REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-82/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i mr. sc. Zlatka Pirca, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dolores Svitlanović, odvjetnici iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB:87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, radi činidbe, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1404/2023-19 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1404/2023-19 od 27. studenoga 2024. u točki I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se uvažava i ukida se odluka o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno.

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI, dioničko društvo(OIB:87939104217) (MBS: [matični broj subjekta]) (EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080010698) iz Zagreba, Jurišićeva ulica br.4, u roku od petnaest dana položiti račune, očitovati se o svim poslovnom odnosima te dostaviti tužitelju PĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kopije svih isprava nastalih u odnosima tuženika

HRVATSKE POŠTANSKE BANKE, dioničko društvo (OIB:87939104217) (MBS: [matični broj subjekta]) (EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080010698) iz Zagreba, Jurišićeva ulica br.4, s jedne strane te pok. ŠĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], rođene **.**.1948.g. te preminule **.**.2022.g., s druge strane, i to za sve vrijeme za koje tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo (OIB:87939104217)(MBS: [matični broj subjekta]) (EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080010698) iz Zagreba, Jurišićeva ulica br.4, posjeduje navedene podatke i isprave.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI, dioničko društvo

(OIB:87939104217) (MBS: [matični broj subjekta]) (EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080010698) iz Zagreba, Jurišićeva ulica br. 4, u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju PĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], troškove ovog postupka u iznosu od 3.032,33 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove presude tj. 27. studenoga 2024. g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o parničnom trošku, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odnosu na netočno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da bi tužitelj imao imovinskopravni interes za podnošenje predmetne tužbe, jer da osim dopisa navodnog vjerovnika ŽĐ, nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje o navodnim vjerovnicima koji su mu prijetili prisilnom naplatom, kao niti jedan dokaz o svojoj navodnoj uplati tim vjerovnicima, da se iz presude ne može zaključiti smatra li prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju potrebno ispitati postojanje imovinskopravnog interesa ili se takav interes pretpostavlja samom činjenicom što je tužitelj nasljednik preminule vlasnice računa otvorenog kod tuženika, da je sud pogrešno zauzeo stav kako nasljednik stupa u sve pravne odnose svog pravnog prednika, pokojnog ostavitelja te je univerzalni pravni sukcesor ostavitelja, a to onda znači da kada nasljednik (tužitelj) od banke zatraži podatke o računima koje je kod te banke imala pok. ostaviteljica da ne može biti govora o tome da bi ti podaci za nasljednika podlijegali institutu bankovne tajne, nego naprotiv postupanje nasljednika treba tumačiti upravo jednako kao da podatke o računima traži sam ostavitelj za svog života, da se obveza čuvanja bankovne tajne odnosi na treće osobe, a ne i na samog klijenta / nasljednika kad on traži određenu informaciju ili podatke koji se odnose na njegov poslovni odnos sa bankom. Tuženik se poziva na odredbu članka 157. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama (dalje ZKI) kojim je propisano da „članovi tijela kreditne institucije, dioničari kreditne institucije, radnici kreditne institucije i druge osobe koje zbog prirode poslova koje obavljaju s kreditnom institucijom ili za kreditnu instituciju imaju pristup povjerljivim podacima, moraju čuvati bankovnu tajnu te je ne smiju priopćiti trećim osobama, iskoristiti je protiv interesa kreditne institucije i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da je iskoriste,“ da su iznimke od obveze čuvanja bankovne tajne propisane stavkom 3. navedenog članka, gdje je jedna od iznimki navedena u članku 157. st. 3. toč. 8. ZIK da „obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi se na slučajeve: ako je priopćavanje povjerljivih podataka potrebno za provedbu ovrhe ili stečaja nad imovinom klijenta, ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka, a to pisano zatraži ili naloži nadležni sud ili javni bilježnik u obavljanju poslova koji su im povjereni na temelju zakona“, da u konkretnom slučaju nije postojao zahtjev niti nalog nadležnog suda ili javnog bilježnika niti je tuženiku pojašnjeno u koju svrhu je tužitelj zahtijevao ispis prometa po računu i za razdoblje prije smrti pok. ŠĐ, pa da se u konkretnom slučaju nije radilo o iznimci koja bi se primijenila na tužitelja, da za razdoblje prije smrti pok. klijentice tuženik nije ovlašten davati podatke trećim osobama isključivo na njihov zahtjev, da smrću ostavitelja, nasljednik ne postaje vlasnik računa već samo nasljeđuje sredstva po računu zbog čega se nasljednika ne može tretirati kao ostavitelja ,već kao treću osobu odnosno kao pravnog sljednika ostavitelja na kojeg prelazi ostavina. Tuženik se u tom pravcu poziv na stav suda iz presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž- 877/2022 od 15. lipnja 2022. Nastavno na navedeno ističe da se presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da nema razloga o odlučnim činjenicama, osporava i odluku o troškovima postupka, te posebno ukazuje kako se tuženik protivio neosnovano visoko označenoj vrijednosti predmeta spora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, ovaj sud je stajališta da odlučujući o glavnoj stvari iz točke I. izreke prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao dovoljno jasne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, tako da presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.2. Međutim ovaj sud nalazi da je odlučujući o troškovima parničkog postupka ( točka II. izreke) prvostupanjski sud učinio bitnu povredu postupka, jer je tuženik prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora od 26.677,28 eura kao neopravdano visokoj, tu vrijednost predmeta spora je prvostupanjski sud prihvatio raspravnim rješenjem 24. svibnja 2024., a da u presudi nije dao nikakve razloge zbog kojih smatra da je mjerodavna upravo navedena vrijednost spora.

6. Žalbeni razlog tuženika da je činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno nije osnovan, jer je sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a, sud u provedenom postupku utvrdio odlučne činjenice koje su važne za donošenje presude u ovom predmetu.

7. Naime predmet spora je zahtjev tužitelja kojom traži ispunjenje činidbe koja se sastoji u dostavi isprava nastalih u pravnom odnosu tuženika kao banke i klijenta pok. ŠĐ.

8. U žalbenom postupku, kao i prvostupanjskom, prijeporno je ima li tužitelj kao jedini nasljednik ostaviteljice, pravo zahtijevati od tuženika dostavu svih podataka i isprava nastalih u odnosima tuženika sa jedne strane i sada pokojne ŠĐ s druge strane.

8.1 Suprotno žalbenim navodima, nasljednik je osoba koja stupa u sve pravne odnose svog pravnog prednika, pokojnog ostavitelja te je univerzalni pravni sukcesor ostavitelja, a to onda znači da kada nasljednik , ovdje tužitelj od banke zatraži podatke o računima koje je kod te banke imala pok. ostaviteljica, tada se ne može smatrati da bi ti podaci za nasljednika podlijegali institutu bankovne tajne, nego postupanje nasljednika treba tumačiti jednako kao da je podatke o računima tražila sama ostaviteljica za svog života.

8.2. Naime, odredbom članka 156. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20 i 151/22 – dalje ZKI), je propisano da su bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje kreditne institucija saznala na temelju pružanja usluge klijentima i obavljanju poslova s pojedinačnim klijentima te da je kreditna institucija dužna čuvati bankovnu tajnu (stavak 1.); i da se u smislu ovog zakona klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu ili financijsku uslugu od kreditne institucije (stavak 2.).

9. Polazeći od naprijed navedenih odredbi, kao i odredbe članka 157. ZKI-a kojim su propisani izuzeci od obveze propisane člankom 156. ZKI, tada sasvim jasno proizlazi da se navedena obaveza odnosi na treće osobe, dakle ne i na samog klijenta kad on traži određenu informaciju ili podatke koji se odnose na njegov poslovni odnos s bankom.

9.1. Stoga je neosnovano tuženikovo pozivanje na naprijed navedene zakonske odredbe pri njegovu protivljenju zahtjevu tužitelja, jer tužitelj nije treća osoba u smislu čl. 157. Zakona o kreditnim institucijama, budući je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđen kao nasljednik ostaviteljice te je na temelju odredbi Zakona o nasljeđivanju stupio u pravni položaj ostaviteljice kao njegov univerzalni pravni sljednik, što znači da nasljednik ne stječe samo pojedine imovinske koristi, već u cijelosti preuzima pravni položaj ostavitelja, uključujući prava i obveze iz njegovih pravnih odnosa, pa tako i prava i obveze iz ugovornog odnosa s bankom. Dakle tužitelj ne nastupa kao vanjska ili neovlaštena treća osoba, već kao subjekt koji izvodi svoja prava neposredno iz pravnog položaja ostavitelja, te ima pravni interes za podnošenje predmetnog zahtjeva, budući mu kao nasljedniku pripada pravo na potpuno i točno utvrđenje bilo opsega ili dugova ostavine, uključujući sve podatke o bankovnim računima, ugovorima i drugim poslovnim odnosima ostavitelja s tuženikom.

10. Stoga, pozivanje tuženika na bankovnu tajnu iz čl. 157. ZKI ne može isključiti pravo tužitelja na pribavljanje traženih podataka, jer se u konkretnom slučaju ne radi o otkrivanju podataka trećim osobama, već o pravu nasljednika na utvrđenje imovinskih nasljednih prava ili mogućih obveza.

11. U pogledu odluke o parničnom trošku odlučeno je kao u točki II. izreke iz razloga što je još u odgovoru na tužbu tuženik prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora od 26.677,28 eura kao nerealnoj i neopravdano visokoj, tu vrijednost predmeta spora je prvostupanjski sud prihvatio raspravnim rješenjem 24. svibnja 2024., a da u presudi nije dao nikakve razloge zbog kojih smatra da je mjerodavna navedena vrijednost spora, niti da je istu ispitao u smislu članka 40. stavak 3. ZPP-a. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud ispitati vrijednost predmeta spora, te ponovo odlučiti o troškovima zastupanja tužitelja za svaku radnju punomoćnika u smislu članka 155. ZPP-a

12. Radi iznesenog je odlučeno temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a u točki I. izreke, a temeljem članka 369. stavak1. ZPP-a u točki II. izreke

U Požegi, 7. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević