Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-478/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, član ice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa] III. Odvojak 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1691/2025-18 od 28. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1691/2025-18 od 28. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.400,00 eur te pod točkom III. Izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.739,75 eur zajedno sa zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

“I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 4.010,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 9. travnja 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.400,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.739,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. svibnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.”

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude i odluke o trošku sadržane pod točkom III. izreke presude u dijelu kojim tužitelju nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa zbog pogrešne primjene materijalnog prava , s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju tužitelj trpi kao posljedicu ozljeđivanja u štetnom događaju od 7. studenoga 2024.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastalu štetu.

7. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđene neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti.

8. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te je kod tužitelja zaostalo 4% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog smanjenja funkcije lijevog gležnja u manjem stupnju nakon prijeloma. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 60 dana. Tuđu pomoć je trebao po 2 sata dnevno kroz 42 dana (vrijeme imobilizacije bez oslanjanja na nogu) te po 1 sat dnevno kroz još 18 dana.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18.- dalje: ZOO) utvrdio osnovanim tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti neimovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 eur, te primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 510,00 eur, ukupno 4.010,00 eur, te je tužitelju dosudio navedeni iznos sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. travnja 2025. do isplate.

10. Tužitelj neosnovano u žalbi prigovara visini dosuđenog iznosa neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove i duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne aktivnosti, jer je prema ocjeni ovoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. st. 1 ZOO.

11. Prema čl. 1100. st. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pobijanom odlukom sud je uzeo u obzir sve okolnosti i dao jasne razloge koji opravdavaju dosudu navedenog iznosa na ime naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti.

12. Nadalje, ovaj sud ističe i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i sud prvog stupnja postupio.

13. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP. Tužitelj neosnovano pobija odluku o trošku u dijelu kojim mu nije priznat trošak za sastav podneska od 11. ožujka 2026., s obzirom se ne radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Naime, tim podneskom tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje. Navedeni podnesak nije nužno potreban jer o uplati predujma sud ima informacije kroz sustav e-spisa.

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić