REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4313/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunci, odvjetniku u Zaprešiću, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 17. lipnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tužitelja Tihane Škrnjug, odvjetnice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Ivicu Škuncu, odvjetnika, dana 08. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 126.086,67 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. veljače 2022. godine do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 10.430,07 Eura, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 08. rujna 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

I. U tužbi se navodi da je dana 26. siječnja 1998.g. zaključen Ugovor o okvirnom kratkoročnom kreditu broj 50/98 između Hrvatske poštanske banke d.d. (dalje: HPB) kao kreditora i društva Keragrad d.o.o. kao korisnika kredita, uz jamca platca, ovdje tuženika koji je bio direktor navedenog društva, a iznos kredita je bio 1.500.000,00 HRK. Navodi se da je prednik tužitelja ĆŠ **.**.1998. dao suglasnost za zasnivanje založnog prava na nekretninama u njegovom vlasništvu u korist društva Keragrad d.o.o. na ime predmetnog kredita, te su 20. veljače 1998.g. HPB kao vjerovnik i prednik tužitelja IŠ kao zalogodavca sklopili Sporazum o osiguranju potraživanja, kojim se zasniva pravo zaloga na nekretninama , po ranije sklopljenom ugovoru o kreditu. Navodi se da je nakon toga, dana 05. veljače 1999.g. između HPB i tvrtke Keragrad d.o.o. te Tuženika kao jamca platca sklopljen Ugovor o okvirnom kratkoročnom kreditu broj 52/99 u svrhu reprograma okvirnog kratkoročnog kredita koji se koristi po Ugovoru broj 50/98 od 26. siječnja 1998.g. i to na iznos od 300.000,00 DEM. Tužitelj navodi da je HPB ustupila svoje potraživanje prema Keragradu odnosno prema tuženiku, Hrvatskom fondu za privatizaciju, ko ji je kao novi vjerovnik podnio ovome sudu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju potraživanja od 20. veljače 1998.g., radi namirenja tražbine iz Ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu broj 53/99, na nekretninama ovršenika odnosno prednika tužitelja. Navodi se da su nekretnine prednika tužitelja dosuđene nakon druge usmene dražbe održane 25. listopada 2021.g. kupcu DŠ, nakon čega je doneseno rješenje suda kojim se namiruje potraživanje ovrhovoditelja i rješenjem od 18. veljače 2022.g. je utvrđen dovršetak ovrhe. Prodajom nekretnine ostvareno je 950.000,00 kn (126.986,67 Eura) kojim su namirena potraživanja ovrhovoditelja. Tužitelj navodi da je glavni dužnik Keragrad d.o.o. prestao postojati, to potražuje povrat od tuženika koji je bio jamac platac, odnosno direktor navedenog društva i osoba koja je prednika tužitelja nagovorila da se involvira, moleći ga za pomoć prilikom dizanja kredita, a potom je izbjegavanjem plaćanja kredita doveo prednika tužitelja do gubitka nekretnine. Tužitelj se, kao nasljednik iza pokojnog LŠ, poziva na odredbu čl. 91. Zakona o obveznim odnosima i zahtijeva od tuženika povrat duga, odnosno potražuje iznos koji predstavlja ostvarenu vrijednost zaloga, a kojim je njegov prednik namirio potraživanje koje je vjerovnik imao spram tuženika, odnosno Keragrada d.o.o., točnije iznos od 126.086,67 Eura.

2. Predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 126.086,67 Eura, sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2022.g. do isplate, te da mu naknadi parnični trošak, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodeći da se radi o nekretnini koji nikad nije bila u njegovom vlasništvu, niti ju je naslijedio od oca LŠ, koji je nekretninu dao u zalog za kredit u korist tvrtke Keragrad d.o.o. Odbacuje tvrdnju da je nagovarao oca tužitelja da se involvira u premetni ugovorni odnos i navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženik osobno odgovoran za cjelokupnu situaciju nemogućnosti povrata dugovanja po kreditu, što je za posljedicu imala ovrhu predmetne nekretnine u korist ovrhovoditelja. Ističe da tvrtka nije dobro poslovala, da je zato i brisana iz registra trgovačkih društava, što ne znači da direktor tvrtke mora samostalno svojom imovinom odgovarati za dugovanja društva. Predlaže odbaciti tužbu neosnovanu.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o kratkoročnom kreditu 50/98, Suglasnosti za zasnivanje založnog prava na nekretninama, Sporazuma o osiguranju potraživanja, Ugovora o kratkoročnom kreditu 52/99, Ugovoru o ustupu potraživanja, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, pregledom spisa ovoga suda Ovr- 557/2020, rješenja o nasljeđivanju, saslušanjem tužitelja i tuženika osobno kao parničnih stranaka.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno slijedeće:

- da su zaključeni Ugovor o kratkoročnom kreditu 50/98 i Ugovor o kratkoročnom kreditu 52/99 između HPB i tvrtke Keragrad d.o.o. čiji direktor je bio tuženik, a ujedno jamac platac

- da je prednik tužitelja u tom ugovornom odnosu bio zalogodavac te je dao u zalog, kao osiguranje povrata kredita, svoje nekretnine

- da tuženik nije ispunjavao svoje obveze po ugovorima o kreditu

- da je HPB ustupio svoje potraživanje Hrvatskom fondu za privatizaciju koje je podnijelo prijedlog za ovrhu i da se u ovršnom postupku temeljem Sporazuma o osiguranju potraživanja od 20. veljače 1998.g. radi naplate potraživanja samo po osnovi Ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu za obrtna sredstava br. 50/98 prodala nekretnina prednika tužitelja, čime je ovrhovoditelj namirio svoje potraživanje prema Keragradu d.o.o. i prema tuženiku.

- da je tužitelj zakonski nasljednik iza pokojnog LŠ koji je bio zalogodavac u predmetnom pravnom odnosu.

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, kao i pasivna legitimacija tuženika, odnosno sporno je pitanje odgovornosti tuženika za predmetno dugovanje.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeni su naprijed navedeni dokazi.

9. Saslušan je tužitelj koji je naveo da njegov tast zamolio njegovog oca da pomogne tuženiku koji mu je daljnji rođak, prilikom dizanja kredita, rekavši da je tuženik pošten čovjek. Naveo je da je njegov otac pristao dati svoju nekretninu u zalog i da je potpisao Sporazum o osiguranju kredita, a radilo se o kući i gospodarskoj zgradi u [adresa]. Tužitelj je naveo da njegov otac nije imao nikakve veze s tuženikom, s njegovom tvrtkom Keragrad niti s poslovanjem te tvrtke, već je prvi put vidio tuženika kod javnog bilježnika gdje je potpisao Sporazum o osiguranju potraživanja. Tužitelj je naveo da se radilo o kratkoročnom kreditu, na tri mjeseca, i da je tuženik objasnio njegovom ocu da će se kredit brzo riješiti, a time i založno pravo na nekretnini. Naveo je da su sestra i on zakonski nasljednici iza oca ĆŠ, te da se sestra odrekla nasljeđivanja u njegovu korist. Naveo je da je u momentu očeve smrti, ovršni postupak već bio okončan, tako da predmetna nekretnina više nije bila u očevom vlasništva, pa je radi toga nisu mogli prijaviti u ostavinskom postupku u očevu ostavinsku masu. Odgovarajući na upite, tužitelj je naveo da je njegov otac 2022.g. saznao da je nekretnina prodana, a to mu je rekla kćerka (tužiteljeva sestra), ali da je otac bio bolestan i dementan i da nije tražio novce od tuženika niti pokretao postupke protiv njega.

10. Tuženik je izjavio da 1998.g. njegova tvrtka Keragrad d.o.o. uzela kredit kod HPB, a IŠ je kao zalogodavac potpisao Sporazum o osiguranju potraživanja kojim je zasnovano pravo zaloga pravo na njegovoj nekretnini. Objasnio je da ga je tek bio upoznao i da ga je daljnji rođak uputio na njega. Izjavio je da je njegova tvrtka imala financijskih problema jer mu je država dugovala određene novčane iznose, tako da nije mogao isplatiti plaće zaposlenicima. Naveo je da je, u trenutku kad je digao kredit, smatrao da će prodati dionice i kredit otplati ti, jer se radilo o kratkoročnom kreditu na tri mjeseca. Izjavio je da su dionice propale, da je došao u krizu poslovanja i da je tvrtka propala. Namjeravao je prodati svoj stan i vratiti dug LŠ, međutim i taj stan je prodan u ovršnom postupku. Tuženik je ponovio da je namjeravao platiti LŠ, ali da to nije uspio. Izjavio je da je odmah po dobivanju kredita 1998.g. platiti na ruke LŠ iznos od 200.000,00 kn, ali da nema nikakav dokaz o tome, te objašnjava da mu je isplatio taj iznos, jer mu je pok. ĆŠ pristao potpisati Sporazum o osiguranju kojim je zasnovano pravo zaloga na njegovoj nekretnini, te nadopunjuje da mu nisu trebali svi novci dobiveni kreditom već samo dio kredita za plaće radnicima. Naveo je da nije obavijestio pok. ĆŠ da je prestao otplaćivati kredit, te je naveo da je točno da je u dva navrata bio kod odvjetnika Grahovca i da je izjavio da mu se čini da će uspjeti vratiti dugovanje tužitelju.

11. Pregledano je rješenje o nasljeđivanju iz kojeg je razvidno da je IŠ umro dana **.**.2023. i da je njegovim nasljednikom temeljem zakona proglašen sin CŠ, u cijelosti, s obzirom da se kćerka ostavitelja ZŠ prihvatila nasljedstva i ustupila ga bratu CŠ, ovdje tužitelju.

12. Pregledan je Ugovor o okvirnom kratkoročnom kreditu br. 50/98 od 26. siječnja 1998.g. iz kojeg proizlazi da je korisnik kredita tvrtka Keragrad d.o.o., zastupana po direktoru i zakonskom zastupniku PŠ, koji je ujedno jamac platac. Iznos kredita je 1.500.000,00 kn, a rok vraćanja kredita do 26.01.1999.g.

13. Pregledana je suglasnost za zasnivanje založnog prava na nekretninama koju je potpisao IŠ **.**.1998., kojim izjavljuje da je suglasan da se u korist tvrtke Keragrad d.o.o. na nekretninama u njegovom vlasništvu zasnuje založno pravo za osiguranje potraživanja po osnovu kredita HPB.

14. Pregledan je Sporazum o osiguranju potraživanja sklopljen dana 20. veljače 1998.g. između HPB kao vjerovnika, Keragrada d.o.o. kao dužnika i LŠ kao zalogodavca. Iz sporazuma je vidljivo da je zalogodavac suglasan da se u korist vjerovnika, a radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku nastale temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu za obrtna sredstva br. 50/98, u iznosu glavnice od 1.500.000,00 kn, sa ugovornim i eventualnim zateznim kamatama, kao i eventualnim troškovima, zasnuje založno pravo na nekretninama zalogodavca.

15. Pregledan je Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 52/99 od 26.01.2998.g. čija namjena je bila reprogram okvirnog kratkoročnog kredita koji se koristi po Ugovoru o kreditu br. 50/98 od 26.01.1998.g.

16. Pregledan je Ugovor o ustupu potraživanja od 12. srpnja 2001.g. kojim je HPB ustupila svoje potraživanja, između ostalog i potraživanje po predmetnom kreditu, Hrvatskom fondu za privatizaciju.

17. Pregledan je spis ovoga suda Ovr-557/20, u kojem je između ostalog doneseno rješenje o dosudi dana 25. listopada 2021.g. kojim je dosuđena kupcu DŠ nekretnina koja je bila u vlasništvu prednika tužitelja i koja je u sporazumu o osiguranju potraživanja sklopljenog dana 20. veljače1998.g. bila predmet zaloga.

18. Prihvaćen je u cijelosti iskaz tužitelja koji je izlagao uvjerljivo i realno, te je ostavio dojam iskrenosti, a njegovi navodi su u skladu s podacima iz pisane dokumentacije.

19. Iskaz tuženika je također prihvaćen jer je i tuženik djelovao iskreno i sa žaljenjem je iskazivao o nemogućnosti povratka duga predniku tužitelja i samom tužitelju. Objašnjavao je da se tijekom poslovanja u tvrtci Keragrad našao u financijskim problemima iz kojih se nije mogao izvući već je tvrtka zavšila u stečaju a on nije bio u stanju vratiti predmetno dugovanje. Jedino nije prihvaćen njegov navod da je odmah po dobivanju kredita isplatio LŠ iznos od 200.000,00 kn, jer je to proturječno svim drugim njegovim navodima, a osim toga, tuženik nije ni na koji način dokazao taj svoj navod.

20. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je tužitelj zakonski nasljednik iza pok. LŠ, što jasno proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju dostavljenom u spis, a upravo je IŠ, tužiteljev otac, bio vlasnik predmetne nekretnine i založni dužnik.

21. U vezi tuženikovog navoda da tužitelj nije nikada bio vlasnik predmetne nekretnine, navodi se da je taj navod točan, ali to je upravo zato jer tuženik nije podmirio svoje potraživanje koje je imao prema HPB, a poslije prema Centru za restrukturiranje i prodaju, pa je predmetna nekretnina, koja je bila u vlasništvu tužiteljevog oca, prodana u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-557/2020.

23. Dakle, tužitelj je pravni sljednik stvarnog vlasnika predmetne nekretnine LŠ, koji je pristao založiti svoju nekretninu kao sredstvo osiguranja tuženikovog vraćanja kredita. Stoga je tužitelj, temeljem čl. 91. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO/05), odnosno temeljem zakonske subrogacije, aktivno legitimiran regresnom tužbom založnog dužnika, zahtijevati od tuženika povrat iznosa kojim je iz vrijednosti ostvarene prodaje nekretnine prednika tužitelja, podmiren dospjeli dio kredita kojeg tuženik nije uredno vraćao.

24. Naime, odredba čl. 91. ZOO/05 propisuje da, kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

25. Naime, tužiteljev otac, da je živ, imao bi potraživanje prema tuženiku s osnova prodaje predmeta zaloga (njegovih nekretnina). Kako IŠ nije živ, na tužitelja kao njegovog zakonskog nasljednika, prešlo je pravo potraživanja isplate, odnosno povrata dugovanja od tuženika.

26. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 126.086,67 Eura, a to je iznos koji predstavlja ostvarenu vrijednost zaloga, kojim je tužiteljev prednik, sada pok. IŠ, namirio potraživanje koje je vjerovnik imao spram tuženika, odnosno njegove tvrtke Keragrad d.o.o.

27. Tuženik koji je u predmetnom ugovornom odnosu bio jamac platac, odgovara vjerovniku jednako kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjene bilo od glavnog dužnika bilo od jamca platca, ili od obojice u isto vrijeme. (čl. 111. st. 2. ZOO/05). Osim toga, tuženik je bio direktor i zakonski zastupnik tvrtke "Keragrad" d.o.o. koja je bila glavni dužnik, odnosno korisnik kredita, pa s obzirom na sve navedeno, odgovara za povrat utuženog iznosa tužitelju, na kojeg su, odnosno prethodno na njegovog oca LŠ, subrogacijom prešla prava vjerovnika, a time i pravo potraživati utuženi iznos od tuženika kao jamca platca.

28. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos od 126.086,67 eura.

29. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, to je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Kamate teku od 19. veljače 2022. g. do isplate, odnosno od slijedećeg dana nakon donošenja rješenja o dovršetku ovrhe (18. veljače 2022.g.), od kada je potraživanje tužitelja dospjelo.

30. Kamate teku po stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

31. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. Tužitelju su prema priloženom troškovniku priznati troškovi zastupanja i to: sastav tužbe – 950 bodova, sastava podneska od 08. listopada 2024.g. – 950 bodova, pristup na ročište 19. svibnja 2025.g. – 50 bodova, pristup na ročište dana 08. rujna 2025. g. – 950 bodova, pristup na ročište 17. lipnja 2026.g. – 950 bodova, pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 3900 bodova, odnosno 7.800,00 Eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 1.950,00 eura, trošak pristojbe na tužbu 331,81 Eura, pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 eura, trošak sudskog dostavljača – 16,45 eura, što je sveukupno 10.430,07 Eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju s osnova parničnog troška.

31. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 08. rujna 2026. godine do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi navedenoj u točci II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 08. rujna 2026. godine

S u d a c:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika