1

Poslovni broj: Gž R-961/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž R-961/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Horvat-Mataić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Š. iz P. OIB:…, zastupane po punomoćnici J. D. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske - Ministarstvo o., OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.-P., Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-328/2020-73 od 28. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e             

             

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-328/2020-73 od 28. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. te pod točkom IV. izreke kojim tuženiku nije dosuđen parnični trošak.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

                                                                        Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 4.379,85 €[1]/33.000,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2018. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev u preostalom dijelu kojim tužiteljica zahtjeva isplatu daljnjih 4.910,74 €/37.000,00 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate dok je pod točkom III. odbijen zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži  da joj na ime naknade za tuđu pomoć plaća mjesečno 1.000,00 kn počevši od 01.07.2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonom predviđeni uvjeti, s time da zaostale obroke isplati odjednom s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim za svaki mjesec od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a buduće iznose od 1.000,00 kn za svaki mjesec do 5. u mjesecu za tekući mjesec. Pod točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. kao i pod točkom IV. u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju navodi da ju je trpjela od druge polovine 2016. do podnošenja tužbe u prosincu 2018. kao posljedicu pogoršanja njenog zdravstvenog stanja, a koje je pogoršanje u uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom od 27. listopada 2009. koju je pretrpjela zbog ozljeđivanja na radnom mjestu kada je pala s visine od 3 metra i zadobila teške tjelesne ozljede.

 

5. U žalbenoj fazi postupka sporno je da li je kod tužiteljice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja odnosno da li je pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi sa povredom na radu od 18. listopada 2013.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, žalitelj neosnovano smatra da je sud prvog počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st.2. toč. 12. ZPP. Tužiteljica je tužbom potraživala naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 70.000,00 kn/9.290,60 €. Stoga, činjenica što je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe nepotrebno navodila da potražuje za pojedina mjerila odnosno kvalifikatorne okolnosti pojedine iznose nije od utjecaja jer prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., a koji prihvaća objektivnu koncepciju neimovinske štete, pretrpljeni fizički bolovi i strah, te duševni bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti više nisu vidovi neimovinske štete, već su samo kriteriji i mjerilo težine povrede prava osobnosti, te se uzimaju, pored drugih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Slijedom toga, nije bilo osnove da se za pretrpljene fizičke bolove i strah, te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti zahtijevaju pojedini iznosi zasebno za svaki taj kriterij jer se pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđuje u jednom ukupnom iznosu pri čemu su, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO, pretrpljeni fizički bolovi i strah, te duševni bolovi i naruženost samo mjerila koje sud uzima u obzir prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade. Stoga, kako je tužiteljica potraživala naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 70.000,00 kn/9.290,60 €, a dosuđen joj je iznos od ukupno 4.379,85 eura/33.000,00 kuna to je neosnovan prigovor tuženika da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev.

 

7. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

 

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da se tužiteljica 27. listopada 2009. kao zaposlenica tuženika, obavljajući poslove čišćenja i uređenja okoliša vojarne V. u P., povrijedila na radu na način da je pala s visine od 3 metra i zadobila teške tjelesne ozljede te je zbog tog štetnog događaja ishodila pravomoćnu presudu pod brojem P-115/13 od 30. lipnja 2014. u kojem postupku je utvrđena isključiva odgovornost tuženika za štetni događaj i nastalu štetu;

- da je uvidom u spis posl.br. P-115/13 utvrđeno da je prvostupanjskom presudom tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 102.500,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama, na ime naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju 27. listopada 2009. za vrijeme rada obavljajući redovne radne zadataka, da bi povodom žalbe tuženika drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je u konačnici tužiteljici dosuđen ukupan iznos od 72.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama;

- da tuženik ne osporava da je pravomoćnom presudom ovoga suda u predmetu P-115/13 utvrđena njegova odgovornost za naknadu štete tužiteljici zbog ozljede na radu koju je pretrpjela 27. listopada 2009.;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste ortopeda dr. B. M. proizlazi da kod tužiteljice nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u posljednjih 6 godina s ortopedskog motrišta, a na što ukazuje više činjenica. Također, proizlazi da je tužiteljica je u međuvremenu ugradila umjetni zglob na desnom koljenu (nakon prvog vještačenja) što je popravilo zdravstvenu situaciju na tom zglobu poslije neuspjele osteosintetske rekonstrukcije donje zglobne plohe, višestruke slomljene u predmetnoj frakturi tog gornjeg okrajka potkoljene kosti. Isto tako, vještakinja dr. V. J. vezano za utuženo razdoblje u ovom predmetu navodi da se, naknadnom medicinskom dokumentacijom, ne registriraju novi elementi koji bi uzrokovali pogoršanje psihičkog stanja tužiteljice od već opisanih i uključenih u postotak smanjenja životne aktivnosti utvrđene u predmetu P-115/13 te s psihijatrijskog aspekta nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice;

- da je jedini oblik štete koji tužiteljica trpi u utuženom razdoblju od sredine 2016. do podnošenja tužbe, a u neposrednoj je vezi s operacijom iz sredine 2014. jesu duševne boli zbog naruženosti jer je tužiteljici nakon operacije ugradnje umjetnog dijela koljena zaostao novi ožiljak te nova daljnja naruženost, a uzimajući u obzir da je naruženost trajna, na taj način valja pristupiti i pri ocjeni duševnih boli tužiteljice povezanih s naruženošću, a činjenične navode o tome tužiteljica je iznijela već u tužbi;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. B. M. proizlazi da je kod tužiteljice riječ o srednjem stupnju naruženosti koje se ogleda u blaže šepajućem hodu, povremenom korištenju štaka, povećem koljeno-potkoljenom postoperacijskom ožiljku, kroničnom oticanju koljena i potkoljenice, smanjenoj mobilnosti u tom zglobu.

 

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je razlika u stupnju naruženosti u odnosu na onu utvrđenu u predmetu P-115/13 (koja je u konačnici utvrđena usmenom dopunom nalaza vještaka i potom u presudi) da u tom predmetu nije bilo govora o velikom ožiljku koji je zaostao kao posljedica operacije ugradnje umjetnog dijela koljena kojoj je tužiteljica podvrgnuta tek naknadno sredinom 2014. te nije bilo govora o naruženosti zbog korištenja štaka niti naruženosti u vidu šepajućeg hoda pa toga utvrđuje da sve navedeno kod tužiteljice predstavlja novo naruženje odnosno novu daljnju štetu za koju je utvrđeno da je neposredno povezana s predmetnom nezgodom. Naime, prvostupanjski sud je neposrednim opažanjem na oba ročišta na kojima je saslušana tužiteljica, utvrdio naruženost kod tužiteljice te je tako utvrdio da se ožiljak proteže po koljenu i duž noge te da je velikih dimenzija i vrlo uočljiv, a dodatno je neposrednim opažanjem utvrđeno da ožiljak nakon operacije ugradnje umjetnog dijela koljena vidno naružuje desnu nogu tužiteljice, njena noga doima se potpuno "izrezanom" zbog ukupnosti svih ožiljaka uz dominantan ožiljak od posljednje operacije, što tužiteljici uzrokuje nelagodu koja je sudu bila uočljiva i prilikom pokazivanja ožiljka na raspravi. Stoga, prvostupanjski sud utvrđuje da takav ožiljak utječe na svakodnevno odijevanje tužiteljice, posebno u toplijim mjesecima u godini i u tim je mjesecima uočljiv trećima učestalo. Isto tako, prvostupanjski sud je posebno cijenio tužiteljičin šepajući hod i činjenicu da se pri hodu koristi štakama već u dobi od niti 60 godina, što je svakodnevno vrlo uočljivo trećima te stoga utvrđuje da joj pripada naknada štete zbog povrede prava osobnosti na ime duševnih bolova zbog naruženosti, na temelju odredbe članka 1100. u vezi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.379,85 €/33.000,00 kn.

 

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO, kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, utvrdio da je tužiteljica s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pretrpjela daljnju štetu u visini od 4.379,85 €/33.000,00 kn.

 

12. Tuženik žalbenim navodima ističe da je navedeni opis naruženosti postojao i u prethodnom postupku, ali se vještak o tome nije očitovao niti izjasnio jer da sud od njega to nije niti tražio. Međutim, takvi navodi tuženika su neosnovani.

 

13. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. B. M. od 10. rujna 2019. na zadani zadatak suda da se očituje da li je kod tužiteljice došlo do daljnjeg naruženja od 1. srpnja 2016. i ako je u kojem obimu, da se vještak očitovao da kod tužiteljice postoji naruženje u vidu blažeg šepajućeg hoda, povremeno korištenje šaka, poveći, ali uredni koljeno potkoljeni postoperacijski ožiljci, kronično oticanje istog koljena i potkoljenice, smanjena mobilnost u tom zglobu (fleksija zakočena/blokirana u zadnjoj trećini svinuća (fleksije), a radi se o srednjoj naruženosti, pri tome imajući u vidu da je tužiteljici 3. lipnja 2014. ugrađena totalna endoproteza desnog koljena u Puli s urednim ishodom.   

 

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da naruženje ne bi predstavljalo daljnju štetu jer je ista već dosuđena u prethodno navedenom parničnom postupku budući da je tužiteljici 3. lipnja 2014. ugrađena totalna endoproteza desnog koljena u P. nakon čega je došlo do daljnjeg naruženja, a što je prvostupanjski sud utvrdio u ovom postupku, osim nalazom i mišljenjem vještaka te prilikom saslušanja tužiteljice  neposrednim uvidom u naruženje tužiteljice. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da se ožiljak proteže po koljenu i duž noge te da je velikih dimenzija i vrlo uočljiv, a isto tako dodatno je neposrednim opažanjem utvrđeno da ožiljak nakon operacije ugradnje umjetnog dijela koljena vidno naružuje desnu nogu tužiteljice, njena noga doima se potpuno "izrezanom" zbog ukupnosti svih ožiljaka uz dominantan ožiljak od posljednje operacije, što tužiteljici uzrokuje nelagodu koja je sudu bila uočljiva i prilikom pokazivanja ožiljka na raspravi, a takav ožiljak utječe na svakodnevno odijevanje tužiteljice, posebno u toplijim mjesecima u godini i u tim je mjesecima uočljiv trećima učestalo. Osim toga, prvostupanjski sud je posebno cijenio tužiteljičin šepajući hod i činjenicu da se pri hodu koristi štakama već u dobi od niti 60 godina, što je svakodnevno vrlo uočljivo trećima.

 

15. Stoga odgovarajući na žalbene navode tuženika valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da razlika u stupnju naruženosti u odnosu na onu utvrđenu u predmetu P-115/13 (koja je u konačnici utvrđena usmenom dopunom nalaza vještaka i potom u presudi) u tom da u tom predmetu nije bilo govora o velikom ožiljku koji je zaostao kao posljedica operacije ugradnje umjetnog dijela koljena kojoj je tužiteljica podvrgnuta tek naknadno sredinom 2014., a nije bilo govora o naruženosti zbog korištenja štaka niti naruženosti u vidu šepajućeg hoda. Navedeno potvrđuje i vještak dr. B. očitujući se na podnesak tužiteljice od 19. svibnja 2022. gdje utvrđuje glede naruženosti tužiteljice da je ocijenio da se radi o osrednjoj naruženosti, a imajući u vidu životnu dob, spol, zvanje te dobre kirurške i fizijatrijske rezultate njezinog liječenja, toliko dobre da su ne preveliki i ne jače eksponirani koljeno postoperacijski ožiljci na operiranoj nozi te nestalno i ne veliko šepanje, kako to proizlazi iz očitovanja vještaka.

 

16. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti osporava visinu dosuđene naknade štete. To iz razloga jer je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u vidu daljnjeg naruženja i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravilne novčane naknade pri čemu je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud kod odlučivanja vodio računa o objektivnim i subjektivnim okolnostima slučaja.

 

17. Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve okolnosti relevantne za dosuđenje pravične novčane naknade, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iznos od 4.379,85 €/33.000,00 kn. Stoga u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, a niti je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno kako to u žalbi ističe tuženik.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

 

19. Međutim, razmatranjem odluke o troškovima postupka koja je sadržana u izreci pobijane odluke utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP te odlučio da svaka strana snosi svoj parnični trošak. Naime, tužiteljica je podnošenjem tužbe sudu, a s obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju mogla utvrditi da kod nje nije došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja u visini koju je potraživala tužbenim zahtjevom.

 

20. Stoga kako je tužiteljica u visine naknade štete uspjela sa 33% svog zahtjeva dok je glede osnove uspjela sa 100% zahtjeva što ukupno iznosi 133%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 66,5%, dok s druge strane tuženik nije uspio u dijelu osnove zahtjeva, a u odnosu na visinu su uspjeli sa 67%, što iznosi ukupno 67%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 33,5%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 66,5% s kojim je uspjela tužiteljica od manjeg postotka uspjeha tuženika od 33,5%, dobije se iznos od 33% te bi tuženik trebao tužiteljici naknaditi 33% opravdanog i potrebnog troška. Međutim, kako se na odluku o trošku žalio samo tuženik, to nema osnove preinačiti odluku o parničnom trošku na njegovu štetu te je i u tom dijelu njegova žalba odbijena kao neosnovana.

 

21. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

 

 

U Zagrebu 26. ožujka 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

   Jasenka Grgić, v.r.