Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-45/2026

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Elen Kuvač, odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 31, protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 15. srpnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom, te zamjenice zakonskog zastupnika tuženice JR, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko- upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke 7. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužiteljica BR iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla vlasništvo nasljeđivanjem i dosjelošću dijela čest. br. 7934/3 K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĐR od 18. svibnja 2026. godine označen slovima A-B-C-D-E-A površine 1192 m[2] za cijelo, koja skica je sastavni dio ove presude.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica BR iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla vlasništvo čest. br. 7934/4 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena Republika Hrvatska.

Obrazloženje

1. BR je u tužbi i na ročištima istakla da je predmet tužbenog zahtjeva dio čest. br. 7934/3 K. O. [katastarska općina] i to dio koji je na Geodetskoj situaciji tvrtke Geo Nexus d.o.o. iz travnja 2024. godine označen slovima A-B-C-D-A površine 1119 m[2] i čest. br. 7934/4 K. O. [katastarska općina].

2. Predmetni dio čest. br. 7934/3 K. O. [katastarska općina] u naravi je obiteljska kuća zajedno sa pomoćnim objektima, dok je čest. br. 7934/4 K. O. [katastarska općina] vrt.

3. Predmetne nekretnine tužiteljica je naslijedila iza smrti supruga HR pok. HR temeljem rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama kao sudske povjerenice Općinskog suda u Šibeniku broj O-391/22. Pok. suprug tužiteljice iste je naslijedio od oca HR pok. VR, svekra tužiteljice koji je nekretnine kupio 1954. godine od SR pok. NR.

4. Kuća tužiteljice sa pripadajućim pomoćnim objektima je uredno legalizirana, te su plaćena sva davanja za istu.

5. Tužiteljica kao i njezini pravni prednici su u stalnom, zakonitom, mirnom i poštenom posjedu počev od 1954. godine do danas. Nikada ih nitko nije ometao, niti im je osporavao vlasnička prava. Temeljem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-2776/2016 od 29.1.2019. i Rev- 974/2017 od 7.5.2019. godine kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388, stavka 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredbi tog zakona. To pravno shvaćanje utemeljeno je na praksi Europskog suda za ljudska prava presuda Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 i u predmetu Grbac protiv Republike Hrvatske.

6. Zbog izloženog tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

7. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske, protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

8. U odgovoru na tužbu navela je da iz dokaza na koje se tužiteljica u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužiteljica u historijatu tužbe navodi da je predmet spora fizički dio čest. br. 7934/3, K. O. [katastarska općina] koji je na Geodetskoj snimci „Geo Nexus“ d.o.o., iz travnja 2024. godine, prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-A, površine 1.119 m[2] , te čest. br. 7934/4 K. O. [katastarska općina].

9. Tužiteljica je navela da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću i vrt te da je iste stekla od pok. supruga HR pok. HR koji da je iste stekao od svog pok. oca, svekra tužiteljice HR pok. VR koji da je 1954. godine kupio predmetne nekretnine od prodavatelja SR pok. NR.

10. Predmetna nekretnina ne spominje se ni u jednom od spisu priloženih rješenja o nasljeđivanju, čak niti kao vanknjižno vlasništvo pravnih prednika tužiteljice. Tako se ista ne spominje ni u rješenju o nasljeđivanju poslije smrti pok HR, pok. HR, supruga tužiteljice (rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Mire Grbac iz Vodica pod posl. br. O-391/22, UPP/OS-102/22-5, od 30. ožujka 2022. godine), niti u rješenju o nasljeđivanju poslije smrti pok. ĆR, pok. VR – svekra tužiteljice (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. O- 856/99, O-61/00, od 25. rujna 2021. godine).

11. Također, u spisu priloženi ugovor o kupoprodaji sklopljen između ĆR kao kupca i NR kao prodavatelja od 27. svibnja 1954. godine, u većem dijelu je nečitak, pa nije poznato što je predmet istoga.

12. Nadalje, pozicioniranjem predmetnih nekretnina na Digitalnom orto-foto prikazu iz 1968. godine kao i na HOK karti iz 1980. godine, nisu vidljivi tragovi posjeda kao što su ograđenost, omeđenost ili privedenost bilo kakvoj poljoprivrednoj kulturi. Također, na prije navedenim kartama nije vidljiv niti, kako to tužiteljica tvrdi da je riječ, stambeni objekt. Uzgred, na obje karte predmetne nekretnine prate naravni pravac cesta na tom području.

13. Uvidom u posjedovni list br. 8648, K. O. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik iste upisana Republika Hrvatska te uvidom u posjedovni list br. 1396, K. O. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik iste upisana Državna imovina, Općina Tisno. Navedena okolnost – upis posjeda predmetnih nekretnina u katastarskom operatu na navedene posjednike jasno i sukladno sudskoj praksi ukazuje na nepoštenje tužitelja, odnosno njegovih prednika ( Županijski sud u Velikoj Gorici, presuda pod posl. br. Gž- 17/2021, od 24. kolovoza 2021. godine).

14. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ĐR, geod., skice mjesta očevida istog vještaka od 18.5.2026., i HOK I DOF skice od 18.5.2026., izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), preslike Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Geodetske situacije izrađene od tvrtke GEO NEXUS d.o.o. Šibenik i DR geod. teh. Iz 4/2024., kupoprodajne pogodbe sklopljene između FR pok. NR i ĆR MR od 27.5.1954., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-856/99 O-61/00 od 25.9.2001., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Mire Grbac u Vodicama kao sudske povjerenice ovog suda broj O- 391/22 UPP/OS-102/22-5 od 30.3.2022., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije klasa: UP/I-350-05/13- 02/12562 od 25.1.2017., uvjerenja Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 938- 07/26-02/35 od 25.2.2026., povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 930-04/26-05/269 od 23.3.2026., fotografija predmeta spora u crno bijeloj tehnici x 23 komada, saslušanjem svjedoka PR, KR, TR te tužiteljice BR.

15. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. br, te utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu čest. br. 7934/4 K. O. [katastarska općina].

18. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da predmet spora predstavlja dio čest. br. 7934/3 K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĐR od 18. svibnja 2026. godine označen slovima A-B-C-D-E-A površine 1192 m[2] ) na kojem se nalazi stojna kuća, prizemnica +kat, gospodarski objekt, vrt-voćnjak i dvorište i cijeli je ograđen betonskim zidovima, dok je sjeveroistočni dio betoniran zidom sa žičanom ogradom

- da drugi dio predmeta spora se identificira kao čest. br. 7934/4 K. O. [katastarska općina] za cijelo (na odnosnoj skici mjesta očevida označen slovima a nalazi preko puta, južno od prvog dijela, da je isti omeđen betonskim zidom na koji je postavljena žičana ograda sa tri strane (sjeverne, zapadne i južne) dok je s istočne strane omeđen starim kamenim suhozidom u vlasništvu pola-pola sa susjedom.

- Prema podacima iz katastra čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] je površine 4303 m[2] (krš, golet 262 m[2] i pašnjak 4041 m ) a kao posjednik je upisana Općina Tinso, a čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] je površine 783 m[2] (krš, golet 156 m i pašnjak 627 m[2] ) a kao posjednica je upisana Republika Hrvatska – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ĐR i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 18.5.2026. - list 80 i 89 spisa)

- da su AR pok. NR (kao prodavatelj) i ĆR (kao kupac) 27. svibnja 1954. godine, sklopili kupoprodajni ugovor. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet kupoprodaje zemlja krš kod dvora zv. [adresa] u [adresa], a kupoprodajna cijena je ugovorena u naturi (jedna koza i jare) – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora – list 9 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti ĆR pok. VR (rođenog 1913., a umrlog 1999.), ovaj sud 25. rujna 2001. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-856/99 O-61/00 kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona, te ustupa B, J i ZR, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], proglašeni za kuću u [adresa] kći PR pok. MR za 2/9 dijela, kći UR za 1/9 dijela, kći ČR pok. MR za 1/9 dijela, kći ŠR za 1/9 dijela i sin HR pok. MR za 4/9 dijela, a za ostale nekretnine kći PR. MR za 2/9 dijela, kći UR. MR za 1/9 dijela, kći ČR pok. MR za 1/9 dijela, kći ŠR pok. MR za 1/9 dijela, te sinovi HR pok. MR za 2/9 dijela i KR pok. MR za 2/9 dijela – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 12 i 13 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti HR pok. HR (rođenog **.**.1959., a umrlog **.**.2022.) javna bilježnica Mira Grbac u Vodicama kao sudska povjerenica ovog suda donijela je 30. ožujka 2022. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-391/22 UPP/OS-102/22-5 kojim je njegovim nasljednikom na temelju zakona i sporazuma, a glede ostavinu koju sačinjavaju nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] pobliže navedene u točki I A do U izreke među kojima i vanknjižno vlasništvo obiteljske kuće s okućnicom u [adresa] kod [adresa] položena na dijelu čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina], proglašena tužiteljica za vanknjižno vlasništvo predmetne obiteljske kuće – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list spisa)

- da je čest. br. 7934/4 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Prvinjsko površine 783 m[2] (krš, golet 150 m i pašnjak 627 m ), a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno)

- da je čest. br. 7934/4 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Prvinjsko površine 783 m[2] (krš, golet 150 m i pašnjak 627 m ), a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno)

- da je čest. br. 7934/3 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom pašnjak, krš, golet površine 4303 m[2] (krš, golet 1010 m i pašnjak 3293 m ), a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno).

19. Svjedokinja PR iskazala je da joj je poznat predmet spora. Isti se nalazi na predjelu zvanom Meštrovi. Oduvijek je bio u nesmetanom i vlasničkom posjedu obitelji HR i to najprije njezinog djeda VR, zatim pok. oca ĆR, pa brata HR i danas tužiteljice. Po priči prednika, otac IR (Đ) je 1955.-1957. godine kupio predmet spora od osobe prezimena AR. Nekretnina je bila ograđena suhozidom i na njoj su se nalazile štale. Bilo je ovaca, peradi…Djed VR je umro u starijoj životnoj dobi, imao je preko 80 godina. Naslijedio ga je njezin otac IR. Na predmetu spora su i dalje bile štale i poneka maslina, koje su se naknadno osušile. Kad je otac umro, naslijedio ga je njezin brat. Brat je iza 80-ih godina započeo s izgradnjom kuće. Kad je brat umro, naslijedila ga je supruga, tužiteljica. Nikad nitko od strane države ili trećih osoba bratu nije osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 94 spisa).

20. Svjedok KR iskazao je da je predmet spora, kao i ostatak, koji je bio spojen s predmetom spora, njegov otac Joso [adresa]-ih godina, uglavnom prije njegovog rođenja, kupio je od LR. Isti se koristio kao pašnjak i bio je ograđen suhozidom i dračom. Na mjestu gdje je danas kuća tužiteljice, nalazili su se torovi gdje su bile svinje, ovce i perad. Bila je i poneka maslina. Otac je umro 1999. godine, a naslijedili su ga oni, djeca. Otac IR je usmeno darovao predmet spora za pok. bratu, suprugu tužiteljice za izgradnju kuće. Brat je potom započeo izgradnju kuće nešto prije početka Domovinskog rata. HR je umro 2022. godine, a naslijedila ga je supruga, tužiteljica. Nikad nije čuo da bi netko od trećih osoba ili od strane države osporavao vlasništvo predmeta spora – (list 95 spisa).

21. Svjedok TR iskazao je da zna predmet spora kao i činjenicu da je tužiteljica naslijedila predmet spora od supruga. Njezin svekar je to kupio od nekog LR, po pričama još 50-ih godina. Osobno je poznavao supruga i svekra tužiteljice. Prije kuće koja se danas nalazi na terenu, nalazio se suhozid i manja građevina od kamena koja se koristila za svinje, ovce i perad. Oko 1985. godine, tužiteljičin suprug HR započeo je gradnju kuće. Pok. otac mu je usmeno dao taj dio, ali uz suglasnost braće i sestara. HR je umro 2022. godine, a naslijedila ga je supruga. Nikad nije čuo da bi netko tužiteljici i njezinim pravnim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora. Na isti način je i on riješio vlasničko stanje svojih zemalja, lani je dobio presudu. Postupak se vodio pod poslovnim brojem P-943/2020. Na tom području osim njih nalaze se obitelji KR, TR, LR, H, V, S, N(list 95 spisa).

22. Tužiteljica BR u stranačkoj izjavi navela je da je prije nego je došla u [adresa], živjela u [adresa] gdje je upoznala pok. supruga. U [adresa] je došla 1988. godine. Suprug je već započeo s gradnjom kuće. Nekretnina je bila ograđena suhozidom, a kasnije je napravljen betonski zid. Malo dalje od predmeta spora, živjela je kod svekra sa suprugom. Iz priča svekra i supruga, znam da je IR njezinom suprugu dao zemljište da napravi kuću. Braća i sestre su to znali i nitko se nije protivio, jer je njima dao nekretnine na drugim mjestima. Općepoznato je u [adresa] kod [adresa], da je pok. svekar 1954. godine kupio zemlju od LR (Lucijana) Meštrova, a svekar joj je osobno ostavio taj ugovor. Suprug je umro 2022. godine i ona ga je naslijedila. Nitko im nikad nije osporavao vlasništvo – (list 96 spisa).

23. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je oicjenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekla vlasništvo predmetnih nekretnina.

24. Pri tome, valja istaknuti, da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

25. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

26. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

27. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

28. Valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

29. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

30. Naime u citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

31. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

32. Dakle, prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

33. Tužiteljica je u postupku trebala dokazati da je njezin pok. suprug HR pok. HR bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmeta spora do dana 17. studenog 1999. godine.

34. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka PR (1952.), KR pok. HR (1958.) i TR, domicilnih mještanam koji su o predmetu spora imali relevantna saznanja (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek bi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji KR i to najprije HR ([adresa]) Špadine pok. VR, svekra tužitelj, potom HR pok. MR, pok. supruga tužiteljice i danas tužiteljice, da je pok. svekar tužiteljice ĆR pok. VR kupio predmet spora 27. svibnja 1954. godine od RR pok. NR, da je predmet spora ogradio suhozidom i dračom, da se isti koristio kao pašnjak, da su se na mjestu gdje je danas kuća tužiteljice, nalazili torovi gdje su bile svinje, ovce i perad, a bila je i poneka maslina.

35. Nadalje, da je pok. svekar tužiteljice IR pok. VR umro **.**.1999., a naslijedili su ga djeca i to kćeri PR, UR, ČR, ŠR, te sinovi HR (pok. suprug tužiteljice) i KR, da je isti usmeno darovao predmet spora pok. suprugu tužiteljice za izgradnju kuće uz suglasnost ostalih sunasljednika, te da je potom pok. suprug tužiteljice započeo izgradnju kuće nešto prije početka Domovinskog rata.

36. Također, da je pok. suprug tužiteljice HR umro 2022. godine, a naslijedila ga je supruga, tužiteljica.

37. Tim više, imajući u vidu činjenicu da je pok. svekar tužiteljice ĆR pok. VR rođen 1913. godine, a umro 1999. godine u dobi od 86 godina i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. svekar tužiteljice izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmeta spora protekom određenog vremena što znači da je isti mogao slobodno raspolagati predmetom spora na način da ga daruje sinu sda pok. suprugu tužiteljice.

38. Na Općoj sjednici Saveznog vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. godine doneseno je povijesno Načelno mišljenje kojim je rok za izvanrednu dosjelost nekretnina skraćen na 20 godina (OGZ je propisivao rok od 30 (§ 1468) odnosno 40 godina (§1472), što znači da je pok. svekar tužiteljice istekao roka od dvadeset (20) godina računajući od dana stupanja u posjed temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1954. godine stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina izvanrednom dosjelošću.

39. Usmeni ugovor o darovanju smatrao se pravno valjanim isključivo ako je izvršena prava predaja stvari (nekretnine) u posjed obdarenika. Ako nekretnina nije predana u posjed, usmeni ugovor je bio ništetan zbog nedostatka propisane stroge forme (sudski zapisnik ili javnobilježnički akt).

40. Često se u praksi pod režimom ZOVO-a usmeni ugovor koristio za dokazivanje zakonitog i poštenog posjeda. Ako je obdarenik na temelju usmenog darovanja bio u posjedu nekretnine dovoljno dugo (i ispunio zakonske rokove), vlasništvo se moglo steći dosjelošću, a ne samim ugovorom. Na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelost pod ZOVO-om načelno nije bila moguća.

41. Prema tome, pok. suprug tužiteljice je darovanjem od oca HR pok. VR stekao zemljište na kojem je pok. suprug tužiteljice vlastitim radom i sredstvima izgradio stambeni objekt.

42. Kako iz rezultata dokaznog postupka (posebno saslušanih svjedoka) ne proizlazi da se radi o nekretnini na koje netko treći ima osim sada tužiteljice polaže određena prava, to je očigledno da je tužiteljica temeljem valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva predmetnih dijelova nekretnine (članak 128. ZV-a).

43. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je pok. svekar tužiteljice HR pok. VR vlasništvo naprijed navedenih dijelova predmetne nekretnine stekao izvanrednom dosjelošću, za koju nije uvjet da je posjed koj je imao bio kvalificiran, već je dovoljno da je on bio savjestan (pošten). Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

44. U konkretnom, utvrđeno je kako je naprijed navedeno.

45. Suprotno tome, tuženica Republike Hrvatska do kraja raspravljanja, iako je dužna (članak 219. ZPP-a), nije niti pokušala dokazivati nepošten posjed predmetne nekretnine (pravno pravilo iz § 1477. OGZ-a) po prednicima tužiteljice), a niti je osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika ĐR od dana 18. svibnja 2026. godine nije imala primjedbi.

46. Tim više, neosnovan je navod tuženice da činjenica što tužiteljica, niti njezini pravni prednici nisu upisani u posjedovni list su nesavjesni.. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, upis u katastarske operate nema konstitutivno značenje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, niti sam po sebi definira (ne)savjesnost posjednika. Poštenje (savjesnost) posjeda proistječe iz faktičnog odnosa prema nekretnini i pravne osnove stupanja u posjed. Budući da se poštenje posjednika predmnijeva, na tuženici leži teret dokaza da su pravni prednici tužiteljice u posjed stupili na nepošten način, što tuženica kao što je naprijed navedeno nije dokazala.

47. Sama činjenica da netko nije upisan u zemljišne knjige ili katastar ne čini ga nesavjesnim. Međutim, pozivanje tuženice na presudu Županijskog suda u Velikoj gorici broj Gž-17/2021-2 od 24. kolovoza 2021. godine je neosnovano. To stoga, što činjenično stanje u postupku pod poslovnim brojem P-1809/2018 koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Biogradu na moru je drugačije od činjeničnog utvrđenja u ovom postupku odnosno u tom postupku tužitelj nije dokazao da bi on i njegovi prednici bili u posjedu predmeta spora koji je u naravi visoko i nisko raslinje, radi čega se citirana presuda Županijskog suda u Velikoj gorici ne može primijeniti na konkretni slučaj.

48. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019) nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, što znači da se nasljeđuje cjelokupna imovina koje je ostavitelj bio kako knjižni, tako i vanknjižni vlasnik, pa navodi istaknuti u tom pravcu su neosnovani.

49. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

50. Kako tužiteljica nije podnijela zahtjev za nadoknadu parničnog troška, sud o istom nije odlučivao.

Šibenik, 7. rujna 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24, 84/2026).

DN-a:

- punomoćnici tužiteljice, odvjetnici Elen Kuvač

- tuženici, Republici Hrvatskoj, putem Općinskog državnog odvjetništva Građansko-upravnog odjela u Šibeniku