Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-444/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku ĐŽ, dipl. iur. zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2205/2021-32 od 24. travnja 2026., dana 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2205/2021-32 od 24. travnja 2026. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice CŽ za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike naknade troškova prijevoza neto iznos od 1.231,85 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka I. izreke),

- naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.464,70 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja (24. travnja 2026.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka II. izreke).

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 EUR–a.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 14. ožujka 2024. (list 57-60 spisa), da joj tuženik na ime razlike naknade troškova prijevoza u razdoblju od 30. kolovoza 2017. pa do 31. siječnja 2021. isplati neto iznos od 1.231,85 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.605,33 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da su nejasni razlozi na kojima se ista u tome dijelu temelji.

6. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu medicinske sestre na [obrt],

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala prebivalište na adresi [adresa] te da je koristila vlastiti prijevoz radi dolaska na mjesto rada na adresi [adresa],

- da je tuženik isplaćivao tužiteljici naknadu troškova prijevoza u dijelu utuženog razdoblja od 30. kolovoza 2017. pa do (uključujući) srpnja 2018. te od 10. ožujka 2019. pa do 4. travnja 2019.,

- da je tuženik u utuženom razdoblju donio više odluka u pogledu prava i načina isplate troškova prijevoza za tužiteljicu, i to:

- Odluku KLASA: 121-01/17-01/04, URBROJ: 2181-147-02/ZD-17-336 od 30. kolovoza 2017. kojom je odlučeno da tužiteljici od 30. kolovoza 2017. pripada naknada troškova mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini cijene mjesečne pokazne karte I. zone javnog prijevoza grada [adresa] umanjene za 25%,

- Odluku KLASA: 121-01/18-01/07, URBROJ: 2181-147-02/ZD-18-1 od 11. rujna 2018. kojom je odlučeno da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza s danom 1. kolovoza 2018. jer udaljenost između adrese prebivališta tuženice i adrese mjesta rada iznosi 1,86 km,

- Odluku KLASA: 121-01/18-01/238, URBROJ: 2181-147-02/ZD-19-196 od 9. siječnja 2020. kojom je odlučeno da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita (tvrtke Promet d.o.o.), a koja se primjenjivala za razdoblje od 10. ožujka 2019. pa do 4. travnja 2019.,

- da je tužiteljica podneskom od 14. ožujka 2024. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da joj tuženik na ime razlike naknade troškova prijevoza u razdoblju od 30. kolovoza 2017. pa do 31. siječnja 2021. isplati neto iznos od 1.231,85 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ističući da joj je tuženik u razdoblju od 30. kolovoza 2017. pa do (uključujući) srpnja 2018. te od 10. ožujka 2019. pa do 4. travnja 2019. neosnovano umanjivao troškove prijevoza,

- da je dipl. ing. Neven Kralj, stalni sudski vještak za strojarstvo, cestovni promet, procjenu motornih vozila i plovila u svom pisanom nalazu i mišljenju od 10. veljače 2026. naveo:

- da bi, kada bi se tužiteljica kretala osobnim vozilom na posao, minimalna dužina puta i po karti HAK–a, a koja ima za podlogu MIREO kartu, i po priloženoj Google Maps karti iznosila najmanje 2 km, i to kada tužiteljica ide sa svoje kućne adrese ([adresa]) na adresu rada ([adresa]),

- da je, kada se tužiteljica vraća s posla kući, tj. s adrese [adresa] na adresu stanovanja [adresa], put kretanja osobnim vozilom nešto duži zbog usmjerenosti kolničkih površina te da prema karti Google Maps iznosi najmanje 2,8 km,

- da je tuženik u podnesku od 3. ožujka 2026., očitujući se pritom na nalaz i mišljenje vještaka, naveo, između ostalog:

- da je tužiteljici do siječnja 2020. isplaćivao troškove prijevoza pa da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 1. kolovoza 2017. pa do 1. siječnja 2020., a za koje razdoblje tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao troškove prijevoza.

7. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike naknade troškova prijevoza neto iznos od 1.231,85 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je odredbama iz čl. 66. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20 – u daljnjem tekstu: TKU) propisano, između ostalog:

- da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza) pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra (st. 1.),

- da, ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte (st. 7.),

- da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15 -og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao (st. 16.),

- da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU–a donijelo Tumačenje br. 32/2018 od 20. lipnja 2018. koje glasi: ''Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte, odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.'' i Tumačenje br. 148/23 od 17. listopada 2023. koje glasi: ''Zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad (bolovanje) i za sve druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.'', a koja imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora,

- da je tužiteljica, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, u cjelokupnom utuženom razdoblju imala pravo na naknadu troškova prijevoza, i to prema cijeni mjesečne pokazne karte za I. tarifnu zonu javnog prijevoznika Grada [obrt] Promet d.o.o., a koja je iznosila 38,49 EUR–a[1] (290,00 kn),

- da tužiteljica, budući da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao troškove prijevoza protivno navedenim odredbama TKU–a te isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza, osnovano od tuženika potražuje neto iznos od 1.231,85 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Međutim, uzimajući u obzir:

- da je tuženik u dijelu utuženog razdoblja od 30. kolovoza 2017. pa do (uključujući) srpnja 2018. te od 10. ožujka 2019. pa do 4. travnja 2019. isplaćivao tužiteljici naknadu troškova prijevoza, a da tužiteljica svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu troškova prijevoza i za taj dio utuženog razdoblja, i to u pojedinim mjesečnim iznosima koji su manji od 38,49 EUR–a, koliko je iznosila mjesečna pokazna karta za 1. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada [obrt] Promet d.o.o., ističući da joj je tuženik u tom dijelu utuženog razdoblja neosnovano umanjivao troškove prijevoza, ali da ista pritom nije specificirala način izračuna pojedinih mjesečnih iznosa,

- da je sukladno Odluci KLASA: 121-01/17-01/04, URBROJ: 2181-147-02/ZD-17-336 od 30. kolovoza 2017. tužiteljica imala pravo na naknadu troškova prijevoza od 30. kolovoza 2017., i to u visini cijene mjesečne pokazne karte I. zone javnog prijevoza grada Splita Promet d.o.o. umanjene za 25%,

- da je tuženik u podnesku od 3. ožujka 2026. naveo da je tužiteljici do siječnja 2020., dakle i u razdoblju koje je dulje od razdoblja na koje se odnosi Odluka KLASA: 121- 01/17-01/04, URBROJ: 2181-147-02/ZD-17-336 od 30. kolovoza 2017. i Odluka KLASA: 121-01/18-01/238, URBROJ: 2181-147-02/ZD-19-196 od 9. siječnja 2020., isplaćivao troškove prijevoza pa da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu troškova prijevoza u razdoblju od 1. kolovoza 2017. pa do 1. siječnja 2020., a koje navode tužiteljica nije osporila,

nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje cjelokupni neto iznos od 1.231,85 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

9. Slijedom svega navedenog, imajući pri tome u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

10. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju otkloniti nedostatke na koje mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući pritom jasne razloge u pogledu osnovanosti istog u smislu odredbe iz čl. 338. st. 4. ZPP–a.

11. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović