Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-230/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja osobi s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , zastupanog po odvjetnici po službenoj dužnosti Ani Smolčić, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 8. rujna 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegovog punomoćnika, te voditeljice odjela OP, dr. med. spec. psih., temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj ĆP u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju od godine dana, počevši od 13. rujna 2026.

Obrazloženje

1. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) podnijela je 25. kolovoza 2026. prijedlog za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi ĆP pozivom na članak 58. ZZODS.

2. U prijedlogu se navodi da pacijent ĆP, prema svom aktualnom psihičkom stanju i nadalje ispunjava kriterije iz članka 51. stavak 1. ZZODS- a, radi čega se predlaže produženje njegovog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi koji je prema rješenju Županijskog suda u Sisku, odobren do 13. rujna 2026. U prijedlogu se navodi da je pacijent je hospitaliziran u NPB Popovača 29. prosinca 2025. na Odjelu za mušku urgentnu psihijatriju VIII A zbog pogoršanja psihičkog stanja, da je prethodno provedenim vještačenjem utvrđeno da je pacijent osoba s umjerenom mentalnom retardacijom, da je uz navedeno trajno stanje razvio i reaktivnu psihotičnu reakciju te da je tempore criminis bio neubrojiv. Navodi se da je za pacijenta pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti. Nadalje se navodi da je pacijentu nastavljena psihofarmakoterapija sukladna prezentiranoj kliničkoj slici, da sukladno svojim kognitivnim kapacitetima, vrlo oskudno se uključuje u socioterapijsku zajednicu heterogenog sastava u okviru koje se provode terapijski postupci te se provode individualni razgovori, da u terapijskim postupcima i dalje pokazuje ograničene mogućnosti za usvajanje novih obrazaca ponašanja te je potrebno stalno usmjeravanje i poticaj medicinskog osoblja s čestim ponavljanjem zadataka i poticanjem na suradnju. U grupnim aktivnostima je nedistanciran, samoinicijativno se uključuje upadanjem u riječ drugim pacijentima i osoblju, na poticaj se smiruje i dalje sudjeluje sukladno vlastitim mogućnostima u odnosu na psihičko stanje. Pacijent je kontinuirano nedistanciranog ponašanja, ljepljiv, provocira druge bolesnike, s čestim verbalnim ispadima, izrazito zahtjevan, izuzetno sniženog intelektualnog funkcioniranja, teže razumljivog govora i vrlo slabe mogućnosti uzročno posljedičnog shvaćanja. Zbog poteškoća u razumijevanju uzročno posljedičnih veza te slabije kontrole impulsa u frustrirajućim situacijama, ponašanje je često nepredvidivo i može biti praćeno agresivnim ispadima, usmjerenima najčešće prema drugim subolesnicima. Na odjelu poštuje kućni red samo uz poticaj osoblja te često odaje dojam nepredvidivosti i potencijala za impulzivne ispade heteroagresije. Propisanu terapiju uzima pasivno i uz nadzor osoblja. U zaštićenim uvjetima funkcionira za zadovoljavanje vlastitih potreba. Motiviran je samo za što raniji izlaz sa liječenja bez jasnog plana. U kontaktu je sa obitelji, koja mu dolazi i u posjetu. Pacijent je upoznat s prijedlogom, ali djelomično razumije izneseno. Slijedom navedenoga vidljivo je da je pacijent i dalje bez uvida u bolest i potpuno nekritičan spram vlastitog stanja i ponašanja. Unatoč kontinuiranom terapijskom angažmanu i uključivanju u odjelne aktivnosti, napredak je ograničen. Aktualno u kliničkoj slici prisutna psihopatologija (hostilnost, nesuradljivost, nepredvidivost) radi koje je uslijedila njegova neubrojivost i opasnost po okolinu, pa mu je radi redukcije iste potreban daljnji forenzično-psihijatrijski tretman u hospitalnim uvjetima.

3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je saslušan ĆP, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, te je uzeta izjava prisutne liječnice, a izvršen je uvid i u dopise nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Ivanić-Grad (dalje: HZSR) upućeni NPB Popovača koji su priloženi spisu na ročištu.

4. Prisutna liječnica je i na ročištu ostala u cijelosti kod navoda iz pisanog prijedloga.

5. Temeljem provedenih dokaza i njihovom ocjenom sud je utvrdio da je prijedlog NPB Popovača za produljenje prisilnog smještaja ĆP osnovan.

6. Iz spisa proizlazi da je pravomoćnom i izvršnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Kmp-1/2022 od 3. travnja 2023., utvrđeno da je ĆP u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode - teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 5. i člankom 153. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona, te mu je određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a sukladno članku 554. ZKP/08 isti je upozoren da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem u upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi. Nadalje proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: R1-6/2024-3 od **.**.2024., ĆP je upućen u NPB Popovača radi psihijatrijskog liječenja na slobodi u trajanju od šest mjeseci, počevši od 19. ožujka 2024.

6.1. Iz spisa proizlazi da se pacijent nije javio u navedenu psihijatrijsku ustanovu radi liječenja na slobodi, te je rješenjem ovog suda poslovni broj R1-159/2024-5 od 29. svibnja 2024. doneseno rješenje kojim je ĆP određen prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju od 30 dana, sve sukladno članku 55. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. točka 1. ZZODS, te je pacijent temeljem dovedbenog naloga doveden u navedenu ustanovu u pratnji policije. Nadalje proizlazi da je protekom roka od 30 dana pacijent otpušten sa prisilnog liječenja, kao i da je , obzirom da se ponovno nije javljao na kontrole radi liječenja na slobodi, rješenjem ovog suda poslovni broj R1 -244/2024- 3 od 22. kolovoza 2024. ponovno određene prisilni smještaj u trajanju od 30 dana, a protekom toga roka pacijent je ponovno otpušten s uputom da treba dolaziti u ustanovu redovito radi provođenja liječenja na slobodi. Međutim, pacijent po uputi nije postupio, ali je hospitaliziran u NPB Popovača dobrovoljno zbog pogoršanja psihičkog stanja, te je ustanova predložila zamjenu liječenja na slobodi prisilnim smještajem koji prijedlog je i prihvaćen rješenje ovog suda poslovni broj R1-8/2026-7 od 13. siječnja 2026. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-110/2026-6 od 5. svibnja 2026. produžen prisilni smještaj ĆP u NPB POPOVAČA u trajanju do 4 (četiri) mjeseca, počevši od 13. svibnja 2026.

7. Tijekom kaznenog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje osnovom kojeg je utvrđeno da ĆP mentalno insuficijentna osoba (prijašnji naziv mentalna retardacija), a koja bi klinički odgovarala umjerenoj mentalnoj insuficijenciji. Umjerena mentalna insuficijencija (koeficijent inteligencije je u rasponu između 35-49) je stanje trajne naravi kod kojih često vidimo fizičke defekte (kifotično držanje) i neurološke disfunkcije (izrazito teško govori, dg. Dyslalia). Takve osobe po svom funkcioniranju odgovaraju mentalnom uzrastu djeteta od 6-9 godina. Uz intelektualni deficit često su povezana i psihotična stanja (pogoršanja) u vidu agresivnog ponašanja (uključuje i seksualizirano ponašanje), halucinatornih i sumanutih tumačenja realiteta, zbog čega se trebaju pod slikom psihotičnog poremećaja, hospitalno psihijatrijski liječiti. Kod ĆP poremećaj ponašanja se očito vremenom pogoršao i doveo do protupravnog ponašanja. Utvrđeno je da je isti počinitelj više prekršajnih i kaznenih djela te da se vode i drugi kazneni postupci. Utvrđeno je da je isti usporenog psihomotornog razvoja te je pohađao školu po posebnom programu, no na zahtjev roditelja, zbog nerazumijevanja značenja pohađanja takve škole, je ispisan. Nakon toga provodi vrijeme stihijski, nestrukturirano, skuplja flaše, željezo te ulazi u svijet delikventnog ponašanja. Na kraju vještak iznosi mišljenje da je ĆP osoba s umjerenom mentalnom insuficijencijom, a koje stanje je trajno, a aktualno je razvio psihotičnu reakciju. U vrijeme počinjenja protupravnog djela nije bio sposoban shvatiti svoje ponašanje niti upravljati svojim postupcima te je bio neubrojiv zbog čega vještak navodi da je potrebno istog smjestiti u psihijatrijsku ustanovu.

8. Također, uvidom u spis predmeta i presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1964/2024-9 od 16. prosinca 2024. utvrđeno je da je ĆP, u periodu nakon što mu je određeno liječenje na slobodi u skladu s odukama iz toč. 1. ovog rješenja počinio više kaznenih djela u periodu od 17. ožujka 2024. do 16. kolovoza 2024. i to dva kaznena djela protiv imovine - razbojništvom opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ, zatim tri kaznena djela protiv imovine - razbojničkom krađom opisno i kažnjivo po članku 231. stavka 1. KZ te kazneno djelo protiv imovine - krađom opisano i kažnjivo po članku 228. stavka 1. KZ.

9. Ispitan na ročištu održanom u NPB Popovača 8. rujna 2026., ĆP je iskazao da bi on išao doma i da će se on sada javljati u bolnicu radi liječenja. Više puta je ponovio da će se on javljati, samo da ga se pusti kući, da bi on išao u Ivanić-Grad gdje ima roditelje. Iskazao je da su mu roditelji tu, u posjeti, bili četiri puta. Ponovio je da on hoće ići kući, da on nema nikakvih problema u bolnici ali hoće doma.

9.1. Prisutna liječnica na ročištu je izjavila da nisu ispunjeni uvjeti za otpust, kao i da su u međuvremenu dobili i negativno mišljenje nadležnog HZSR da se pacijentu pronađe smještaj. Istaknula je da je u izvještaju navedeno da mu roditelji ne mogu i ne žele pomoći u zbrinjavanju.

9.2. Pacijent je na to uzvratio da su laži da mu roditelji neće pomoći i ponovio je da će se on javiti. Nakon što ga se upoznaje s novom presudom prema kojoj je određena zatvorska kazna pacijent izjavljuje da za to ne zna i ponovno obećava da će se on javljati.

10. Na temelju provedenih dokaza, navoda iz prijedloga i sadržaja spisa ovaj sud je utvrdio da se radi o mentalno insuficijentnoj osobi (raniji naziv metalna retardacija) koja klinički odgovora umjerenoj mentalnoj retardaciji, a koje stanje je trajne naravi. Nadalje je utvrđeno da su uz njegov intelektualni deficit povezana psihotična ponašanja u vidu agresivnog ponašanja koje uključuje i seksualizirano ponašanje, a koje ponašanje je utvrđeno i u vrijeme počinjenja protupravnog djela. Utvrđeno je da se poremećaj ponašanja s vremenom pogoršao i doveo do protupravnog ponašanja. Nadalje je utvrđeno da pacijent nije dolazio u NPB Popovača radi provođenja liječenja na slobodi zbog čega je sud u dva navrata morao postupati sukladno članku 55. ZZODS i donositi rješenja o određivanju prisilnog smještaja na rok od 30 dana, dok konačno zbog neodazivanja na kontrole na prijedlog NPB Popovača nije doneseno rješenje o zamjeni prisilnog liječenja na slobodi prisilni smještajem u psihijatrijsku ustanovu.

10.1. Utvrđeno je da u tijeku dosadašnjeg liječenja, unatoč sveobuhvatnom psihijatrijskom tretmanu, odnosno primjeni farmakoterapije sukladno kliničkoj slici, uključivanje u socioterapijsku zajednicu heterogenog sastava u okviru koje se provode terapijski postupci kao i provođenje individualnih razgovora, kod ĆP nije došlo do poboljšanja psihičkog stanja. Naime, iz prijedloga proizlazi da isti i dalje pokazuje ograničene mogućnosti za usvajanje novih obrazaca ponašanja, potrebno je stalno usmjeravanje i poticaj medicinskog osoblja, u grupnim aktivnostima je nedistanciran, samoinicijativno se uključuje drugima upadajući u riječ, ljepljiv je, provocira druge bolesnike, s čestim verbalnim ispadima. Zbog poteškoća u razumijevanju uzročno-posljedičnih veza i slabije kontrole impulsa u frustrirajućim situacijama, ponašanje je često nepredvidivo i može biti praćeno agresivnim ispadima, najčešće usmjerenim prema drugim subolesnicima. Pored toga, utvrđeno je da terapiju još uvijek uzima uz nadzor osoblja, pasivno, da je i na dalje bez uvida u bolest, nekritičan je prema svom stanju i potrebi liječenja, a nekritičan je i prema svom ponašanju, te aktualno je u kliničkoj slici prisutna psihopatologija radi koje je nastupila njegova neubrojivost i opasnost po okolinu.

10.2. Iz dopisa nadležnog HZSR proizlazi da je za ĆP pokrenut postupak pronalaženja smještaja i isti je stavljen na čekanje u Domu Ljeskovica, da se radi o mladiću koji je odrastao u izrazito oskudnim socioekonomskim prilikama, odgojno i obrazovno insuficijentnom okruženju, odgojno i obrazovno zapuštenom, gotovo potpuno nepismenom, izuzetno sniženog intelektualnog funkcioniranja , teže razumljivog govora, vrlo slabe uzročno-posljedičnog shvaćanja slijedom čega je nesamostalan za život i rad, a i bez podrške bliže i šire socijalne okoline jer mu roditelji ne mogu i ne žele pomoći. Iz dopisa proizlazi da su ĆP odavno napustili i ne znaju se nositi s njegovim zdravstvenim poteškoćama.

11. U povezanosti s navedenim sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe ĆP i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela, kao i da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju do godinu dana.

12. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da ĆP i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da i dalje postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi jer dosadašnjim liječenjem nije došlo do zadovoljavajućeg poboljšanja psihičkog stanja, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 8. rujna 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. ĆP, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III D odjel

2. Odvjetnica po službenoj dužnosti: Ana Smolčić, odvjetnica u Sisku

3. NPB DR. ĆPP, III D odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Općinski sud u Velikoj Gorici, na broj Kmp-1/2022

6. Općinski kazneni sud u Zagrebu na broj K-1964/2024

7. U spis