Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr Ob-30/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SC /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], protiv ovršenice SCE /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], s uobičajenim boravištem u [adresa], radi ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djeteta, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-78/2025-4 od 8. travnja 2026., nadnevka 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-78/2025-4 od 8. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim se rješenjem Općinski građanski sud u Zagrebu proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku na temelju odredbe članka 50. stavka 1. ZMPP-a[1] u vezi s odredbom članka 7. stavkom 1. i člankom 10. stavkom 1. Uredbe 2019/1111[2] .

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj pozivom na žalbene razlog iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a[3] i člankom 21. stavkom 1. OZ-a . Predlaže ukidanje ili preinaku pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda.

1 Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine, broj: 101/2017.)

2 Uredba Vijeća (EU) broj 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece /preinaka/ (u daljnjem tekstu: Uredba 2019/1111)

3 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

4 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a)

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Polazeći u bitnome od činjenice da dijete stranaka, EC, rođena **.**.2018. u [adresa], prema sporazumu roditelja odobrenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem R1 Ob-1128/2025-4 23. lipnja 2025., stanuje s majkom u [adresa], gdje je djetetovo i majčino uobičajeno boravište, da je uobičajeno boravište ovrhovoditelja u [adresa], da se na dopis suda od 12. ožujka 2026., kojim je ovršenica obaviještena o podnijetom prijedlogu za ovrhu rado ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, u skladu sa odredbom članka 10. stavkom 1. točkom a) Uredbe 2019/1111, ista očitovala podneskom od 17. ožujka 2026. tako što je izričito izjavila da ne prihvaća nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za postupanje po istom prijedlogu za ovrhu, da nije ispunjen niti kriterij blizine djeteta u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točke c) Uredbe 2019/1111, prvostupanjski je sud odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Ovrhovoditelj smatra da je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjena odredba članka 7., članka 10. Uredbe 2019/1111 i članka 50. ZMPP-a i s tim u vezi utvrđeno činjenično stanje jer da pri tumačenju uobičajenog boravišta djeteta nije uzeto u obzir djetetovo državljanstvo (Hrvatsko), prijavljeno prebivalište u [adresa], snažna obiteljska veza u Hrvatskoj i činjenicu da je preseljenje posljedica jednostrane odluke ovršenice, da su roditelji djeteta sudjelovali u postupcima vođenim u Hrvatskoj , u kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, čime da je prihvaćena nadležnost suda u Hrvatskoj, da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju već postojeće odluke i da je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđen interes djeteta (članak 3. Konvencije[5] ) jer da je središte djetetovih interesa u Hrvatskoj, i dovedeno u pitanje načelo pravne sigurnosti (članak 6. EKZLJP-a[6] ) s obzirom da je po sudu donesena odluka koju isti sud ne može provesti.

7. Ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a navodi ovrhovoditelja nemaju značaj žalbenih razloga na koje se poziva, povredu interesa djeteta, niti načela pravne sigurnosti, kako to isti tumači.

8. Naime, s obzirom na činjenicu da su se roditelji djeteta, uvažavajući mišljenje djeteta, sporazumjeli da dijete stanuje s majkom u Njemačkoj, [adresa], da su istu adresu naznačili kao uobičajeno boravište djeteta, da dijete u [adresa] pohađa školu (osnovno obrazovanje), da je majka nakon konzultacija sa socijalnom radnicom i školom u [adresa] koju dijete pohađa, u desetom mjesecu 2025. (godinu dana prije podnošenja predmetnog prijedloga) obavijestila oca (ovrhovoditelja) da se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz travnja

5 Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 2/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) 6 (Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj:18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)

2025., koji je odobren rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1Ob-1128/2025-4 od 23. lipnja 2025., u dijelu izravnog viđanja djeteta koje bi podrazumijevalo djetetovo putovanje u Hrvatsku neće moći provoditi iz objektivni razloga (prema zakonu o obveznom obrazovanju u Njemačkoj ne može se opravdati djetetov izostanak svakih 14 dana), da je majka, rukovodeći se prvenstveno potrebama i obvezama djeteta predlagala ocu da se pitanje opsega i načina održavanja izravnih osobnih odnosa oca s djetetom uredi u Hrvatskoj ili Njemačkoj, što isti nije prihvatio, ne može se prihvatiti stav žalitelja da bi za tumačenje uobičajenog boravišta djeteta (pravnog standarda) bilo djetetovo državljanstvo, to što dijete u Hrvatskoj ima obiteljske veze i prijavljeno prebivalište, da bi preseljenje djeteta u Njemačku bilo posljedica jednostrane odluke majke, da postupanje prvostupanjskog suda predstavlja ozbiljnu povredu pravne sigurnosti i prava na pristup sudu u smislu članka 6. EKZLJP- a, te primarnog interesa djeteta u smislu odredbe članka 3. Konvencije.

9. Naprotiv, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, kod zakonitog preseljenja djeteta (što je slučaj u konkretnom predmetu) sud u Hrvatskoj, neovisno o potvrđenom Planu (sporazumu) roditelja o roditeljskoj skrbi, ne može provoditi ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa oca s djetetom na teritoriju [adresa], gdje je uobičajeno boravište djeteta.

10. Žalitelju (ocu) sa uobičajenim boravištem u [adresa], ukoliko želi prisilno izvršiti pravo na osobne odnose prema rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1128/2025-4 od 23. lipnja 2025. su na raspolaganju mehanizmi Uredbe 2019/1111 (priznanje i ovrha te odluke u [adresa] gdje je uobičajeno boravište djeteta).

11. Stoga je odbijena kao neosnovana predmetna žalba i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob -78/2025-4 od 8. travnja 2026., odnosno odlučeno kao u izreci (članaka 380. točka 2. ZPP -a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Slavica Garac