Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-238/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja GMYRIN FAMILY DEVELOPMENT ADRIATIC d.o.o. Rijeka, Ciottina 9, OIB: 41288857562, kojeg zastupa punomoćnik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6 protiv tuženika SALU d.o.o. Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 36090270622, Zadarska ulica 80, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić , odvjetnik u Poreču, Partizanska 13, radi isplate 135.000,00 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 135.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. , od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.227,28 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. rujna 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom 25. ožujka 2026. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 135.000,00 EUR s kamatom. Obrazlaže da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac (s adresom Radnička cesta 45, Zagreb) 14. prosinca 2022. sklopili Ugovor o kratkoročnoj pozajmici kojim se zajmodavac obvezao predati zajmoprimcu – ovdje tuženiku iznos zajma od ukupno 150.000,00 EUR (u vrijeme potpisivanja Ugovora iznos od 1.131.000,00 HRK), a zajmoprimac – ovdje tuženik obvezao se vratiti primljeni iznos zajma zajmodavcu – ovdje tužitelju od ukupno 150.000,00 EUR. Odredbom članka 6. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 14. prosinca 2022. stranke su ugovorile da za sve sporove iz istog Ugovora ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda u Rijeci.

1.1. Tužitelj je kao zajmodavac 14. prosinca 2022. izvršio obvezu na predaju zajmoprimcu, ovdje tuženiku ugovorenog iznosa novca zajma od ukupno 150.000,00 EUR (tada u iznosu od 1.131.000,00 HRK). Tužitelj i tuženik su u članku 4. stavku 3. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici ugovorili da ako iznos zajma ne bude vraćen do 29. prosinca 2022., zajmoprimac, ovdje tuženik će zajmodavcu, ovdje tužitelju platiti zakonske zatezne kamate.

1.2. Tuženik je kao zajmoprimac tužitelju kao zajmodavcu 8. veljače 2024. vratio dio zajma u iznosu od 5.000,00 EUR; 16. veljače 2024. vratio je dio zajma u iznosu od 5.000,00 EUR te je 10. svibnja 2024. vratio dio zajma u iznosu od 5.000,00 EUR i to na način da je zakonska zastupnica tuženika, direktorica ŽA na ime povrata zajma uplatila predmetni iznos.

1.3. Nadalje, tužitelj i tuženik su ugovorili rok povrata zajma, i to tako da se zajmoprimac, ovdje tuženik obvezuje zajmodavcu, ovdje tužitelju vratiti ukupni iznos zajma do 29. prosinca 2022., a što tuženik, zajmoprimac nije učinio. Tužitelj se 12. studenog 2024. obratio tuženiku s pozivom za povrat preostalog iznosa zajma, međutim tuženik se na dopis nikada nije očitovao. Predlaže da sud, temeljem odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su nakon nastanka predmetnog obveznopravnog odnosa nadležna tijela kaznenog progona pokrenula izvide u pogledu predmetne pozajmice (po saznanju tuženika ispitani su svi potpisnici predmetnog ugovora, a u tijeku su i ostale radnje). S obzirom na izloženo , zastupnik po zakonu tuženika dao je odgovarajuću izjavu o tajnosti te zbog postupanja nadležnih tijela nije bio u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi može li i kome ispuniti svoju obvezu, a da time ne postupi protivno svojim interesima, odnosno pozitivnim propisima. Tuženik nema namjeru uskratiti tužitelju povrat glavnice, već je do sadašnje situacije došlo uslijed objektivne situacije nastale postupanjem nadležnih tijela. S obzirom na izloženo, tužitelju ne pripada pravo na kamatu i parnični trošak.

3. Tužitelj je istaknuo da nema saznanja da se vodi bilo kakav kazneni ili drugi postupak u vezi predmetne pozajmice. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je da tužitelj temeljem ugovora o zajmu pozajmio utuženi iznos, a tuženik isti nije vratio.

4. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu i detaljno obrazložena u nastavku presude utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5.1. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu/vraćanje pozajmljenog novca u iznosu od 135.000,00 EUR temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 14. prosinca 2022. (Ugovor stranicama 7-8 spisa). Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o zajmu. Sukladno odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26.) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

7. Iz tuženikovog odgovora na tužbu sud utvrđuje da među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o kratkoročnoj pozajmici 14. prosinca 2022. (Ugovor na stranici 7-8 spisa), koji su ovjerile svojim potpisom i pečatom, kao i da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 150.000,00 EUR sukladno čl. 1. Ugovora, čime je tužitelj kao zajmodavac ispunio svoju obvezu propisanu odredbom čl. 501. st. 1. ZOO -a (izvod prometa po računu na stranici 9 spisa). Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da „nema namjeru uskratiti tužitelju povrat glavnice“, a iz kojih navoda sud utvrđuje da tuženik ne tvrdi da je utuženi iznos vratio tužitelju, odnosno navodi da glavnica u utuženom iznosu postoji i da postoji obveza vraćanja. Dakle, tuženik ne osporava da je od tužitelja primio utuženi novčani iznos temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici, niti tvrdi da je utuženi iznos vratio tužitelju.

7.1. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tuženikova obveza na povrat glavnice proizlazi iz čl. 3. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici, sukladno kojoj se tuženik kao zajmoprimac obvezao iznos zajma vratiti tužitelju kao zajmodavcu do 29. prosinca 2022., a tuženik tijekom postupka nije iznio, niti dokazao činjenicu kojom bi ta obveza prestala, što je dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a.

8. Tuženik je tijekom postupka naveo da je u vezi s predmetnim odnosom u tijeku postupanje nadležnih tijela kaznenog progona navodeći da zbog te situacije nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi može li i kome ispuniti svoju obvezu, a da time ne postupi protivno svojim interesima, odnosno pozitivnim propisima.

8.1. Prije svega se ističe da tuženik ničim nije dokazao da je u tijeku postupanje nadležnih tijela kaznenog progona u vezi s predmetnim obveznopravnim odnosom, niti je naveo poslovni broj predmeta pod kojim se taj postupak vodi, a niti je, sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, predložio prekid ovog parničnog postupka do odluke o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca.

8.2. No, neovisno od toga, predmet ovog postupka je ispunjenje novčane obveze iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 14. prosinca 2022., a tuženik nije iznio činjenice kojima bi postojanje te obveze doveo u pitanje. Stoga navodi o vođenju kaznenog postupka, bez navođenja konkretnog pravnog učinka koji bi taj postupak imao na obvezu tuženika prema tužitelju, nije od utjecaja na donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

9. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 14. prosinca 2022. tužitelj kao zajmodavac izvršio obvezu i predao zajmoprimcu, ovdje tuženiku ugovoreni iznos novca zajma od ukupno 150.000,00 EUR, kao i da je tuženik tužitelju vratio iznos od ukupno 15.000,00 EUR (izvod prometa po računu na stranicama 10-12 spisa), dok mu nije vratio preostali utuženi iznos od 135.000,00 EUR. Stoga je tuženik kao zajmoprimac dužan vratiti tužitelju kao zajmodavcu utuženi iznos od 135.000,00 EUR sukladno odredbi čl. 499. st. 1. ZOO-a te sukladno čl. 3. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici pa je sud primjenom odredbi čl. 9., 358. i čl. 499. st. 1. ZOO-a, tužitelju dosudio u glavnicu u iznosu od 135.000,00 EUR (t. I. izreke presude).

9.1. Nadalje, tužitelj i tuženik su u članku 4. stavku 3. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici ugovorili da ako iznos zajma ne bude vraćen do 29. prosinca 2022., zajmoprimac, ovdje tuženik će zajmodavcu, ovdje tužitelju platiti zakonske zatezne kamate. Sukladno čl. 500. st. 1. ZOO-a zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. U trgovačkim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene (st. 2.).

9.2. Tuženikove navode da tužitelju ne pripada pravo na kamatu i parnični trošak s obzirom na navodno postupanje nadležnih tijela kaznenog progona sud nije prihvatio s obzirom na navode iznesene u t. 8.1. i 8.2. obrazloženja ove presude. Stoga je sud naložio tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 135.000,00 EUR s kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a od 30. prosinca 2022. do isplate sukladno čl. 3. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 14. prosinca 2022.

10. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 135.000,00 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 7.227,28 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 676,88 EUR i na presudu u iznosu od 1.470,00 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.), budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 2.032,16 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška zastupanja na ročištu 7. srpnja 2026. u iznosu od 2.032,16 EUR sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 4.064,32 EUR uvećano za PDV od 1.016,08 EUR sukladno Tbr. 42.

10.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 8. rujna 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).