1                                           Gž-256/2023-2

 

 

                                                                                                                                                      

     Republika Hrvatska                                                                                             

Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  Gž-256/2023-2

 

                                                                                                                             

                                                                                                          

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ordane Labura, kao predsjednice vijeća, Maje Skorić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tonija Šantić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općina R., OIB: …, zastupana po općinskom načelniku N. M., a ovaj po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: 1. V. K. pok. F. zv. V. iz R., OIB: …, 2. A. K. pok. F., „M." iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., 3. M. L. pok. F. rođ. K., OIB: …, 4. J. K. pok. F., „M.", OIB:…, iz R., 5. J. K. pok. F., „M.", OIB: …, iz R., 6. V. Z. rođ. K., pok. F., OIB: …, iz R., 7. R. Š. pok. F., rođ. K., OIB: …, iz R., 8. M. M. pok. F., rođ. K., OIB:…, iz R., 9. M. B. U. iz R., OIB: … i 10. M. J., OIB: …, iz R., tuženice ad 9. i ad 10. kao zakonske nasljednice iza pokojne V. B. rođ. K., pok. F. i kao zakonske nasljednice iza smrti M. B., Đ., OIB: …, (prijašnjeg tuženika ad 9.), radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi  tuženika ad 2. protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, pod brojem P-583/2022-235 od dana 22. veljače 2023. godine, u sjednici održanoj dana 26. ožujka 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tuženika ad 2. kao neosnovana i pod točkom I. izreke kojom je u odnosu na tuženika ad 2. utvrđeno vlasništvo tužitelja od 2/3 dijela na nekretnini čest. zem. … zk.ul. … k.o. R. i tužitelj ovlašten na izbris tuženika i uknjižbu tog suvlasničkog dijela, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je u odnosu na tuženika ad 2. utvrđeno vlasništvo tužitelja za 1/3 dijela na istoj nekretnini i isti ovlašten na  izbris tuženika i uknjižbu suvlasničkog dijela od 1/3, te u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke - potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, pod brojem P-583/2022-235 od dana 22. veljače 2023. godine.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je u odnosu na tuženika ad 2. da je tužitelj vlasnik u 2/3 dijela č. zem. … u naravi R., put, upisane u zk. ul. br. … za k.o. R., nastale u postupku obnove zemljišnih knjiga za k.o. R. iz dijela č. zem. … i dijela č. zem. … u k.o. R. u staroj izmjeri, a koji dio je na skici sudskog očevida od 20. lipnja 2017. godine koju je izradio stalni sudski vještak T. Ć., geometar, označen točkama A-B-N-C-O-S-D-E-F-G-K-L-M-A, površine 217 m2, obojeno žutom bojom, što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj na temelju te presude, po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u svoje ime i u svoju korist za 2/3 dijela, uz prethodan upis brisanja dosadašnjeg upisa s imena tuženih, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke), kao i da je tužitelj vlasnik 1/3 dijela nekretnine opisane pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, te da su tuženici dužni priznati i trpjeti upis vlasništva (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku ad 2. da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 4.125,83 eur / 31.093,58 kuna, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog, zatraženog iznosa tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. II i dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke, žalbu je podnio tuženik ad 2. zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev i dosudi tužitelju cjelokupan parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe, podredno, da se u tom dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora prema tužbi tužitelja je utvrđenje vlasništva na nekretnini č. zem. … u naravi R., put, upisan u zk. ul. br. … za k.o. R., nastalog u postupku obnove zemljišnih knjiga za k.o. R. iz dijela č. zem. … i dijela č. zem. … u k.o. R. u staroj izmjeri, a za koju tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da nekretnina predstavlja javni put koji je nastao prije više od 100 godina, a kojim se služe svi mještani R. za dolazak do mora i mjesne plaže, navodeći da je vlasništvo stekao dosjelošću, a tijekom postupka i da bi se radilo o nerazvrstanoj cesti sukladno odredbi Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: ZC) koja bi po samom zakonu bila u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (podnesak od 8. ožujka 2016. godine), dok je tuženik ad 2. tijekom postupka isticao da je predmetna nekretnina u naravi dvorište tuženika od ad 1. do ad 3., s pristupnim ulazom za objekte u njihovom vlasništvu.

6. U ovom postupku bila je donesena presuda pod brojem P-2536/2013 od dana 27. prosinca 2017. godine, koja je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž-1188/2021-2 od dana 15. ožujka 2022. godine bila ukinuta po žalbi tuženika ad 2. samo u odnosu na istog u dosađujućem dijelu pod točkom I. izreke (kojim je utvrđeno suvlasništvo tužitelja za suvlasnički dio od 2/3 na predmetnoj nekretnini i isti ovlašten na uknjižbu), te po žalbi tužitelja u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke kojim je bio odbijen zahtjev za utvrđenje suvlasništva za daljnjih 1/3 dijela i upis tog suvlasničkog dijela.

7. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a to stoga jer izreka presude nije  kontradiktorna  sama  sebi, u istoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a očita pogreška u pisanju pod točkom II. izreke presude kod navođenja ovlaštenja za uknjižbu 2/3 dijela umjesto 1/3 prethodno utvrđenog suvlasničkog  dijela, prvostupanjsku presudu  s obzirom na zahtjev tužbe kojim tužitelj  traži utvrđenje vlasništva i upis za cijelo, te točku I. izreke, kao i razloge obrazloženja, ne čini presudu kontradiktornom i nerazumljivom, a utvrđenja prvostupanjskog suda nisu u  suprotnosti s ocijenjenim dokazima, točnije s materijalnom dokumentacijom na koju se konkretno referira žalitelj, pri čemu sadržajno obrazlaže žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Naime, prvostupanjski je sud, na temelju dokaza izvedenih u postupku, utvrdio:

- da predmetna nekretnina predstavlja površinu od 217 m2 , a koja da je nastala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga i to od dijela čest.zem. … u površini od 185 m2, te dijela čest. zem. … u površini od 32 m2, budući da je parcelacijom 2003. godine od … nastala i čest. zem. … koja nije predmet ovog postupka,

- da se na terenu radi u naravi o pošljunčanoj površini, na kojoj su postavljani infrastruktura, javna rasvjeta i pločnici, te da je ista bila dostupna i korištena od strane većeg broja ljudi za prolaz do mora pješice, kao i kolima, budući da posjeduje dovoljnu širinu,

- da tuženik nije dokazao da se radi o njegovom dvorištu, niti da ima isključivo pravo na predmetnoj nekretnini, budući da je prema zemljišnoknjižnom izvatku evidentirano suvlasništvo više osoba a tuženik između ostalog da ne raspolaže ugovorom o diobi,

- da je svjedok R. R. potvrdio da je od kada zna za sebe prijepor oduvijek da je bio put kojim je svatko prolazio i nije bilo zabrana do započetog postupka nove izmjere, a što da je potvrdila i svjedokinja M. K. koja je iskazivala da je objekt počela graditi 1988 godine, te da su sporni put svi koristili od pamtivijeka, kao i da je do postavljanja „ barikada“ na put dolazila i osobnim vozilom,

- da u postupku nema dokaza da je javna rasvjeta na prijeporu ukinuta kako to tvrdi tuženik ad 2., te da nije životno ni logično da bi vlasnik nekretnine koju smatra svojim vlasništvom i koristi kao dvorište postavljao rasvjetne stupove i gradio nogostupe čija je svrha kretanje većeg broja pješaka,

- da je prednik tuženika ad 1., ad 2. i ad 3. pokojni F. K. upisan kao posjednik u katastarskoj evidenciji, međutim, da je tužena ad 3. M. L. pok. F. rođ. L., čija kuća je položena uz spornu nekretninu, izričito priznala tužbeni zahtjev u pisanoj izjavi i potvrdila da se radi oduvijek o putu, te nije podnijela žalbu, kako protiv prethodno donesene prvostupanjske presude, tako ni protiv predmetne presude, jednako kao ni tuženik ad 1. V. K. (za kojeg u spisu predmeta nema podataka da je brisan iz zemljišnih knjiga na nekretnini koja je predmet ovog spora),

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud polazeći od članka 131. stavak 7. ZC osnovanim ocijenio tvrdnju tužitelja da se radi o nerazvrstanoj cesti koja je bila u uporabi prije 1. siječnja 1997. godine, te imala svojstvo i svrhu javnog dobra, te u konačnici pravilno primijenio materijalno pravo, kada je  prihvatio tužbeni zahtjev .

11. Žalbenim prigovorima u kojima se tuženik ad 2. poziva na činjenicu upisa prednika u katarskoj evidenciji od 1955. godine, činjenicu da su nekretnine stare izmjere bile predmet raspravljanja u ostavinskom postupku iza smrti prednika, te da je proveden postupak preoblikovanja u kojem su na nekretnini nove oznake ponovo upisani tuženici, a u istom je sudjelovala i Općina R., ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, budući da je predmetni parnični postupak započeo 2013. godine, a vlasništvo na nerazvrstanoj cesti koja je bila u uporabi prije 1. siječnja 1997. godine stječe se ex lege, bez obzira na postojeće zemljišnoknjižne upise i posjedovne upise u katastarskoj evidenciji, pri čemu tuženik ad 2. ne navodi da bi prigovor većeg suvlasničkog dijela, ili prigovor isključivog vlasništva s pozicije tvrdnje o dvorištu svog objekta, isticao i u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga.

12. U odnosu na žalbeni prigovor, da prvostupanjski sud nije ocijenio činjenicu da je HEP zatražio suglasnost za izvođenje zemljano-građevinskih radova radi sanacije nisko naponske mreže i od  tuženika ad 1. i ad 2., iz očitovanja  HEP od dana 8. ožujka 2017. godine, proizlazi da je suglasnost izdala prethodno Općina R., a da su prilikom izvođenja radova usmenu suglasnost dali na terenu prisutni K. V. i K. A., kao i da prilikom izvođenja tih radova nisu postavljeni novi ili mijenjani već postojeći stupovi koji služe javnoj rasvjeti, jer iste financira i održava jedinica lokalne samouprave, slijedom čega takav žalbeni navod, a imajući u vidu činjenicu da je postupak započeo 2013. godine, ne dovodi u sumnju pravilnost presude prvostupanjskog suda.   

13. Kod takvog stanja stvari, te pravilne i na zakonu utemeljene odluke o parničnom trošku (članak 155. i članak 154. stavak 1. ZPP) koju tuženik ad 2. osporava samo s polazišta prigovora drugačijeg uspjeha stranaka u ovom sporu, žalbu istog trebalo je odbiti i riješiti kao u izreci (članak 368. ZPP).

  14. U odnosu na tuženike ad 1., ad 3. od ad 4. do ad 10. glede zahtjeva za utvrđenje vlasništva i ispravku uknjižbe za suvlasnički dio od 2/3, pravomoćno je odlučeno  presudom Općinskog  suda u Zadru, Stalna  služba u Pagu pod brojem P-2536/2013 od 27. prosinca 2017. godine, jer je u tom dijelu kao nedopuštena bila  odbačena žalba tuženika ad  2.

             15. U odnosu na presudu pod točkom II. izreke u dijelu koji se odnosi na tuženike ad 1., ad 3. i od ad 4. do ad 10., te odbijajući dio odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke, koja nije pobijana žalbom - prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

 

 

U Šibeniku, 26. ožujka 2024. godine

 

                                                                                              PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                      Ordana Labura v.r.