Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1227/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Vučinić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja, 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607 - 5102992807 od 18.05.2006. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Vesne Ćuzele posl.br. OU-816/06 dana 19.05.2006, koja glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno= 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 332,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 18. svibnja 2006. godine tužitelj korisnik kredita (dalje: Korisnik) i tužena kao kreditor (dalje: Kreditor) zaključili su Ugovor o kreditu broj: 51400607-5102992807 na iznos kredita od 124.000,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu) potvrđen od strane Javnog bilježnika Vesne Ćuzele posl.br. OU- 816/06 dana 19.05.2006. Navedenim Ugovorom tuženik je tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 124.000,00 CHF, po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, a koji se tužitelj obvezao vratiti tuženiku u 276 jednakih mjesečnih anuiteta. Odredbom članka 10. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, i to jednokratno 1,000% od iznosa kredita, minimalno 200,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate. Dakle, odredbom članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, i to jednokratno 1,000% od iznosa kredita, minimalno 200,00 kn koju je korisnik kredita dužan platiti prije korištenja kredita. Tužitelj ističe kako je navedena odredba iz članka 10. predmetnog Ugovora, nepoštena ugovorna odredba, budući se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, već se radi o tipskom ugovoru koji je prethodno sastavio tuženik. Ista odredba dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača te je samim time i ništetna. Tuženik prilikom obrade kredita nije imao stvarnih troškova, te stoga naplate nekakve naknade za obradu kredita je u potpunosti neosnovana, te kao takva predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, koja je samim time i ništetna. Sud Europske unije je u predmetima C-84/19 i C-224/19, između ostaloga, utvrdio da je ulazna naknada za obradu kredita primjerena samo ako je jasno na koju se konkretnu uslugu ta naknada odnosi. Nadalje je utvrđeno da nacionalni sud mora provjeriti je li ulazna naknada ugovorena kao primjerena naknada odnosno kao odredba koja sadrži prirodu troška i uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu, kao i da nacionalni sud mora utvrditi proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te na iznos ugovorenog kredita. Iz iznesenog proizlazi kako je Sud EU zauzeo stajalište kako su naknade za obrade kredita, kao u konkretnom slučaju, nepošteno ugovarane, pa samim time i ništetne. Naknada u određenom postotku od iznosa kredita u konkretnom slučaju ne sadrži nikakvo obrazloženje na kojem bi se temeljila neosnovana naplata za nekakvu obradu kreditnog zahtjeva, koja zapravo niti ne predstavlja stvarni trošak tuženika. O takvoj odredbi tužitelj kao potrošač i tuženik kao kreditor nisu posebno pregovarali niti je tužitelj ikako mogao utjecati na izmjenu takve odredbe budući se radi o tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika, koji je ponuđen tužitelju po principu „uzmi ili ostavi“. Takva odredba je unaprijed formulirana ugovorna odredba koja stvara neravnotežu na štetu potrošača, ovdje tužitelja, te je kao takva ništetna. Tuženik je stoga neosnovano naplatio tužitelju naknadu u postotku od 1,00% iznosa kredita. Tužitelj je morao platiti na ime podmirenja „naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita“ prije korištenja ugovorenog kredita, tuženik stvarnih troškova za navedeno uopće nije imao, dok je sve stvarne troškove – trošak solemnizacije javnog bilježnika i sudske pristojbe ionako snosio tužitelj. Ti navodni troškovi predstavljaju dodatnu prikrivenu naknadu koju je tužitelj morao platiti tuženiku za što nema osnove, niti potrebe, obzirom da po ugovoru tužitelj tuženiku ionako plaća naknadu za dobiveni kredit u vidu kamata. Stoga predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Tuženiku je dostavljena tužba tužitelja s prilozima radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu te mu je određen rok od 30 dana radi podnošenja odgovora na tužbu od dana dostave tužbe, a također isti je upozoren da ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).

3. Tuženiku – pravnoj osobi su tužba s prilozima i poziv na davanje odgovora na tužbu dostavljeni 13. srpnja 2026. u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava u skladu s člankom 133. stavak 5. ZPP-a. U ostavljenom roku od 30 dana za davanje odgovora na tužbu, tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

4. Budući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b ZPP-a, odnosno tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti se ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti te odlučiti kao u izreci presude.

5. Tužitelju je na temelju članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a priznat parnični trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/23.) što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 55,00 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura, sveukupno 332,50 eura. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO).

U Opatiji 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2 ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku