Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-50/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, protiv tužen ika Obrtno tehničke škole Splita, Split, Plančićeva 1, koju zastupa ravnatelju PT, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1663/2023-18 od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1663/2023-18 od 9. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu koji je zaključen između stranaka dana 20. veljače 2019. i koji je otkaz tuženik dao tužiteljici Odlukom od dana 15. rujna 2023. nije dopušten, pa stoga radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužiteljicu na posao sve sukladno ugovoru o radu od dana 20. veljače 2019., a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima počev od dana presuđenja pa do isplate pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da otkaz Ugovora o radu koji je zaključen između stranaka dana 20. veljače 2019. i koji je otkaz tuženik dao tužiteljici Odlukom od dana 15. rujna 2023. nije dopušten, pa da stoga radni odnos nije prestao i da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na posao sve sukladno ugovoru o radu od dana 20. veljače 2019.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da tužiteljica koja je kao mag. educ. math. et inf provela na radu kod tuženika temeljem dva Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, nije položila stručni ispit kako je to bilo propisano čl. 11. sklopljenih Ugovora o radu,

- da tužiteljica ni od tuženika ni nadležnog tijela nije zatražila mogućnost odgode roka za polaganje stručnog ispita,

- da je tužiteljica u razdoblju od 21. listopada do 13. studenoga 2020., bila na bolovanju, u razdoblju od 26. studenoga 2020. do 10. prosinca 2020., od 18. siječnja 2021. do 28. siječnja 2021., od 29. siječnja 2021. do 09. srpnja 2021., od 22. listopada 2021. do 13. srpnja 2022., od 8. rujna 2022. do 30. lipnja 2023., kao i 8. rujna 2023.,

- da je odredbom čl. 108. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/2008., 86/2009., 92/2010., 105/2010., 90/2011.,16/2012.,86/2012.,126/2012.,94/2013.,152/2014.,7/2017.,68/18,98/2019.,6 4/2020.,151/2022.) propisano kako pripravnički staž traje godinu dana u kojim se razdoblju pripravnik osposobljava za samostalan rad,

- da je stavkom 3. istog članka propisano kako je pripravnik dužan položiti stručni ispit u roku godine dana od isteka pripravničkog staža,

- da je stavkom 4. istog članka propisano kako pripravniku koji ne položi stručni ispit u roku godine dana od dana isteka pripravničkog staža, radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita,

- da je odredbom čl. 11. Ugovora o radu od 19. veljače 2019. utvrđeno kako je tužiteljica dužna položiti stručni ispit u roku godine dana tj do 20. veljače 2020. , neizvršavanjem obaveze prestaje radni odnos istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita, a člankom 11. Ugovora o radu sklopljenog dana 19. lipnja 2020. utvrđivana je ista obveza tužiteljice, ovdje s rokom do 20. lipnja 2021. ,

- da su saslušani tužiteljica i ravnatelj tuženika PT

9. Polazeći od navedenih utvrđenja i rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu nastavnice matematike temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. lipnja 2020., da je tužiteljica u istom statusu radila kod tuženika i temeljem Ugovora o radu zaključanog dana 19. veljače 2020., da je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. lipnja 2020. čl. 11 bilo utvrđeno kako je tužiteljica dužna u roku od godine dana položiti stručni ispit, da je tužiteljica od zasnivanja radnog odnosa u razdoblju od listopada 2020. do rujna 2023. u više navrata u dužim vremenski razdobljima bila na bolovanju, da razdoblje bolovanja nije bilo u kontinuitetu, da su u radnoj evidenciji za tužiteljicu evidentirana i kraća razdoblja rada tužiteljice kod tuženika, da je tužiteljica u razdoblju od zasnivanja ugovora o radu u lipnju 2020.do rujna 2023. radila ukupno više od godine dana, duže od uvjeta utvrđenog čl. 11. sklopljenog Ugovora o radu od 19. lipnja 2020, da su ispunjeni uvjeti propisani čl. 108. st. 3. i 4. citiranog Zakona pa je radni odnos tužiteljice zasnovan na neodređeno vrijeme, s obzirom da nije položila stručni ispit u roku, prestao po sili zakona o čemu je tuženik Obaviješću od 15. rujna 2023. izvijestio tužiteljicu , da tuženik nije tužiteljici otkazao Ugovor o radu sklopljen dana 19. veljače 2019. nego je tužiteljicu izvijestio kako je Ugovor o radu sklopljen dana 19. lipnja 2020. prestao po sili Zakona u smislu citiranih odredbi. Slijedom navedenog, da kako je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao po sili Zakona, da tuženik nije dužan tužiteljicu vratiti na poslove nastavnika matematike u smislu sklopljenog Ugovora o radu od 19. lipnja 2020.

10. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj ica u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužiteljice neosnovan, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužiteljice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

11. Nije sporno da je odredbom čl. 108. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano kako je pripravnik dužan položiti stručni ispit u roku godine dana od isteka pripravničkog staža i da pripravniku koji ne položi stručni ispit u roku godine dana od dana isteka pripravničkog staža, radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita . Nadalje nije sporno da je odredbom čl. 11. Ugovora o radu ugovoreno kako je tužiteljica dužna položiti stručni ispit u roku godine dana s rokom do 20. lipnja 2021., a da neizvršavanjem obaveze prestaje radni odnos istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita .

12. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica u roku od godinu dana od isteka pripravničkog staža nije položila stručni ispit, što nije niti sporno među strankama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici radni odnos prestao po sili zakona o čemu je tuženik Obaviješću od 15. rujna 2023. izvijestio tužiteljicu (stranica 6 spisa) te da tuženik nije dužan tužiteljicu vratiti na poslove nastavnika matematike u smislu sklopljenog Ugovora o radu od 19. lipnja 2020.

13. Žalbeni navodi tužiteljice, koji se u bitnome svode na tvrdnje da joj nije mogao isteći rok za polaganje stručnog ispita na način kako je to tuženik utvrdio, da zakon ne poznaje retroaktivno fragmentarno zbrajanje roka od godinu dana, da radnik mora znati da mu protiče rok od godine dana, da je poslodavac tužiteljici povećao satnicu i prijavio na stručni ispit i da je tužiteljica imala legitimno očekivanje da će joj biti omogućeno polaganje stručnog ispita, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Naime, sama tužiteljica je u iskazu navela da je kontaktirala nadležno ministarstvo i Agenciju od kojih je dobila pojašnjenje kako se rok za polaganje stručnog ispita produžuje za razdoblje trajanja bolovanja (stranica 203 spisa ), a kako je tuženik i postupio.

14. Nisu od značaja ni žalbeni navodi da u pobijanoj presudi nije navedeno koji dan joj je prestao radni odnos s obzirom da ta činjenica nije niti bila predmet raspravljanja pri čemu je u Obavijesti navedeno da tužiteljici radni odnos prestaje dana 15. rujna 2023.

15. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud zanemario da je bila na bolovanju i da je zakonski zastupnik rekao da se rok produžava po bolovanju s obzirom da je tuženik upravo tako i postupio, odnosno produžili su tužiteljici rok za polaganje za razdoblje koje je bila na bolovanju.

16. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je tuženik u odnosu na pet drugih nastavnika koji nisu položili ispit u roku drugačije postupio, valja reći da je prvostupanjski sud utvrdio da su svi nastavnici pozvani na sastanak, da se tužiteljica nije pojavila, i da se sa svima dogovorilo da se jave na nove natječaje pa da će im iznova ići rok, a kako je u odnosu na tužiteljicu već jednom napravljeno, koja utvrđenja prvostupanjskog suda tužiteljica nije s uspjehom osporila.

17. Žalbeni navodi tužiteljice da je ravnatelj u iskazu naveo da radni odnos prestaje po sili zakona, a da je također iskazao kako se izlazi u susret nastavnicima tako da se raspisuju novi natječaju, da se bolovanja prekidaju radi financijskog statusa radnika, da je ravnatelj naveo da je ona prekinula komunikaciju, a da je ona dostavljala doznake, nisu od utjecaja, jer je odlučna činjenica da li je tužiteljici protekom roka od godinu dana, koji rok je produživan za razdoblje u kojem je tužiteljica bila na bolovanju, prestao radni odnos, koju činjenicu je prvostupanjski sud utvrdio i za svoj zaključak dao valjane i argumentirane razloge.

18. Žalbeni navodi tužiteljice svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelj ice, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Tužiteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj