REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-797/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ELEKTROMEHANIKA DOŠEN d.o.o., Milanovac, Ulica Svetog Križa 120, OIB: 28417543141, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, V. Nazora 15 a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, OIB: 33706439962, Područnog ureda Osijek, Ispostava Virovitica, Trg kralja Tomislava 3, Virovitica , kojeg zastupa ŽE, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi inspekcijskog nadzora, 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostava Virovitica, KLASA: UP/I-116-02/25-01/328, URBROJ: 443-02-01-20-25-1 od 18. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-02/25-01/328, URBROJ: 443-02-01-20-25-1 od 18. srpnja 2025. u točki 1. izreke, naloženo je tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, za radnika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 15. srpnja 2025. koji je zapisnikom KLASA: 116-02/25-01/2477, URBROJ: 443-02-01-20-25-3 od 18. srpnja 2025., utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca. U točki 2. izreke naloženo je tužitelju da uplati iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. ovog rješenja, na navedeni račun u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. U točki 3. izreke osporavanog rješenja određeno je da je tužitelj nalog iz točke 2. ovog rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja . U točki 4. izreke određeno je da će se, ukoliko tužitelj u roku iz točke 3. ovog rješenja ne izvrši nalog iz točke 2. ovog rješenja, provesti ovrha radi naplate iznosa od 2.650,00 eura.

2.1. Tužitelj u tužbi osporava predmetno rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. Navodi da je HE umirovljenik (u starosnoj mirovini) koji je 15. srpnja 2025. angažiran na temelju ugovora o djelu, sklopljenog za konkretan i vremenski ograničen posao završne kontrole metalnih proizvoda. Smatra da inspektorica zanemaruje izričitu volju ugovornih stranaka i okolnosti konkretnog angažmana te proizvoljno zaključuje da se radi o prikrivenom radnom odnosu iako nema dokaza o postojanju svakodnevnog rada, dugotrajnosti niti drugih elemenata radnog odnosa. Navodi da je rad HE kod tužitelja bio isključivo povremenog karaktera vezan uz konkretne narudžbe trećih osoba za završnu kontrolu proizvoda te ističe da ne postoji svakodnevna potreba za obavljanjem tih poslova a niti mogućnost predviđanja u kojem mjesecu i koliko puta će se takva potreba pojaviti. Ističe da nije moguće planirati obujam angažmana niti opravdati osnivanje radnog odnosa jer se radi o sporadičnom i povremenom angažmanu, a ne o redovitom radu. Predlaže Sudu provesti dokaz saslušanjem svjedoka ZE, zakonskog zastupnika tužitelja te radnika HE. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

2.2. Tužitelj je 17. rujna 2025. predložio da sud odredi odgodni učinak tužbe do pravomoćnosti ovog spora. Obrazložio je da tužitelj redovito zapošljava strane radnike te bi posljedice izvršenja osporavanog rješenja mogla biti ukidanje postojećih radnih dozvola, ne odobravanje novih radnih dozvola, ne produžavanje postojećih dozvola i sustavna kadrovska destabilizacija poslovanja tužitelja.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi da je 16. srpnja 2025. viša inspektorica rada tuženika obavila inspekcijski nadzor kod tužitelja, te je neposrednim opažanjem inspektorice rada zatečen HE na obavljanju poslova kontrole kvalitete metalnih proizvoda. Navodi da je HE na zapisnik izjavio da je kod tužitelja počeo s radom 15. srpnja 2025. i da radi na poslovima kontrole metalnih proizvoda; da je s tužiteljem sklopio ugovor o djelu jer je umirovljenik te da dolazi po pozivu vlasnika tužitelja; da nije sklopio ugovor o radu niti mu je izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu niti je prijavljen tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, već ima sklopljen ugovor o djelu jer je umirovljenik te da mu se za rad obračunavaju sati na temelju ugovora o djelu i isplata preko bankovnog računa. Tuženik nadalje navodi da je ZE, direktorica društva i odgovorna osoba poslodavca izjavila da je HE umirovljenik koji je dugo vremena bio zaposlen kod tužitelja te da sada dođe po pozivu kada imaju veći opseg posla i radi na poslovima kontrole . Poziva se na odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada te ističe da ne može prihvatiti tvrdnju da je HE kod tužitelja angažiran na temelju ugovora o djelu jer Zakon o radu regulira samo radni odnos koji se zasniva ugovorom o radu, a Zakonom o obveznim odnosima utvrđena je mogućnost zaključivanja ugovora o djelu kao građanskopravnog obveznog ugovora stranaka. Navodi da poslodavac može za obavljanje određenog posla s izvođačem-fizičkom osobom sklopiti ugovor o djelu samo onda kada se obavljanjem takvog rada ne izvršava sadržaj radnog odnosa, odnosno kada se ne radi o poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Obrazlaže kako obveza sklapanja ugovora o radu postoji kada radnik radi nesamostalno, isključivo osobno te po uputama i pod nadzorom poslodavca, prema određenom radnom vremenu i u prostorijama poslodavca ili na nekom drugom mjestu koje odredi poslodavac , a što je u konkretnom slučaju i ostvareno. Ističe da je na temelju izvedenih dokaza saslušanjem HE, odgovorne osobe tužitelja, ZE, neposrednim opažanjem inspektorice te provjerom u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno da je HE radio bez prijave kod tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj ističe da odgovor tuženika počiva na pogrešnom činjeničnom i pravnom zaključivanju u pogledu pravne prirode angažmana HE. Ističe da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi ni jedan element tipičan za radni odnos nego da se radi o povremenom, vremenski i sadržajno ograničenom poslu, obavljenom na temelju valjanog ugovora o djelu. Navodi da je ugovor o djelu građanskopravni obvezni odnos između naručitelja i izvođača u kojem naručitelj određuje predmet i rezultat posla, izvođač posao obavlja samostalno uz korištenje vlastitog znanja i sposobnosti, da obveza izvođača prestaje izvršenjem konkretnog djela. Bitna značajka ugovora o djelu nije trajnost, podređenost ni svakodnevna radna obveza, nego izvođenje konkretnog zadatka radi postizanja određenog rezultata. Smatra pogrešnim zaključak tuženika da osobno izvršavanje posla upućuje na radni odnos jer kod ugovora o djelu postoji osobno obavljanje jer je naručitelj ugovorio posao upravo s određenom osobom zbog njezine stručnosti i iskustva. Ističe da ni zaključak tuženika da je izvođač radio prema uputama vlasnika društva ne ukazuje na radni odnos jer svaki naručitelj daje upute izvođaču što, kada i kako treba učiniti da bi djelo bilo dovršeno. Ističe da je angažman HE bio povremen i jednokratan, da se obavljao isključivo po pozivu vlasnika društva radi kontrole konkretne narudžbe trećih osoba, da nije postojao ugovoreni raspored rada, radno vrijeme, niti obveza dolaska svakoga dana; da je radnik umirovljenik a njegov angažman bio je ograničen na konkretni projekt.

5. Tužitelj je 21. kolovoza 2026. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode, te je dostavio i ovjerenu pisanu izjavu zainteresirane osobe. Iz citirane izjave proizlazi da je isti umirovljenik te da je za tužitelja povremeno obavljao poslove završne kontrole metalnih proizvoda na temelju sklopljenog ugovora o djelu koji angažman nije bio svakodnevan, niti je zainteresirana osoba imala obvezu redovito dolaziti u prostorije društva. Navodi da je dolazio isključivo kada bi se pojavila konkretna potreba za završnom kontrolom određenih proizvoda odnosno kada bi ga iz društva kontaktirali i obavijestili da postoji potreba za obavljanjem takvog posla a prihvaćanje angažmana ovisilo je o volji i raspoloživosti zainteresirane osobe. Ističe da nije imao unapri jed određeno radno vrijeme niti mu je tužitelj određivao kada mora doći te nije imao obvezu biti dostupan društvu u određenim danima ili u određeno vrijeme, te nije bio uključen u raspored rada zaposlenika društva. Navodi da je za poslove završne kontrole proizvoda bio angažiran zbog svog znanja i iskustva i to samo onda kada bi se pojavila potreba za takvom kontrolom a za obavljene poslove pripadala mu je naknada sukladno ugovoru o djelu. Prihod od povremenog angažmana na temelju ugovora o djelu služio mu je kao dodatni izvor zarade uz mirovinu koju zainteresirana osoba prima.

6.1. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u ovom upravnom sporu, 25. kolovoza 2026. u ovome Sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, koja svoj izostanak nije opravdala, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/2024. i 39/2026., dalje: ZUS).

6.2. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda te je službena osoba tuženika u odnosu na podnesak tužitelja od 21. kolovoza 2026. navela da se radi o elementima radnog odnosa gdje je postojala potreba sklapanja ugovora o radu jer je zainteresirana osoba radila nesamostalno, pod nadzorom i uputama poslodavca, u poslovnim prostorijama poslodavca i za kontrolu odnosno kakvoću tog proizvoda prema trećima nije samostalno odgovarala već je rizik i odgovornost prema trećima bio na poslodavcu.

6.3. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a Sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja zakonske zastupnice tužitelja, obzirom da je ista već u upravnom postupku dala izjavu na zapisnik, te je imala tijekom upravnog postupka mogućnost davanja izjave i predlaganja dokaza, kao i dokaz saslušanja neimenovanih svjedoka na okolnost povremenosti rada zainteresirane osobe, također i primjenom članka 8. ZUS-a.

6.4. Zainteresirana osoba dostavila je pisanu izjavu uz podnesak tužitelja od 21. kolovoza 2026., te Sud nije smatrao potrebnim ponovno provoditi dokaz saslušanjem iste na okolnosti zakonitosti rada u osporenom razdoblju kod tužitelja.

6.5. Opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troškova upravnog spora.

7. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i sve isprave koje se nalaze u istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je 16. i 18. srpnja 2025. viša inspektorica rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u [adresa], obavila inspekcijski nadzor kod tužitelja o čemu je načinjen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-02/25-01/2477, URBROJ: 443-02-01-20-25-2 od 16. srpnja 2025. kao i zapisnik KLASA: 116-02/25-01/2477, URBROJ: 443-02-01-20-25- 3 od 18. srpnja 2025.

9. Iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je HE zatečen u obavljanju poslova radnika na kontroli metalnih proizvodanja te da je isti s radom započeo 15. srpnja 2025. u prostorijama tužitelja na temelju ugovora o djelu sklopljenog 15. srpnja 2025.; te da tužitelj nije imenovanog prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada. Dakle, nadzorom je na poslovima kontrole kvalitete metalnih proizvoda zatečena zainteresirana osoba , koja je kod tužitelja radila 15. srpnja 2025. od 9 do 14 sati te dana 16. srpnja 2025. od 8 do 12 sati, uz obračun sati na temelju ugovora o djelu i isplatu preko bankovnog računa, jer su tužitelj i citirani radnik sklopili ugovor o djelu 15. srpnja 2025. za poslove završne kontrole metalnih proizvoda. Direktorica društva ZE izjavila je da je zainteresirana osoba bila dugogodišnji radnik društva, a sada dolazi po pozivu prokurista ĐE kada nastane veći opseg posla.

10. Nadalje proizlazi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da predmetni poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos.

11. Uvidom u izjavu HE, danu na zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da je isti izjavio da je s radom kod tužitelja počeo 15. srpnja 2025. na poslovima radnika na kontroli metalnih proizvoda te da je s tužiteljem sklopio ugovor o djelu jer je umirovljenik. Naveo je da kod tužitelja dođe po pozivu vlasnika društva kada ima posla te da nije sklopio ugovor o radu niti mu je izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu niti je prijavljen na zdravstveno i mirovinsko osiguranje jer je umirovljenik.

12. Uvidom u izjavu ZE, direktorice tužitelja, danu na zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da je ista izjavila da su radnici ČE i EE u stalnom radnom odnosu u društvu i imaju sklopljene ugovore o radu na neodređeno vrijeme te su prijavljeni na mirovinsko i zdravstveno osiguranje te da je HE umirovljenik koji je dugi niz godina bio zaposlen kod tužitelja, a sada dođe po pozivu kada je veći opseg posla i radi na poslovima kontrole.

13. Uvidom u ugovor o djelu sklopljen između tužitelja i HE **.**.2025. utvrđeno je da su ugovorne stranke suglasne da će izvođač (HE) izvršiti posao obavljanja završne kontrole metalnih proizvoda u roku od 15. do 18. srpnja 2025. za što će mu biti isplaćena naknada.

14. Sporno je u ovoj upravnoj stvari ima li angažman zainteresirane osobe kao umirovljenika (u starosnoj mirovini) obilježja ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.) ili se radi o nesamostalnom radu s obilježjima radnog odnosa prema Zakonu o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) i Zakonu o suzbijanju neprijavljenoga rada ("Narodne novine", broj 151/2022, dalje: Zakon).

15. Jedno od temeljnih načela radnog prava je načelo prednosti stvarnog sadržaja nad formom, prema kojem se pravna narav ugovornog odnosa procjenjuje prema stvarnim uvjetima obavljanja posla, a ne isključivo prema nazivu ugovora koji su stranke sklopile.

16. Institut ugovora o djelu reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema članku 590. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, poput izrade ili popravka stvari, izvršenja fizičkog ili umnog rada i slično, dok se naručitelj obvezuje platiti mu za to određenu naknadu. Osnovna karakteristika ugovora o djelu jest samostalnost izvođača. Izvođač posao obavlja bez stalnog nadzora naručitelja, u vrijeme koje samostalno odredi (osim ako je izričito ugovoren rok za dovršetak) te prema vlastitoj organizaciji rada. Nadalje, prema članku 601. istog Zakona, izvođač za obavljanje djela načelno može koristiti i pomoć trećih osoba, osim ako iz ugovora ili naravi posla proizlazi da ga mora obaviti osobno. Predmet ugovora o djelu je jednokratan, mjerljiv i individualiziran rezultat rada (takozvani „opus“), a naknada se isplaćuje za konačni rezultat, a ne za samo vrijeme utrošeno na rad.

17. S druge strane, radni odnos i ugovor o radu regulirani su Zakonom o radu. Prema članku 7. Zakona o radu, radni odnos predstavlja dvostrano obvezni odnos u kojem radnik osobno obavlja rad prema uputama i nalozima poslodavca, dok poslodavac ima pravo i obvezu pobliže odrediti mjesto, vrijeme i način obavljanja rada. Ključni element koji razlikuje radni odnos od građanskopravnih ugovora je subordinacija, odnosno organizacijska i hijerarhijska podređenost radnika poslodavcu. Članak 10. stavak 2. Zakona o radu propisuje zakonsku presumpciju: ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je sklopljen ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Zakon o radu također upućuje na kriterije ocjene subordinacije, koji uključuju vezanost uz radno vrijeme, korištenje sredstava rada poslodavca i neposredni nadzor nad obavljanjem zadataka.

18. Institut neprijavljenog rada definiran je Zakonom te se prema članku 3. stavku 2. točki 3. navedenog Zakona, neprijavljenim radom smatra rad koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja radnog odnosa, a obavlja se na temelju drugih sklopljenih obveznopravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe (tzv. prikriveni radni odnos).

19. Odredbom članka 3. Zakona propisano je da se neprijavljeni rad definira se u užem i širem smislu (stavak 1.). Neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili 4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (stavak 2.). Neprijavljeni rad u širem smislu obuhvaća rad koji prema svojim obilježjima predstavlja izbjegavanje obveza koje poslodavac ima vezano uz plaću radnika, a u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. radni odnos u kojem se ne isplaćuje povećana plaća radniku i ne uplaćuju propisana javna davanja na povećanu plaću i iz povećane plaće ili 2. isplaćivanje plaće ili dijela plaće bez obračuna i uplate propisanih javnih davanja (članak 3.). Neprijavljeni rad je zabranjen.

20. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je HE započeo s radom za tužitelja, na obavljanju poslova završne kontrole metalnih proizvoda 15. srpnja 2025., da ga tužitelj nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada te da se radi o poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos.

21. Naime, promatrajući specifičnosti konkretnog ugovora o djelu i stvarne naravi rada zainteresirane osobe Sud zaključuje da iz provedenih dokaza proizlazi (izjava direktorice društva) da je zainteresirana osoba dolazila raditi po pozivu prokurista ĐE; da je radila pod neposrednim nadzorom, pozivom i uputama ovlaštenih osoba društva što predstavlja klasični element kontrole ponašanja i subordinacije iz članka 7. Zakona o radu; zainteresirana osoba je imala utvrđeno radno vrijeme; dana 15. srpnja 2025. od 9 do 14 sati, a 16. srpnja 2025. od 8 do 12 sati; obračun naknade vršen je prema provedenim radnim satima, a ne na temelju unaprijed utvrđene cijene za specifični i odvojeni dovršeni rezultat (opus). Plaćanje rada po satu osnovna je značajka radnog odnosa, jer se time plaća samo vrijeme stavljeno na raspolaganje poslodavcu, dok se u ugovoru o djelu plaća dovršetak specifičnog predmeta ili zadaće, neovisno o vremenu koje je izvođaču bilo potrebno. Dodatno, direktorica društva je u izjavi navela i da se radi o bivšem, dugogodišnjem radniku društva koji nastavlja obavljati dio temeljnog proizvodnog procesa društva kad nastane veći opseg posla. Dakle rad zainteresirane osobe rad nije bio samo usmjeren na isporuku jednog autonomnog djela, već na sukcesivno i povremeno sudjelovanje u tekućem poslovanju prema dinamici koju određuje poslodavac (veći opseg posla).

22. Stoga Sud zaključuje da je tuženik pravilno utvrdio postojanje pretpostavki iz članka 10. stavak 2. Zakona o radu odnosno zakonske presumpcije, te da je s obzirom na narav i vrstu posla (kontrola kvalitete metalnih proizvoda koja je sastavni dio proizvodnje) te jasne ovlasti poslodavca (određivanje vremena i mjesta rada, davanje uputa), ovaj angažman predstavlja posao za koji se zasniva radni odnos. Formalno postojanje ugovora o djelu Sud smatra prikrivanjem stvarnog odnosa.

23. Zaključno, Sud smatra da angažman zainteresirane osobe kod poslodavca ELEKTROMEHANIKA DOŠEN d.o.o., u osporavanom razdoblju, nema obilježja ugovora o djelu, već u cijelosti predstavlja prikriveni radni odnos, odnosno neprijavljeni rad u smislu članka 3. stavka 2. točke 3. Zakona.

24. Odredba članka 7. stavak 2. Zakona propisuje da će nadležni inspektor u roku od 15 dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenoga rada iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

25. Valja istaknuti da odredba članka 7. stavak 2. Zakona ima kogentnu prirodu odnosno ista ne ovlašćuje upravno tijelo, a posljedično ni nadležni sud, na diskrecijsku ocjenu niti individualizaciju fiksnog iznosa od 2.650,00 eura. Uplata tog iznosa propisana je kao upravna mjera koja nastupa automatski po utvrđenju činjenice obavljanja rada koji ima obilježja radnog odnosa bez prethodne prijave radnika na obvezno mirovinsko osiguranje.

26. U odnosu na činjenicu da se zainteresirana osoba nalazi u mirovini valja istaknuti da navedena činjenica ne predstavlja apsolutnu pravnu zapreku za daljnje radno angažiranje, niti je automatski izuzima iz primjene instituta neprijavljenog rada predviđenog Zakonom.

27. Zakonodavac u Zakonu (odredba članka 7. stavak 5. Zakona) propisuje iznimke kada inspektor neće naložiti prijavu na osiguranje (već samo uplatu novčanog iznosa), a to su slučajevi kada bi prijava bila u suprotnosti s propisima (npr. osobe mlađe od 15 godina, redoviti učenici, radnici već prijavljeni na puno radno vrijeme). Korisnici starosne mirovine nisu izričito navedeni kao opća iznimka od obveze prijave, što znači da se umirovljenik može prijaviti na mirovinsko osiguranje, ali opseg i način te prijave ovise o posebnim propisima o mirovinskom osiguranju, te o činjenici radi li se o radu na nepuno ili puno radno vrijeme. Rad na puno radno vrijeme i zadržavanje starosne mirovine međusobno su isključivi, te retroaktivno stjecanje statusa osiguranika po osnovi rada povlači za sobom gubitak prava na isplatu starosne mirovine za to razdoblje i obvezu povrata nepripadno isplaćenih iznosa. Međutim, prema članku 10. stavak 1. Zakona poslodavac je dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona za svaki mjesec pretpostavljenog razdoblja rada iz članka 6. ovoga Zakona isplatiti plaću za puno radno vrijeme u visini mjesečne bruto medijalne plaće u Republici Hrvatskoj te doprinos za obvezna osiguranja koji se isplaćuje na plaću.

28. Sud smatra da je obrazloženje osporavane odluke sastavljeno sukladno članku 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP).

29. Slijedom navedenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u točki I. izreke ove presude u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

30. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 144. stavak 1. ZUS-a odnosno članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim odredbama je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, te da st ranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Također, u odnosu na zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 400,00 eura, valja navesti da je odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.) propisano da se sudska pristojba (kao dio troška) u upravnom sporu plaća ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, ukoliko nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.). Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

31. Odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

32. Sud smatra da je tužitelj uz prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe morao dokazati da je isti nužan kako bi se izbjegla za tužitelja teško popravljiva šteta, odnosno tužitelj treba dokazati bar vjerojatnost nastupanja teško popravljive štete.

33. Nadalje, osnovanost prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe ne može se temeljiti niti na utvrđenju tužitelja da je pobijana odluka tuženika nezakonita, obzirom da je upravo ocjena zakonitosti iste bila predmet ovoga upravnog spora, te stoga predmetni navodi također ne predstavljaju relevantne razloge za određivanje odgodnog učinka tužbe.

34. Cijeneći sve navedeno, Sud smatra da tužitelj u prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe nije dokazao činjenice uslijed kojih bi bilo nužno odrediti odgodni učinak tužbe, te nije ispunjena navedena kumulativna pretpostavka za određivanje odgodnog učinka tužbe.

35. Stoga je Sud prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom predmetu odbio kao neosnovan, kao u izreci ovog rješenja.

U Osijeku 8. rujna 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude(članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 42. stavak 5. ZUS-a u vezi članka 128. stavak 1. i stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenicima

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi