Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-346/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dukat d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik iz Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, [adresa], OIB:01122438757, zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetnika u Zagrebu, Ilica 29, radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1444/2024-19 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1444/2024-19 od 16. siječnja 2026. i sudi:

Nadomješta se suglasnost Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, sa sjedištem u [adresa], OIB:01122438757 za donošenje namjeravane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2023. sindikalnom povjereniku AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zaposlenom na radnom mjestu skladištara kontrole i utovara kod tužitelja Dukat d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, kao poslodavca, a koja suglasnost je bila uskraćena dopisom tuženika od 4. listopada 2024.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 303,09 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao donošenje presude kojom će se nadomjestiti suglasnost na izvanredan otkaz ugovora o radu zajedno sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (točka I izreke) te je tužitelju naloženo da tuženom naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (točka II izreke).

2. Presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti istu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za donošenje presude koja nadomješta suglasnost tuženika na namjeravani otkaz ugovora o radu za radnika AE.

5. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tužitelj zbog počinjenja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa počinjene od strane radnika AE, koji je nakon obavijesti da će toga dana biti pozvan na davanje obrane radi prijave o nepravilno obavljanju njegovih radnih zadataka pred kolegom LE, rukovoditeljem Centralnog skladišta i kolegom RE, voditeljem optimizacije skladišnog poslovanja, izgovorio: to su gluposti za šta me prijavljujete. Vidim da me se želite riješiti! Mislim da neće biti mira dok ne uzmem automat i odem u upravnu zgradu i riješim sve tamo! A je goli K*** za mene!”, a što je ponovio dva puta te zbog gubitka povjerenja u njega kao radnika zaposlenog kod tužitelja na radnom mjestu skladištara kontrole i utovara, a koji kod tužitelja obavlja i funkciju sindikalnog povjerenika, odlučio istom otkazati ugovor o radu te je, sukladno odredbi čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 u daljnjem tekstu: ZR), zatražio suglasnost tuženika za takvo otkazivanje, koju je ovaj odbio dati.

6. U ovoj žalbenoj fazi među strankama nije sporno da je radnik AE zaposlen kod tužitelja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, da isti kod tužitelja obavlja i funkciju sindikalnog povjerenika, da je isti predmetnog dana nakon obavijesti da će toga dana biti pozvan na davanje obrane radi prijave o nepravilnom obavljanju njegovih radnih zadataka pred kolegama LE i RE izgovorio: to su gluposti za šta me prijavljujete. Vidim da me se želite riješiti! Mislim da neće biti mira dok ne uzmem automat i odem u upravnu zgradu i riješim sve tamo! A je goli K*** za mene!”, da tužitelj takvo postupanje AE stavlja na teret ocjenjujući isto teškom povredom obveza iz radnog odnosa zbog kojeg je izgubio povjerenje u njega kao radnika a što sve, po stavu poslodavca, opravdava izvanredno otkazivanje istom ugovora o radu.

7. Pošavši od utvrđenja da je radnik AE u trenutku kada je izgovorio tekst koji mu se stavlja na teret bio znatno uzrujan i bitno smanjeno uračun ljiv pa da uopće nije mogao shvatiti značenje rečenica izgovorenih u stanju stresa, da te riječi nije izrekao u namjeri da ih i provede, da je isti osoba sa govornom manom, da riječi koje su okarakterizirane kao prijetnja nisu bile upućene nikomu, da je do tog ispada došlo zbog šikanoznog postupanja tužitelja prema AE kao izrazito sindikalno angažiranom radniku kroz jedan duži period, da se angažman istog svodio na to da od kolega članova koji su prikupili dokumentaciju potrebnu radi podnošenja tužbi radnika tužitelja protiv tužitelja kao poslodavca radi isplate neisplaćene naknade za godišnji odmor prosljeđivao istu u sindikat sud prvog stupnja utvrdivši da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja za ostvarenje razloga za otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku jer se radi o zaposleniku za kojeg postoji zabrana otkaza a prema kome se šikanozno postupalo zbog njegovog sindikalnog djelovanja odbio je zahtjev tužitelja za nadomještanje suglasnosti sindikata za takvo otkazivanje.

8. Prije svega valja reći da se u postupku u kojem se traži nadomještaj suglasnosti za otkazivanje ugovora o radu sindikalnom povjereniku ne treba dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu jer se navedene činjenice trebaju utvrditi u eventualnom postupku u kojem radnik traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, prema odredbi čl. 150. st.1. toč. 1. ZR a u svezi s čl. 153. st. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku samo uz prethodnu suglasnost sindikata. Ukoliko sindikat uskrati suglasnost, poslodavac može tražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

9. Smisao propisivanja prethodne suglasnosti radničkog vijeća odnosno sindikata je u zaštiti člana radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika od šikanoznog postupanja poslodavca. U postupku nadomještanja prethodne suglasnosti radničkog vijeća ili sindikata radnik nije stranka kojem poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu, već su stranke poslodavac i radničko vijeće ili sindikat, te se već u tom postupku, obzirom na njegov karakter, ne treba ocjenjivati je li ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu. To iz razloga što se stavom suda o nadomještanju suglasnosti, koja čini jednu od osnova zakonitosti takve odluke poslodavca, ne prejudicira sudska odluka o dopuštenosti takvog eventualnog otkaza u parnici u kojoj je to glavna stvar. U protivnom poslodavac bi morao u dva odvojena postupka, protiv predstavnika radnika i samog radnika dokazivati ostvarivanje istih razloga za otkaz. Stoga okolnosti da li je u trenutku upućivanja prijetnje sindikalni povjerenik bio ubrojiv, da li njegove nesporno upućene riječi predstavljaju riječi koje on nije razumio ili predstavljaju osnovanu prijetnju ili se radi o šali nisu odlučne za ocjenu osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjev u ovoj pravnoj stvari.

10. U sporu kojim se zahtijeva nadomještanje suglasnosti na otkaz ugovora o radu, a takav je ovaj, potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza, te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

11. Iz činjenica utvrđenih po prvostupanjskom sudu proizlazi da tužitelj AE namjerava otkazati ugovor o radu zbog upućivanja prijetnje izgovorene riječima: to su gluposti za šta me prijavljujete. Vidim da me se želite riješiti! Mislim da neće biti mira dok ne uzmem automat i odem u upravnu zgradu i riješim sve tamo! A je goli K*** za mene!”, da je te riječi isti izgovorio tijekom radog procesa kod tužitelja kao poslodavca te da je AE radnik kojem se ne može otkazati ugovor o radu bez dobivene prethodne suglasnosti sindikata.

12. Suprotno stavu prvostupanjskog suda nesporna činjenica da je naprijed navedene riječi sindikalni povjerenik AE izgovorio, da iz istih proizlazi da isti insinuira da će uzeti automat i otići do upravne zgrade i tamo sve riješiti proizlazi osnovana sumnja da se ostvario razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu radnika jer takve prijetnje prelaze granicu dopuštenog ponašanja u poslovnom okruženju te mogu predstavljati tešku povredu obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju izvanredno otkazivanje. Da li će sud u eventualnom postupku koji će radnik pokrenuti radi utvrđivanja dopustivosti takvog, sada još namjeravanog izvanrednog otkaza ugovora o radu, u okolnostima konkretnog slučaja, ocijeniti da ista predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje u ovoj pravnoj stvari nije odlučno. Ovdje je odlučno samo da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz i da li navodima i predloženim dokazima poslodavac upućuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, a što je ovdje ostvareno.

13. Nadalje, za svoj paušalni zaključak da je namjeravano otkazivanje ugovora o radu radniku AE posljedica šikanoznog postupanja tužitelja prema njenu zbog njegovog sindikalnog djelovanja sud prvog stupnja nije dao niti jedan valjani razlog temeljem kojih dokaza je došao do tog utvrđenja.

14. U tom smislu valja reći da je točno kako je smisao propisivanja navedene prethodne suglasnosti sindikata u zaštiti posebno zaštićenih radnika pa tako u konkretnom slučaju sindikalnog povjerenika od šikanoznog postupanja poslodavca. Međutim po stavu ovog suda ukoliko poslodavac u postupku nadomještanja prethodne suglasnosti sindikata za donošenje namjeravane odluke o otkazivanju ugovora o radu uspije dokazati da namjerava radniku otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz te vjerojatnost da se ostvario razlog za otkazivanje ugovora o radu, već navedene okolnosti onemogućuju poslodavca u eventualnom šikanoznom postupanju.

15. S obzirom na navedeno pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 188. st. 1. toč. 1. ZR kada je odbio tužbeni zahtjev za nadomještaj uskraćene suglasnosti za namjeravano otkazivanje.

16. Tužitelj je konačno u sporu u cijelosti uspio dok tuženik nije uspio pa je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka na način da je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova (tbr 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 11.12.2025. 50 bodova (tbr 7/2 Tarife) i za pristup na ročište za objavu presude 25 bodova (tbr 7/2 Tarife) što uz vrijednost boda od 2.00 eura i pripadajući PDV sveukupno iznosi 812,50 eura.

17. Zbog svega navedenog valjalo je prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti i prihvatiti u cijelosti zahtjev tužitelja.

18. Tužitelju je valjalo, temeljem čl. 166. st. 1. ZPP, priznati i trošak ovog žalbenog postupka i to trošak sudske pristojbe, trošak sastava žalbe (tbr 10/1 Tarife) i pripadajući PDV u sveukupnom iznosu od 303,09 eura.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica