Poslovni broj 79 Gž-2928/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-2928/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J., OIB: … iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2524/22-6 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 26.ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2524/22-6 od 27. ožujka 2023. i sudi:

 

              Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-1186/21 od 31.03.2022. proglašava se nedopuštenom.

 

              II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB: …, Z., naknaditi tužiteljici V. J., OIB: … iz Z.,  trošak parničnog postupka u iznosu od 565,05 € / 4.273,71 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.03.2023. pa do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 498,50 Eur u roku od 15 dana

 

              IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 423,63 Eur u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-1186/21 od 31.03.2022. nedopuštenom (toč.I.izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 565,05 € / 4.273,71 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2023. pa do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana (toč. II. izreke)

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik.

 

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Žalba tuženika je osnovana.

 

4. U postupku je utvrđeno da se kod suda prvog stupnja vodi ovršni postupak poslovni broj Ovr-1186/21, po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenice ovdje tužiteljice na temelju ovršne isprave-Ugovora o kreditu broj … od 12. ožujka 2003. solemniziranog po javnoj bilježnici L. Š. – S., pod brojem … radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 49.916,13 kn sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u kojem predmetu je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1186/21-6. od 31. ožujka 2022., da je protiv tog rješenja ovršenica izjavila žalbu iz žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 -dalje OZ), da je ovrhovoditelj osporio navode žalbe, pa je tužiteljica, kao ovršenica, zaključkom poslovni broj Ovr-1186/21-9 od 22. travnja 2022. upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1182/21-6 od 31. ožujka 2022., nedopuštenom, iz razloga navedenih u žalbi, jer je nastupila zastara ovrhovoditeljeve tražbine.

 

5. Iz činjeničnih navoda u tužbi te dostavljenih isprava proizlazi da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik više puta podnosio prijedlog za privremenu pljenidbu protiv ovršenice, ovdje tužiteljice, a na temelju kojih prijedloga su donesena rješenja o privremenoj pljenidbi i to rješenje pod poslovnim brojem Ovr-975/10 od dana 04. svibnja 2010. kojom je bila određena pljenidba štednih uloga i računa, potom je ovrhovoditelj predložio promjenu predmeta ovrhe na način da je tražio zapljenu, procjenu i prodaju motornog vozila pa je doneseno rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-1529/10 od 09. kolovoza 2010., potom je tužitelj predložio promjenu predmeta ovrhe na način da je tražio pljenidbu novčanih sredstava po svim računima i doneseno je rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-2285/14 od 16. prosinca 2014., koje rješenje je isknjiženo s FINE dana 04. kolovoza 2018. Tužitelj je podnio novi ovršni prijedlog dana 16. travnja 2021. te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1186/21 kojim je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava po svim kunskim i deviznim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama gdje ovršenik tj. tužiteljica ima evidentirane račune, a protiv kojega je tužiteljica je izjavila prigovor te je kako je već navedeno upućena zaključkom suda prvog stupnja od 22. travnja 2022. na parnicu radi dokazivanja da je tražbina tužitelja zastarjela.

 

6. Među stranka tijekom postupka nije bila sporna činjenica vođenje kontinuiranih ovršnih postupaka od 2010. do 2022., a kojim je bio cilj naplatiti tražbinu ovrhovoditelja, ovdje tuženika u visini od 49.916,13 kn, a koji iznos je ovrhovoditelj, ovdje tuženik isplatio svom osiguraniku R. d.d. na temelju Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila koje je ovršenica, ovdje tužiteljica sklopila u valuti Eur s promjenjivom kamatnom stopom.

 

7. Polazeći od utvrđenja da je prvo rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-975/10 doneseno dana 04. svibnja 2010., te da je tuženik (kao ovrhovoditelj) od 2010. pa do 2022. podnio više ovršnih prijedloga kojim je predlagao promjenu sredstava ovrhe i to dva 2010., jedan 2014., te potom 2021., a obzirom da između tih radnji kojima je tuženik

prekidao zastaru prema ovdje tužiteljici nije protekao rok od 10 godina sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl. 233., čl. 241. i čl. 245. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) zaključuje da zastara tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika nije nastupila.

 

8. Međutim, sud prvog stupnja nalazi da je pravomoćno rješenje o ovrsi doneseno na temelju Ugovora o kreditu vezano uz valutnu klauzulu i sa promjenjivom kamatnom stopom, a koji Ugovor po svom sadržaju predstavlja potrošački Ugovor i gdje je klauzulu ovršnosti na solemnizirani Ugovor o kreditu po javnom bilježniku stavila javna bilježnica L. Š. – S., te je Ugovor o kreditu pod brojem … dana 28. prosinca 2007. postao ovršan, dakle da se radi se o solemniziranom javnobilježničkom aktu koji nije prošao sudsku kontrolu, radi čega je predmetnom parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom parnični sud dužan ispitati sadržaj potrošačkog Ugovora i ispitati sadrži li takav potrošački Ugor nedopuštene odredbe ništene ugovorne odredbe sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09-dalje ZZP), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, pozivajući se pritom na zaključak VSRH pod brojem Su IV-87/22 od 11.03.2022. sa sastanka Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH.

 

9. Tako sud prvog stupnja utvrđuje da je ovdje tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu s R. A. d.d., Z. dana 12. ožujka 2003. pod brojem Ugovora … za kupnju automobila, na iznos od 12.441,56 € s promjenjivom kamatnom stopom koja je ugovorena u visini od 9,50% (čl. 2. Ugovora). Predmetni Ugovor o kreditu je solemniziran po javnom bilježniku pod brojem …, te je javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti dana 28. prosinca 2007.

 

10. Pozivajući se na utvrđenja iz parnice Potrošač (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), koja su primjenjiva i na kreditu u eurima, te presudu Europskog suda pravda u predmetu C-26/13 sud prvog stupnja zaključuje da je postupanje banke u konkretnom slučaju bilo protivno načeli savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne ravnoteže u pravima i obvezama ugovorne stranke na štetu potrošača, da se o njoj nije pregovarala, te je slijedom toga ništetan dio odredbe čl. 2. Ugora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 96., čl. 97. i čl. 102. ZZP/07) radi čega ovrhovoditelj, ovdje tuženik nema pravo naplate temeljem regresa osigurane tražbine koju je platio banci na način da će u tom iznosu kako je platila banci tu tražbinu naplatiti od tužiteljice.

 

11. Slijedom iznesenog, prihvaća zahtjev tužiteljice i odlučuje kao u izreci.

 

12. Odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

 

13. Suprotno navodima žalbe u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 11. ZPP jer se presuda suda prvog stupnja može ispitati.

 

14. Međutim, osnovano u žalbi ističe tuženik da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, koja se sastoji u prekoračenju tužbenog zahtjeva na način da je sud prvog stupnja donio odluku na drugačijoj činjeničnoj osnovi od činjenične osnove na kojoj tužiteljica temelji svoj zahtjev i o kojoj se tijekom postupka raspravljalo (pitanje zastare tražbine iz ovršne isprave).

 

15. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je čl. 7. ZPP propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Do prekoračenja tužbenog zahtjeva može doći na dva načina i to na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onom što je traženo ili da je dosuđeno više od onoga što je traženo (čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 394. st. 1. alineja 3. ZPP).

 

16. Odluka koju sud donosi u parničnom postupku ne smije predstavljati iznenađenje za stranke na način da se njome spor pravno određuje potpuno drukčije nego što ga bilo koja od stranaka vidi. To stoga što se novim pristupom faktično uskraćuje raspravljanje o činjenicama o kojima ovisi primjena određene pravne norme. Upravo to se desilo u konkretnom slučaju. Na taj je način tuženiku povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer ga je imao samo formalno, a ne i stvarno, budući nije raspravljeno o činjenicama koje su sudu prvog stupnja bile ključne za primjenu određene pravne norme.

 

17. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske već je izrazio shvaćanje u odlukama Rev 1119/2015 od 29. siječnja 2020. i Rev 4049/2019 od 12. veljače 2020. da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a odlučivanje u granicama zahtjeva podrazumijeva ne samo donošenje meritorne odluke upravo o postavljenom zahtjevu, kako on glasi, već i utemeljenje presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća na upravo onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji taj zahtjev. Povredom takvog postupanja sud tužbeni zahtjev prekoračuje.

 

18. Za istaknuti je i da je prigovor stranke u kojem se ističe da je odluka suda za nju bila neočekivana ili nepredvidljiva, jer se temelji na novoj činjeničnoj i/ili pravnoj osnovi o kojoj nije imala mogućnost raspravljanja, razmatrao i Europski sud za ljudska prava u okviru moguće povrede čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj:18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija). U svojim odlukama taj Sud ističe da, u pravilu, zahtjev za kontradiktornošću, kao sastavnog elementa pravičnog postupka, nalaže da sudovi svoje odluke ne temelje na činjeničnim i pravnim elementima o kojima se nije raspravljalo tijekom postupka, a koji spor upućuju u smjeru koji ne bi mogla predvidjeti ni stranka koja je obratila dužnu pažnju (Čepek protiv Češke Republike, zahtjev br. 9815/10, presuda od 5. rujna 2013., toč. 48.). Ako pak sudovi postupaju protivno takvom zahtjevu, može doći do povrede konvencijskog prava.

 

19. Pored toga, valja istaknuti da tužiteljica u žalbi protiv rješenja o ovrsi niti u činjeničnim navodima tužbe nije isticala okolnosti koje bi ukazivale da bi Ugovor o kreditu (koji predstavlja potrošački ugovor) ili pojedine njegove odredbe bile ništetne, nije osporavala osnovanost i visinu tražbine već je istakla prigovor da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ), a zbog koje razloga je i upućena na pokretanje parnice zaključkom suda prvog stupnja od 22. travnja 2022.

 

20. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

 

21. Prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

 

22. Odredba čl. 327. st. 1. ZOO ne daje ovlaštenje sudu da suprotno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva koje su stranke u postupku istaknule, ali to ne znači da sud prvog stupnja nije ovlašten u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, ali i u tom slučaju samo na temelju činjeničnih navoda stranaka, procijeniti valjanost spornog pravnog posla. Pritom se valjanost spornog pravnog posla razmatra kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (istovjetno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021.).

 

23. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja nalazi nepoštenom odnosno ništetnom samo onu odredbu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope (čl. 2. Ugovora o kreditu od 12. ožujka 2003.) na način da se ona mijenja u skladu s važećim odlukama banke, pozivajući se na odredbe čl. 96., čl. 97. i čl. 102. ZZP/07, ali ne i ništetnost cijelog Ugovora o kreditu. Međutim navedeno bi moglo biti od utjecaja samo na visinu tražbine, a iz tog razloga tužiteljica nije upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

24. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

 

25. U ovom slučaju se radi o potraživanju tuženika koje potječe iz Ugovora o kreditu broj … solemniziranog po javnom bilježniku L. Š.-S. pod brojem … od 13. ožujka 2003., a koja javnobilježnička isparava je postala ovršna 28. prosinca 2007., dakle potraživanju iz ovršne javnobilježničke isprave (čl. 23. toč. 4. OZ).

 

26. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se primjenjuje zastarni rok iz čl. 233. ZOO.

 

27. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

 

28. Zastarni rok bi se imao računati od dana kada je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti.

 

29. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

30. Odredbom čl. 245. st. 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stavkom 3. istog članka propisano je kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Stavkom 4. je propisano kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, dok stavak 5. propisuje da isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. U stavku 6. propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

 

31. Iz sadržaja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik dana 21. siječnja 2010. podnio ovršni prijedlog za privremenu pljenidbu ne temelju koje je Općinski sud u Koprivnici donio rješenje o privremenoj pljenidbi svih štednih uloga i računa ovršenice, ovdje tužiteljice poslovni broj Ovr-975/10 od 4. svibnja 2010., da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik dana 13. srpnja 2010. podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe te je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-1529/10 od 9. kolovoza 2010. određena ovrha na motornom vozilu ovršenice, ovdje tužiteljice, a koja ovrha je obustavljena rješenjem poslovni broj Ovr-1529/10-28 od 3. siječnja 2011. Nadalje, ovrhovoditelj, ovdje tuženik dana 10. srpnja 2014. podnio je ovršni prijedlog ne temelju koje je Općinski sud u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2285/14 od 16. prosinca 2014., kojim je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstva po svim kunskim i deviznim računima i oročenim novčanim sredstvima u svom bankama u kojim ovršenica, ovdje tužiteljica ima račune, a koje rješenje je isknjiženo iz evidencije osnova za plaćanje dana 4. kolovoza 2018. Konačno, tužitelj je podnio novi ovršni prijedlog dana 16. travnja 2021. te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1186/21 kojim je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava po svim kunskim i deviznim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama gdje ovršenik tj. tužiteljica ima evidentirane račune, a protiv kojega je tužiteljica je izjavila prigovor te je, kako je već navedeno, upućena zaključkom suda prvog stupnja od 22. travnja 2022. na pokretanje parnice radi nedopustivosti ovrhe.

 

32. Imajući u vidu izneseno, kao i sadržaj naprijed citiranih odredbi ZOO, ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da nije protekao zastarni rok od 10 godina određen odredbom čl. 223. st. 1. ZOO, radi čega je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice za nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja pod brojem Ovr-1186/21 od 31. ožujka 2022. valjalo odbiti kao neosnovan.

 

33. Kako je izmijenjen uspjeh stranka u sporu to je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 166. st.2. ZPP.

 

34. Tuženiku je, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22-dalje Tarifa) valjalo priznati troškove sastava odgovora na tužbu-100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu održanom dana 7. veljače 2023.-100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno 200 bodova ili 398,00 Eur, što uvećano za pripadajući PDV 25% iznosi 497,50 Eur.

 

35. Nasuprot tome, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka je valjalo odbiti.

 

36. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP presudu suda prvog stupnja valjalo je preinačiti i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

37. Tuženiku je valjalo priznati troškove žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe -125 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) ili 248,75 Eur, što uvećano za pripadajući PDV 25% kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 112,70 Eur iznosi ukupno 423,63 Eur.

 

 

U Zagrebu 26.ožujka 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.