Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-72/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1267/2024-18 od 10. prosinca 2025., dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1267/2024-18 od 10. prosinca 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 600,00 eura sa zateznim kamatama i pod točkom IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.220,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29 srpnja 2024. do isplate te iznos od 35,00 eura sa zateznom kamatom od 10. prosinca 2025. do isplate, u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 1.080,00 eura tekućim od 29. srpnja 2024. do 28. kolovoza 2024. kao neosnovan. Pod točkom III. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 35,00 eura tekućim od 29. srpnja 2024. do 9. prosinca 2025. kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.550,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke za iznos od 600,00 eura i posljedično tome protiv odluke o troškovima srazmjerno uspjehu u sporu, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalno kao žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se preinači u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koja mu je nastala kao posljedica ozljede na radu kod poslodavca VUPIK plus d.o.o. Vukovar, Sajmište 113/c, na [obrt], kada je prilikom pretjerivanja odnosno usmjeravanja životinja na mužu u rotor kada se poskliznuo i pao na leđa te udario glavom o pod.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je nesporna odgovornost i nastanak štetnog događaja,

-da je radi utvrđivanja visine potraživanja prvostupanjski sud proveo medicinsko vještačenje po vještaku Izvan.prof.dr.sc. ČL, dr.med. koji je u svom nalazu i mišljenju od 31. svibnja 2025. utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio otvorenu ranu na glavi kada se na radnom mjestu poskliznuo te zadobio parijetalno rana cca 5 cm. Po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje, te vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj, da trajne posljedice nisu zaostale, da je tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, slabijeg intenziteta 10 dana, bol jakog intenziteta imao je 1 dan, srednje jakog intenziteta 3 dana, a manjeg intenziteta još naredna 10 dana , daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore, tuđa pomoć i njega druge osobe bila je potrebna 1 sat dnevno kroz 10 dana liječenja (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...), a naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na zadobivenu ranu na glavi,

-da nakon usmenog iskaza vještaka nije bilo daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje nije bilo prigovora te je sud nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je isti sačinjen jasno, stručno i obrazloženom u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije ,

-da imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO)Z, obzirom da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja te uzimajući u obzir dob, spol, vrsta ozljeda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, po ocjeni prvostupanjskog suda primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove iznosi 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 800,00 eura, za naruženje iznos od 500,00 eura, ukupno 2.300,00 eura sa

kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29. srpnja 2024. kada je tuženik došao u zakašnjenje temeljem odredbe 183. ZOO,

-da temeljem članka 1095. stavak 2. ZOO tužitelj ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, pa je za 10 sati dosuđeno 35,00 eura,

-da su sukladno odredbi članka 1089. ZOO visina i okolnosti su utvrđene danom donošenja presude pa je odbijen tužitelj sa zateznim kamata do 9. prosinca 2025. kao neosnovan,

-da je cjelokupno dosuđeni iznos 2.335,00 eura, a obzirom da je tuženik isplatio u mirnom postupku iznos od 1.080,00 eura pa je dosuđen daljnji iznos od 1.255,00 eura.

7. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

9. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, i to okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha i naruženja, način na koji se iste očituju, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, po utvrđenju ovoga suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. utvrdio tužitelju primjeren iznos pravične novčane naknade u iznosu od 2.300,00 eura. Isto tako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. ZOO tužitelju dosudio iznos od 35,00 eura s osnova troškova tuđe pomoći, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka i nespornu činjenicu da je tužitelju tuđa pomoć pružena od strane obitelji.

10. Budući da nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.080,00 eura pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 1.255,00 eura. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u navedenom dijelu.

11. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe je odbijen jer tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar