Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-337/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1149/2025-21 od 25. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1149/2025-21 od 25. veljače 2026. u dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1149/2025-21 od 25. veljače 2026. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.540,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.100,00 EUR za razdoblje od 23. lipnja 2025. do 17. studenog 2025., na iznos od 200,00 EUR od 18. studenog 2025. do isplate, te na iznos od 240,00 EUR od 25. veljače 2026. do isplate (točka I. izreke presude), dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. studenog 2025., te iznosa od 160,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. (točka II. izreke presude). Nadalje obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.267,96 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. (točka III. izreke presude), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke presude). Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe predložena podneskom od 17. studenog 2025.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik u dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno predlaže ukinuti presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode tuženika, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti te obvezati tuženika da mu naknadi trošak sastava odgovora na žalbu i pristojbe na taj odgovor u ukupnom iznosu od 270,37 EUR.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a koji on ističe u žalbi.

5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje nije dovedeno u sumnju navodima žalbe te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno stanje pravilno primijenio i materijalno pravo.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede koju je dana 22. prosinca 2023. zadobio na radu kod tuženika, obavljajući redovne poslove i radne zadatke.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna odgovornost tuženika, je li tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja te visina dosuđene naknade.

8. Prihvativši iskaz tužitelja te svjedoka PA i DA, a ocjenjujući ih jasnim, logičnim i uvjerljivim te u bitnim činjenicama u međusobnom suglasju, kao i sa ostalom relevantnom spisu priloženom dokumentacijom, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu tijekom obavljanja redovitih poslova i to postupanja po dojavi radi čega je morao postupati žurno jer se radilo o hitnoj intervenciji u cilju zaštite javnog reda i mira te imovine te smatra da nema njegovog doprinosa nastaloj šteti obzirom se radilo o jedinom mogućem načinu izlaska tužitelja iz vozila u situaciji žurnog postupanja i neprilagođenog terena, kada je prilikom izlaska iz vozila pridržao se desnom rukom za dovratak, u kojem trenutku je njegov kolega PA, koji je zadnji izlazio, zatvorio vrata koja su pritom prignječila ruku tužitelja. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da nema krivnje odnosno krajnje nepažnje u postupanju tužitelja u trenucima nastanka predmetnog štetnog događaja te smatra da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi pretrpljenu utvrđenu štetu temeljem čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO), u svezi s čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a, te u svezi s odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu. Nadalje visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Miljenka Franića, koji nalaz smatra sačinjenim stručno, jasno i obrazloženo te na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na koji niti stranke nisu imale primjedbi te je primjenom odredbe čl. 1100. st. 2., čl. 1089. st. 2. u vezi sa čl. 1095. st. 1. ZOO-a obvezao tuženika naknaditi tužitelju neimovinsku i imovinsku nenovčanu štetu na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 3.540,00 EUR.

9. Navedene zaključke i razloge koje je u vezi odlučnih činjenica u pogledu odgovornosti dao prvostupanjski sud i ovaj sud prihvaća kao logične i uvjerljive te ih tuženik svojim žalbenim navodima ne dovod i u sumnju.

10. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19, daljem tekstu: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Obzirom na utvrđen način postupanja tužitelja, kao i njegovih kolega prilikom izlaska iz vozila u situaciji žurnog postupanja po hitnoj intervenciji, ovaj sud drugog stupnja na nalazi osnovanim žalbene navode tuženika kojima ukazujući na tužiteljevo iskustvo i duljinu radnog staža na istom radnom mjestu nastoji umanjiti svoju odgovornost. Naime provedenim dokazima je utvrđeno da je tužitelj iz službenog kombi vozila sa suvozačkog mjesta izlazio na uobičajeni način i činjenica što se pritom pridržavao za dovratnik vozila u trenutku kada je njegov kolega krenuo zatvarati vrata ne može ići njemu na teret te ovaj sud u postupanju tužitelja u predmetnoj situaciji ne nalazi nikakvog doprinosa nastanku štetnog događaja.

12. U odnosu na daljnje žalbene navode glede parkiranja službenog vozila na za to nepredviđenom mjestu pri čemu da je bio onemogućen prilazak tramvaja i svih drugih žurnih službi (hitne pomoći, vatrogasaca i dr.), po stavu ovog suda navedeno nije u uzročnoj vezi sa dinamikom odigravanja predmetnog štetnog događaja i činjenica što službeno vozilo spornog dana u trenutku ozljeđivanja tužitelja nije bilo parkirano na parkirališnom mjestu također ne može ići njemu na teret, a provedenim personalnim dokazima je utvrđeno da se radilo o hitnoj intervenciji u cilju zaštite javnog reda i mira te imovine, kada izbor/traženje mjesta za propisno parkiranje u pješačkoj zoni ([adresa] u Zagrebu) nije bilo primarno, nego očito žurno postupanje policijskih službenika po dojavi za potrebom njihove hitne intervencije.

13.1. Ovdje zaključno valja ukazati da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka te okolnost što tuženik nije zadovoljan ocjenom dokaza nema značaj bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13.2. Naime, prema članku 8. ZPP-a odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza sud dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka.

14. U odnosu na osporavanu visinu dosuđene naknade štete, žalbeni navodi tuženika su po stavu ovog suda drugog stupnja neosnovani.

15. Naime imajući u vidu medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miljenku Franiću utvrđen intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha te činjenicu da je kod tužitelja došlo do zaostalih trajnih posljedica koje dovode do smanjenja njegove radne i opće životne sposobnosti u omjeru od 3%, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, spol tužitelja, njegovo zanimanje, težinu, karakter i lokaciju ozljede te sve okolnosti slučaja, imajući u vidu Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske predviđene iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete , pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. ZOO-a) iznosi 3.300,00 EUR, a po osnovi naknade pretrpljene imovinske štete iznos od 240,00 EUR, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, dakle ukupno iznos od 3.540,00 EUR.

16. I odluka o troškovima parničnog postupka u dijelu pod točkom II. izreke pobijane presude je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) dosuđenih troškova, a koju tuženik osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik nije naveo druge određene razloge protiv odluke o troškovima postupka koje je obvezan naknaditi tužitelju, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

17. Žalbom se pobija i odluka o troškovima postupka u dijelu pod točkom IV. izreke bez iznošenja žalbenih razloga. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženika i u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

18. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

19. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu nije osnovan budući se radi o trošku koji nije bio neophodan u ovom postupku pa je i njegov zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić