REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Ovr-1121/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ZAGREBAČKA BANKA D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 92963223473, protiv ovršenika MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odgode prijenosa u postupku izravne naplate, izvan ročišta, 7. rujna 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka protiv ovrhovoditelja ZAGREBAČKA BANKA D.D., OIB: 92963223473, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga navedenih u prijedlogu ovršenika od 14. kolovoza 2026.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja ZAGREBAČKA BANKA D.D., OIB: 92963223473, u postupcima izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vode temeljem osnove za plaćanje – zadužnice broj OV-5143/23, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 14. kolovoza 2026. ovome sudu podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika u postupcima izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom (u daljnjem tekstu: Agencija) provode temeljem ovršne isprave – Zadužnice broj OV-5143/23. Ovršenik u prijedlogu i tijekom postupka u bitnome navodi da je u razdoblju od 30. ožujka 2024. do 7. srpnja 2026. izdržavao kaznu zatvora te da iz tog razloga nije u stanju podmiriti dug prema ovrhovoditelju, odnosno da bi mu prisilnom naplatom duga u postupku pred Agencijom bila pričinjena nenadoknadiva šteta, a budući da bi mu se oduzela imovina dok traje postupak osporavanja dugova koji su nastali bez njegove krivnje zbog njegovog boravka u zatvoru. Također navodi i da je u tijeku postupak prodaje njegove nekretnine vrijednosti od približno 500.000,00 eura, a nakon koje bi raspolagao novčanim sredstvima kojima bi mogao podmiriti eventualno opravdane dugove. Ovršenik smatra kako njegov boravak u zatvoru, odnosno izdržavanje kazne zatvora predstavlja višu silu kao razlog za odgodu ovrhe te se pri tom poziva na članak 65. Ovršnog zakona. Ovršenik se također poziva i na članak 75. Ovršnog zakona. Naposlijetku, ovršenik navodi i da više nije direktor društva za čije je obveze jamčio zadužnicom, kao i da je isto brisano iz Sudskog registra.

2. Sud je, postupajući temeljem odredbe članka 65. stavka 2., ali i u smislu odredbe članka 69. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje u tekstu: OZ) zaključkom poslovni broj Ovr-1123/2026-2 od 18. kolovoza 2026. pozvao ovrhovoditelja na očitovanje na prijedlog ovršenika, uz dostavu prijedloga u privitku zaključka.

2.1. Ovrhovoditelj se na prijedlog očitovao podneskom od 2. rujna 2026., kojim je prijedlog u cijelosti osporio te se usprotivio odgodi ovrhe. Ovrhovoditelj smatra da osobne okolnosti ovršenika u vidu boravka u zatvoru i uvjetnog otpusta ne predstavljaju zakonske razloge za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona, kao i da ovršenik nije uopće učinio vjerojatnim postojanje opasnosti od nenadoknadive štete, budući da je prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava redovna posljedica postupka ovrhe. Tvrdnja da će dug biti podmiren iz buduće prodaje nekretnine ne može biti osnova za odgodu, budući da je riječ o neizvjesnom događaju. Ovrhovoditelj naglašava i da je zadužnica samostalna ovršna isprava te da obveza ovršenika nije ovisna o činjenici da je glavni dužnik brisam iz sudskog registra, a budući da je ovršenik vlastitim aktom (zadužnicom) preuzeo osobnu obvezu prema ovrhovoditelju. Slijedom navedenog predlaže odbiti prijedlog ovršenika i nastaviti s postupkom izravne naplate pred Agencijom.

3. Prijedlog ovršenika od 14. kolovoza 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika u postupcima izravne naplate temeljem ovršne isprave (osnove za plaćanje) – Zadužnice broj OV-5143/23, je neosnovan.

4. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema stavku 2., na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ).

5. Člankom 65. stavka 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana. Stavkom 2. istog članka propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Dakle, sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe ako su kumulativno ispunjena oba uvjeta navedena u članku 65. stavku 1. OZ -a, naime, vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnost nastupanja nasilja i ispunjenje jednog od uvjeta navedenih u točci 1. do 11. narečene odredbe.

6. Dakle, sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe ako su kumulativno ispunjena oba uvjeta navedena u članku 65. stavku 1. OZ-a, naime, vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnost nastupanja nasilja i ispunjenje jednog od uvjeta navedenih u točci 1. do 11. narečene odredbe.

7. Podneskom od 4. rujna 2026., kojim je dopunio prijedlog od 14. kolovoza 2026., ovršenik je sadržajno predložio da se pljenidba i prijenos njegovih novčanih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate proglase nedopuštenim, čime je ispunjen uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 1. OZ.

8. Ispitujući postojanje drugog od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe, naime vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (pri čemu se na potrebu sprečavanja nasilja ovršenik ni ne poziva), sud ističe da se za odgodu ovrhe ne traži postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno takve štete koju ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se nastavno provela. Također, šteta koju ovršenik trpi kao nužnu posljedicu provedbe ovrhe (postupka izravne naplate temeljem ovršne isprave), a koju ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati radi ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije ispunio, ne može se smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom. U odnosu na navedeno, sud ukazuje i na mnogobrojnu sudsku praksu županijskih sudova, pa tako primjerice u presudama GŽ Ovr-199/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-1910/2019 ŽS Zagreb, GŽ Ovr- 320/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-224/2019 ŽS Rijeka. U konkretnom slučaju, ovršenik vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete uopće ne obrazlaže, već sa na istu poziva paušalnim navodom da će biti teško oštećen jer da bi mu se oduzela imovina dok traje postupak osporavanja dugova koji da su nastali bez njegove krivnje dok je izdržavao kaznu zatvora. Ovršenik pri tom ne navodi o kojim je postupcima osporavanja riječ. Nadalje, za naglasiti je da ovršenik nije naveo nijednu činjenicu kojom bi učinio vjerojatnom nemogućnost naknade štete od ovrhovoditela protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se nastavno provela. Teret činjenja vjerojatnim navedenih činjenica u ovoj pravnoj stvari je isključivo na ovršeniku. Također, valja ukazati na odredbe o ograničenju ovrhe iz članaka 173. OZ-a kojima se osigurava minimum stalnih novčanih primanja ovršenika po vrsti i po visini na kojima ovrha nije dopuštena, a kojima se ovršeniku osigurava egzistencijalni minimum. U tom smislu, ovršenik ima i mogućnost u Fini zatražiti otvaranje zaštićenog računa na koji će mu se isplaćivati takva primanja odnosno primanja na kojima je mogućnost ovrhe ograničena. Naposlijetku, ovaj se sud ne slaže sa ocjenom ovršenika da bi izdržavanje kazne zatvora predstavljalo višu silu zbog koje bi trebalo odgoditi ovrhu, uz naglasak kako se ovršenik prema njegovom vlastitom navodu više ne nalazi na odsluženju kazne zatvora i to od 7. srpnja 2026. U skladu sa svime navedenim, provedba postupka izravne naplate u konkretnom slučaju, odnosno njegova posljedica, ne može se smatrati nenadoknadivom odnosno teško nadoknadivom štetom u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a. Također, nisu ispunjeni ni uvjeti za odgodu ovrhe propisani člankom 69. stavka 1. OZ-a ("Ako se ovrhovoditelj suglasi s prijedlogom ovršenika o odgodi ovrhe, odnosno ako se ovrhovoditelj i ovršenik suglase s prijedlogom treće osobe o odgodi ovrhe, sud će odgodu odrediti ne ispitujući postoje li za to propisane pretpostavke."), a s obzirom da se ovrhovoditelj izričito usprotivio prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe.

9. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbi članka 65. stavka 1. i 2. OZ -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

10. Predlagatelj navodi da više ne zastupa trgovačko društvo, u kojemu je obnašao funkciju direktora, za čije obveze da je kao jamac ovdje ovrhovoditelju izdao zadužnicu, koja predstavlja ovršnu ispravu – osnovu za plaćanje u predmetnom postupku izravne naplate. Također navodi i da je to društvo prestalo postojati brisanjem iz Sudskog registra te da je prestankom postojanja društva prestala i njegova odgovornost kao jamca za obveze toga društva. Predmetni navodi sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, kojom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

10.1. Člankom 52. stavkom 1. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

10.2. Slijedom navedenog, a kako je ovrhovoditelj u ostavljenom roku osporio prijedlog i navode ovršenika, temeljem odredbi članka 50. stavka 1. točke 7. i članka 52. stavka 1. i 3. OZ, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

U Puli-Pola, 7. rujna 2026.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od osam (8) dana od dana dostave rješenja, ovome sudu, pismeno u tri (3) istovjetna primjerka, osim ako se podnosi putem e-komunikacije.

Dna:

1. Ovrhovoditelju po ODO Pula-Pola,

2. Ovršeniku, uz podnesak ovrhovoditelja od 2. rujna 2026.