Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-400/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15 , protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Linić, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1607/2023-46 od 1. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1607/2023-46 od 1. travnja 2026., u točki II izreke i u dijelu odluke o parničnom trošku kojim tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu parničnog troška.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1607/2023-46 od 1. travnja 2026., u točki I i III izreke i u dijelu točke IV izreke koji se odnosi na tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 657,79 eura s pripadajućom zateznom kamatom (točka I izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 1.742,21 eura (točka II izreke). Nadalje je tuženiku naloženo da tužitelju namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 848,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke) dok je zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka IV izreke). Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe od 9. prosinca 2024.

2. Prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno podredno u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka isto tako zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije zahtjev tužitelja te tuženom dosudi troškove postupka odnosno podredno istu u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

5. Tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je, kao radnik osiguranika tuženika, bio žrtva napada psa. Zahtijeva da mu tuženik, kao osiguravatelj poslodavca, naknadi štetu koju je pretrpio na radu i to novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja na duševno i fizičko zdravlje i naknadu za tuđu pomoć i njegu.

6. U ovom stadiju postupka nesporan je radno pravni odnos tužitelja sa Hrvatskom poštom d.d., osiguranika tuženika, na dan predmetnog štetnog događaja. Također nije sporno da je predmetnog dana tužitelja prilikom obavljanja njegovih radnih zadataka u radno vrijeme i to prilikom dostave pošiljaka na adresi [adresa] u [adresa] napao i ugrizao pas u potkoljenicu lijeve noge, da je tužitelj zadobio povrede opisane u medicinskoj dokumentaciji, da ne postoji njegova suodgovornost za nastanak štetnog događaja kao niti činjenica da je tuženik tužitelju s naslova te štete isplatio iznos od 265,45 eura.

7. Sporno je da li je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu s obzirom na prigovor tuženika da je šteta tužitelju nastala isključivo radnjom treće osobe – vlasnika psa. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

8. Nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa tako ni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

9. Presuda ima jasne i logične razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe sami sebi ni izreci presude, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Suprotno tvrdnji tužitelja i tuženika sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Pošavši od utvrđenja da iz Police osiguranja od odgovornosti broj: 804328780 od 31. ožujka 2022. proizlazi pasivna legitimacija tuženika, da je tužitelj štetu doživio prilikom obavljanja svojih radnih zadataka za osiguranika tuženika kao poslodavca, da tužitelj svojim postupanjem ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja, da se napad psa u konkretnom slučaju ne može tretirati kao napad treće osobe već se isto smatra profesionalnim rizikom zanimanja dostavljača poštanskih pošiljki sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužitelja odgovoran, pozvavši se na odredbu čl. 15 . Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 u daljnjem tekstu ZZR) i čl. 103. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 u daljnjem tekstu ZR) naknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio na radu i u svezi s radom. Također sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih bi se tuženik u smislu odredbe čl. 1063. a u svezi s čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) eskulpirao od svoje odgovornosti te je posljedično navedenom obvezao tuženika da tužitelju sukladno odredbi čl. 19. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a naknadi štetu, uračunavajući nesporno isplaćeni iznos od 265,45 eura, u preostalom iznosu od 657,79 eura dok je za iznos od 1.742,21 eura zahtjev tužitelja odbio.

12. S ovakvim zaključcima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

13. Na žalbene navode tuženika valja reći da je odredbom čl. 15. ZZR propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti a prema općim propisima obveznog prava. Već sama navedena objektivna odgovornost isključuje potrebu utvrđivanja skrivljenog ponašanja poslodavca a da dostavljači poštanskih pošiljki u obavljanju svojih radnih zadataka raznošenja pošte svakodnevno dolaze u kontakt s osobama kojima se dostava obavlja kao i sa osobama koje žive u okruženju s tim osobama na lokacijama gdje se dostave vrše pa time i sa kućnim ljubimcima tih osoba te da eventualni napadi kako tih osoba ili njihovih kućnih ljubimaca ne predstavljaju usamljeni incident već svakodnevni rizik posljedično čemu (osiguranik) tuženika za predmetnu štetu odgovara po objektivnoj odgovornosti. Kod objektivne odgovornosti dovoljno je da tužitelj dokaže da je došlo do štetnog događaja na radu ili u svezi s radom, da postoji štetnik, da je nastala šteta te da između nje i štetnog događaja postoji uzročno-posljedična veza, što je u konkretnom slučaju između tužitelja i tuženika nesporno.

14. Nadalje valja reći da se prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO imatelj stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Ugriz psa kao radnja počinioca vlasnika psa, a s obzirom da se osiguranik tuženika bavi dostavom pošiljaka na kućnu adresu te da dostavljači prilikom obavljanja svojih radnih zadataka svakodnevno dolaze u kontakt sa osobama kojima vrše dostavu pošiljaka i njihovim kućnim ljubimcima kao i sa osobama u njihovom okruženju i njihovim kućnim ljubimcima, ima se smatrati profesionalnim rizikom posla koji obavlja osiguranik tuženika za koji rizik isti kao poslodavac i odgovara. Naime, oslobođenje od objektivne odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1067. ZOO je osnovano samo ako je šteta uzrokovana protupravnim djelovanjem treće osobe koja nije vezana za djelatnost zbog koje je predviđena takva odgovornost. Ne smatra se trećom osobom osoba čije su radnje manifestacija rizika zbog kojeg se obavlja određena djelatnost, pa radnja te osobe ne otklanja odgovornost osobe koja inače odgovara za štetu po objektivnom kriteriju.

15. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj zbog posljedica predmetnog štetnog događaja trpio fizičke boli i strah te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega sve u trajanju odnosno u intenzitetu i stupnju navedenih u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, koje je sud u cijelosti prihvatio, da kod njega nije nastupilo smanjenje životne aktivnosti, sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 900,00 eura i to uzimajući u obzir kriterij pretrpljenih fizičkih bolova (iznos od 400,00 eura) te kriterij pretrpljenog strah (iznos od 500,00 eura). Nadalje sud je tužitelju dosudio troškove naknade za tuđu pomoć i njegu u trajanju od ukupno 7 sati po cijeni jednog sata od 3,32 eura u iznosu od 23,24 eura te je, a imajući u vidu nesporno isplaćeni iznos od 265,45 eura dosudio tužitelju naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 657,79 eura.

16. Neosnovano tužitelj i tuženik prigovaraju visini dosuđene naknade. Naime, i po ocjeni ovog suda, utvrđeni iznos od 900,00 eura predstavlja primjerenu, realnu i pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO posebno imajući u vidu sve specifične okolnosti konkretnog slučaja i kvalifikatorne okolnosti (dob, spol, zanimanje, kao i druge kriterije) kao i promjeni indeksa cijena koje je i sud prvog stupnja imao u vidu donoseći pobijanu presudu.

17. Na daljnje žalbene navode tužitelja valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Okolnosti na koje se poziva tužitelj u svojoj žalbi, a vezano za pobijanje ocjene suda o neosnovanosti zahtjeva tužitelja s naslova naknade zbog duševnih boli zbog naruženja a koji se svode isključivo na njegovu ocjenu o postojanju naruženja u vidu ožiljaka - površinskoj pigmentiranoj promjeni koji je nastao kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, nije sa sigurnošću mogao utvrditi da li je navedena promjena (ožiljak) nastala u predmetnom štetnom događaju a imajući u vidu da iz liječničke potvrde proizlazi da je tužitelj ranije imao na istom mjestu sličnu povredu a da u ovom postupku tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi sud mogao utvrditi posljedice ranijeg povređivanja odnosno da navedeni ožiljak nije nastao ranije već je samo istaknuo da se radilo samo o površinskom ozljeđivanju. Kako tu činjenicu sa sigurnošću nije mogao utvrditi pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da u tom dijelu njegov zahtjev nije osnovan.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilnom primjenom odredbi čl. 1103. ZOO tužitelju je dosudio zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate a imajući u vidu da je navedenom odredbom propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

19. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP -a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 - dalje: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja troškova postupka uzeo je u obzir uspjeh tužitelja u osnovi osim u dijelu kojim je priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude tužitelju.

20. Imajući u vidu sve naprijed navedeno valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1 . ZPP žalbe tužitelja i tuženika odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica