po visini. U bitnome navodi da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije bio u radnom odnosu kod tuženika, da s njim nikada nije sklopio ugovor o radu, niti je postojao bilo kakav usmeni dogovor o radu. Ističe da JV s kojim je tužitelj navodno postigao dogovor o radnom angažmanu i visini satnice nije zaposlenik tuženika, nema nikakve veze s tuženikom te nije ovlaštena za zastupanje i sklapanje ugovora u ime i za račun tuženika. Navodi da je na predmetnom gradilištu tuženik imao isključivo svojstvo investitora/naručitelja, da tamo nije imao vlastitih radnika, već su radove izvodili angažirani izvođači i podizvođači (među kojima i raniji poslodavac tužitelja INDUSERV d.o.o.). Tuženiku pritom uopće nije bilo poznato da se tužitelj kritičnog dana nalazi na gradilištu niti po čijoj uputi i koje poslove obavlja. S obzirom na to da tužitelj osnovu svog zahtjeva temelji na tvrdnji o postojanju radnog odnosa, tuženik ističe da se pred Općinskim sudom u Gospiću pod poslovnim brojem Pp- 830/2024 još uvijek vodi prekršajni postupak radi utvrđivanja okolnosti je li tuženik propustio tužitelju uručiti potvrdu o ugovoru o radu i prijaviti ga na obvezna osiguranja. Budući da to predstavlja prethodno pitanje za rješavanje ove pravne stvari, tuženik predlaže prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja navedenog prekršajnog postupka. Pored navedenog, tuženik osporava visinu zatražene štete, osobito u dijelu izgubljene zarade, a ističe i prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja, tvrdeći da se radi o radnji oštećenika koju tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti. Naime, tužitelj je nakon prestanka radnog odnosa kod izvođača INDUSERV d.o.o. samoinicijativno i bez znanja tuženika boravio na gradilištu, ne zatraživši prethodno reguliranje radnog odnosa, radne upute niti zaštitnu opremu. Slijedom navedenog, predlaže da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Prije svega valja navesti da sud je odbio prijedlog tuženika za prekidom postupka, budući da, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), sud je u parničnom postupku vezan isključivo za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, dok odluka prekršajnog suda ne veže parnični sud.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci DV i JV, saslušani su tužitelj i zz tuženika ČV kao stranke u postupku te je provedeno kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima doc.dr.sc. Jakši Filipoviću, dr. med. i prim. AV, dr. med.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom ozljeđivanja na radu 3. srpnja 2023. kada je, za vrijeme dok je obavljao poslove svog radnog mjesta bravara/zavarivača, odnosno prilikom vršenja radova na skeli i to montaže potporne grede, pao sa skele i pri tome zadobio teške tjelesne ozljede.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj bio zaposlen kod tuženika, sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, obzirom na istaknuti prigovor isključive krivnje tužiteljice za štetni događaj te osnov i visina zahtjeva.

8. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko- senjske, Policijske postaje Gospić od 12. srpnja 2023., sud je utvrdio da je tužitelj 3. srpnja 2023. oko 10:20 sati u mjestu [adresa], grad Gospić, u bivšoj tvornici „Mola“, IV iz [adresa] u unutrašnjosti jedne zgrade montirao metalni nosač te je tada iz neutvrđenih razloga pao sa skele i zadobio teške tjelesne ozljede (prijelom lubanje i kosti lica). Navedene ozljede okvalificirane su u Općoj bolnici Gospić od strane dr. IVL, nakon čega je isti zadržan na daljnjem liječenju. Ujedno je utvrđeno da je na mjestu događaja obavljen očevid u prisutnosti inspektora zaštite na radu ŽV.

9. Iz zapisnika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu od 19. prosinca 2023., proizlazi da je navedenog dana, a povodom ozljede na radu radnika IV koja se dogodila 3. srpnja 2023. oko 10:20 sati na privremenom gradilištu izgradnje kogeneracijskog energetskog postrojenja na drvnu biomasu snage 1,0 MW na lokaciji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obavljen inspekcijski nadzor. Predmetni nadzor obavio je ŽV, dipl. ing., viši inspektor rada za zaštitu na radu.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju od 5. srpnja 2023. godine, poslanu s adrese [adresa elektroničke pošte] u ime "Office Induserv" od strane direktora GV inspektoru ŽV u svrhu dostave tražene dokumentacije, sud utvrđuje kako se u istoj navodi da su radnici koji su radili na gradilištu u 26. tjednu 2023. godine bili IV i UV, dok je voditelj gradilišta bio JV.

11. Iz Zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 8. ožujka 2023. proizlazi da je poslodavac INDUSERV d.o.o. osposobio tužitelja za rad na siguran način za poslove bravara.

12. Iz Uvjerenja o osposobljenosti za zaštitu od požara od 8. ožujka 2023. proizlazi da je tužitelj osposobljen za učinkovitu zaštitu pučanstva i imovine ugroženih požarom.

13. Iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 29. ožujka 2023. proizlazi da je tužitelj zdravstveno sposoban za obavljanje poslova zavarivač.

14. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu na str.27-39 spisa proizlazi da je tuženik kao naručitelj sklopio sa trgovačkim društvom EL-LON d.o.o. kao izvođačem ugovor o gradnji kogeneracijskog energetskog postrojenja na drvnu biomasu snage 1.0 MW na lokaciji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je za voditelja radova imenovan EV, zaposlenik EL-LON d.o.o., a da je glavni inženjer gradilišta TV.

15. Uvidom u Odluku o imenovanju neposrednog ovlaštenika iz područja zaštite na radu od 26. srpnja 2023., sud je utvrdio da je direktor trgovačkog društva Naval servis d.o.o. imenovao djelatnika BV kao neposrednog ovlaštenika iz područja zaštite na radu u njegovom djelokrugu rada. Propisani zadaci neposrednog ovlaštenika obuhvaćaju provedbu propisanih mjera zaštite na radu u svakodnevnoj operativi, osiguranje održavanja sredstava rada u ispravnom stanju, isključivanje iz upotrebe oštećenih sredstava rada, sudjelovanje u očevidu kod ozljeda na radu, izvješćivanje direktora poduzeća o propustima u primjeni mjera zaštite na radu i ozljedama na radu, komunikaciju i suradnju s povjerenicima radnika u rješavanju problema s područja zaštite na radu (posebice u slučajevima ozljeda na radu), svakodnevnu kontrolu fizičkog i psihičkog stanja radnika te ocjenjivanje praktične osposobljenosti za zaštitu na radu. Navedeno je dodatno utvrđeno i uvidom u potvrdu društva Naval servis d.o.o. od 27. lipnja 2023. godine iz koje proizlazi da je NV zadovoljio na provjeri znanja osposobljavanja ovlaštenika iz područja zaštite na radu sukladno propisanom programu, a što je potvrđeno i Zapisnikom o osposobljenosti od 26. lipnja 2023. godine.

16. Iz Zapisnika o očevidu, klasa: UP/I 116-04/23-07/161 o obavljenom inspekcijskom očevidu povodom ozljede na radu radnika IV, koja se dogodila 3. srpnja 2023. godine oko 10:20 sati na privremenom gradilištu izgradnje postrojenja bioelektrane-energane u [adresa] za investitora Pro Energo d.o.o. iz [adresa] ([adresa]), sud je utvrdio da je sastavljanju zapisnika bio nazočan JV, koji je u zapisniku evidentiran kao zaposlenik poslodavca ProEnergo d.o.o., a na okolnost nastanka ozljede IV isti izjavljuje da nije vidio kako se nezgoda dogodila jer tada nije bio na gradilištu, već je došao po pozivu policije. Pojasnio je da je najprije otišao u bolnicu kod oštećenika, a potom na gradilište oko 17:00 sati. Navodi da povremeno dolazi na gradilište, jednom ili dva puta tjedno, kako bi donio novac za večeru i spavanje, pregledao napredak radova te o tome izvijestio investitora. Prema njegovoj izjavi, radove na gradilištu vodi TV koji kritičnog dana nije bio prisutan. Glavni izvođač radova je društvo El-Lon d.o.o. iz Zagreba, u kojem je glavni operativac osoba nadimka " I" koji je svakodnevno na gradilištu te koji ga je kritičnog dana i nazvao da se dogodila nesreća, nakon čega je JV prekinuo posao i došao na mjesto događaja. Glavni kooperant je austrijska tvrtka Urbas u kojoj su glavni operativci osobe " B" i " Ć". U predmetnom zapisniku također je utvrđeno da je nadzirana tvrtka (nad kojom je obavljen inspekcijski očevid) društvo ProEnergo d.o.o. iz Zagreba.

17. Uvidom u Zapisnik Državnog inspektorata o izjavi svjedoka od 3. srpnja 2023., sud je utvrdio da očevidac događaja NV izjavljuje da su kritičnog dana na gradilištu počeli s radom u 07:30 sati. Navodi da na gradilištu radi oko mjesec dana na cjevarskim poslovima te da je u razdoblju od 09:30 do 10:30 sati zajedno s kolegom KV pomagao radniku IV pri postavljanju potporne grede na zid. IV je počeo raditi oko 08:00 sati, a njegov je zadatak bio postaviti dvije ograde i potpornu gredu. Budući da su prethodnog petka IV i njegov kolega UV montirali podest i ogradu, a UV kritičnog dana nije bilo na gradilištu, svjedok navodi da su on i KV priskočili u pomoć, sukladno uobičajenoj praksi međusobnog pomaganja radnika. Izjavljuje da su radili na skeli te da na njoj ništa nisu mijenjali ni prije, ni tijekom, a ni nakon ozljede, odnosno da je skela tijekom očevida inspektora rada oko 17:30 sati bila u potpuno istom stanju kakva je bila i u trenutku nezgode. Navodi da su trojica radnika sa skele ugrađivala gredu mase 60 do 70 kilograma, pri čemu je IV bušio dvije rupe u zidu. Opisujući pad, svjedok navodi da je IV zategnuo matice na tiplama koje su držale gredu u zidu, odložio pištolj nalazeći se u pognutom položaju ispod ljestvi skele te u sljedećem trenutku pao s desne strane na pod (na cijevi koje su se nalazile na tlu položene na bok). Svjedok ističe da se nalazio neposredno ispod skele i dobro vidio pad tik do svoje noge. IV nakon pada nije dolazio k svijesti oko deset minuta, odmah je pozvana Hitna pomoć, a radnici su uzeli dasku sa skele pomoću koje su ga izvukli iz hale. Svjedok izričito navodi da nitko od radnika nije imao pojas za vezivanje radi sprječavanja pada u dubinu te da je IV na sebi imao majicu kratkih rukava, radno odijelo s naramenicama, cipele sa zaštitnom kapicom i kacigu. Na mjestu pada ostala je bušilica (tzv. hiltica, vlasništvo tvrtke Urbas), aku-pištolj za zatezanje matica (vlasništvo svjedoka BV) i Biondićeva kaciga. Dodaje da većina alata pripada tvrtki Urbas za koju se izvode radovi. Konačno, svjedok izjavljuje da je u svojoj tvrtki vođa grupe te da poslove obavljaju temeljem projekta, a iste kontroliraju " B" i " Ć", zaposleni u tvrtki Urbas.

18. Nadalje, iz Zapisnika o izjavi svjedoka Državnog inspektorata, klasa: 116-04/23- 07/161, proizlazi da JV izjavljuje da je zaposlen u trgovačkom društvu Agroburza d.o.o. Isti navodi da su skelu na gradilištu izradili sami radnici, odnosno IV i NV, u svrhu obavljanja posla, dok je predmetnu skelu platio ČV iz [adresa].

19. Uvidom u Službenu bilješku Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu, klasa: UP/I-116-04/23-07/161 od 31. srpnja 2023., sastavljenu u vezi s inspekcijskim nadzorom obavljenim povodom ozljede na radu radnika IV na privremenom gradilištu u [adresa] za investitora Pro Energo d.o.o., sud je utvrdio da je prilikom uzimanja izjave od strane inspektora rada, IV inspektoru pokazao zaslon svog mobilnog uređaja vezano za evidentirane telefonske pozive na dan 30. lipnja 2023., inspektor rada je tom prilikom fotografirao zaslon mobitela te je navedena fotografija priložena uz službenu bilješku, a iz iste je vidljivo da je tužitelj u 9,40 imao razgovor sa " ZV".

20. Svjedok DV u svom iskazu navodi da je zaposlen kod trgovačkog društva NAVAL Servis d.o.o. na radnom mjestu brusača te da je tužitelja upoznao radeći na istom gradilištu u Gospiću, gdje su zajedno radili pet dana prije nezgode. Nije mu poznato kod kojeg je poslodavca tužitelj bio zaposlen na dan štetnog događaja, niti tko mu je davao radne naloge, budući da s tužiteljem nije ulazio u dublje razgovore. Za svoju tvrtku navodi da je na gradilištu obavljala poslove kao izvođač, dok je tuženik bio naručitelj radova, a kao svog nadređenog (šefa) imenuje JV. Opisujući samu nezgodu, svjedok iskazuje da su kritičnog dana on i tužitelj radili na postavljanju grede stojeći na unaprijed postavljenoj skeli, na visini od oko 3 metra. Nakon što su gredu postavili, tužitelj je iznenada pao sa skele. Odgovarajući na pitanja, svjedok pojašnjava da su predmetnu skelu montirali on i kolega BV te, nakon što su mu predočene fotografije iz sudskog spisa, potvrđuje autentičnost istih i navodi da je skela imala zaštitnu ogradu samo s jedne strane, dok s one strane s koje je tužitelj pao ograde nije bilo. U pogledu korištenja zaštitne opreme, svjedok ističe da je tužitelj kritične zgode na sebi imao radnu odjeću i obuću, ali na glavi nije imao zaštitnu kacigu niti je pri radu na visini bio vezan. Navodi da je na gradilištu inače postojala oprema za vezivanje radnika kod penjanja na visini, međutim nisu je koristili.

21. Svjedok JV navodi da je od ljeta 2024. godine zaposlen kod tuženika kao građevinski radnik, dok je u vrijeme štetnog događaja (3. srpnja 2023.) bio dugogodišnji zaposlenik trgovačkog društva Agroburza d.o.o., čiji je vlasnik i osnivač ČV, ujedno vlasnik i osnivač tuženika. Tužitelja je upoznao na gradilištu u Širokoj Kuli, gdje je tužitelj izvodio radove za kooperanta iz Slavonskog Broda. Iskazuje da mu je tijekom lipnja 2023. godine tužitelj u razgovoru iskazao želju za zasnivanjem radnog odnosa u tvrtki u kojoj je i on zaposlen, Agroburza d.o.o., čiji je vlasnik i osnivač tada bio ČV, uz traženu satnicu od 13 do 14 eura. Svjedok je navedeno prenio direktoru LV, koji je potom došao na gradilište, upoznao tužitelja te kazao da će o zaposlenju razmisliti i javiti svoju odluku. Međutim, povratne informacije od direktora nije bilo, a tužitelj je i dalje inzistirao na zaposlenju. U pogledu okolnosti na dan štetnog događaja, svjedok iskazuje da je tužitelj 3. srpnja 2023. samoinicijativno došao na gradilište. Ističe da tužitelju nikada nije izričito rekao da tog dana dođe raditi kao radnik tuženika, niti mu je rekao da ne dođe, jer za to nije imao nikakve ovlasti. Navodi da kritičnog dana nije bio prisutan na gradilištu, već je o nezgodi obaviješten telefonski od strane radnika tvrtke El-Lon, nakon čega je otišao u bolnicu gdje se nalazio tužitelj. Pojašnjava da na gradilištu nije bio voditelj radova (niti mu je poznato zašto ga je raniji poslodavac tužitelja takvim smatrao), niti je bio ovlašten za pregovore oko zasnivanja radnog odnosa s drugim radnicima. Poslodavac ga je ovlastio isključivo za operativno osiguravanje smještaja i hrane radnicima na terenu. Odgovarajući na pitanja, svjedok ističe da je tuženik na predmetnom gradilištu bio u svojstvu naručitelja radova, dok njegov tadašnji poslodavac Agroburza d.o.o. nije djelovao ni u kakvom formalnom svojstvu. Očitujući se na izjavu danu Državnom inspektoratu (zapisnik o očevidu), u kojoj je navedeno da je kritične zgode bio zaposlen kod tuženika (Proenergo d.o.o.), svjedok iskazuje da taj podatak nije točan. Tvrdi da se dobro sjeća kako je inspektorima kazao da je zaposlen u tvrtki Agroburza d.o.o., a sporni je zapisnik potpisao bez čitanja.

22. Tužitelj IV u svom iskazu u cijelosti ostaje pri navodima tužbe te navodi da je na predmetnom gradilištu započeo obavljati poslove na građevini, točnije poslove zavarivača i bravara za tadašnjeg poslodavca Induserv d.o.o. Radovi su trajali sve do kraja lipnja 2023. Početkom lipnja 2023. njega je neposredno nadređeni obavijestio da se poslodavac odlučio povući s predmetnog gradilišta te da će on kao radnik Induserva biti prebačen u Austriju. Kako je na predmetnom gradilištu radio dulje vrijeme, upoznao je JV koji se predstavljao da je radnik PROENERGO d.o.o. Na predmetnom ggradilištu je djelovalo više podizvođača pa su tako bili prisutni i radnici tvrtke Naval servis d.o.o., NV i VV, kao i dosta stranih radnika. Navodi da je za svoga poslodavca vodio evidenciju o prisutnosti radnika na radilištu, kao i o njihovim potrebama za alatom, a istu stvar je radio i za potrebe JV, dakle vodio je evidenciju o radnicima koji su bili zaposleni kod tuženika. Ističe da je JV obavijestio da je se njegov poslodavac odlučio povući se s predmetnog gradilišta te da će on biti prebačen u Austriju, a na što mu je JV ponudio da ostane raditi na predmetom gradilištu za njegovog poslodavca. Izričito iskazuje da se JV predstavljao isključivo kao zaposlenik poslodavca PROENERGO d.o.o. On nikada nije čuo za trgovačko društvo Agroburza d.o.o. Dalje navodi da je prihvatio ponudu koju mu je dao JV, iznio je svoje uvjete, a JV mi je rekao da će sve prenijeti svome šefu koji se zvao ČV te da će ga spojiti sa svojim šefom. Negdje polovinom lipnja na predmetno gradilište je došla skupina ljudi među kojima je bio i ČV, upravo ga je JV predstavio RV te su tada i sklopili dogovor da će prestankom radnog odnosa kod tadašnjeg poslodavca započeti raditi za poslodavca PROENERGO d.o.o. Nakon što je svome poslodavcu potvrdio ovakav dogovor zadnji radni dan kod prijašnjeg poslodavca je bio 30. lipnja 2023. a s tim danom je i odjavljen s tijela osiguranja, dalje je nastavio raditi na predmetnom gradilištu smatrajući da radi upravo za poslodavca PROENERGO d.o.o. Navodi da ga je **.**.2023. JV još jednom upitao da li je siguran da želi nastaviti raditi za PROENERGO d.o.o., odgovorio je potvrdno te ga JV uputio da dalje radi upravo za njegovog poslodavca PROENERGO d.o.o. Navodi da je 30. lipnja 2023. bio petak, na predmetnom gradilištu radio je i u subotu 1. srpnja 2023., a na gradilište je ponovno došao 3. srpnja 2023. u jutarnjim satima smatrajući da radi upravo prema dogovoru s JV. JV mu je rekao da će se sve u toku sljedećeg tjedna riješiti papirnato. Posebno ističe da mu ČV kod upoznavanja nije spominjao trgovačko društvo Agroburza d.o.o. već su se jedan drugom predstavili imenom i prezimenom, ČV mu je rekao da mu je JV rekao njegove uvjete na koje je ČV pristao te su na taj način dogovorili daljnju suradnju. Navodi da je 3. srpnja 2023. radio na radovima postavljanja nosača za ventilatore, već u petak 30. lipnja 2023. taj posao je napravio na lijevoj strani predmetne hale, a na dan kad se dogodila ozljeda istu tu radnju je obavljao na desnoj strani hale. Na zidu je bila postavljena skela od cijevi, skelu su montirali radnici Naval servisa. Popeo se na skelu na visinu od nekih 4-5 metara, u ruci je držao bušilicu te je započeo bušiti rupe za postavljanje nosača, skela nije imala ogradu, on nije koristio pojaseve za vezivanje, a pojasevi za vezivanje nisu ni postojali na predmetnom gradilištu niti je bio upućen od strane poslodavca da je dužan koristiti pojaseve za vezivanje. Nakon što je započeo s bušenjem više se ničega ne sjeća, iduće čega se sjeća je da se probudio u bolnici te da mu je medicinska sestra rekla da je doživio ozljedu i da se nalazi u bolnici. U predmetnoj ozljedi zadobio je prijelom 6 rebara, pukla mu je lubanja na dva mjesta te su mu pukla tri ili četiri pršljenova, sav je bio natučen. Na bolničkom liječenju proveo je tjedan dana te je otpušten na vlastitu inicijativu. Bio je podvrgnut RTG snimanju, MRF snimanju, CT i to sve u više navrata. Po otpuštanju iz bolnice njegu je nastavila pružati mu supruga koja mu je pomagala u svakodnevnim životnim situacijama pa tako pri odijevanju, osobnoj higijeni. Navodi da ni danas nije u mogućnosti obući sam cipele te da je u prvom dijelu dana ukočen. Provodio je također fizikalne terapije i to tri tjedna u Krapinskim Toplicama te još dva tjedna u [adresa]. Prije predmetne ozljede već je imao status umirovljenika nekih 6 mjeseci, a je radio na 4 sata. Za prijašnjeg poslodavca Induserv d.o.o. radio je za 12 eura/sat, bio mu je plaćen smještaj te jedan obrok, JV je iznio uvjete da želi raditi za 14 eura sat, FV mu je rekao da će to prenijeti svome šefu te mu je naknadno ČV rekao da pristaje na te uvjete. Sa JV i ČV se dogovorio da će za tuženika nastaviti raditi na održavanju hale, JV mu je rekao da nastavlja raditi s radovima koji nisu dovršeni, a nakon što se radovi dovrše da će nastaviti raditi na poslovima održavanja hale. Navodi da je 30. lipnja 2023. ugradio nosače za ventilator na lijevoj strani hale za svoga tadašnjeg poslodavca Induserv d.o.o koji je bio podizvođač radova, glavni izvođač radova na predmetnom radilištu bila je firma Urbas d.o.o., te je ta tvrtka poslala samo jednog predstavnika na predmetno gradilište. Svi radnici su radili prema uputama predstavnika tvrtke Urbas d.o.o., pa je tako i on 30. lipnja 2023. postavio nosače za ventilator upravo prema uputi predstavnika tvrtke Urbas d.o.o. Upute i planove za rad radnici su dobili čak tjedan dana unaprijed upravo od predstavnika tvrtke Urbas d.o.o. On osobno nije razgovarao sa predstavnikom tvrtke Urbas d.o.o. o svojem radno pravnom statusu niti o tome tko je njegov poslodavac. Na predmetnom gradilištu od strane tuženika nije bio niti jedan drugi radnik osim JV koji je na predmetno gradilište dolazio jednom tjedno te bi tada JV donio tjednu plaću za radnike, podmirio bi troškove smještaja, razgovarao bi s njim, FV bi ga pitao je li sve u redu s radnicima, njemu JV nije davao nikakve upute za radove na postavljanju nosača niti inače nikakve upute za građevinske radove. JV je plaćao troškove smještaja svim radnicima koji su bili prisutni na predmetnom gradilištu.

23. Zakonski zastupnik tuženika ČV u svom iskazu navodi da funkciju prokuriste tuženika obavlja od 2020. godine te da je tuženik na predmetnom gradilištu u [adresa] bio isključivo u svojstvu investitora, glavni izvođač je bila austrijska tvrtka Urbas. Navodi da su kao investitori ugovorili s podizvođačima izvođenje radova zavarivanja i montaže, a podizvođači na predmetnom gradilištu su bili između ostalog Naval servis, Mont montaža i Inserva, jedan od podizvođača Inserve je bila tvrtka Induserv d.o.o. Ističe da su kao investitori s glavnim izvođačem dogovorili da će osigurati dovoljan broj radnika za obavljanje poslova zavarivanja i montaže. Obaveza glavnog izvođača je bila osigurati jednog supervizora koji je određivao koji broj radnika mu je potreban, što ti radnici rade kao i davati svakodnevno operativno tehničke upute za rad na gradilištu. Navodi da su kao investitori održavali sastanke koordinacije s glavnim izvođačima te predstavnicima svih podizvođača na gradilištu, jedan od takvih sastanaka je bio održan u svibnju 2023., kada ga je JV upoznao s tužiteljem, obavio je razgovor s tužiteljem, razgovor je trajao vrlo kratko, tužitelj mu je rekao da živi u blizini te da bi htio nastaviti raditi na gradilištu i kad se završi izgradnja hale, jer će sigurno biti potrebno da netko radi na održavanju bravarskog dijela u pogonu. Potvrđuje da je tužitelju rekao da može nastaviti raditi na poslovima održavanja hale ali tek kad hala bude gotova, odnosno nakon što dobiju uporabnu dozvolu te nakon što prođe tehnički pregled. S tužiteljem nije razgovarao oko plaće niti uvjetima rada. Kako su se radovi izgradnje hale približavali kraju tako su se i podizvođači povlačili s gradilišta te su kao investitori obavijestili Induserv da više nisu potrebne njihove usluge na predmetnom gradilištu. To je bilo krajem svibnja, početkom lipnja 2023. Izričito navodi da tužitelj nije bio zaposlenik tuženika 3. srpnja 2023. Posebni navodi da je tuženik registriran za obavljanje djelatnosti proizvodnja i prodaja električne energije, a ne za obavljanje građevinskih radova niti poslova specijalnog zavarivanja za koje su potrebni određeni atesti pa u tom smislu tuženik nije ni mogao zaposliti tužitelja na poslovima zavarivanja. Sukladno sklopljenim ugovorima s podizvođačima upravo su podizvođači bili u obavezi provoditi poslove zaštite na radu za sve radnike, poslove sigurnosti radnika 1 i 2. Tuženik je kao investitor imao obavezu odrediti glavnog inženjera na predmetnom gradilištu, to je bio TV. Ne zna zašto je 3. srpnja 2023. tužitelj bio na predmetnom gradilištu. Obaveza tuženika je bila svim radnicima osigurati smještaj i prehranu, JV je bio određen da odlazi na predmetno radilište kako bi podmirio troškove smještaja i prehrane svim prisutnim radnicima. JV je u lipnju-srpnju 2023. bio zaposlenik Agroburze d.o.o. čiji je on također prokurista, a JV je postao zaposlenik tuženika prije godinu i pol dana, JV zasigurno nije bio ovlašten za sklapanje ugovora o radu s bilo kim niti u ime tuženika niti u ime Agroburze d.o.o. JV je u predmetno vrijeme na predmetnom gradilištu bio isključivo u svojstvu zaposlenika Agroburze d.o.o. Odgovarajući na pitanja, navodi da mu nije poznato iz kojeg je razloga JV Državnom inspektoratu dao izjavu kakva proizlazi iz zapisnika od 26. listopada 2023. Priznaje da je tuženik platio novčane kazne izrečene od strane Inspektorata, ali pojašnjava da su to učinili isključivo radi ostvarivanja prava na popust od 50% za plaćanje u roku od tri dana i izbjegavanja daljnjih postupaka, pri čemu ističe da se tuženika u tom postupku teretilo isključivo za prekršaj neimenovanja koordinatora zaštite na radu 2.

24. Ocjenjujući izvedene dokaze, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja i svjedoka MV, nalazeći ih logičnima, uvjerljivima i međusobno suglasnima, a ujedno u cijelosti sukladnima prikupljenoj materijalnoj dokumentaciji, posebice zapisnicima i utvrđenjima Državnog inspektorata. S druge strane, sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika LV, kao ni iskaz svjedoka JV u dijelu u kojem negiraju postojanje radnog odnosa i ovlasti JV, budući da su isti usmjereni isključivo na izbjegavanje odgovornosti za nastali štetni događaj te su u izravnoj suprotnosti s materijalnim dokazima.

25. Ocjenom dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je između tužitelja i tuženika kritičnog dana postojao faktični radni odnos. Iz iskaza tužitelja, usklađenog s dokumentacijom HZMO-a te očitovanjem ranijeg poslodavca Induserv d.o.o., proizlazi da je tužitelj s 30. lipnja 2023. prestao raditi za podizvođača, a nakon toga je stupio u pregovore s FV i ČV te je postignut usmeni dogovor o radu za tuženika uz satnicu od 14 eura, slijedom čega je tužitelj 3. srpnja 2023. i nastavio raditi na gradilištu i to upravo za tuženika. Činjenica da tuženik s tužiteljem nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje radnog odnosa, jer prema odredbi čl. 14. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR), propust ugovaratelja da sklope ugovor u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Okolnost da je svjedok JV formalno bio zaposlenik Agroburze d.o.o. sud ne smatra odlučnom, s obzirom na to da je vlasnik oba društva ista osoba, ČV, te da iz svih dokaza jasno proizlazi da je JV de facto na gradilištu nastupao kao ovlašteni predstavnik investitora, odnosno tuženika, pa je tako organizirao radnike, plaćao smještaj i nadzirao radove.

26. Iz iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti prihvatio, jer je iskazivao objektivno, jasno i logično te njegov iskaz niti jednim drugim izvedenim dokazom nije doveden u pitanje, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovite radne operacije i to prilikom obavljanja radova na skeli, a kojom prilikom tužitelj nije bio vezan. Sud je prihvatio iskaz tužitelja koji je naveo da uopće nisu postojali pojasevi za vezivanje kao zaštita od pada sa visine. Isto je potvrđeno čitanjem Zapisnika o očevidu sastavljenog po Državnom inspektoratu (stranica 65 spisa) iz kojeg jasno proizlazi da se ne istočnoj strani hale nalazi uz zid postavljena H skela visine 2 etaže, a koja nije imala postavljene ograde u visini koljena na dva polja skele, a niti na jednom polju skele nema postavljene rubne letve. Tom prilikom je Državni inspektorat izrekao tuženiku usmeno rješenje kojim, između ostalog, zabranjuje tuženiku obavljanje poslova na visini na kojima se ne može osigurati sigurno mjesto rada bez uporabe osobne zaštitne opreme za sprječavanje pada u dubinu, na primjer pojasa i konopa za sprječavanje pada u dubinu. Upravo zbog nedostatka zaštitne ograde i pojasa za vezivanja kao zaštitu od pada sa visine, tužitelj je tijekom obavljanja radova i pao sa postavljene skele sa visine od 2,5 metra i pri tome zadobio teške tjelesne ozljede. Niti jednim provedenim dokazom ne proizlazi da je tužitelj ičim pridonio nastanku štetnog događaja, odnosno da tužitelj nije uključio svu dužnu pažnju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, već da je je do ozljede tužitelja došlo iz razloga što tuženik kao poslodavac nije osigurao zaštitu od pada pri radu na visini.

27. Odredbom članka 8. st. 1. ZR propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, dok je člankom 28. st. 1. ZR-a propisano da je poslodavac dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.

28. Sukladno odredbi čl. 41. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj izvodio radove na visini i da pri tome nije bila osigurana nikakva zaštita od pada sa visine, kao što je zaštitna ograda ili pojas za vezivanje, evidentno je da tuženik nije poštivao svoju obvezu iz čl. 41. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, što je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, zbog čega i postoji odgovornost tuženika za naknadu nastale štete tužitelju. Također objektivna odgovornost tuženika proizlazi i iz odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu. Naime, sukladno citiranoj odredbi ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25. st. 2. istog zakona poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz spisa ne proizlazi da bi postojao i jedan razlog za oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koja je proizašla tužitelju iz ovog štetnog događaja.

29. Također, tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao navodni doprinos tužitelja samom štetnom događaju odnosno tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj nastupao nesmotreno ili da nije upotrijebio dužnu pažnju prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta. Tome valja nadodati da objektivna odgovornost za štetu u sebi sadrži i određeni stupanj rizika za odgovornu osobu, poslodavca, kojemu zakonodavac nalaže da (u granicama objektivno mogućeg) predvidi, otkloni ili izbjegne sve moguće okolnosti koje mogu dovesti do njegove potencijalne odgovornosti po načelu uzročnosti, a koje odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže da do štete nije došlo zbog njegovog propusta u organizaciji ili tehnologiji posla odnosno da je tužitelj isključivo kriv za štetu (čl. 1067. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO)) ili da je šteta nastala od uzroka koji leži izvan stvari čije djelovanje nije mogao predvidjeti ni izbjeći niti otkloniti (čl. 1067. st.3. ZOO-a).

30. Utvrdivši postojanje radnog odnosa između tužitelja i tuženika, zaključak je suda da je za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik kao poslodavac, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR. Naime, na temelju citirane odredbe poslodavac je dužan naknaditi radniku štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Budući da nije sporno da je šteta nastala na radu, tuženik i po toj odredbi odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, pri čemu, kako je već navedeno, ne postoje okolnosti koje bi isključile, odnosno umanjile odgovornost tuženika. Naime, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje cjelovite odgovornosti tuženika jer nastanak štete nije skrivio tužitelj i ne postoje niti drugi razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. ZOO- a tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju za štetu prouzročenu povredom na radu.

31. Na taj način je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete, prvenstveno provođenjem kombiniranog medicinskog vještačenja po vještacima doc.dr.sc. Jakši Filipoviću, dr.med., specijalist kirurg i prim. AV, dr.med., specijalist psihijatar.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka 13. siječnja 2026. proizlazi da su se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji grudne kralježnice uz indirektno pogoršanje LS kralježnice, prijelomu rebra s poremećajem funkcije disanja, objektivizirano s spirometrijom, stanje po prijelomu lubanje sa subduralnim krvarenjem, kao i u mozgovinu. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Tužitelj je na psihičkom plani razvio pogoršanje simptomatike od prije prisutne Reakcije na teški stres / PTSP-a (F43.9/F43.1), uz blaže postkomocijske smetnje, kao posljedicu ozljede glave. Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Zdravstveno stanje stabilizirano s kirurškog stanovišta 29. ožujka 2024. Status psihičkih funkcija je stabiliziran 15. listopada 2025. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od objedinjeno i realno (s kirurškog stajališta 33%, s psihijatrijskog stajališta 5%), ukupno 35%. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 75 dana kumulativno. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 4 h dnevno kroz 30 dana, a zatim 2 h dnevno kroz 55 dana kumulativno. Naruženje ne postoji.

33. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka već je sukladno istom postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 13. veljače 2026.

34. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, niti na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu su vještaci detaljno, jasno i argumentirano dali razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

36. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

36.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

37. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 64 godine kada je još bio radno aktivan, iako je imao status umirovljenika, da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelju ostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji grudne kralježnice uz indirektno pogoršanje LS kralježnice, prijelomu rebra s poremećajem funkcije disanja, objektivizirano s spirometrijom, stanje po prijelomu lubanje sa subduralnim krvarenjem, kao i u mozgovinu, da je tužitelj na psihičkom planu razvio pogoršanje simptomatike od prije prisutne Reakcije na teški stres, odnosno da je kod tužitelja došlo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja, a koje trajne posljedice ozljede umanjuju opću i životnu sposobnosti tužitelja za ukupno 35 % u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je zdravstveno stanje tužitelja s kirurškoga stajališta stabilizirano tek nakon 8 mjeseci, a status psihičke funkcije je stabiliziran tek 15. listopada 2023., dakle nakon više od dvije godine po štetnom događaju, da je tužitelj u više navrata bio podvrgnut TRG, CT i MR snimanju, da je provodio višekratne fizikalne terapije, da je tužitelj trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 13.600,00 eura.

37.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 2.600,00 eura.

37.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.800,00 eura.

37.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno umanjenje opće i životne sposobnosti zbog kojih će tužitelj morati ulagati pojačane naore u svakodnevnom životu za 35%, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 9.200,00 eura.

38. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 230 sata. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu, koju cijenu je zatražio i tužitelj u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 5,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani, kao što je je to bilo u konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 1.150,00 eura.

39. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 13.600,00 eura te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.150,00 eura.

40. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje počevši od 16. listopada 2025. tj. prvog idućeg dana po stabilizaciji psihičkog statusa, a isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

41. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u utuženom štetnom događaju, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju tužitelj trpi u vidu izgubljene zarade. Naime, da nije bilo štetnog događaja, tužitelj bi u utuženom razdoblju radio i primao bi plaću, pa ne bi trpio štetu. Obveza tuženika da tužitelju isplati izgubljenu zaradu temelji se na odredbi članka 111. st.1. ZR-a, čl. 1095. st.1. ZOO, kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja te čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO kojom je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. S obzirom da je nesporno da tužitelj zbog ozljede na radu nije radio, šteta koju tužitelj trpi uslijed neisplate naknade za rad, predstavlja štetu u vezi s radom, u smislu članka 111. ZR.

42. Iz Rješenja HZMO od 28. srpnja 2022. proizlazi da se tužitelju priznaje pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika od 1. srpnja 2022.

43. Iz Prijave o početku osiguranja HZMO od 8. ožujka 2023. proizlazi da je tužitelj bio prijavljen kod poslodavca INDUSERV d.o.o. na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom.

44. Iz izlista sa stranice www.isplate.info (stranica 219 spisa) proizlaze podaci o mjesečnom fondu sati za 2023. godinu te da da polovica punog radnog vremena za period srpanj-prosinac 2023. iznosi 520 sati.

45. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da se tužitelj dogovorio sa tuženikom da će raditi za satnicu od 14 eura/h, kao i da se dogovorio da će nastaviti raditi kod tuženika i nakon puštanja postrojenja u rad. Ovaj dio iskaza je potvrdio i zz tuženika, koji je iskazao da se dogovorio s tužiteljem da će nakon puštanja postrojenja tužitelj nastaviti raditi na poslovima održavanja hale. Stoga sud prihvaća kao dokazane navode tužitelja da je prema dogovoru sa predstavnikom tuženika JV trebao obavljati poslove na predmetnom gradilištu do puštanja postrojenja u rad kroz period od tri mjeseca te potom nastaviti raditi za tuženika na poslovima održavanja postrojenja još minimalno tri mjeseca, dakle sveukupni period u kojem je tužitelj trebao raditi za tuženika iznosi minimalno šest mjeseci uz ugovorenu satnicu rada (neto) od 14,00 Eur. Kako se tužitelj se od 1. srpnja 2022. nalazi u starosnoj mirovini za dugogodišnjeg osiguranika te prema odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju uz mirovinu može raditi do polovice punog radnog vremena, a kako polovica punog radnog vremena za period srpanj-prosinac prema mjesečnom fondu sati rada za 2023. iznosi ukupno 520 sati, to tužitelj osnovano potražuje od tuženika za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023 g. izgubljenu zaradu u iznosu od ukupno 7.280,00 Eur, s pripadajućom zateznom kamatom od 16. siječnja 2024., budući da je sa tim datumom tuženik pao u zakašnjenje sa isplatom posljednje plaće koju bi tužitelj predvidivo primio od tuženika da nije bilo štetnog događaja.

46. Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužitelja i tuženika jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

47. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. Obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

48. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 28. siječnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 5. lipnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. studenog 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 13. veljače 2026. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 15. lipnja 2026. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 1500 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV- a od 25% te za troškove vještačenja u iznosu od 600,00 eura i trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 42,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 4.392,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

48.1. Tužitelju su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

49. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška.

50. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika