REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-208/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ..., [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom Društvu Jelaković & Partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv ovršenika PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 21. srpnja 2026., poslovni broj: Ovr-1338/2026-2, 7. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja ... djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 21. srpnja 2026. poslovni broj ovr-1338/2026-2 u odnosu na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 158,90 eura:

1.) potvrđuje u dijelu u kojem je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. srpnja 2026. do isplate,

2.) preinačuje u dijelu u kojem je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 96,40 eura, te se sudi:

„Nalaže se ovršeniku DF da ovrhovoditelju ... naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 96,40 eura sa zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2026. do isplate, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se ovršeniku DF da ovrhovoditelju ... naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 47,04 eura, u roku od 8 dana.

III. Odbija se ovrhovoditelj ... sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 30,46 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Nalaže se ovršeniku PF da ovrhovoditelju ... naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 53,52 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova, ovrhovoditelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; - dalje: OZ), ističući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona, članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; - dalje Tarifa), što je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja o naknadi troškova koji su bili potrebni za ovrhu.

2.1. U žalbi navodi da je javni bilježnik Lana Mihinjač temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 1. srpnja 2024. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-8185/2024, UPP/OS-Ovrv-681/2024 od 2. kolovoza 2024. koje je postalo pravomoćno i ovršno 29. listopada 2024., da ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu iz rješenja o ovrsi, pa da je stoga od javnog bilježnika pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi koje je s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti uz zahtjev za naplatu od 17. prosinca 2024. dostavio Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, da tražbinu nije naplatio prisilnim putem izvansudskom ovrhom posredstvom Financijske agencije, da je pribavio podatke iz službene evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, nakon što je platio pristojbu HZMO-u u iznosu protuvrijednosti od 2,65 eura, da je zaprimio podatak da ovršenik prima mirovinu, da je nastavno na zaprimljene podatke o isplatitelju primanja ovršenika, radi naplate tražbine, rješenje o ovrsi sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dana 10. lipnja 2025. dostavio isplatitelju primanja radi provedbe ovrhe na mirovini ovršenika.

2.2. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odbio njegove zahtjeve za naknadu troška pribave pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi u iznosu od u iznosu od 50,00 eura odnosno 62,50 eura sa PDV-om, pribave podataka o zaposlenju ovršenika u iznosu od 50,00 eura odnosno 62,50 eura sa PDV-om, naknade izdavanja potvrde HZMO-a u iznosu od 2,65 eura, te troška sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja radi provedbe ovrhe na mirovini ovršenika u iznosu od 25,00 eura odnosno 31,25 eura sa PDV-om, što ukupno iznosi 158,90 eura (sa uključenim PDV-om).

2.3. Predlaže da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da mu se dosude navedeni nepriznati troškovi u ukupnom iznosu od 158,90 eura. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 50,00 eura uvećan za PDV u iznosu od 12,50 eura, te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 15,00 eura, odnosno ukupan iznos od 77,50 eura.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, niti sadržajno, niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje niti jedne bitne povrede, pa je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, primjenom članka 21. stavka 1. OZ-a.

4.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, jer se ne radi o stvarno nastalom trošku.

4.2. Međutim pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je odbio preostali zahtjev za naknadu troškova pribave podataka o zaposlenju ovršenika, naknade plaćene HZMO-a za izdavanje potvrde o zaposlenju, te sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja radi provedbe ovrhe na mirovini ovršenika, u ukupnom iznosu od 96,40 eura, jer su ti troškovi bili potrebni za provedbu ovrhe.

5. Predmet postupka je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka nastalih tijekom provedbe ovrhe na ime kojih potražuje ukupan iznos od 196,79 eura.

6. Prvostupanjski sud je na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a, uvažavajući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), te vrijednost predmeta spora, dosudio ovrhovoditelju kao osnovan trošak sastava prijedloga radi dostava rješenja o ovrsi FINA-i u iznosu od 31,25 eura po Tbr. 11/6 Tarife, trošak sastava predmetnog prijedloga u iznosu od 15,63 eura po Tbr. 11/10 Tarife, sve uključujući porez na dodanu vrijednost po Tbr. 46. Tarife, te trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 6,64 eura, dakle trošak u ukupnom iznosu od 53,52 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznima kamatama na temelju članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, u kojem dosuđujućem dijelu se odluka žalbom ne pobija, dok je ovrhovoditelja odbio sa preostalim dijelom zatraženih troškova.

6.1. Odbijeni troškovi odnose se na pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura sa PDV-om koji ovrhovoditelj traži pozivom na Tbr. 36/2 Tarife, pribavu podataka o zaposlenju ovršenika u iznosu od 62,50 eura sa PDV-om po Tbr. 36/3 Tarife, naknadu za izdavanje potvrde HZMO-a u iznosu od 2,65 eura, te sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja radi provedbe ovrhe na mirovini ovršenika u iznosu od 31,25 eura sa PDV-om po Tbr. 11/6 Tarife, što ukupno iznosi 158,90 eura sa uključenim PDV-om.

7. U obrazloženju rješenja koje se odnosi na odbijeni zahtjev za naknadu troška izvida/pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjski sud pravilno navodi da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio, kao i da rješenje s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja bez poziva ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, te sukladno odredbi članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, pa da stoga ovrhovoditelj nema pravo na zatraženi trošak obzirom da nije poduzeo nikakve radnje radi izvida/pribave pravomoćnosti i ovršnosti.

7.1. Naime, člankom 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

7.2. Člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

7.3. Člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21, 18/22, 154/22) propisan je način utvrđivanja naknada za radnje javnog bilježnika koje između ostalog uključuju i radnju za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

7.4. Dakle, prema navedenim zakonskim odredbama obveza je javnog bilježnika da u slučaju ako ne zaprimi prigovor, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju, iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a. Činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana Tarifom, nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta. Neosnovano se ovrhovoditelj u žalbi poziva na sudsku praksu odnosno pravna shvaćanja iz odluka koje u konkretnom slučaju nisu primjenjive.

7.5. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu zatraženog troška izvida/pribave potvrde klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelju taj trošak nije niti nastao, pa je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja u odnosu na naknadu troška izvida/pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, odbijena kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.1.).

8. U obrazloženju rješenja koje se odnosi na odbijeni zahtjev za naknadu troškova pribave podataka o zaposlenju ovršenika, naknade HZMO-a za izdavanje potvrde o zaposlenju, te sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja radi provedbe ovrhe na mirovini ovršenika, u ukupnom iznosu od 96,40 eura, prvostupanjski sud pogrešno navodi da se u ovom predmetu radi (samo) o nastanku troškova ovršnog postupka ovrhom na računima ovršenika, koju ovrhu provodi Financijska agencija, pa da je stoga zahtjev za naknadu tih troškova neosnovan.

8.1. Naime, ovdje valja razlikovati troškove ovršnog postupka izravne naplate koje provodi Financijska agencija i troškove izvansudske ovrhe odnosno naplate bez sudskog postupka, ali ne preko Financijske agencije, nego preko poslodavca (ovrha na plaći, mirovini), preko banke (npr. zadužnica) ili uz sudjelovanje javnog bilježnika.

8.2. Da bi sud te troškove mogao priznati potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti: da su troškovi stvarno nastali, da su bili potrebni za provedbu ovrhe, da su razmjerni i da su dokazani (računi, potvrde, specifikacija), a kako je u konkretnom slučaju sve navedeno ispunjeno, valjalo je primjenom članka 14. stavka 4. OZ-a i Tbr. 48/1 Tarife, iste priznati kao osnovane troškove ovršnog postupka jer bez poduzimanja radnji posljedica kojih su i nastali preostali odbijeni troškovi, ovrha ne bi mogla biti niti djelomično uspješno provedena.

8.3. Slijedom navedenog na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja u odnosu na naknadu troškova pribave podataka o zaposlenju ovršenika u iznosu od 62,50 eura sa PDV-om po Tbr. 36/3 Tarife, plaćenu naknadu za izdavanje potvrde HZMO-a u iznosu od 2,65 eura, te sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja radi provedbe ovrhe na mirovini ovršenika u iznosu od 31,25 eura sa PDV-om po Tbr. 11/6 Tarife, što sve ukupno iznosi 96,40 eura, uvažena je kao osnovana, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.2.).

9. Sukladno članku 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelju pripada pravo na trošak sastava žalbe po Tbr. 13/1 Tarife u iznosu od 50,00 eura, PDV u iznosu od 12,50 eura, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 15,00 eura, što ukupno iznosi 77,50 eura, a uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj sa žalbom uspio u omjeru od 60,7% (žalbom traži naknadu troška u iznosu od 158,90 eura, a dosuđeno mu je 96,40 eura), to mu na ime troškova žalbenog postupka pripada iznos od 47,04 eura, koji mu je valjalo dosuditi, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,46 eura, odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom II. i III.

Slavonski Brod, 7. rujna 2026.

Sutkinja

Draženka Ilak