Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1168/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Savić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2026. poslovni broj Pn-431/2025-18, dana 7. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava i djelomično odbija žalba tužitelja kojom zahtijeva dosudu daljnjih troškova parničnog postupka od 375,00 EUR (povrh dosuđenog iznosa pod toč. II. izreke presude) i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznom kamatom od 7. rujna 2026. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznom kamatom.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,83 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nepobijane toč. I. i II. izreke presude ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke (nepobijanom) naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.400,00 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2023. do isplate, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.754,64 EUR sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka koji nisu priznati niti dosuđeni na teret tuženika, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno istu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

4. U obrazloženju presude koje se odnosi na troškove koje sud nije priznao niti dosudio tužitelju (toč. 15.4.) prvostupanjski sud navodi da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. studenog 2025. jer u istome ponavlja činjenične navode koje je iznio u tužbi te se očituje o specijalnosti osobe vještaka a što je imao mogućnost učiniti na pripremnom ročištu, kao i da mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

5. U žalbi tužitelj navodi da je izreka presude u odluci o troškovima postupka nerazumljiva te je u suprotnosti s obrazloženjem, kao i da su razlozi navedeni u obrazloženju „pogrešni, nejasni i proturječni“, kao i da je nejasno na temelju čega je sud utemeljio svoju odluku jer se pozvao na čl. 158. st. 1. ZPP koji nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Smatra da ima pravo na trošak pristupa na ročište povodom objave presude o čemu je izraženo pravno shvaćanje u odluc i VSRH od 12. rujna 2023. broj Rev-1121/2022-2, kao i pravo na trošak sastava podneska od 2. studenog 2025. kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu odluke o troškovima koja se smatra rješenjem po službenoj dužnosti te u okviru žalbenih navoda tužitelja ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj jer je izreka presude pod toč. II. jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima u obrazloženju, te presuda u tom dijelu nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost, tim više što izreka sadrži nalog tuženiku naknaditi tužitelju troškove koje je sud ocijenio osnovanim, a ne sadrži odbijeni dio zahtjeva za one troškove koje sud nije ocijenio osnovanima i koje je sud obrazložio pod toč. 15.4. obrazloženja pa presuda nema nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ocijeniti njezinu zakonitost u dijelu nepriznatih i nedosuđenih troškova tužitelja.

7. Nije točno da je prvostupanjski utemeljio odluku na čl. 158. st. 1. ZPP s obzirom da je pod toč. 15. obrazloženja jasno navedeno da je odluka o troškovima postupka donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da podnesak od 2. studenog 2025. nije bio potreban za vođenje parnice jer u istom tužitelj ponavlja činjenične navode iz tužbe.

8.1. U podnesku od 2. studenog 2025. tužitelj je zatražio da mu sud dopusti podnošenje očitovanja na odgovor na tužbu tuženika primjenom čl. 299.a st. 2. ZPP, te se istodobno očitovao na odgovor na tužbu. Sud nije odobrio dodatno pisano očitovanje tužitelja, a niti je podnesak tužitelja uručen tuženiku do održavanja pripremnog ročišta 11. studenog 2025. na kojem je punomoćnik tužitelja reproducirao sadržajno identične navode kao u podnesku od 2. studenog 2025.

8.2. Kada se navedena procesna situacija poveže s odredbom čl. 299.a ZPP koja propisuje da nakon što primi tužbu i odgovor na tužbu, a prije održavanja prvog ročišta, sud može pozvati stranke da se u roku koji odredi, ali ne duljem od 30 dana, pisano očituju na navode protivne stranke (st. 1.), ako se koja od stranaka bez poziva suda iz stavka 1. toga članka želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. O tome može zatražiti i pisano očitovanje protivne stranke (...)(st. 2.), pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti (st. 3.), sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. toga članka (st. 4.) i da iznimno od odredbe stavka 4. toga članka, na zahtjev stranke sud može uzeti u obzir pisana očitovanja iz stavka 4. toga članka ako to smatra svrsishodnim, valja zaključiti da prvostupanjski sud nije pozvao tužitelja dostaviti pisano očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu sukladno st. 1. citirane odredbe, niti je odobrio isto očitovanje na prijedlog tužitelja sukladno st. 2. citirane odredbe, kao i da sud nije uzeo u obzir niti smatrao svrsishodnim očitovanje tužitelja iz podneska koje je sadržajno ponovljeno na pripremnom ročištu, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

9. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da ima pravo na trošak pristupa na ročište povodom objave presude na koje je pristupio njegov punomoćnik 21. svibnja 2026.

9.1. S obzirom da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP), na koji poziv su se dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju pravne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude), a na tom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP), to proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.).

9.2. Na postavljeno pitanje: „Pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova za zastupanje na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP?”, VSRH je u odluci od 22. ožujka 2023. broj Rev 832/2022-2 dao odgovor koji glasi:

„Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.”, a istovjetno pravno shvaćanje izraženo je u odlukama broj Rev-935/2022, Rev-559/2023, Rev- 1222/2022, Rev-772/2023.

9.3. Kako je punomoćnik tužitelja bio prisutan na ročištu za objavu presude i pravodobno zatražio naknadu tog troška, to mu primjenom Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa) pripada trošak u iznosu od 125,00 EUR.

10. Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelju dosuđen daljnji trošak od 125,00 EUR sa zateznom kamatom od donošenja ove odluke primjenom čl. 151. st. 3. ZPP , dok je odbijen zahtjev za naknadu trošak u iznosu od 250,00 EUR.

11. Tužitelj ima pravo na trošak žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP razmjerno uspjehu od 33,33% i to za sastav žalbe u iznosu od 62,50 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife što razmjerno uspjehu daje dosuđeni trošak od 20,83 EUR. Nema pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu jer istu nije platio pa mu taj trošak nije nastao.

U Varaždinu 7. rujna 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun