Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-233/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SPORT VISION d.o.o., Zagreb, Bani 75, OIB: 30098672140, kojeg zastupa punomoćnik Marko Prpić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-237/2024-28 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-237/2024-28 od 19. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovana zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-237/2024-28 od 19. veljače 2025. suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku SPORT VISION d.o.o. isplatiti tužitelju FV iznos od 11.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Protiv navedene presudom pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj je radnik tuženika, a radio je u poslovnici tuženika ... koja se nalazi u trgovačkom centru [adresa] u Zagrebu;

-do ozljeđivanja tužitelja došlo 15. svibnja 2021, prilikom obavljanja redovnih poslova za poslodavca, na radnom mjestu u skladištu trgovine;

-15. svibnja 2021. na radnom mjestu u poslovnici ... koja se nalazi u trgovačkom centru [adresa] došlo je do ozljede na radu tužitelja, na način kada je obavljajući poslove u opisu svog radnog mjesta, prilikom dohvaćanja kutije tenisica s police, izgubio ravnotežu zanjihavši se na ljestvama (koje je propisno rastvorio i pozicionirao prethodno) te se instinktivno uhvatio za regalnu policu s unutarnje strane kako bi se pridržao da ne padne s ljestvi, uslijed čega se porezao na predmetnu policu;

- tuženik je predmetne zgode zadobio rezne rane na drugom, trećem i četvrtom prstu desne šake, te prekinuće duboke tetive savijača desnog kažiprsta;

-uslijed stradavanja u naprijed opisanom štetnom događaju, došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje;

-tuženik tvrdi kako razvidno je kako je upravo sam tužitelj svojom nepažnjom prilikom korištenja ljestava uzrokovao štetni događaj, a na koji tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je mogao spriječiti posljedice koje su uslijed toga nastale ;

-tužitelj je bio na bolovanju od 15. svibnja 2021. do 18. siječnja 2023 , longetu je imao od ozljede do 1. kolovoza 2021, a pomoć u kući dok je imao longetu pružali su mu ukučani.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 19., čl. 29., čl. 1045., čl. 1046., 1089., čl. 1095., čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), čl. 90., čl. 102. i čl. 111. Zakon o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice, i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U osporenoj odluci sud prvog stupnja navodi kako: ..“ tijekom postupka nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja kako je ista utvrđena iz iskaza svjedoka i tužitelja, tužitelj je u trenutku nastanka štetnog događaja postupao na uobičajen način, obavljao je poslove sukladno nalogu tuženika, a do pada je došlo uslijed gubitka ravnoteže dok je pokušao izvući kutiju s cipelama s najviše razine polica. Iz navedenog nije vidljivo da bi štetu uzrokovao tužitelj svojom radnjom koja se može podvesti pod namjeru, odnosno krajnju nepažnju. Postupanje tužitelja odnosno njegovo naginjanje unatrag te gubitak ravnoteže mogao bi se podvesti jedino pod običnu nepažnju, za koji stupanj krivnje nema oslobođenja objektivne odgovornosti tuženika. Ovdje valja spomenuti i da za postojanje odgovornosti tuženika u ovom slučaju nije relevantno jesu li ljestve klimave ili ne, budući da tuženik odgovara i za štetu koja je nastala uslijed pada sa potpuno ispravnih ljestava, ukoliko ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti. Naime, budući da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, nije odlučno je li tuženik prekršio pravila zaštite na radu ili ne, odnosno je li tuženik postupao sa krivnjom. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje sud nije posebno cijenio izjave tužitelja i svjedoka od 18. i 19. svibnja 2021. jer iz istih proizlazi način nastanka štetnog događaja ali ne i uzrok, koji je utvrđen u ovom postupku svim provedenim dokazima. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 15. svibnja 2021. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.“ 11. Ovaj viši sud prihvaća izložena činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja kao pravilna, a tuženik ih svojim žalbenim razlozima nije doveo u sumnju.

12. Tuženik u žalbi iznosi kako sud prvog stupnja „nije uopće razmotrio utjecaj umora tužitelja na nastanak štetnog događaja, a tako i na posljedice istog“ te da „ nije dokazano da je poslodavac bio svjestan umora tužitelja niti je bio upoznat s mogućnošću ozljede zbog prekomjernog rada.“ Međutim, teret dokaza za postojanje ekskulpacijskog razloga je na strani tuženika, a iz izvedenih dokaza doista ne proizlazi da je na strani tužitelja postojala namjera ili krajnja nepažnja.

13. Sud je prvog stupnja također pravilno prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Tomislava Trajbara na temelju kojeg je utvrdio parametre za izračuna pravične novčane naknade za razne vidove štete.

14. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je sud prvog stupnja dosuđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 10.050,00 eura, pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO. Naime, upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (rezne rane na drugom, trećem i četvrtom prstu desne šake / Vulnera sccisa digitorum II,III, et IV manus dex, te prekinuće duboke tetive savijača desnog kažiprsta / Sectio tendinis flexoris digiti II manus dex), smanjenja radne i opće životne sposobnosti za 10% (zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti, te ukočenosti donjeg zgloba desnog kažiprsta), trajanje i jačinu fizičkih bolova (jakog intenziteta imao je 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana a slabijeg intenziteta kroz 10 tjedana, kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora), straha (primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan, nakon adaptacije na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 7 dana, srednjeg intenziteta kroz 14 dana, te slabijeg intenziteta kroz 8 tjedana), naruženost (zbog ožiljaka i deformacije desne šake koja je stalno vidljiva drugim osobama ocjenjuje kao srednji stupanj) te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja dosuđeni iznos od 10.050,00 eura.

15. Sud je prvog stupnja također pravilno utvrdio tužitelju naknadu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.115,52 eura. Vještačenjem je utvrđeno kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 336 sati. Kao cijenu sata nekvalificirane medicinske njege sud je prvog stupnja uzeo 3,32 eura, a po čl. 223. st. 1. ZPP.

16. U zbiru to iznosi 11.165,52 eura, a kako je zatraženo samo 11.000,00 eura, sud je prvog stupnja upravo toliko i dosudio tužitelju.

17. Pravilno je odlučeno i o naknadi troškova postupka po čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP. Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi njegov potreban trošak. Troškove zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT).

18. Slijedom iznesenog, valjalo je po čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj drugostupanjski sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

19. Kako tuženik nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević