Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-744/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, protiv tuženika EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika [obrt]", radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Povrv-248/2024-8 od 17. travnja 2025., 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Povrv-248/2024-8 od 17. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Prihvaća se tužbeni zahtjev te se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke, OVRV - 23577/23 od 18.1.2024. koji glasi:

"Nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 55,74 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.11.2020. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 163,27 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik ne navodeći iz kojeg žalbenog razloga podnosi žalbu, niti predlaže sadržaj odluke suda drugog stupnja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) utvrđeno je da donoseći presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 55,74 eura, dakle u svoti koja ne prelazi 1.320,00 eura, pa se u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti. Temeljem odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da se potraživanje tužitelja odnosi na nepodmireni račun za mobilne uređaje Alcatel 2038X i Samsung A20e 32GB, koje je tuženik kupio od Hrvatskog telekoma d.d. 5. studenog 2020. i koje je trebao platiti 420,00 kuna/55,74 eura 20. studenog 2020. Hrvatski telekom d.d. je nenamireno potraživanje prodao tužitelju na temelju Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017. Sud nadalje utvrđuje da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaz o podmirenju računa niti je osporio račun na temelju čega sud zaključuje da je tužitelj dokazao postojanje tražbine prema tuženiku, a tuženik nije dostavio dokaz da bi utužena tražbina bila podmirena. Iz tih razloga sud održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke broj Ovrv-23577/23 od 18. siječnja 2024.

8. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnju koju je iznosio i u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da tužitelju ništa ne duguje, a također navodi da je dugovanje prema Hrvatskom telekomu d.d. tom trgovačkom društvu podmirio 18. svibnja 2022.

8.1. Da je tražbinu podmirio Hrvatskom telekomu d.d. tuženik prvi puta iznosi u žalbi, a prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Zbog toga ovaj sud nije razmatrao osnovanost takvih tvrdnji tuženika. Žalbenom tvrdnjom da ovrhovoditelju ništa ne duguje tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje koje se u smislu citirane odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a ne može osporavati u žalbi protiv presude donesene u sporu male vrijednosti, pa niti te žalbene tvrdnje ovaj sud nije ispitivao.

8.2. Kako je sud u provedenom postupku utvrdio da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku s osnova neplaćenog računa Hrvatskom telekomu d.d., koju tražbinu je otkupio od tog trgovačkog društva, a tuženik nije dokazao da bi tražbinu podmirio, odnosno eventualno da tražbina ne postoji, pravilno je sud primijenio materijalno pravo jer prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje. Iz tih razloga žalba tuženika neosnovana je zbog čega ju je trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi pr imjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 7. rujna 2026.

Sutkinja

Tatjana Kučić