Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1049/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Karlovačke banke d.d., Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, OIB: 08106331075, protiv 1. ovršenika ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje treće osobe UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupaju punomoćnici Hrvoje Rožman i Mirjana Oredić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić iz Karlovca, Dr. V. Mačeka 1, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika i treće osobe protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovr-1598/2016-50 od 22. travnja 2026., dana 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. ovršenika ZO, 2. ovršenice JO i treće osobe UO, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovr-1598/2016-50 od 22. travnja 2026., u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke (rješenje o dosudi).

II. Odbija se žalba treće osobe UO, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovr-1598/2016-50 od 22. travnja 2026., u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.

III. Odbacuje se žalba 1. ovršenika ZO i 2. ovršenice JO protiv navedenog rješenja u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke (kojim je odbijen prijedlog treće osoba za odgodom ovrhe), kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je kupac Karlovačka banka d.d. [adresa], OIB: 08106331075 stavio najvišu ponudu u iznosu od 1.158.000,00 kn / 153.693,01 EUR, pa se istom dosuđuju u vlasništvo nekretnine i to nekretnina u suvlasništvu 1. ovršenika ZO u 3/8 djela i 2. ovršenice JO u 5/8 djela upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], Z površine 533 m2, dvorište površine 209 m2, kuća, Z površine 43 m2, kuća, Z površine 127 m2, stambena zgrada, Z površine 154 m2, ukupne površine 533 m2 te se kupac i ovrhovoditelj Karlovačka banka d.d. [adresa], OIB: 08106331075 oslobađa obveze polaganja kupovnine u cijelosti.

II. Nakon što ovo rješenje o dosudi nekretnine postane pravomoćno, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac, Općinskog suda u Karlovcu, upisat će kupca Karlovačku banku d.d. [adresa], OIB: 08106331075 kao vlasnika nekretnine navedene u točki I. izreke.

III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja o dosudi, sud će donijeti zaključak o predaji nekretnine iz točke I. izreke kupcu Karlovačkoj banci d.d. [adresa], OIB: 08106331075.

IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Karlovac, Općinskog suda u Karlovcu da nakon pravomoćnosti ovog rješenja o dosudi nekretnine iz točke I. izreke briše u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižbu prava zaloga upisanu pod brojem [osobni identifikacijski broj] od 16. rujna 2010. i zabilježbu ovrhe upisanu pod brojem Z-11371/2016 od 2. prosinca 2016.

V. Odbija se prijedlog treće osobe EO za odgodu ovrhe podnesen 20. travnja 2017. kao neosnovan.“.

2. Protiv navedenog rješenja žale se ovršenici i treća osoba ne navodeći određeno žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlažu rješenje ukinuti i odrediti odgodu ovrhe.

3. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem pobija navode žalbe i predlaže istu odbiti.

4. Žalba ovršenika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena, dok žalba treće osobe u cijelosti nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka propisane čl. 354. st. 2. ZPP- a, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Iz sadržaja spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom za ovrhu od 21. studenog 2016. povodom kojeg je Općinski sud u Karlovcu 28. studenog 2016. donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1598/2016., kojim je odredio ovrhu na nekretnini u suvlasništvu ovršenika (upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]-) i to na temelju ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu od 6. rujna 2010. zaključenom između ovrhovoditeljice, s jedne strane i DEMIN-KA d.o.o., kao komitenta, te oboje ovršenika, kao založnih dužnika, s druge strane, koji Ugovor je solemniziran kod javne bilježnice Marine Augustinović u [adresa] posl. br. OV-10522/2010 od 15. rujna 2010.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi i to da je sud radi provođenja ovrhe na nekretnini ovršenika 27. prosinca 2021. (list 129-131 spisa), donio zaključak kojim je odredio prodaju nekretnine i uvjete prodaje elektroničkom javnom dražbom putem Financijske agencije (dalje Agencija), kojim zaključkom je ujedno utvrđena vrijednost nekretnine, dok je Agenciji poslan zahtjev za prodaju nekretnine, nakon čega je Agencija 29. lipnja 2022. sudu poslala Izvještaj o provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi iz kojeg slijedi da je dražba završila 27. lipnja 2022. te da je nekretnina temeljem valjane ponude prodana na drugoj elektroničkoj dražbi (list 180-190 spisa).

8. Iz sadržaja spisa isto tako proizlazi da je vrijednost predmetne nekretnine prvostupanjski sud utvrdio u iznosu od 1.930.000,00 kuna, naprijed navedenim zaključkom o prodaji od 27. prosinca 2021. (list 129-131 spisa), i to, kako proizlazi iz stanja spisa, na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivana Žuvele dipl.ing.građ. iz Kanova d.o.o. (list 57- 73 spisa), nakon što je omogućio sudionicima postupka da se o procjeni izjasne, kojim zaključkom je odredio i način i uvjete prodaje, dok je prodaju nekretnine provela Agencija putem elektroničke javne dražbe, nakon čega je temeljem Izvještaja Agencije o provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi prvostupanjski sud utvrdio da je druga elektronička javna dražba završena 27. lipnja 2022., da je jamčevinu uplatio kupac Karlovačka banka d.d. [adresa], OIB: 08106331075 u iznosu od 193.000,00 kuna, da je jamčevina evidentirana na računu FINA -e dana 20. svibnja 2022., da je to bila jedina valjana ponuda stavljena na nadmetanju te da je ponuda važeća i da ista iznosi 153.693,01 eura (1.158.000,00 kuna).

9. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 107. st. 1. i 5. OZ-a i čl. 103. st. 4. OZ-a, dosuđuje nekretninu koja je bila predmetom ovrhe i elektroničke javne dražbe, ovrhovoditeljici te odlučuje kao pod točkom I. izreke na temelju utvrđenja da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu koja je predmetom ovrhe (upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), vidljivo da je ovrhovoditeljica, kao kupac, jedini vjerovnik koji se namiruje u ovom postupku, slijedom čega, s obzirom na to da je iz obračuna potraživanja koji je ovrhovoditeljica dostavila 10. lipnja 2022. razvidno da je njezino potraživanje tada iznosilo 1.346.192,16 kuna, dok je u ovom postupku postignuta kupovnina u iznosu od 1.158.000,00 kuna, slijedom čega oslobađa ovrhovoditeljicu obveze od polaganja kupovnine, dok temeljem odredbe čl. 108. st. 1. i 4. te odredbe čl. 86. st. 2. OZ-a odlučuje kao pod točkama II., III. i IV izreke.

10. Pobijanim rješenjem pod točkom V. izreke, sud prvog stupnja odbija kao neosnovan prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe, cijeneći da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu propisane odredbom čl. 67 OZ-a, polazeći od zaključka da osim što treća osoba nikada nije pokrenula parnicu na koju je upućena (u kojoj parnici bi se utvrdile sve sporne činjenice u pogledu prava treće osobe na predmetu ovrhe), a što je jedan od uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi sud odgodio ovrhu, da reća osoba nije učinila vjerojatnim niti da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno, da nije dokazala postojanje uzročne veze između daljnje provedbe ovrhe (dosudom iste ovrhovoditeljici koja je ujedno i kupac) i nastanka štete, a koja šteta bi se sastojala u vidu nemogućnosti eventualnog povrata novčanih sredstava od ovrhovoditeljice u slučaju utvrđenja suvlasništva treće osobe, imajući u vidu da je ovrhovoditeljica banka od koje bi treća osoba, u slučaju eventualnog utvrđenja suvlasništva, mogla zahtijevati povrat novčanih sredstava.

11. Pri tome u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, sud prvog stupnja obrazlaže da nakon što je proveden test razmjernosti, da niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, temeljem čega je utvrđeno da daljnja provedba ovrhe (donošenjem rješenja o dosudi predmetne nekretnine u ovom ovršnom postupku), nije protivna čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12. Ovršenici i treća osoba žalbenim navodima osporavaju pobijano rješenje pozivajući se na aktualne pregovore s ovrhovoditeljicom oko namirenja duga izvan predmetnog ovršnog postupka, ustrajući na prigovoru prava na dom te na povredu njihovog dostojanstva (čl. 6. OZ-a), s obzirom na činjenicu da su ovršenici stare i bolesne osobe, umirovljenici koji nemaju mogućnosti na drugi način riješiti svoje stambeno pitanje, a treća osoba koja s njima živi u domaćinstvu, provedbom ovrhe gubi svoja ulaganja.

13. Suprotno žalbenim navodima treće osobe, pravilnom se ukazuje odluka prvostupanjskog suda kojom je, rukovodeći se odredbom čl. 67. OZ-a, odbio prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe, odbijajući pri tome i njezin prigovor prava na dom razmatrajući ga pravilno u smislu konvencijskog i ustavnog prava te prava Europskog suda za ljudska prava.

14. Naime, iz sadržaja prijedloga za odgodu ovrhe treće osobe od 20. travnja 2017. (koji je stavljen istovremeno s prigovorom protiv ovrhe, list 82-83 spisa), proizlazi da je treća osoba, uz to što je tvrdila da na predmetu ovrhe ima pravo koje sprječava ovrhu (pravo suvlasništva u ½ suvlasničkog dijela nekretnine koja je predmet ovrhe), ukazivala i na to da je ulaganjem vlastitih sredstava uz suglasnost ovršenika, povećala vrijednost nekretnine i promijenila vlasničke odnose temeljem kojih su joj ovršenici imali namjeru darovati ½ suvlasničkog dijela nekretnine (na koju okolnost je dostavila veći broj dokaza kojima potvrđuje niz građevinskih radova izvedenih na predmetnoj nekretnini, kao što je predložila i izvođenje dokaza saslušanjem stranaka te vještačenje), pa da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu jer u predmetnoj nekretnini stanuje i obavlja gospodarsku djelatnost, čime bi prodajom nekretnine bila oštećena zbog gubitka svog suvlasničkog dijela, ostala bi bez krova nad glavom i bez zaposlenja.

15. Prema odredbi čl. 67. st. 1. OZ-a propisano je da će sud na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 60. OZ-a).

16. Dakle, da bi prvostupanjski sud odgodio ovrhu na prijedlog treće osobe, potrebno je da kumulativno budu ispunjena tri uvjeta, a to su: pokretanje parnice na koju je upućena treća osoba, da treća osoba učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu te da učini vjerojatnim svoje pravo.

17. Kako iz stanja spisa proizlazi da je o prigovoru treće osobe da na predmetu ovrhe ima pravo koje sprječava ovrhu (u ½ suvlasničkog dijela nekretnine koja je predmet ovrhe), odlučeno rješenjem od 22. listopada 2021. (list 129-122 spisa), na način da je treća osoba upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, koje rješenje je potvrđeno ovosudnim rješenjem Gž Ovr-246/2022-2 od 30. kolovoza 2022. (list 191-196 spisa), kojeg dana je postalo pravomoćno, nakon čega treća osoba u zadanom roku, ali niti po proteku tog roka, nije pokrenula parnicu na koju je upućena, a što je jedan od uvjeta koji mora biti kumulativno ispunjen zajedno s preostala dva uvjeta da bi sud odgodio ovrhu, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 67. OZ-a da bi se moglo udovoljiti prijedlogu za odgodu, pri čemu je pravilno ocijenio i nepostojanje druge pretpostavke za odgodu ovrhe na strani treće osobe - da bi provedbom ovrhe treća osoba pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pravilno u tom kontekstu raspravivši i prigovor prava na dom.

18. Naime, iz pobijane odluke jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku koji joj je prethodio, raspravio prigovor prava na dom na koji se pozivala treća osoba (prigovarajući da u predmetnoj nekretnini stanuju te da bi prodajom nekretnine ostala bez krova nad glavom i bez zaposlenja te bila oštećena zbog gubitka svog suvlasničkog dijela), s time da je prvostupanjski sud proveo i test razmjernosti u odnosu na navedeni prigovor, temeljem čega je, i po stavu ovoga suda, pravilno ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor prava na dom, brižljivo pri tome razmotrivši sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od dva pojedinačna prava dat i prednost, pravu ovrhovoditeljice na namirenje tražbine ili eventualno pravu treće osobe na dom, adekvatno pri tome obrazlažući utvrđenje svih odlučnih činjenica i na temelju tako utvrđenih činjenica, jasno obrazlažući svoje zaključke.

19. Primjenom konvencijskog prava prvostupanjski sud je proveo test razmjernosti u okviru kojeg je ispitao radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom treće osobe, pri čemu je vodio računa o tome da je "dom" činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, u okviru kojeg testa je ispitao i to, dolazi li ovrhom na predmetnoj nekretnini, do miješanja u pravo treće osobe na dom i je li to miješanje u skladu sa zakonom ili s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije, kao i to, je li to miješanje razmjerno i nužno, temeljem čega je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor treće osobe o pravu na dom te pravilno zaključio i o tome da treća osoba nije dokazala vjerojatnost da bi joj provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta i posljedično tome, pravilno ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe. To naročito imajući u vidu da iz iskaza treće osobe (ročište od 11. prosinca 2017., list 120 spisa), proizlazi da u nekretnini koja je predmetom ovrhe niti ne stanuje, već da unazad četiri ili pet godina od davanja iskaza živi u stanu vlasništvo svoje majke, 2. ovršenice, tako da predmetna nekretnina za nju nikako ne može predstavljati dom.

20. Pored navedenog, da bi se u konkretnom slučaju radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, treća osoba je u svom prijedlogu za odgodu trebala učiniti vjerojatnim kako bi joj provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju ne bi mogla poslije u redovnom pravnom postupku nadoknaditi ili bi to mogla uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće, a koje okolnosti, i po mišljenju ovog suda, treća osoba nije učinila u potrebnoj mjeri vjerojatnim, dok tvrdnje o tome da bi prodajom nekretnine prije odlučivanja o njezinom prigovoru bila oštećena gubitkom svog suvlasničkog dijela, same po sebi ne ukazuju na vjerojatnost da bi provedbom predmetne ovrhe trećoj osobi nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju predviđa odredba čl. 67. st. 1. OZ-a, s time da u konkretnom slučaju treća osoba niti ne spominje nelikvidnost ovrhovoditeljice, niti dokazuje zbog čega svoju eventualnu tražbinu ne bi mogla ostvariti od ovrhovoditeljice koja je banka (za koju treća osoba niti ne tvrdi da loše posluje), kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

21. Za naglasiti je da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju treće osobe moraju učiniti vjerojatnom kada predlažu odgodu ovrhe, ne može biti šteta koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a koji postupak je po samoj svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, pri čemu je sud prilikom odlučivanja o odgodi ovrhe dužan voditi računa o vrednovanju interesa svih subjekata ovršnog postupka, vjerojatnosti nastupanja štete te kvaliteti i kvantiteti štete koju bi uslijed (ne)odgode pretrpjeli, pa se interes treće osobe da preventivno zaštiti svoju eventualnu imovinu od moguće njezine daljnje prodaje , u kontekstu svega obrazloženog, ne može smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom koju predviđa odredba čl. 67. st. 1. OZ-a, pri čemu su neosnovane i žalbene tvrdnje kojima se treća osoba poziva na povredu dostojanstva (čl. 6. OZ -a), na koju povredu se u ovršnom postupku mogu pozivati ovršenici, ali ne i treće osobe .

22. Stoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu treće osobe protiv odluke kojom je odbijen njezin prijedlog za odgodu ovrhe (pod točkom V. izreke pobijanog rješenja),odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijano rješenje (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

23. U odnosu na žalbu ovršenika u dijelu kojim žalitelji pobijaju odluku kojom je odbijen prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe, kako se pobijana odluka u tom dijelu ne odnosi na ovršenike, isti ju u tom dijelu nemaju pravni interes žalbom pobijati, pa je njihovu žalbu u smislu čl. 358 st. 3 ZPP-a, valjalo u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu temeljem čl. 367. ZPP-a i riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom III.

24. Temeljem svega naprijed obrazloženog, kako je sud prvog stupnja odlučio o prijedlogu treće osobe za odgodu ovrhe na način da ga je pravilno odbio, proizlazi da više nema zapreke daljnjoj provedbi predmetne ovrhe.

25. S obzirom na prethodno obrazloženo, po stavu ovoga suda, sud prvog stupnja pravilno je donio pobijano rješenje o dosudi budući je, nakon što je zaključkom o prodaji utvrdio vrijednost predmetne nekretnine (koju žalitelji žalbenim navodima ne spore), nakon druge elektroničke javne dražbe dosudio nekretninu koja je predmet ovrhe ovrhovoditeljici s valjanom ponudom (rezultate javne dražbe žalitelji također ne spore), čime je ispunila uvjete da joj se nekretnina dosudi, pri čemu su u konkretnom slučaju ispunjene i pretpostavke za oslobođenje ovrhovoditeljice od polaganja kupovnine (čl. 107. OZ-a), kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja (koje pravo ovrhovoditeljice žalitelji žalbenim navodima isto tako ne spore).

26. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja svi izneseni žalbeni navodi žalitelja kojima u suštini primarno prigovaraju odluci suda prvog stupnja kojom je odbio prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe.

27. Slijedom svega obrazloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu žalitelja u tom dijelu (protiv odluke o dosudi), odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu pod točkom I. , II., III. i IV. izreke i riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža