Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4100/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja A&Y Construction d.o.o., OIB: 77746478118, Sisak, Ivana Kukuljevića Sakcinskog 15, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Rijeka, Ulica Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, dana 8. rujna 2026. godine,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 21. listopada 2025. godine radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja izdavanja dozvole za boravak i rad u zakonski propisanom roku. Naime, tužitelj je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima dana 17. srpnja 2025. godine za radnika KS podnio zahtjev tuženiku za produljenje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj Policijskoj postaji. U skladu s člankom 92. stavkom 2. Zakona o strancima ministarstvo je dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad. Do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu, a dozvola za boravak i rad istekla je radniku dana 9. listopada 2025. godine. Neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju tužitelja, koji zbog toga trpi i štetu.
2. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku, da u roku od 30 dana od dostave ove presude donese rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad radnika KS, te da naloži tuženiku, da tužitelju naknadi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nakon provedenog upravnog postupka donio rješenje, kojim se odbija zahtjev tužitelja, a isto je dostavljeno opunomoćeniku tužitelja elektroničkom poštom dana 25. studenog 2025. godine. Time je tuženik postupio u najkraćem mogućem roku i dokazao da nije mogao odlučiti prije o predmetu iz objektivnih razloga. Naime, u postupku je bilo potrebno provesti operativnu provjeru sigurnosnih i drugih relevantnih okolnosti sukladno članku 5. Zakona o strancima i članku 56. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21.). Provođenjem navedenih provjera predstavlja radnju nužnu za zakonito i pravilno odlučivanje o zahtjevu, jer se na temelju rezultata provjere utvrđuje postoje li sigurnosne ili druge zapreke za odobrenje boravka. Nadalje, tuženik ističe da je tijekom postupka dana 2. rujna 2025. godine tužitelj podnio zahtjev za izuzeće službenice, načelnice Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, te načelnika Policijske uprave, zbog čega je bilo potrebno odlučiti i o tim zahtjevima sukladno odredbama ZUP-a. Pored toga, tuženik navodi da je tužitelj dana 12. kolovoza 2025. godine imenovanog radnika odjavio s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te je o prestanku radnog odnosa obavijestio i tuženika dana 13. kolovoza 2025. godine. Čak da tuženik nije bio u fazi izuzeća, zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad se ne bi mogao pozitivno riješiti zbog navedene činjenice, koja materijalno isključuje mogućnost produljenja dozvole za boravak i rad. Stoga tuženik navodi da njegovo postupanje nije bilo protivno zakonu, niti pravilima postupka, te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Povodom zaprimljenog odgovora na tužbu tuženika, tužitelj predlaže obustavu upravnog spora, te potražuje troškove istog, zajedno sa zateznim kamatama, a sve kako je specificirano u tužbenom zahtjevu. Tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o šutnji uprave, budući da tuženik nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad u zakonom propisanom roku, odnosno do isteka roka važeće dozvole za boravak i rad sukladno članku 92. stavku 2. Zakona o strancima. Radi se o zakonskom roku u kojem je tuženik morao odlučiti zahtjevu tužitelja. Istekom tog roka počinje teći dodatni rok od 8 dana shodno članku 40. stavku 2. ZUS-a. Istekom tog roka stječu se uvjeti za pokretanje upravnog spora zbog šutnje uprave. Činjenica da tuženik eventualno provodi dodatne provjere ne može utjecati na obvezu donošenja odluke u zakonskom roku, niti može opravdati propuštanje postupanja po uredno podnesenom zahtjevu.
5. Prema članku 100. stavku 2. ZUS-a, ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ne da izjavu u ostavljenom roku, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Budući da je tužitelj zadovoljan s donesenim rješenjem, te neće proširivati tužbeni zahtjev, sud je ovaj spor obustavio. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o šutnji administracije, jer tuženik nije postupao sukladno pozitivnim zakonskim propisima, koji reguliraju ovu pravnu materiju. U svezi s tim potrebito je uputiti na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-442/2026-2 od 9. travnja 2026. godine, prema kojoj se u konkretnom slučaju primjenjuje rok iz Zakona o strancima kao lex specialis u odnosu na članak 101. ZUP- a kao lex generalis, s time da je zaključak da se radi o instruktivnom roku nepravilan.
6. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura temeljem članka 147. stavka 6. ZUS-a, a u svezi s člankom 144. ZUS-a, koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife. Naime, tuženik je svojim nepostupanjem po zahtjevu tužitelja u zakonom određenom roku, uzrokovao opravdani izdatak tužitelju.
U Zagrebu 8. rujna 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima).
Dna:
1. Odvjetnik Toni Primorac, [adresa] Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko- goranske, [adresa] Rijeka, Ulica Žrtava fašizma 3
3. U spis
