Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-470/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika LEDO Plus društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane, Zagreb, Čavićeva 1 a, OIB: 07179054100, kojeg zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, kojeg zastupa generalna punomoćnica BNG, mag.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1603/2025- 9 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1603/2025-9 od 20. ožujka 2026.u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku LEDO Plus društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane, Zagreb, Čavićeva 1 a, OIB: 07179054100, da tužitelju BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.569,01 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 1.400,00 EUR od 17.3.2021. do isplate,

- 69,01 EUR od 20.3.2026. do isplate,

- 100,00 EUR od 20.3.2026. do isplate,

sve kamate do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa os 30,99 EUR, te zatezne kamate koja na iznose od 69,01 EUR i 100,00 EUR teče od 17.3.2021. do 19.3.2026.

III. Nalaže se tuženiku LEDO Plus društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane, Zagreb, Čavićeva 1 a, OIB: 07179054100, da nadoknadi tužitelju BN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.534,60 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 20. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje se ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao djelatnik tuženika dana 18. listopada 2019. doživio nesreću na radu, i to na poslovima dostave smrznute robe u Trgovačke objekte – prodajna mjesta, na način da se prilikom izvlačenja zamrznute robe ručnim viličarem iz tovarnog prostora kamiona, poskliznuo i udario leđima u paletu, te napravio nagli trzaj vrata. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR (iznos od 1.400,00 EUR s osnova neimovinske štete, iznos od 100,00 EUR s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu te iznos od 100,00 EUR s osnova troškova liječenja) sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj radnik tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. rujna 2019. do 31. prosinca 2020. na radnom mjestu dostavljač u prodaji u [obrt], Sektor prodaje i izvoza,

- da je dana 18. listopada 2019. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpio ozljedu na radu,

- da je tuženik Ledo plus d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod umješača Croatia osiguranje d.d. zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema svojim djelatnicima i policu osiguranja od nesretnog slučaja (police pod br. 078702016646 i 078700063102),

- da je tužitelju od strane umješača Croatie osiguranja d.d. na ime naknade štete nastale u štetnom događaju od 18. listopada 2019. isplaćen iznos od 13.800,00 kn (1.831,58 eura) od čega na ime neimovinske štete 13.000,00 kn (1.725,40 eura), a na imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 800,00 kn (106,18 eura).

8. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu, kao i visina štete.

9. Kako je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. rujna 2019. te je za vrijeme radnog vremena, obavljajući svoje redovne radne zadatke, pretrpio ozljedu na radu, to pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik kao njegov poslodavac pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

10. Člankom 111. Zakona o radu (Narodne novine bro j 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisuje da je u slučaju ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po po općim propisima obveznog prava.

Prema čl. 3. st. 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

Nadalje, člankom 25. st. 1. ZZR-a propisano je da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a st. 2. istog članka da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

11. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja obavljao poslove svog radnog mjesta; iskrcavao je smrznutu robu ručnim viličarem iz kamiona, za koje poslove je i osposobljen.

Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj izvlačio zamrznutu robu ručnim viličarem iz tovarnog prostora kamiona i prilikom izvlačenja palete sa zamrznutim proizvodima se poskliznuo. Pri poskliznuću je udario leđima u drugu paletu te napravio nagli trzaj vratom.

12. Dakle, kako iz citiranih propisa proizlazi da poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju čl. 25. st. 2. ZZR-a na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika, a tuženik to nije dokazao, neosnovano tuženik osporava svoju objektivnu odgovornost u ovom postupku.

13. Tuženikovi navodi da je osigurao tužitelju sve uvjete za obavljanje rada na siguran način i osposobio tužitelja za rad na siguran način čime je u potpunosti oslobođen odgovornosti za nastanak štetnog događaja, a tužitelj da je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, pravilno su ocijenjeni neosnovanima.

Naime, tužitelj je poslove svog radnog mjesta u vrijeme štetnog događaja obavljao na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, a činjenica da je do nezgode na navedenom radnom mjestu došlo kada je tužitelj iz tovarnog kamiona iskrcavao palete sa zamrznutim proizvodima pri čemu se poskliznuo i pri poskliznuću udario leđima u drugu paletu ne ukazuje na nepažnju tužitelja. Radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način.

Činjenica da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za poslove vozača dostavljača u prodaji, da je pregledan od strane medicine rada, da je poslodavac na temelju procjene rizika osposobio radnika za rad na siguran način te je radnika obavijestio o organizaciji rada, rizicima i načinu izvođenja radnih postupaka, da je imao pisane upute i svu zaštitnu opremu, samim time ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Naime, tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da ne dođe do ikakvih štetnih posljedica, što je izostalo u konkretnom slučaju pa za nastalu štetu odgovara tuženik budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

14. Dakle, u ponašanju tužitelja nije bilo nikakvih nepravilnosti, a isti nije mogao predvidjeti da će prilikom iskrcaja zamrznutih proizvoda iz tovarnog kamiona poskliznuti i leđima udariti u drugu paletu, zbog čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije ni djelomično pridonio štetnom događaju.

Iako vozači dobivaju ljetni i zimski komplet odjeće, te ljetne i zimske cipele sa zaštitnom kapicom koja ih štiti od pada tereta na prste, a od proklizavanja te cipele imaju protuklizni potplat, kao što je iskazao svjedok B, samim time se tuženik ne oslobađa odgovornosti, jer radeći sa smrznutim proizvodima uvijek može doći do poskliznuća ma kakvu god zaštitnu opremu radnik na sebi imao.

Iz iskaza svjedoka B proizlazi da se u ovom slučaju radilo se o kamionu hladnjači, u kojem je minimalna temperatura radi čuvanja smrznute robe 18 stupnjeva, te kod distribucije robe pri otvaranju kamiona dolazi do izmjene vanjske temperature i tovarnog prostora kamiona i kada dolazi do izmjene vanjske i unutarnje temperature stvara se kondenzacija i uslijed toga kamion bude vlažan, a što je dio tehnološkog procesa koji se ne može izbjeći zaštitnom obućom. Uslijed takvih okolnosti, tuženik je trebao na drugačiji način organizirati uvjete rada.

15. Stoga, činjenica da se tužitelj prilikom iskrcaja zamrznutih proizvoda poskliznuo samim time ne znači da je isti odgovoran za pad, a time i štetu, a i iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastanku štete, već za nastalu štetu odgovara poslodavac zbog propusta u organizaciji osiguranja sigurnosnih uvjeta rada pa je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

16. Prema odredbi čl. 19. t. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18 - dalje: ZOO), pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Člankom 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka određeno da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Sudski vještak dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 20. rujna 2023. navodi kako je tužitelj na radnom mjestu zadobio ozljedu vratnih struktura pri pokliznuću, da je doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje, koja povreda prava osobnosti se ispoljila u trpljenju bolova. U kraće vrijeme bilo je posve ograničenih životnih aktivnosti u posve malenom stupnju, da mu je trajno preostalo oštećenje tjelesnog zdravlja i kod kuće je imao potrebu pomoći i njege od strane treće osobe. Jedan dan cijeni da je imao bolove u jakom intenzitetu 12 sati, potom tjedan dana u srednjem stupnju i još tri tjedna u blažem intenzitetu. 10 dana bio je posve reduciranih životnih aktivnosti dok je nosio okovratnik i dok mu je preporučeno mirovanje. Trajno oštećenje tjelesnog zdravlja cijeni za 2%, pri tome se uzima u obzir i da je ranije imao tegobe s vratnom kralježnicom, što je zabilježeno u zdravstvenom kartonu. 7 dana imao je potrebu pomoći i njege kod kuće 2 sata dnevno i još 5 dana 1 sat u danu i to za osobne potrebe dok je nosio okovratnik te u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. Iako je tužitelj čitavu godinu dana odlazio liječnicima te se bilježe dijagnoze poslije traumatskog bolnog vratnog sindroma, ali je liječenje u ovom slučaju radi konkretno ove ozlijede trajalo 3 mjeseca.

18. Sudski vještak dr. Danči Tripalo, spec. ortoped, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 20. rujna 2023. navodi, a vezano za ozljedu koštanog ligamentarnog mišićnog sustava prilikom dijagnoze istegnuće vratnih mišića, kako je tijekom liječenja ustanovljeno da su kretnje u vratu ograničene i bolne do 1/3 punog pokreta pa je zbog toga tužitelj liječen fizikalnom terapijom. Mišljenja je da je štetnim događajem došlo do pogoršanja u predjelu kralježnice te da će tužitelj zbog toga ulagati pojačane napore zbog bolova u vratu i ograničene pokretljivosti i to kod težih tjelesnih radova kod držanja glave u prisilnom položaju, te kod okretanja glave npr. u prometu što će mu biti otežano. Umanjenje životnih aktivnosti baš od ovog štetnog događaja bi iznosilo 1,5% što će se dodati u punom iznosu procijenjenom od vještaka neurokirurga. Znači zajedničko umanjenje životnih aktivnosti je 3,5%. Što se tiče bolova i tuđe njege i pomoći nema što dodati na osnovu procijenjenog od strane neurokirurga.

19. U dopuni nalaza i mišljenja danom na ročištu od 15. svibnja 2024. sudski vještaci dr. Miro Jurinović i dr. Danči Tripalo, a nakon pregleda ranije iskazanih vještačenja na ročištu 20. rujna 2023., čitave medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona, tužitelja, u pogledu postotka umanjenja životnih aktivnosti s neurokirurškog gledišta za 2% i ortopedskog gledišta 1,5%, ukupno na račun predmetnog ozljeđivanja ostaju pri tom mišljenju da je zaostalo 3,5% umanjenja životnih aktivnosti. Isto tako su ostali na stajalištu da je kod tužitelja na račun ozljede kakvu je imao ustaljeno stanje 3 mjeseca pa se samo korigiraju u pogledu pretrpljenih bolova i potrebe pomoći i njege. Procjenjuju bolove u jakom intenzitetu 1 dan, u srednjem stupnju ostaju pri mišljenju da je bilo u trajanju od 7 dana, a u blažem intenzitetu 4 tjedna. Što se tiče imovinske štete, potrebne pomoći i njege sada procjenjuju da je bila potrebna 2 tjedna po 2 sata u danu.

20. Stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatar, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 20. rujna 2023. navodi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedećih 12 sati, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 7-10 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedeća 2-3 mjeseca. Mišljenja je da nije došlo do trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja.

21. Na provedena vještačenja stranke nakon očitovanja vještaka nisu imale primjedbi.

22. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i mišljenje vještaka liječnika, karakter i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio, jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti (ukupno 3,5 %), kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (imobilizacija, RTG snimanja, potreba mirovanja, analgetici, otežano održavanje osobne higijene, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.), dob tužitelja (rođ. **.**.1969., u vrijeme nezgode imao je 50 godina), tužitelju je sud prvog stupnja pravilno s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje priznao pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 3.125,40 eura umanjeno za iznos od 1.725,40 eura (13.000,00 kn) koji je tužitelju od strane umješača već isplaćen. Kako je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od dva tjedna po 2 sata dnevno, te 5 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 33 sata, tužitelju je pravilno primjenom čl. 1095. ZOO-a priznao i pravo na naknadu za tuđu njegu i pomoć umanjeno za iznos koji je od strane umješača tužitelju isplaćen s ovoga osnova kao i iznos troškova prijevoza radi liječenja, pri čemu treba istaknuti da tuženik žalbom posebno ne osporava dosudu ove imovinske štete.

23. Sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a pravilno su zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu dosuđene od dana podnošenja tužbe, a na tuđu pomoć i njegu i trošak prijevoza radi liječenja od presuđenja sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, kao s osnova troškova liječenja.

24. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano uz činjenicu da se tužitelj nije u roku od 15 dana očitovao na nalaz i mišljenje vještaka sukladno ročišnom rješenju od 20. rujna 2023., zbog čega se trebalo smatrati da je sa istim suglasan, ovaj sud ističe da nije jasno što tuženik tim navodima točno želi reći jer tuženik taj žalbeni navod ne povezuje niti s jednom odredbom ZPP-a.

Samo načelno navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, ali u čl. 354. st. 2. ZPP-a nije navedena neka bitna povreda koja bi se mogla povezati s ovim žalbenim navodom. S druge strane, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude) nije istaknuta, a ovaj sud nije ovlašten ispitivati ovu vrstu bitne povrede odredaba parničnog postupka po službenoj dužnosti.

25. S obzirom na navode iz žalbe treba dodati da je tužitelj osnovano pokrenuo ovaj postupak neovisno o tome što mu je dio naknade štete isplaćen u mirnom postupku. Naime, tužitelju pripada i daljnji iznos naknade štete pa je očito da je osnovano pokrenuo ovaj postupak.

Nadalje, djelomično podmirenje potraživanja i smanjenje tužbenog zahtjeva nije od utjecaja na ishod postupka jer tužitelj tek nakon provedenog medicinskog vještačenja može znati kakva mu je točno šteta nastupila s obzirom da ne raspolaže znanjem koje je potrebno za to utvrđenje, a trošak postupka se odmjerava prema konačnom tužbenom zahtjevu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

26. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tuženik neosnovano osporava opravdanost troškova koji su tužitelju priznati. Oni su nastali, bili su potrebni za vođenje spora, a okolnost da je tužitelj snizio tužbeni zahtjev nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka koja se temelji na konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

27. Posebno treba dodati da tuženik podnesak od 18. lipnja 2021. smatra nepotrebnim jer se njime tužitelj samo referira na odgovor na tužbu. No, takav podnesak je bio potreban za vođenje spora.

Podnesak od 7. lipnja 2022. tuženik smatra da ne opravdava priznavanja punog iznosa Tarife jer se njime tužitelj samo protivi miješanju Croatia osiguranja d.o.o. u postupak na strani tuženika. Međutim, navedeno nije točno jer tužitelj tim podneskom predlaže provođenje dokaza i objašnjava zašto se protivi miješanju Croatia osiguranja d.o.o. Podnesak od 26. veljače 2024. tuženik smatra da ne opravdava priznavanja punog iznosa Tarife jer je njime tužitelj samo smanjio tužbeni zahtjev, a osim toga da je krivnjom tužitelja nastao taj trošak. No, tim podneskom tužitelj obavještava sud o bezuspješnom pokušaju sklapanja izvansudske nagodbe s tuženikom, pojašnjava odgovornost tuženika u ovom sporu i usklađuje tužbeni zahtjev s rezultatima do tada provedenog dokaznog postupka.

Žalbeni navodi tuženika vezani uz naknadu troška pristupa na ročište od 2. studenoga 2024. neosnovani su jer na taj dan nikakvo ročište u ovom predmetu nije održano. Naknada za pristup na ročišta od 4. prosinca 2023. i 6. ožujka 2024. smatra da tužitelju ne pripada u punom iznosu već samo u iznosu od 50% Tarife jer se na njima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. No, navedeno nije točno jer se na oba ročišta raspravljalo o predmetu spora.

28. Slijedom svega navedenoga, prvostupanjska je presuda potvrđena, a žalba je kao neosnovana odbijena, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

29. O zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević