Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-344/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci protiv tuženika GRAD RIJEKA, OIB: 54382731928, Korzo 16, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barić i Miletić d.o.o. Rijeka, A. Medulića 1 , radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka ispravlja se upis prava vlasništva u odnosu na posebni dio nekretnine označen kao:

- stan br. 15 na petom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc- om, hodnika, drvarnice, površine 29,53 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa], J. [adresa], izgrađenoj na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] kao etažno vlasništvo (E-33), 33. suvlasnički dio s neodređenim omjerima na način da se na istome upisuje pravo vlasništva Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 u 1/1 dijela uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, a po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka, Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude provede upis pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Rijeci, OIB: 54382731928, Korzo 16, Rijeka nadoknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 400,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. rujna 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. svibnja 2026. podnio tužbu pred ovim sudom protiv tuženika radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa. Obrazlaže da se tužitelj tuženiku nije obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je u konkretnom slučaju posebnim propisom, Zakonom o zemljišnim knjigama propisan rok za podnošenje ove tužbe. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka poslovni broj Z- 1/2009/3406 od 31. svibnja 2017. i 15. rujna 2017. proveden je postupak preoblikovanja zemljišne knjige za novoformiranu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] -Nova uz istodobno povezivanje glavne zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, za zgradu u [adresa], sagrađenu na nekretnini ranije oznake: k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem postupku je, između ostalog, naložen upis tuženika Grada Rijeka na posebnom dijelu nekretnine označenom kao: stan br. 15 na petom katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, hodnika, drvarnice, površine 29,53 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa], J. [adresa], izgrađenoj na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] kao etažno vlasništvo (E-33), 33. suvlasnički dio s neodređenim omjerima. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela prigovor i prijavu, iz razloga što se smatrala vlasnicom navedenog posebnog dijela nekretnine, međutim Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka svojim rješenjem poslovni broj Z-21672/2024 od 9. travnja 2026. odbio je uloženi prigovor te tužiteljicu uputio na ostvarivanje prava u parnici pred sudom (podnošenje tužbe za ispravak).

1.1. Pravo vlasništva predmetnog posebnog dijela nekretnine utvrđeno je u korist Grada Rijeka na temelju presude Trgovačkog suda u Rijeci pos lovni broj P- 2449/2012-6 od 19. ožujka 2015. Pritom se ističe da Republika Hrvatska nije bila stranka parničnog postupka koji se vodio pred Trgovačkim sud u Rijeci pod poslovnim brojem P-2449/2012 između Grada Rijeka i Stambene zadruge RO Brodogradilište Viktor Lenac p.o. Rijeka pa je ista presuda ne obvezuje, time da je Republika Hrvatska već ranije prije donošenja navedene presude ex lege stekla pravo vlasništva na predmetnom stanu.

1.2. Na predmetnom stanu je nositelj prava korištenja bilo društveno poduzeće Brodogradilište Viktor Lenac koje je vrijednost stanova isključilo iz svojeg društvenog kapitala prilikom pretvorbe i stanove prenijelo fondovima stambeno-komunalnih djelatnosti općine prema mjestu gdje se stanovi nalaze. Dakle, iz navedenih dokaza je vidljivo da predmetni stan nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Brodogradilište Viktor Lenac već je temeljem čl. 2. st. 3. u vezi čl. 47. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" br. 19/91., 26/91., 45/92., 83/92., 84/92., 18/93., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95., 21/96., 118/99., 99/03., 145/10.) predan na gospodarenje Fondu u komunalno-stambenoj djelatnosti Općine Rijeka te isti nije otkupljen u postupku prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

1.3. Odredbom čl. 65 st. 2 Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13., 130/14. i 18/16.) koji je bio na snazi u trenutku vođenja postupka preoblikovanja zemljišne knjige te povezivanja knjige položenih ugovora i glavne knjige, zatim odredbom čl. 56. st. 3. u vezi stavka 1. i 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 52/18., 155/23.-zakon van snage), i odredbom čl. 21. st. 3 u vezi st. 1. i 2. trenutno važećeg Zakona o Centru za restrukturiranje i prodaju („Narodne novine“ broj 102/25.) navedeni stan, kao neprocijenjena imovina, postao je ex lege vlasništvo Republike Hrvatske, a ne tuženika Grada Rijeke. Naime, navedenim odredbama propisano je da su neprocijenjena imovina, u smislu Zakona, između ostalog, stanovi, koji nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji, a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Također, neprocijenjenom imovinom smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99., 120/00. i 78/02.). Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Pravo vlasništva tuženika na predmetnom posebnom dijelu nekretnine - stanu utvrđeno je pravomoćnom i ovršnom presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2449/2012-6 od 19. ožujka 2015. koja je postala pravomoćna i ovršna.

2.1. Tuženikov upis prava vlasništva na predmetnom posebnom dijelu potvrđen je i naknadnim postupkom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], koji je proveden rješenjima Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, poslovni broj Z-1/2009/3406 od 31. svibnja 2017. i od 15. rujna 2017. U tom je postupku izrijekom naložen upis tuženika kao vlasnika posebnog dijela E -33. Tužitelj je protiv toga upisa podnio prigovor i prijavu, koji su odbijeni rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, poslovni broj Z-21672/2024 od 9. travnja 2026. Dakle, sud je već meritorno odlučio o prigovoru tužitelja, i to na način da je prigovor tužitelja - Republike Hrvatske odbijen.

2.2. Navodi tužitelja da bi on po samom zakonu stekao pravo vlasništva predmetnoga stana kao „neprocijenjena imovina" iz postupka pretvorbe društvenoga poduzeća Brodogradilište „ ŽD" su neutemeljeni. Iz Odluke Radničkog savjeta Brodogradilišta „Viktor Lenac" Rijeka broj 35/92 od 5. svibnja 1992. koju i sam tužitelj prilaže u spis jasno proizlazi da su stanovi brodogradilišta, čija vrijednost ne ulazi u društveni kapital toga poduzeća, predani na gospodarenje Fondu u komunalno-stambenoj djelatnosti Općine Rijeka, a ne Republici Hrvatskoj. Taj je prijenos izvršen 5. svibnja 1992. u vrijeme važenja Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91., 26/91., 45/92., 83/92., 84/92., 18/93., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95., 21/96., 118/99., 99/03. i 145/10.). Odredbom članka 47. stavka 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća propisano je da se stanovi čija vrijednost ne ulazi u društveni kapital poduzeća predaju na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, koji do donošenja posebnoga propisa imaju sva prava davaoca stana na korištenje. To je lex specialis odredba koja je u svibnju 1992. konzumirala pravnu situaciju u kojoj se predmetni stan našao: stan je predan Fondu u komunalno-stambenoj djelatnosti Općine Rijeka, a ne Republici Hrvatskoj. Grad Rijeka je pravni sljednik Općine Rijeka. U postupku reorganizacije jedinica lokalne samouprave 1993. i 1994. godine sva imovina koja je prethodno bila u sastavu komunalno-stambenih fondova Općine Rijeka prešla je na Grad Rijeku kao pravnoga sljednika. Time je tuženik, posredno preko Općine Rijeka kao tadašnjega primatelja, stupio u supstancijalnu pravnu poziciju koja je naknadno potvrđena pravomoćnom presudom poslovni broj P-2449/2012-6 i provedenim zemljišnoknjižnim upisom. Tužitelj u tom razdoblju 1992. i nadalje nije bio niti upisani niti neupisani nositelj prava na predmetnom stanu. Republika Hrvatska tek se kasnijim, općim propisima (Zakon o upravljanju državnom imovinom iz 2010., Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske iz 2013., Zakon o upravljanju državnom imovinom iz 2018., Zakon o Centru za restrukturiranje i prodaju iz 2025.) pokušava retroaktivno proširiti svoju imovinsku poziciju na nekretnine za koje je posebnim propisom Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća već 1992. bilo izrijekom propisano kome se predaju, a to nije Republika Hrvatska, nego fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu općine.

2.3. Tuženik osporava da bi tužitelj ex lege stekao pravo vlasništva predmetnoga stana, bilo po Zakonu o upravljanju državnom imovinom iz 2010., bilo po Zakonu o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske iz 2013., bilo po Zakonu o upravljanju državnom imovinom iz 2018., bilo po Zakonu o Centru za restrukturiranje i prodaju iz 2025.; osporava da bi predmetni posebni dio nekretnine (stan broj 15) bio „neprocijenjena imovina" u smislu zakonskih odredbi koje tužitelj navodi, s obzirom da su imovinskopravni odnosi glede tog stana uređeni posebnim propisom i to Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća; osporava da bi tužitelj bio ovlašten u parničnom postupku pobijati pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno pravo vlasništva tuženika; osporava aktivnu legitimaciju tužitelja za podnošenje ove tužbe s obzirom na prethodno provedeni zemljišnoknjižni postupak u kojem je njegov prigovor pravomoćno odbijen. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu, koja je navedena dalje u obrazloženju, utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

4. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

4.1. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva u odnosu na posebni dio nekretnine (stan br. 15), pobliže opisan u izreci presude na način da se na istome upiše pravo vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženika. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka poslovni broj Z-1/2009/3406 od 31. svibnja 2017. i 15. rujna 2017. proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za novoformiranu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Nova uz istodobno povezivanje glavne zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, za zgradu u [adresa], sagrađenu na nekretnini ranije oznake: k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem postupku je, između ostalog, naložen upis tuženika na predmetnom posebnom dijelu nekretnine označenom kao: stan br. 15 na petom katu koji se nalazi u zgradi u [adresa], izgrađenoj na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] kao etažno vlasništvo (E-33), 33. suvlasnički dio s neodređenim omjerima. Nije sporno da je protiv tog rješenja tužiteljica podnijela prigovor i prijavu iz razloga što se smatrala vlasnicom navedenog posebnog dijela nekretnine, međutim Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka svojim rješenjem poslovni broj Z- 21672/2024 od 9. travnja 2026. odbio je uloženi prigovor te tužiteljicu uputio na ostvarivanje prava u parnici pred sudom, odnosno u roku od 30 dana od primitka rješenja o odbijanju prigovora podnijeti tužbu za ispravak (odluka na stranici 35 -38 spisa).

5.1. Dakle, tužitelj je podnio ovu tužbu sukladno odredbi čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK-a, „Narodne novine“ broj 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.) kao osoba čijem prigovoru sud u ispravnom postupku nije udovoljio. S obzirom na to da je rješenje Općinskog suda u Rijeci Zemljišnoknjižni odjel Rijeka svojim rješenjem poslovni broj Z-21672/2024 od 9. travnja 2026. tužitelj zaprimio 9. travnja 2026. (stranica 35 spisa), a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. svibnja 2026., tužba je pravovremena sukladno odredbi čl. 205. st. 1. t. 1. ZZK -a.

5.1. Također nije sporno da je pravo vlasništva predmetnog posebnog dijela nekretnine utvrđeno u korist tuženika na temelju presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2449/2012-6 od 19. ožujka 2015., s time da nesporno ovdje tužitelj nije bio stranka tog parničnog postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2449/2012 između Grada Rijeka i Stambene zadruge RO Brodogradilište Viktor Lenac p.o. Rijeka (presuda zbog ogluhe na stranici 58-60 spisa).

5.2. Nije sporno da je na predmetnom stanu nositelj prava korištenja bilo društveno poduzeće Brodogradilište Viktor Lenac koje je vrijednost stanova isključilo iz svojeg društvenog kapitala prilikom pretvorbe i stanove prenijelo fondovima stambeno-komunalnih djelatnosti općine prema mjestu gdje se stanovi nalaze , odnosno da predmetni stan nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Brodogradilište Viktor Lenac , već je predan na gospodarenje Fondu u komunalno-stambenoj djelatnosti Općine Rijeka te nije otkupljen u postupku prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Odluke na stranici 81-93 i 39-57 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

6. Sporno jest je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana sukladno odredbi čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom jer predmetni stan ni je procijenjen u društveni kapital društvenog poduzeća Brodogradilište Viktor Lenac u postupku pretvorbe provedenom sukladno Zakonu o pretvorbi društvenog poduzeća te je predan na gospodarenje fondu u stambenom i komunalnom gospodarstvu.

7. Odredbom čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10., 70/12. i 94/13., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011.) propisano je da su neprocijenjena imovina u smislu tog Zakona dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu u cijelosti ili u dijelu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji, a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća te u pogledu kojih imovinsko-pravni odnosi nisu uređeni posebnim propisima. Neprocijenjenom imovinom u smislu tog Zakona smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela Fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stavkom 3. istog članka propisano je da je imovina u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima te u obliku poslovnih prostora i stanova koja u cijelosti nije procijenjena vlasništvo Republike Hrvatske, dok je imovina u obliku pokretnina i potraživanja koja u cijelosti nije procijenjena vlasništvo agencije. Odredbe čl. 65. st. 1. do 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 94/13., 18/16., 89/17., 52/18. i 112/18.) identične su u odnosu na neprocijenjenu imovinu u obliku stanova.

8. Nije sporno da je društveno poduzeće Brodogradilište Viktor Lenac 29. travnja 1992. donijelo Odluku da vrijednost stanova čiji je vlasnik Brodogradilište Viktor Lenac (među kojima je i predmetni stan) ne ulazi u vrijednost društvenog kapitala navedenog poduzeća, već se ti stanovi predaju na gospodarenje Fondu u komunalno-stambenoj djelatnosti Općine Rijeka (Odluka s prilozima na stranici 81-93 spisa). Nadalje, iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943-01/17- 02/162, URBROJ: 360-04-02/01-2017-2 od 23. svibnja 2017. te priložene Odluke o pretvorbi Brodogradilišta Viktor Lenac od 23. lipnja 2022. te priloženog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: 943-01/95-01/1904 od 5. siječnja 1996. u kojem su iskazane nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Brodogradilište Viktor Lenac Rijeka sud je utvrdio da vrijednost stanova nije uključena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe navedenog društvenog poduzeća pa tako niti predmetni stan (Rješenje i Odluka na stranici 39-57 spisa).

8.1. Dakle, iz navedene dokumentacije sud je utvrdio da je društveno poduzeće Brodogradilište Viktor Lenac Rijeka u trenutku provođenja pretvorbe i privatizacije imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja na predmetnom stanu. Navedeno proizlazi i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP-a, "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.) bila u društvenom vlasništvu (stranica 69-80 spisa, čl. 362. ZVDSP-a).

8.2. Slijedom svega navedenog, predmetni stan smatra se neprocijenjenom imovinom u smislu čl. 49. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom. Sukladno stavku 3. istog članka ta imovina je vlasništvo Republike Hrvatske (tako i sudska praksa VTS Pž-5523/19 od 15.6.2021., Pž-4450/10 od 28.5.14. i Pž-5955/21 od 14.6.22.). Dakle, tužitelj je stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom 1. siječnja 2011. stekao vlasništvo predmetnog stana. Isto propisuju i odredbe čl. 65. st. 1. do 3. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 94/13., 18/16., 89/17., 52/18. i 112/18.).

9. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je vlasništvo na predmetnom posebnom dijelu nekretnine-stanu broj 15 u zgradi u [adresa] stekao na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2449/2012-6 od 19. ožujka 2015., kao i da je tuženikov upis prava vlasništva na predmetnom posebnom dijelu nekretnine potvrđen i naknadnim postupkom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], koji je proveden rješenjima Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka poslovni broj Z-1/2009- 3406 od 31. svibnja 2017. i 15. rujna 2017. te da one svojim sadržajem vezuju i tužitelja.

9.1. Po ocjeni ovoga suda presuda na temelju ogluhe u postupku koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj P-2449/2012-6 od 19. ožujka 2015. (presuda na stranici 58-60 spisa), a koji se postupak vodio po tužbi Grada Rijeke protiv Stambene zadruge RO Brodogradilišta Viktor Lenac p.o. Rijeka radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog stana ne obvezuje tužitelja jer on nije bio stranka tog postupka. Neosnovano se tuženik poziva na pravila o povjerenju u zemljišne knjige jer ta pravila štite osobu koja je postupala u dobroj vjeri te upisala pravo vlasništva, no tuženik je znao ili morao znati pravna pravila koja su na snazi u Republici Hrvatskoj te da je tužitelj na temelju zakona stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

10. Tuženik je također prigovorio da je tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe s obzirom da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužitelj podnio prigovor i prijavu, a koji su odbijeni rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-21672/2024 od 9. travnja 2026. pa da je sud već meritorno odlučio o tužiteljevom prigovoru.

10.1. Taj tuženikov prigovor sud utvrđuje neosnovanim. To iz razloga što je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z- 21672/2024 od 9. travnja 2026. sud odbio prigovor predlagatelja Republike Hrvatske, ali je isto tako uputio ovdje tužitelja da svoje navodno pravo na predmetnom posebnom dijelu nekretnine ostvaruje u parnici tužbom za ispravak koju je bio dužan podnijeti u roku od 30 dana od primitka tog rješenja (rješenje na stranici 35-37 spisa).

10.2. Odredbom čl. 205. ZKK-a, propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Prema st. 2. toga članka, pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

11. Što se tiče tuženikovih navoda vezano za načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, ističe se da je osnovna pretpostavka za primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri. U pozitivnopravnoj normativi postupanje u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige određeno je na način da je to u slučaju kad stjecatelj u trenutku sklapanja pravnog posla i u trenutku kad je zahtijevao upis knjižnog prava, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Dakle, za stjecanje knjižnih prava temeljem povjerenja u zemljišnu knjigu dobra vjera stjecatelja mora postojati kako u vrijeme sklapanja pravnog posla, tako i u trenutku podnošenja prijedloga za upis knjižnog prava.

11.1. Tuženik je kao jedinica lokalne samouprave u postupku povezivanja zemljišne knjige i položenih ugovora bio upoznat s tužiteljevim navodima da predmetni stan prilikom pretvorbe nije bio unesen u temeljni kapital društvenog poduzeća koje je bilo nositelj prava korištenja na predmetnim nekretninama , kao i da su ex lege postali vlasništvo tužitelja. Uostalom sam je tuženik u tužbi koju je podnio protiv Stambene zadruge RO Brodogradilište Viktor Lenac p.o. Rijeka (P-2449/2012) radi utvrđenja prava vlasništva tvrdio da je raniji nositelj prava korištenja na predmetnom stanu bilo Brodogradilište Viktor Lenac, Rijeka koji je kao tada društveno poduzeće isključio vrijednost stanova iz svog društvenog kapitala prilikom pretvorbe u trgovačko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća te su stanovi, kao i predmetni stan, temeljem Odluke prednika tuženika predani na gospodarenje tadašnjem Fondu u komunalno-stambenoj djelatnosti Općine Rijeka (Odluka na stranici 58-60 spisa). Stoga se tuženik ne može pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana sukladno odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovnom jer predmetni stan nesporno nije procijenjen u društveni kapital poduzeća Brodogradilište Viktor Lenac (stan broj 15) u postupku provedenom sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91., 26/91., 45/92., 83/92., 84/92., 18/93., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95., 21/96., 118/99., 99/03. i 145/10.). Predmetni stan je dakle zakonom utvrđen kao imovina čiji je vlasnik Republika Hrvatska. Identične odredbe u čl. 65. st. 1., 2. i 3. sadrži Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13., 18/16., 89/17.), stupanjem na snagu kojeg je prestao važiti Zakon o upravljanju državnom imovinom. Također iste odredbe u čl. 56. st. 1., 2. i 3. sadrži i Zakon o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 52/18.) stupanjem na snagu kojeg je prestao važiti Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (tako i sudska praksa VTS Pž-5523/19 od 15.6.21. i Pž-3182/2022 od 17.5.23.). Stoga je sud donio odluku kao u t. I. izreke presude.

13. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 10.000,00 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 163. ZPP-a, koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR kuna sukladno Tbr. 7/1 i troška zastupanja na ročištu 7. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9/1.

Rijeka, 8. rujna 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi , osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).