Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-301/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB; 39870785897, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Komunalnog društva Čistoća d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB: 06531901714, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-212/2019-26 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-212/2019-26 od 9. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I. izreke utvrđene nedopuštenim Odluka tuženika Komunalno društvo Čistoča d.o.o., OIB: 06531901714 o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 27. ožujka 2019., kojom se Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazu je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 04. ožujka 2019., te Odluka tuženika Komunalno društvo Čistoća d.o.o. OIB 06531901714 o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnika tužitelja MS OIB [osobni identifikacijski broj], od 16. travnja 2019..

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja (9. siječnja 2026.), pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude se pravovremeno žali tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Trošak sastava žalbe ne potražuje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je utvrđenje nezakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koju je donio tuženik dana 27. ožujka 2019. kao i Odluka tuženika o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnika tužitelja od 16. travnja 2019

7. Žalitelj u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a jer je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. To tuženik smatra iz razloga što je sud prvog stupnja na ročištu održanom dana 31. listopada 2025., na kojem je zaključena glavna rasprava, naložio tužitelju da dopuni tužbu na način da tužbenim zahtjevom, pored prvostupanjske odluke, obuhvati i drugostupanjsku odluku tuženika vezano za predmetni spor, čemu se tuženik usprotivio.

7.1. Na opisani žalbeni navod valja odgovoriti da isticanjem uz prvotno postavljeni tužbeni zahtjev i zahtjev za utvrđenje nezakonitosti tuženikovog odgovora za zahtjev za zaštitu prava ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, već je riječ o suvišnoj dopuni tužbe jer tužba kojom se traži sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu ne mora sadržavati i zahtjev za utvrđenje nezakonitosti poslodavčevog odgovora na zahtjev radnika za zaštitu prava, pa postupanje prvostupanjskog suda (nalaganje tužitelju da dopunu tužbu) nije bilo od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude (tako i u odluci Revr 1387/14-2 od 12. srpnja 2016.).

8. Prema čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19 i 64/23, dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

9. Prema čl. 119. st. 2 ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu radnik na održavanju čistoće u RJ «Komunalni program» temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme br. 121/19 dana 4. ožujka 2019. do najduže 4. lipnja 2019. (list 13 i 14 spisa), te da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu tog Ugovora o radu donio 27. ožujka 2019. (list 6 spisa),

- da je protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 27. ožujka 2019. tužitelj podnio 8. travnja 2019. zahtjev za zaštitu prava sastavljen 7. travnja 2019. (list 7), da je taj zahtjev tuženik odbio Odlukom od 16. travnja 2019. (list 22 spisa), koju je tadašnja punomoćnica tužitelja zaprimila 18. travnja 2019. (list 23 spisa), te je potom tužitelj 3. svibnja 2019. pravovremeno podnio predmetnu tužbu, sve u smislu i u rokovima normiranim čl. 133. ZR-a,

- da iz provedenih dokaza (iskaza neposrednog svjedoka TS koji je kazao da su nakon spornog kontejnera nastavili prikupljati smeće) proizlazi da je tužitelj tijekom cijele smjene odbio izvršiti isključivo jednu radnu operaciju i to pražnjenje samo spornog kontejnera, dok je ostale istovrsne radne zadatke tog radnog dana sve uredno obavio, odnosno izvršio radne zadatke ; da je tužitelj odmah na licu mjesta naveo razlog zbog kojeg odbija pražnjenje spornog spremnika, dok tuženik u osporenoj Odluci nije obrazložio zašto je taj razlog smatrao neprihvatljivim, niti je naveo zbog čega se (unatoč činjenici što je tužitelj prisutnima na terenu doista rekao konkretne razloge) bez razmatranja njihove (ne)osnovanosti (tih razloga), odlučio baš na najtežu sankciju iz radnog odnosa – izvanredni otkaz,

- da je tuženik tužitelja pozvao za iznošenje obrane u roku od tri dana od zaprimanja poziva (list 15 spisa), ali je Odluku o izvanrednom otkazu donio tijekom trajanja posljednjeg dana tog roka (27. ožujka 2019. jer je Poziv za tužitelja stavljen na tuženikovu oglasnu ploču 19.3.2019. zbog netočne adrese / str. 24. i 25. spisa /, kako se to navodi u Odluci o otkazu), dok je člankom 135. st. 6. tuženikova Pravilnika o radu / str. 90 spisa / normirano da se u situaciji stavljanja pismena na oglasnu ploču smatra da je tada dostava pismena radniku obavljena istekom posljednjeg dana roka od pet dana), dakle prije nego što je tužitelj imao stvarnu mogućnost iznijeti svoju obranu.

11. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud ocjenjuje da, iako prihvaća gledište da radnikovo odbijanje izvršenja makar i jedne radne operacije iz opisa poslova određenog radnog mjesta može predstavljati kršenje radne obveze, takvo ponašanje samo po sebi uvijek nužno ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze u smislu čl. 116. ZR-a, osobito u okolnostima kada poslodavac ne obrazloži zašto nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, više nije moguć, a to je spornoj Odluci o otkazu izostalo. Također sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije poštovao niti ZR-om regulirani postupak vezano uz iznošenje obrane, u situaciji kada je svojom dispozicijom odabrao u smislu čl. 119. st. 2. ZR-a pravni put pozivanja tužitelja na iznošenje obrane

12. Ovdje treba dodati da je svjedok US u svom iskazu na ročištu održanom dana19. svibnja 2021. (list 35 spisa) iskazao da je tužitelj bio jedan od vrjedni jih „dečkiju“ u firmi na kojeg se moglo na puno stvari osloniti, što ne upućuje na zaključak da nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika nije bio moguć.

13. Stoga u situaciji kada je tužitelj odbio jedan radni zadatak, uz obrazloženje da neće dizati kontejner u kojem je građevinska šuta jer za tu šutu postoji poseban kontejner te se radi smeću koje nije mješoviti komunalni otpad kakav se trebao nalaziti u spornom kontejneru, takvo odbijanje izvršenja radnog zadatka, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje radni odnos ne bi bio moguć, pri čemu tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao da nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Budući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz te je prihvatio tužbeni zahtjev, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu.

15. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužitelju, donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tbr. 7. t. 1. st. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25).

16. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac