Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-468/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i mr. sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DĆ, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 18. kolovoza 2026. broj Kov-272/2026- 7, u sjednici održanoj 7. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DĆ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, nakon podnesene optužnice, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13.,145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, protiv okrivljenog DĆ produljen je istražni zatvor, time da se okrivljeniku u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 18. srpnja 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni DĆ, po branitelju, odvjetniku Matiji Šabijanu ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor i zamijeni ga mjerama opreza.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Okrivljeni DĆ uvodno u žalbi nije istaknuo temeljem kojih žalbenih osnova pobija rješenje prvostupanjskog suda, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da je ista podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje najprije ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, pri čemu nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika prema kojima se svrha istražnog zatvora može postići mjerama opreza, pravilno je prvostupanjski sud, nakon utvrđenja da iz iskaza žrtve VĆ i svjedoka PĆ te službene zabilješke o postupanju policijskih službenika proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni DĆ počinio kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11., na temelju podataka o dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti okrivljenika većinom za kaznena djela imovinskog karaktera, ujedno imajući na umu slabe imovinske prilike okrivljenika i činjenicu da je nezaposlen, utvrdio da postoje osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da će okrivljenik na slobodi ponoviti kazneno djelo, kao i da se opasnost od ponavljanja kaznenog djela u konkretnom slučaju ne može otkloniti blažim mjerama.
6.1. Naime, s obzirom na to da je okrivljeni DĆ jedanaest puta osuđivan zbog počinjenih kaznenih djela, od čega pretežito zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, ali i zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede, napada na službenu osobu, izazivanja prometne nesreće, povrede djetetovih prava i prijetnje te s obzirom na to na okrivljenog DĆ očigledno nisu utjecale do sad izricane, pa i bezuvjetne kazne zatvora, to je nerealno očekivati da bi se mjerama opreza u konkretnom slučaju mogla ostvariti svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a. To tim više jer je tri mjeseca prije događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka okrivljeni DĆ presudom Općinskog suda u Varaždinu od 16. travnja 2026. broj K-289/2023 proglašen krivim zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 660 sati. Kraj takvog stanja stvari i kraj činjenice da opasnost od ponavljanja djela ne postoji samo u odnosu na žrtvu VĆ, to ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu osnovane žalbene tvrdnje okrivljenika da se svrha istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a ovdje može ostvariti mjerama opreza.
7. Stoga, s obzirom na to da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud nakon podnošenja optuženice osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog DĆ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 7. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
