REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-2853/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DI iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz OD Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 3. rujna 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika, dana 7. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 23. Ugovora o kreditu broj: 3206734697 od 24. svibnja 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, važećim u trenutku prijevremene otplate.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da isplati tužiteljici DI iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 822,88 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 977,24 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.173,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 24.5.2006 sklopila sa tuženikom ugovor o namjenskom kreditu prema kojem joj je kao korisniku kredita odobren kredit u protuvrijednosti iznosa od 341.350,00 CHF, te da je odredbom čl. 23. predmetnog ugovora utvrđena naknada kod prijevremene otplate kredita. Tužiteljica smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je prilikom prijevremene djelomične otplate kredita dana 6.7.2011. naplatio tužiteljici izlaznu naknadu u iznosu od 822,88 EUR. Stoga tužiteljica smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 822,88 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te uglavničenu zakonsku zateznu kamatu na plaćenu izlaznu naknadu za razdoblje od 6.7.2011. do 31.3.2026. u iznosu od 977,24 EUR, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 23. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu od 24.5.2026. (list 9-13 spisa), potvrdu Zagrebačke banke d.d. od 16.10.2024. o naplaćenoj naknadi za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita (list 14 spisa), obračun zakonskih zateznih kamata (list 7 spisa) i izvadak iz odluke o Tarifi naknada za usluge od 2011. (list 29-82 spisa),
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 24.5.2006. kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit u iznosu od 341.350,00 CHF, da je tužiteljici dana 6.7.2011. prilikom prijevremene djelomične otplate kredita naplaćena izlazna naknada u iznosu od 822,88 EUR, te da visina izlazne naknade i uglavničene zakonske zatezne kamate na iznos izlazne naknade za razdoblje od 6.7.2011. do 31.3.2026. nisu sporne. 6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 23.C) ugovora o kreditu o naplati predmetne izlazne naknade ništetna.
7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužiteljicu kao stranku.
8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi kupnje kuće u [adresa] na Kraljevcu, a koju kuću je i kupila, ali je zbog smrti supruga istu bila prisiljena prodati. Moguće da je to bilo negdje 2007. ili 2008. Ovu kuću nikada nije iznajmljivala, niti koristila za obrt ili sl. Ugovor o kreditu je pročitala, sjeća se da je ugovor bio unaprijed pripremljen i da se radilo o tipskom ugovoru, te ona u svakom slučaju nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora. Točno je da joj je prilikom prijevremene djelomične otplate kredita naplaćena izlazna naknada. Kredit je podignula u Zagrebačkoj banci d.d., jer je bila njihov dugogodišnji klijent.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer je njezin iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja izlazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.
10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedeno potvrđuje i Direktiva Vijeća EU 87/102 koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i koja je propisivala da bi potrošač trebao dobiti odgovarajuće informacije o uvjetima i cijeni kredita, a koje bi trebale uključivati i naknade za kredit.
11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
13. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove zbog prijevremene djelomične otplate kredita, kao i na što se točno ti troškovi odnose.
14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika i tužiteljica nije bila upoznata sa detaljima o plaćanju predmetne naknade. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 23.C) ugovora o kreditu o plaćanju naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 822,88 EUR, te uglavničene zakonske zatezne kamate prema obračunu (list 7 spisa) u iznosu od 977,24 EUR, a čija visina niti nije sporna.
16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).
17. Na dosuđeni iznos od 822,88 EUR tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od 1.4.2026. pa do isplate, budući je uglavničena zakonska zatezna kamata obračunata do 31.3.2026.
18. Kamatna stopa određena je po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).
19. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT.
20. Kao vrijednost predmeta spora uzet je iznos koji je naznačen u tužbi od 1.800,12 EUR (822,88 EUR + 977,24 EUR), budući se kamate obračunate u apsolutnom novčanom iznosu uzimaju u obzir ako čine glavni zahtjev (konkretno iznos od 977,24 EUR), jer ta kamata predstavlja dio tužbenog zahtjeva za isplatu. Navedeno jasno proizlazi iz odluke VSRH br. Rev-693/2024 od 19.3.2025. Stoga je vrijednost predmeta spora pravilno naznačena, pa je prigovor tuženika u tom smislu u cijelosti neosnovan.
21. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava 2 podneska od 9.7.2026. i 26.8.2026. i pristupa na ročište od 3.9.2026. od po 200,00 EUR, ili ukupno 800,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 200,00 EUR, ili ukupno 1.000,00 EUR. Tužiteljici je priznata i sudska pristojba na tužbu od 33,18 EUR i na presudu od 140,00 EUR, ili ukupno 1.173,18 EUR.
U Zagrebu, 7. rujna 2026.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
DNA:
punomoćniku tužiteljice
punomoćniku tuženika
