Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: K-264/2025-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Jasni Delić Janković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanele Knežević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆŽ, zbog počinjenja dva kaznena djela, kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11) i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po članku 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 2. istog članka KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu – ODO) u Virovitici broj KO-DO- 96/2025-1 od 14. svibnja 2025., na javnoj raspravi održanoj 6. veljače 2026. i 8. rujna 2026., u nazočnosti zamjenika ODO u Virovitici AŽ, optuženog ĆŽ, branitelja Radomira Borotića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026., objavio i
p r e s u d i o j e
I. optuženi ĆŽ, sin Ć i SŽ rođ. A, rođen **.**.1947. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], razveden, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, dobrog imovnog stanja, bez čina, nije odlikovan, neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,
k r i v j e
što je
1. u vremenskom razdoblju od unazad nekoliko godina, a intenzivno od mjeseca srpnja 2024., pa do 11. veljače 2025. u [adresa], u obiteljskoj kući u [adresa] u kojoj je živio zajedno sa svojom suprugom LŽ, u cilju da obezvrijedi svoju suprugu LŽ protivno članku 10. stavku 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 123/19, 84/21, 114/22), upućivao joj razne pogrdne riječi i vikao na nju, ponižavao ju i ismijavao, unosio joj se u lice govoreći da je kurva, drolja, da ništa ne vrijedi, da ništa ne bi imala bez njega, psovao joj majku, govoreći da je glupa, da joj je glava šuplja, pljuvao na nju, zamahivao rukom u namjeri da je udari, iz kojih razloga je oštećena LŽ znala napuštati obiteljsku kuću i odlaziti živjeti kod svoga sina, čime ju je doveo u ponižavajući položaj i stanje dugotrajne patnje te kod iste prouzročio strah za vlastitu sigurnost,
dakle, grubo kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,
2. dana 11. veljače 2025. oko 8:30 sati u spavaćoj sobi obiteljske kuće u [adresa], u [adresa] u kojoj živi sa svojom suprugom LŽ u trenutku dok je ista spavala, rekao joj: „ustaj, uzeti ću ti sjekiru i odsjeći ću ti glavu“, misleći pri tome na sjekiru koju je držao pored kreveta, da bi naknadno istoga dana u osobnom automobilu ponovno izrekao riječi „imaš rok do petka da vratiš pola ili ode glava“, misleći pri tome na novac koji su uplatiti za toplice, a koje prijetnje su LŽ ustrašile i uznemirile te se uplašila za vlastiti život i sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio djelom pod točkom 1. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, a djelom pod točkom 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. istog članka KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11,
na temelju članka 179.a uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 optuženom ĆŽ za kazneno djelo pod točkom 1.
u t v r đ u j e s e
kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,
na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženom ĆŽ za kazneno djelo pod točkom 2.
u t v r đ u j e s e
kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ĆŽ
o s u đ u j e s e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ĆŽ
i z r i č e s e
u v j e t n a o s u d a
na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godina ne počini novo kazneno djelo, koje vrijeme počinje teći od dana pravomoćnosti presude.
II. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu ZKP/08.) nalaže se optuženiku ĆŽ da na ime troškova kaznenog postupka s naslova paušala isplati ovom sudu iznos od 100,00 eura (slovima: sto eura) na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Optužnicom ODO u Virovitici poslovni br. KO-DO-96/2025-1 od 14. svibnja 2025., potvrđena rješenjem ovog suda broj Kov-62/2025-6 od 2. lipnja 2025., optužen je ĆŽ zbog dva kaznena djela, pod točkom 1. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, pod točkom 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano po članku 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 2. istog članka KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
2. Budući da se kazneni zakon nakon počinjenja kaznenih djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijenio, sud je sukladno članku 3. KZ/11 ispitao postojanje pravnog kontinuiteta, te je utvrđeno da činjenično stanje odgovora biću kaznenih djela iz novog zakona. Kako novim zakonom nije propisana blaža kazna za predmetna kazna djela, primijenjen je zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su kaznena djela počinjena.
3. Rješenjem ovoga suda broj K-264/2025-36 od 8. rujna 2026., prema optuženom ĆŽ, ukinute su mjere opreza, naložene rješenjem ODO u Virovitici broj KP-DO-64/2025-13 od 13. veljače 2025.
4. Optuženi ĆŽ porekao je počinjenje kaznenih djela.
5. Tijekom dokaznog postupka, ispitan je svjedok IŽ (181), svjedokinja VŽ (182), svjedok TŽ (183), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve LŽ (sada ĆŽV) od 1. travnja 2025. (69-72), izvješće Probacijskog ureda Požega od 6. listopada 2025. (110 -113), iskaz svjedokinje žrtve LŽ ispitane na raspravi (123-126), ugovor o najmu (129- 133), izvod prometa po računu (134-140), razgledana je fotodokumentacija i sadržaj komunikacije putem Vibera (141-148), pročitana je medicinska dokumentacija na ime žrtve (149-151), sporazum o izvansudskoj nagodbi (152-154), uvjerenje iz kaznene evidencije (39) i ispitan je optuženi ĆŽ i reproducirana DVD snimka ispitivanja okrivljenika (184).
6. Optuženi ĆŽ u svojoj obrani je naveo (184) da je žrtva LŽ (sada ĆŽV) živjela kod njega sa svojom djecom, sinom TŽ i VŽ, na temelju ugovora o najmu, koji je zaključio sa žrtvom LŽ (Savatić) 30. siječnja 2012. Nakon toga, žrtva LŽ (sada ĆŽV) je inzistirala da se vjenčaju. U početku se protivio, ali kako je ona bila uporna vjenčali su se 2017. godine. Odmah joj je rekao da će svoju kuću prepisati na svoju djecu, s pravom doživotnog uživanja. To joj nije odgovaralo. Htjela je da optuženik kuću ipak prepiše na nju. Govorio joj je da za sada neka bude tako, dok ne vidi kakav će biti njihov zajednički život. U početku je bilo sve u redu. Posjećivala su ih i optuženikova djeca koji žive u [adresa]. Svi su se dobro slagali. Pomagao je financijski djeci žrtve LŽ (Savatić), pri otplati kredita za stan u kojem sada živi sin žrtve, TŽ. Sjeća se 2017. kada su se vjenčali, žrtva ĆŽV) je za poklon od svog kuma dobila zlatni ili srebrni lančić. Nije ga nosila sve do 2024. godine, kada je svakodnevno odlazila od kuće. Često je sama odlazila u Zagreb, Banja Luku. Nije mu se javljala, ali optuženik je od kuma DŽ saznao kuda ona odlazi i upozorio ga je da će ,,najebati“. Nije mu to smetalo, niti joj je prigovarao zbog toga. Nikada joj nije uputio niti jednu pogrdnu riječ, da bi joj govorio da je kurva, drolja, da ništa ne vrijedi, da ništa ne bi imala bez njega. Ni je joj psovao majku, govorio da je glupa i da joj je glava šuplja. Nije pljuvao na nju, niti ju kanio udariti rukom, pa da bi ona zbog toga morala odlaziti od kuće i živjeti kod svog sina. Nije istina niti da je uzeo sjekiru koja se nalazila ispod njihovog bračnog kreveta, koja je tu još ostala od vremena dok su obnavljali kuću, pa da bih joj prijetio da će joj s tom sjekirom odsjeći glavu. Nije joj rekao da ima rok do petka da vrati pola novca ili ode glava. Optuženik je naslijedio novac od svoga pokojnog brata. Rekao je žrtvi LŽ (ĆŽV) da je će to biti novac za slučaj nužde. Radilo se o 20.000,00 maraka koje je zamijenio za švicarske franke. Ne zna zašto je podnijela prijavu protiv njega.
7. Nesporno je da su optuženi ĆŽ i žrtva LŽ (sada ĆŽV) bili u braku u inkriminirano vrijeme (od srpnja 2024. do 11. veljače 2025.). Nesporno je da su živjeli u kući optuženika u [adresa] i da su se verbalno sukobljavali u vezi imovinsko pravnih odnosa.
8. Sporno je ponašanje optuženika prema svojoj supruzi žrtvi LŽ (sada ĆŽV) u inkriminiranom razdoblju, da li je teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, primjenom fizičke sile (članak 10. točka 1. ZZNO) i psihičkim nasiljem (članak 10. točka 3. ZZNO) kojim ponašanjem je kod supruge prouzročilo strah za svoju sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj. Sporno je da li je optuženik 11. veljače 2025., prema supruzi žrtvi LŽ (sada ĆŽV) počinio teže kazneno djelo, prijetnja.
9. Svjedokinja žrtva LŽ, sada ĆŽV (123-126) je iskazala da je njezin brak sa optuženikom razveden u travnju 2025. Kako je kuća optuženika u kojoj su živjeli bila bombardirana i u lošem stanju, zajedno su renovirali tu kuću. Nije mogla financijski pridonositi s obzirom da je tada radila za minimalac, ali je zato doprinosila svojim radom. Radila je sve fizičke poslove. Pri tome je radila sve kućanske poslove, cijepala drva, kuhala, spremala. Govorio joj je da samo što više ulaže i da kupuje za kuću jer će joj više ostati. Po tome je zaključila da će i njoj nešto ostaviti. Nakon što su renovirali kuću, započeli su sukobi. Počela mu je prigovarati kada je saznala da optuženik priprema oporuke. Čula je to iz razgovora optuženika sa svojom djecom, sa kojima je razgovarao u drugoj sobi, kako ona ne bih čula njihov razgovor. Svome sinu je dao 170.000,00 eura, a kćerki je kupio novi automobil i prepisao kuću u [adresa]. Saznala je da optuženik ima njemačku mirovinu (1.400,00 eura). Kada bi mu prigovarala zbog toga, optuženik joj je odgovarao na način da ju je tjerao iz kuće, govorio "marš iz kuće", da je bijednica, da ne zna kuhati, da ju je izvukao iz bijede, da mu nije trebala i da što ju je uopće uzeo. Iako je ona svakodnevno kuhala i zna kuhati. Govorio joj je da je drolja, kurva, da se ,,nabacuje“ njegovom prijatelju, da je sa sinom od njezine prijateljice koja živi u [adresa], koji je stariji dvije godine od njezinog sina i ima svoju obitelj. Ispitivao ju je zašto stalno dolaze kod njih, a dolazili su jer su voljeli žrtvu LŽ (sada ĆŽV). Bila im je poput majke. Sjeća se kada je zbog svoje bolesti bila u toplicama u Lipiku sa optuženikom 2.1.2025. Inzistirao je ići sa njom zbog ljubomore. Prisjele su joj toplice, zbog optuženikovog ponašanja. Govorio je svima koji su bili u njihovoj blizini da je ona s njim samo zbog mirovine, "eto zašto imam mladu ženu" . Govorio joj je da ga je opljačkala, da je lopov, đubre. Tražio da joj vrati novac, barem pola, da će mu vratiti novac milom ili silom. Bilo joj je neugodno, a nije imala ni snage zbog neiscrpnih svađa koje su trajale od kasnih večernjih pa do ranih jutarnjih sati. Znao bi kada bi išla na posao, a ustajala je u 4 sati izazvati svađu. Naljutio bi se kada bi mu po noći stigle poruke od njegovih prijateljica. I tada je bila ,,kriva“. Govorio bi joj da je luda i slično. Sjeća se kada ju je pitao, nakon što je odlučio kupiti jedan stan na Zlatiboru, da li će se ona odreći prava na taj stan. Rekla mu je da od njega neće tražiti ništa. Kako je radila, a optuženik imao slobodnog vremena, znao je otići sam na odmor. Znao joj je psovati mrtvu majku, a njezina majka ga je znala lijepo dočekati. Vjerovala je da je optuženik dobar prema njezinoj kćeri žrtvi LŽ (sada ĆŽV), jer je u početku pričao da će ju obezbijediti. Od 2022. godine odlazi kod psihijatra zbog anksioznosti, paničnog poremećaja, a što je sve posljedica ovih događanja, ponašanja optuženika prema njoj, zbog čega je trpjela i šutjela. Kada je znala otići kod svoje djece zbog njegovog ponašanja, on bi ju svaki put plačući molio da se vrati. Svaki put bi mu povjerovala i vratila se. Kada se zadnji put vratila, neposredno prije kaznene prijave, rekao joj je da se nije vratila da bi sutradan bili oboje mrtvi jer se on naživio. Kada bi odlazila na posao, pratio ju je. Kada bi išla kod kolegice, govorio joj je da bi i on išao sa njom. Zbog toga se prestala družiti sa njom. Kada bi se vratila doma, nakon što bi otišla po lijek za multiplu sklerozu, optuženik bi se odjednom stvorio iza nje. Po tome je shvatila da ju prati. Nije se bojala zbog toga što ju prati, jer mu je bila odana i nije mu ništa skrivala za razliku od njega. Njezin mobitel nije bio zaključan i bio je dostupan optuženiku koji je pregledavao njezine poruke. Nije mu zbog toga prigovarala. Usprkos svemu što je saznala iz razgovora optuženika sa njegovom djecom, šutjela je i lijepo ih dočekala, iako su ju ignorirali. Izašli bi iz kuće razgovarati o imovini. Kada bi se vratili u kuću, optuženik bi ju pitao je li ručak gotov. Bila je povrijeđena i zbog toga vrlo šutljiva. Slijedeći dan, ujutro bi ju optuženik pitao zašto šuti. Tada bi mu rekla razlog zbog kojeg se osjećala povrijeđenom, optuženik bi počeo vikati na nju. Pri tome bi ju ,,izbečen“ prstima svojih ruku stiskao po čelu. Kada je to vidjela njegova kćerka rekla mu je da izađe van. Tada joj je se povjerila i rekla, da se tako ponašao i prema njezinoj majci, da je bilo krvi svaki dan pun hodnik. Žrtvi ĐŽ, sada ĆŽV je postalo jasno zbog čega optuženika, njegova djeca nisu posjećivala. U počeku joj je bilo žao što ne dolaze, jer su njezina dolazila često i obilazila ih. Zadnja godina prije kaznene prijave bila je najgora jer su se ovakvi događaji događali učestalo. Sve je započinjalo zbog kuće i imovine, a njezina jedina želja je bila da ima pravo uživanja u kući za vrijeme svoga života. Inzistirala je na tome. Nije joj bilo dovoljno obećanje optuženikove kćeri. Kada je počela živjeti sa optuženikom, sa njegove strane kreveta se nalazila sjekira. Optuženik joj je na njezin upit u vezi toga odgovorio da neka samo ostane na tom mjestu. Pod kraj njihove veze, počela je spavati u odvojenoj sobi. Optuženik joj je znao ući u sobu i tražiti da ustane, da će uzeti sjekiru i odsjeći joj glavu. Njezina djeca su u početku živjeli sa njima. Nakon što su renovirali kuću, njezina kćerka VŽ i sin TŽ su odselili, ali su često dolazili. Kupio joj je drveni štap, jer ima multiplu sklerozu i grobno mjesto sebi i njoj u [adresa]. Tijekom 2020. kupila je na otplatu stan od 50 kvadrata u [adresa] od svog šogora MŽ za 10.000,00 eura. Tijekom 2024. prepisala ga je na svog sina. Optuženik joj je isplatio na njezin račun 20.000,00 franaka, nakon što je svom sinu dao 170.000,00 eura, kupio automobil kćerki i prepisao kuću na nju.
10. Svjedok IŽ (181) je iskazao da ga je iznenadilo saznanje da se optuženi ĆŽ nalazi u istražnom zatvoru. S obzirom da su optuženik i žrtva LŽ, sada ĆŽV bili skladan bračni par. To je zaključio kada je počeo dolaziti kod njih u kuću. ,,Sve je štimalo“. LŽ je čistila i spremala kuću, kuhala, a optuženik financijski skrbio svemu. Ni jedan ni drugi mu se nisu žalili, sve dok ga optuženik nije pozvao da dođe kod njega nakon što je pušten iz istražnog zatvora. Izgledao je izobličeno, omršavio je zadnja 3 mjeseca sigurno 20 kilograma. Primijetio je kod njega da je mentalno bio loše. Djelovao mu je izgubljen i u prostoru i u vremenu. Rekao mu je da kada se vratio iz [adresa] i došao doma, kuća je bila zaključana. Pomislio je da je LŽ kod susjede. Kada je saznao da je na policiji, nije mu bilo jasno, jer su prije toga zajedno ručali i sve je bilo u redu. Rekao mu je da se LŽ oženio kako bi joj ostala njegova mirovina. Do 2020. godine Verina djeca živjela su kod optuženika i on ih je sve financirao. LŽ je inzistirala da zaključe brak iako optuženiku to nije bilo važno, ali je ipak se na kraju pristao oženiti. Govorio je i da su se dogovorili da ona u toj kući živi za svog života, a poslije bi kuća bila u vlasništvu optuženikove djece. Govorio je da je ona inzistirala da njoj kuću prepiše i da su se zbog toga znali porječkati.
11. Svjedokinja VŽ (182) i svjedok TŽ (183), djeca žrtve LŽ, sada ĆŽV, potvrdili su obranu optuženika, da je njihovoj majci žrtvi LŽ, sada ĆŽV financijski pomagao za vrijeme zajedničkog života, što nije osporila ni žrtva LŽ, sada ĆŽV. Primijetili su da su se znali posvađati u vezi novca. Svjedok TŽ nije nikad nazočio nekom događaju da bi optuženik fizički nasrtao na njegovu majku ili da bi joj prijetio, a svakodnevno je dolazio kod njih na ručak nakon što je odselio tijekom 2015. Nije na majci primijetio ozljede. Poslije je čuo od pokojnog ZŽ da je optuženik prijetio njegovoj majci da će ju sjekirom ubiti. Majka ga nije htjela opterećivati ni izlagati neugodnostima. Mirne je i blage naravi. Svjedokinja VŽ bila je prisutna kada je optuženik uslijed njihove svađe oko nekog novca njezinoj majci uputio niz pogrdnih riječi, koje nije mogla ponoviti, jer se ne sjeća. Uz pogrdne riječi prijetio joj je i da će ju ubiti. Kako je on to više puta ponovio, bojala se za život svoje majke. Branila ju je, govorila optuženiku da to ne čini, a on ju potjerao van iz kuće. Sljedeći dan, zajedno sa majkom otišla je u [adresa], kod brata gdje je ostala, dok se njezina majka poslije pomirila sa optuženikom i vratila mu se, u studenom 2024. Optuženik joj se ispričao zbog svog ponašanja prema njoj i njezinoj majci. Nakon što je otišla živjeti kod brata, odnosno nakon što se njezina majka ponovno vratila živjeti sa optuženikom, dolazila je otprilike jednom mjesečno. Nekad bih ih zatekla da ne razgovaraju. Majka joj nikada nije govorila zbog čega ne razgovaraju, niti ju je previše ispitivala. Nije joj bilo ugodno u trenutcima kada nisu razgovarali. Osjetila je napetost između njih. Iznenadila se kada je vidjela u njihovoj spavaćoj sobi pravu sjekiru. Ali nije tome pridavala važnost. Optuženik joj je rekao da je to zbog njegove sigurnosti, a majka to nije komentirala. Tada nije primijetila da bi se između optuženika i njezine majke događalo slično događaju iz kolovoza 2024. Žrtva LŽ, sada ĆŽV u drugom mjesecu 2025. odselila je od njega.
12. Neuvjerljiva je obrana optuženika da bi žrtva LŽ, sada ĆŽV bez ikakvog razloga i povoda počela odlaziti od kuće i da joj nije zbog toga prigovarao, pogotovo što je sumnjao da ima ljubavnika. Nije uvjerljiva obrana optuženika da je bio dobar prema svojoj supruzi žrtvi LŽ, sada ĆŽV i da joj se nije obraćao pogrdnim riječima, da nije pokušavao fizički nasrnuti na nju. Obrana optuženika proturječi iskazu svjedokinje žrtve LŽ, sada ĆŽV, iskazu njezine kćerke svjedokinje VŽ. Tako i sadržaju njihove komunikacije putem Vibera (147-148), iz koje je razvidno da je optuženik nazivao žrtvu LŽ, sada ĆŽV. Molio ju je za oprost, da je svjestan svojih grešaka, obećavao da će popraviti svoje ponašanje. Sud vjeruje u istinitost iskaza žrtve LŽ, sada ĆŽV i svjedokinje VŽ da mu se vraćala, jer je vjerovala da će optuženik popraviti soje ponašanje prema njoj. Okolnosno je opisala život sa optuženikom, posebno događaje koje su najviše utjecali na nju i njezino psihičko stanje. Istinitost njezinog iskaza potvrđuje i medicinska dokumentacija, odjela za psihijatriju Opće Bolnica Virovitica (149-151), Proizlazi da joj je 11. veljače 2025., dijagnosticiran organski afektivni poremećaj raspoloženja. Žalila se na nasilničko ponašanje supruga prema njoj. To je bio dan kada je optuženikovo nasilje prema žrtvi LŽ, sada ĆŽV kulminiralo. U jutarnjim satima u trenutku dok je spavala, obratio joj se. Zahtijevao je da ustane, da će uzeti sjekiru (koju je držao pored kreveta) i odsjeći joj glavu. Zatim istog dana ponovio prijetnju smrću, uvjetujući joj rokom od 15 dana za povrat novca uplaćen za toplice. Sud ne sumnja u iskaz svjedoka ČŽ, sin žrtve LŽ, sada ĆŽV, da iako je svakodnevno dolazio na ručak kod svoje majke i optuženika, da nije nikada nazočio fizikom ili psihičkom napadu optuženika na njegovu majku, niti da bi mu ona o tome govorila. Prirodno je da je na taj način htjela zaštiti svoju djecu od svojih problema i šutjela o tome. Sud mu vjeruje da je poslije čuo od jedne osobe koju je imenovao, a koja je poslije preminula da je optuženik prijetio da će sjekirom ubiti njegovu majku. Svjedok IŽ (181), po ocijeni suda, vjerodostojno je iskazivao o onome što je uočio i čuo. Za njega su optuženik i žrtva LŽ, sada ĆŽV bili skladan par (,,sve je štimalo“). Žrtva LŽ, sada ĆŽV je kuhala, čistila, cijepala drva, radila u vrtu, dok je optuženik financijski skrbio o njoj i njezinoj obitelji. Proizlazi da je optuženik bio shrvan nakon što ga je žrtva LŽ prijavila, da mu je rekao da to nije očekivao od nje. Prikazao se patnikom i žrtvom koji je udovoljavao zahtjevima žrtve koja ga je iskorištavala. Po mišljenju suda, zbog više godišnje šutnje i trpljenja žrtve LŽ, sada ĆŽV (sa puno ranijim početkom od početka inkriminiranog razdoblja, par godina nakon zaključenja braka 2017.), optuženik je bio siguran. Imao je kontrolu nad njezinim životom. Kada bi odlazila od kuće, vraćala bi mu se , opraštala mu, jer ju je svaki put uvjerio, obećanjima da će se promijeniti. Situacija se pogoršala u srpnju 2024., kada je saznala da ju optuženik isključuje i dogovora se sa svojom kćerkom KŽ u vezi podijele imovine, koji su rezultirali zaključenju sporazuma o izvansudskoj nagodi optuženika i njegove kćeri KŽ od 7. srpnja 2024.(152-154). Shvatila je da ju optuženik iskorištava i daje lažna obećanja. Nije priznao njezin doprinos radom u kućanstvu i renoviranju kuće. Započeli su verbalni sukobi inicirani njezinim prigovorima zbog takvog ponašanja optuženika.
13. Zbog svega, sud vjeruje žrtvi LŽ, sada ĆŽV da je duže vrijeme trpjela nasilničko ponašanje optuženika. Opisala je događaje i ponašanje optuženika koji su najviše utjecali na nju. Optuženikova ustrajnost u ponavljanju incidentnih epizoda, koje predstavljaju psihičko nasilje, kada joj je unoseći u lice govorio da je kurva, drolja, da ništa ne vrijedi, da ništa ne bi imala bez njega, psovao joj majku, govorio da je glupa, šuplje glave. Pogotovo kada je to kumulativno činio sa radnjama neposredno usmjerene na fizički napad, pljujući po njoj i zamahujući rukom prema njoj, pokazujući svoju namjeru da ju udari, što predstavlja pokušaj fizičkog nasilja. Uz sve, nastojao je uspostaviti ekonomsku kontrolu nad njezinim životom. Ponižena, obezvrijeđena i u strahu od optuženika, nakon što joj je 11. veljače 2025. rekao da će uzeti sjekiru i odsjeći joj glavu, uvjetujući joj rokom od 15 dana za povrat novca uplaćen za njihov boravak u toplicama, u Lipiku, pobjegla je od njega. Riječi su objektivno podobne da kod druge osobe izazovu strah i bojazan za vlastiti život.
14. Nakon temeljite i savjesne ocijene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom.
15. Bio je svjestan svojih djela koja je počinio na način opisan u izreci presude. Optuženik je ponavljanjem uzastopnih epizoda nasilja u razdoblju od mjeseca srpnja 2024. do 11. veljače 2025., obezvrjeđivao svoju bivšu suprugu žrtvu LŽ, sada ĆŽV. I to na način da joj se obraćao pogrdnim riječima, govorio da je kurva, drolja, da ništa ne vrijedi, da ništa ne bi imala bez njega, psovao joj majku, govorio da je glupa, šuplje glave. I to je kumulativno činio unoseći joj se u lice i pljujući po njoj i zamahujući rukom prema njoj, pokazujući svoju namjeru da ju udari (psihičko nasilje i pokušaj fizičkog nasilja). Takvim ponašanjem je povrijedio dostojanstvo žrtve LŽ, sada ĆŽV, te ju doveo u ponižavajući položaj i izazvao strah za njezinu sigurnost. Dana 11. veljače 2025., optuženikovo protupravno ponašanje prema bivšoj supruzi žrtvi LŽ, sada ĆŽV je kulminiralo kada je uz pogrdni govor, uzeo kuhinjski nož i mašući prema njoj rekao da će ju zaklati rasporiti. U strahu za svoj život, pobjegla je od kuće, što mu je i bio cilj.
16. Time, tako je u stjecaju, izravnom namjerom počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji i kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, počinjeno prema bliskoj osobi. U odnosu na oba kaznena djela, radi se o izravnoj namjeri drugog stupnja, jer se ne radi o planiranom obrascu ponašanju. Odraz je visoko konfliktnih odnosa, izazvanog uslijed imovinsko pravnih odnosa i sumnje optuženika na nevjeru svoje bivše supruge, koji je kod optuženika koji je puno stariji od nje, stvarao osjećaj manje vrijednosti.
17. Odlučujući o vrsti i visini kazneno pravne sankcije, sud je na strani optuženika od olakotnih okolnosti cijenio raniju neosuđivanost, da je na počinjenje kaznenih djela motiviran prigovaranjem nezadovoljene žrtve LŽ, sada ĆŽV u vezi njegove imovine, nakon što je saznala za njegove planove i ,,tajne“ dogovore koje je vodio sa svojom kćerkom KŽ. Rezultirali su sporazumom koji je sklopio sa svojom kćerkom KŽ, **.**.2024.(152-154). Sve optuženikove nekretnine (kuća, oranica i dvor) prenesene su u vlasništvo optuženikove kćerke KŽ. Iz Sporazuma je razvidno da žrtvi LŽ, sada ĆŽV nije priznao pravo uživanja, niti njezin doprinos. Suglasno je utvrđeno da između optuženika i žrtve LŽ, sada ĆŽV ne postoji faktična zajednica života, već samo formalna bračna zajednica, te da žrtva prema optuženiku konstantno, na različite načine, ,,ispoljava čini grube nezahvalnosti“, a brigu o uzdržavanju optuženika vodi njegova kćerka KŽ. Optuženiku je utvrđeno pravo doživotnog plodouživanja, uporabe i stanovanja. Cijenjeno je naročito olakotnim u odnosu na kazneno djelo nasilje u obitelji, da prema izvješću Probacijskog ureda Požega (110-113) postoji srednja razina rizika od ponovnog počinjenja djela i štete za žrtvu LŽ, sada ĆŽV, jer više ne žive zajedno, nemaju zajedničke maloljetne djece, pa time ni potrebu za komunikacijom. Naročito olakotnim je cijenjena dob optuženika (1947.), te da radnje kaznenog djela nasilje u obitelji, po intenzitetu i trajanju, tek prelaze granicu prekršaja. Od otegotnih okolnosti cijenjen je optuženikov stav, motivi zbog kojih je pristao zaključiti brak sa žrtvom LŽ, sada ĆŽV. Koristio se njezinim radom u domaćinstvu i fizičkim radom kojim je doprinosila kvaliteti njegovo života i imovine. Lažno joj obećavao, držeći je u zabludi da će joj osigurati pravo doživotnog uživanja na njegovoj kući.
18. Sud smatra da će se ostvariti svrha kažnjavanja izrečenom uvjetnom osudom, kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženi ĆŽ u trajanju 1. godine, neće izvršiti, ako u vremenu provjeravanja određenom u trajanju od 2. godine, ne počini novo kazneno djelo. Pri utvrđenju pojedinačnih kazni za kaznena djela počinjena u stjecaju, optuženiku je zbog postojanja naročito olakotnih okolnosti ublažena kazna propisana za kazneno djelo nasilja u obitelji za koje je propisana kazna zatvora od 1 do 3 godine, te mu je utvrđena kazna zatvora od 10 mjeseci. U odnosu na kazneno djelo prijetnje počinjeno prema bliskoj osobi za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, utvrđena je minimalna kazna 6 mjeseci. Sud je pri tome vodio računa o ličnosti optuženika, da se radi o osobi starije životne dobi, ranije neosuđivanog. Cijenjeno je ponašanje optuženika nakon počinjenja djela, da više ne živi sa žrtvom LŽ, sada ĆŽV u zajedničkom domaćinstvu i ne pokušava uspostaviti kontakt i činiti joj štetu, te da nisu u tijeku drugi postupci.
19. Na temelju članka 148. stavak 1 u vezi članka 145. stavak 2. točka 6 ZKP/08, optuženiku je naložen platež troškova kaznenog postupka, koji se sastoje od paušala, određen s obzirom na složenost postupaka, da se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do tri godine (nasilje u obitelji) i za kazneno djelo prijetnja počinjeno prema bliskoj osobi od šest mjeseci do pet godina, da su održane samo dvije rasprave, da na strani optuženika nije bilo odugovlačenja kaznenog postupka.
U Virovitici 8. rujna 2026.
Sutkinja:
Jasna Delić Janković
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.
Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavni nalog:
1. ODO u Virovitici na broj KO-DO-96/2025
2. optuženi ĆŽ, [adresa]
3. branitelj Radomir Borotić, odvjetnik u Virovitici
4. žrtva LŽ (sada ĆŽV)
