Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-467/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdrović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČI i okrivljenog TI, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ČI protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-244/2026-8 od 13. kolovoza 2026., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ČI kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kv-244/2026-8 od 13. kolovoza 2026., Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenih ČI i okrivljenog TI produljio istražni zatvor zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 36. KZ/11, a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ČI osobno te po branitelju po službenoj dužnosti Domagoju Krpini, odvjetniku, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se ista usvoji i istražni zatvor ukine.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 545/2026-3 od 3. rujna 2026. isti vratilo.

4. Žalba okrivljenog ČI nije osnovana.

5. Prije svega, premda okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da se žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno propisanih u citiranoj odredbi.

5.1. Okrivljenik u žalbi koju podnosi osobno napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, pri čemu u bitnome smatra da se takav zaključak temelji na nevjerodostojnom iskazu oštećenika, budući da je isti tijekom postupka mijenjao svoje iskaze, s time da je tijekom inkriminiranog događaja bio pod jakim utjecajem alkohola.

5.2. Prije svega, na ovom mjestu valja navesti da se sudovi u ovoj fazi postupka prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u ocjenu vjerodostojnosti pribavljenih dokaza i obavijesti, a imajući u vidu da je optužnica koja je u ovom predmetnu podnesena protiv žalitelja zbog predmetnog kaznenog djela u međuvremenu potvrđena, proizlazi da se prvostupanjski sud prethodno već pravomoćno očitovao o pitanju postojanja osnovane sumnje da je isti počinio terećeno kazneno djelo.

5.3. Naime, odluka o potvrđivanju optužnice podrazumijeva utvrđenje da iz dokaza na kojima se optužnica temelji proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, na razini osnovane sumnje, da je optužena osoba počinila djelo za koje se optužuje.

6. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se ovdje ne radi o uobičajenom modalitetu počinjenja takvog kaznenog djela, budući da je istom prethodio fizički sukob koji je inicirao sam oštećenik koji je nepozvan došao u romsko naselje.

6.1. Suprotno žalitelju, imajući u vidu podatke u spisu koji govore o tome da je isti do sada u čak 18 navrata bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, i to pretežito imovinskog karaktera, između ostalog i zbog istog kaznenog djela, tako da je riječ o višestrukom općem i specijalnom povratniku koji unazad više od 20 godina opetovano i uporno čini imovinske delikte (prvi puta je pravomoćno osuđen još 2003.), a što bjelodano govori o tome da do sada izricane kaznene sankcije nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u povezanosti s činjenicom da je nezaposlen i bez prihoda, tako da se, na razini osnovane sumnje, može zaključiti da činjenjem kaznenih djela protiv imovine ostvaruje prihode za život, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te ujedno i na zaključak da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju nipošto razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7. Imajuću na umu vrijeme koje je žalitelj do sada proveo u istražnom zatvoru (od 3. studenog 2025. pa nadalje), a s druge strane težinu terećenog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, kao i kaznu koja se, prema podacima s kojima raspolaže sud, može očekivati u ovom postupku, naročito kada se ima u vidu da je riječ o višestrukom općem i specijalnom povratniku, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti propisano u čl. 123. st. 2. ZKP/08.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček