Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1179/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SŠ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Roić, odvjetnik u SŠŠ IVANDIĆ GALIĆ Odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika OLOR NIGER d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 28638647783, radi isplate, 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OLOR NIGER d.o.o., [adresa], OIB: 28638647783, da tužitelju IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 37.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 25. lipnja 2025. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj, kao naručitelj, i tuženik, kao izvršitelj, sklopili su dana 28.06.2023. godine Ugovor o poslovnoj suradnji, dok su dana 19.10.2023. godine sklopili Aneks Ugovora o poslovnoj suradnji (zajedno dalje u tekstu: „Ugovor“). Predmet Ugovora bilo je pružanje savjetodavnih usluga od strane tuženika radi uspostavljanja poslovne suradnje između društva Dentum d.o.o., društva u suvlasništvu tužitelja, i posrednika na talijanskom i švicarskom tržištu. Ugovorom i Aneksom Ugovora, ugovorene usluge obuhvaćale su istraživanje tržišta radi pronalaska odgovarajućih posrednika na talijanskom i švicarskom tržištu, pregovore s kandidatima, odabir odgovarajućih posrednika, pripremu i potpisivanje ugovora s odabranim posrednicima, njihovu edukaciju, izradu standarda za prve preglede i standarda za posrednike, uspostavljanje odnosa između društva Dentum d.o.o., posrednika i pacijenata te provođenje marketinških i promotivnih aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje poslovne suradnje na navedenim tržištima. Za navedene usluge ugovorena je jednokratna naknada u iznosu od 30.000,00 EUR uvećano za PDV, odnosno ukupno 37.500,00 EUR. Tužitelj je svoju ugovornu obvezu uredno i u cijelosti ispunio te je tuženiku uplatio ugovoreni iznos od 37.500,00 EUR. Nakon sklapanja Ugovora između stranaka nije ostvarena svrha radi koje je isti sklopljen. Naime, unatoč činjenici da je tužitelj odmah po sklapanju Ugovora ispunio svoju ugovornu obvezu te tuženiku isplatio cjelokupnu ugovorenu naknadu, tijekom više od dvije godine trajanja ugovornog odnosa nisu ostvareni rezultati koji bi opravdali zadržavanje navedenog iznosa od strane tuženika. Tužitelj osporava da je tuženik izvršio ugovorene usluge u opsegu i na način predviđen Ugovorom. Posebno se ističe kako tijekom trajanja ugovornog odnosa tužitelju nije dostavljena dokumentacija iz koje bi proizlazilo da su ugovorene aktivnosti zaista izvršene, odnosno da su provedene aktivnosti koje predstavljaju predmet Ugovora i Aneksa Ugovora. Tuženik nije dostavio rezultate istraživanja tržišta, dokumentaciju o identificiranim i kontaktiranim posrednicima, dokumentaciju o provedenim pregovorima, ugovore s eventualnim posrednicima, dokumentaciju o provedenim edukacijama, izvješća o marketinškim i promotivnim aktivnostima niti bilo koju drugu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su ugovorene usluge izvršene u opsegu koji bi opravdavao zadržavanje ugovorene naknade. Nadalje, Aneksom Ugovora ugovoreno je da tuženiku, uz ugovorenu fiksnu naknadu, pripada i dodatna naknada u visini od 15 % neto naplaćenog iznosa za svakog pacijenta koji prihvati plan terapije i pripadajuću ponudu, a koji je upućen putem posrednika obuhvaćenih predmetnim ugovornim odnosom. Upravo navedena ugovorna odredba potvrđuje da je svrha ugovornog odnosa bila uspostava konkretne suradnje s posrednicima te ostvarivanje dolaska pacijenata putem takve suradnje. Međutim, tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa tuženik nije ostvario niti jedan rezultat temeljem kojeg bi mu pripadala navedena dodatna naknada. Tuženik nikada nije ispostavio račun za ugovorenu proviziju niti je tvrdio da su ispunjene pretpostavke za njezinu isplatu. Navedeno predstavlja dodatnu okolnost iz koje proizlazi da ugovorene aktivnosti nisu izvršene na način i u opsegu predviđenom Ugovorom. Nakon što je postalo jasno da tuženik ne izvršava ugovorene obveze, tužitelj je nastojao predmetni spor riješiti mirnim putem. Tužitelj je uputio tuženiku opomenu pred tužbu kojom ga je pozvao na povrat iznosa od 37.500,00 EUR koji je zaprimio temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji, a za usluge koje nije izvršio. Međutim, tuženik po navedenoj opomeni nije postupio niti je iskazao spremnost dobrovoljno vratiti primljeni iznos. Nadalje, tuženik je isticao kako je prije pokretanja sudskog postupka potrebno pokušati riješiti spor putem medijacije pred Hrvatskom udrugom za medijaciju (HUM), pozivajući se pritom na odredbu članka 5. Ugovora. Iako je upravo tuženik inzistirao na provođenju medijacije, tužitelj je prihvatio takav prijedlog te je poduzeo sve potrebne radnje radi provođenja postupka medijacije. Tužitelj je kontaktirao Hrvatsku udrugu za medijaciju, pribavio podatke o postupku medijacije, troškovima postupka te načinu podnošenja zajedničkog prijedloga za medijaciju, nakon čega je sve navedene informacije dostavio tuženiku. Međutim, nakon što je upoznat s troškovima postupka, tuženik je odbio sudjelovati u njihovom podmirenju. Takvim postupanjem tuženik je onemogućio provođenje medijacije na koju se prethodno pozivao kao nužan preduvjet pokretanja sudskog postupka. Slijedom navedenoga, jasno je da je tužitelj poduzeo sve razumne i potrebne korake radi mirnog rješavanja spora, dok je upravo postupanje tuženika onemogućilo provedbu medijacije te dovelo do potrebe pokretanja ovog postupka. Nadalje, kako tuženik unatoč proteku vremena nije ispunio niti jednu ugovorom preuzetu obvezu, a pokušaji mirnog rješavanja spora nisu doveli do ispunjenja ugovora niti otklanjanja povreda, tužitelj je nakon podnošenja opomene predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji od 28.06.2023. godine i Aneks Ugovora od 19.10.2023. godine raskinuo pisanom Izjavom o raskidu. Time je i formalno prestao ugovorni odnos između stranaka, dok je pravna osnova temeljem koje je tuženik zadržao iznos od 37.500,00 EUR u cijelosti otpala. Nastavno na to, a u vezi sa člankom 368. stavkom 2. ZOO-a propisano je da ako jedna strana ispuni ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Iz svega prethodno navedenoga proizlazi da tuženik nema pravnu osnovu za zadržavanje iznosa od 37.500,00 EUR koji je zaprimio temeljem predmetnog Ugovora. Naime, svrha sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji bila je pružanje savjetodavnih usluga i usluga posredovanja radi uspostavljanja konkretne poslovne suradnje između društva Dentum d.o.o. i posrednika na talijanskom i švicarskom tržištu, pri čemu je isplata iznosa od 37.500,00 EUR predstavljala ispunjenje ugovorne obveze tužitelja. Međutim, tijekom više od dvije godine trajanja ugovornog odnosa tuženik nije dokazao da je izvršio ugovorene aktivnosti koje predstavljaju sadržaj predmetnog Ugovora i Aneksa Ugovora, niti je ostvarena konkretna poslovna suradnja temeljem koje bi tuženiku pripadala dodatna ugovorena naknada. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, odredbom članka 1111. stavka 3. ZOO-a propisano je da obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. U konkretnom slučaju, iznos od 37.500,00 EUR isplaćen je isključivo radi pružanja ugovorenih savjetodavnih usluga i usluga posredovanja te ostvarivanja poslovne suradnje koja je predstavljala gospodarsku svrhu predmetnog ugovornog odnosa. Kako tuženik nije dokazao da je izvršio ugovorene aktivnosti zbog kojih mu je navedeni iznos isplaćen, niti je tijekom trajanja ugovornog odnosa ostvarena konkretna poslovna suradnja s posrednicima temeljem koje bi mu pripadala dodatna ugovorena naknada, osnova s obzirom na koju je predmetni iznos plaćen nije se ostvarila, odnosno u svakom je slučaju kasnije otpala. Navedeno dodatno potvrđuje i činjenica da je tužitelj zbog bitne povrede ugovornih obveza raskinuo predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji zajedno s Aneksom, čime je ugovorni odnos između stranaka i formalno prestao. Slijedom navedenoga, tuženik nema pravnu osnovu za zadržavanje iznosa od 37.500,00 EUR, budući da je isti zaprimljen upravo radi pružanja usluga koje predstavljaju predmet Ugovora i Aneksa Ugovora, a koje tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa nije izvršio. Pritom valja istaknuti da je tuženik bio uredno obaviješten o zahtjevu tužitelja za povrat predmetnog iznosa, kao i o postojanju spora između stranaka. Nadalje, tužitelj je, postupajući sukladno članku 5. Ugovora, poduzeo sve potrebne radnje radi mirnog rješavanja spora, uključujući i pokušaj provođenja medijacije pred Hrvatskom udrugom za medijaciju. Međutim, upravo je postupanje tuženika onemogućilo provedbu medijacije, zbog čega tužitelju nije preostalo ništa drugo nego zaštitu svojih prava ostvarivati u ovom sudskom postupku. Slijedom svega navedenoga, tužitelj ima pravo zahtijevati povrat iznosa od 37.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Tuženiku je dostavljena tužba tužitelja s prilozima radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu te mu je određen rok od 30 dana radi podnošenja odgovora na tužbu od dana dostave tužbe, a također isti je upozoren da ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).

3. Tuženiku – pravnoj osobi su tužba s prilozima i poziv na davanje odgovora na tužbu dostavljeni 14. srpnja 2026. u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava u skladu s člankom 133. stavak 5. ZPP-a. U ostavljenom roku od 30 dana za davanje odgovora na tužbu, tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

4. Budući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b ZPP-a, odnosno tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužitelj podnio (tužitelj je kao dokaz podnio Ugovor o poslovnoj suradnji i Aneks tom Ugovoru te korespondenciju između stranaka elektroničkom poštom s Izjavom o raskidu Ugovora o poslovnoj suradnji i Aneksa Ugovora) ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti se ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti te odlučiti kao u izreci presude.

5. Tužitelju je na temelju članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a priznat parnični trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/23.) što uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eura. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO).

U Opatiji 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2 ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku