Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: Ovr-886/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, protiv ovršenice BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku iz Zagrebu, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom, 7. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenice od 3. rujna 2026. za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.
Obrazloženje
1. Ovršenica je na temelju odredbe članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona podnijela prijedlog za proglašenjem nedopuštenim prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava, navodeći kako je ovrhovoditelj dana 18. ožujka 2024. podnio Financijskoj Agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba od 03. studenog 2010., poslovni broj Ovrv-46944/10, pravomoćno i ovršno 16. prosinca 2010. Ovršenica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja Svea ekonomi d.o.o. jer je iz citiranog Rješenja o ovrsi Ovrv-46944/10 vidljivo da je kao ovrhovoditelj naznačena Zagrebačka banka d.d., dok Svea ekonomi d.o.o. ničime nije argumentirala aktivnu legitimaciju u navedenom ovršnom postupku te pored toga ovršenica ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja kako u dijelu glavnog potraživanja, tako i zatraženih kamata te troškova postupka. Slijedom navedenog, ovršenica predlaže sudu da na temelju odredbe članka 210. Ovršnog zakona donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba od 03. studenog 2010., poslovni broj Ovrv-46944/10 proglašava nedopuštenim.
2. Uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu od 20. ožujka 2024. (list 6-9 spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba od 03. studenog 2010., poslovni broj Ovrv-46944/10 godine, a isto ne spori niti sama ovršenica.
3. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ovrha se pred Financijskom agencijom ne provodi na temelju isprava koje su taksativno navedene u odredbi članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ), odnosno na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a ZPP-a, zadužnice, bjanko zadužnice, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknadi plaće ili otpremnine, a za koje je člankom 210. OZ-a propisana mogućnost podnošenja pravnog lijeka u vidu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, već se postupak izravne naplate provodi na temelju naznačenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
4. Ovršni zakon sadrži posebne odredbe koje se odnose na postupak ovrhe izravnom naplatom kod Financijske agencije i odredbe o izvansudskoj ovrsi. Razlika između ovrhe izravnom naplatom i izvansudske ovrhe temelji se na različitosti ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti naplata na računima ovršenika. Iz navedenog proizlazi da posebne pravne lijekove iz članka 210. OZ-a nije moguće podnositi u postupku izvansudske ovrhe, s obzirom da bi se na taj način izjednačili postupak izravne naplate i izvansudske ovrhe.
5. Naime, ovršeniku su u konkretnom slučaju na raspolaganju pravna sredstva propisana člankom 284. stavkom 5. OZ-a, odnosno člankom 252.g stavkom 5. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj: 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005. i 121/2005. – dalje: OZ/96), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje s obzirom na datum početka ovršnog postupka i to podnošenjem prijedloga javnom bilježniku (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev - 1188/21 od 12. travnja 2022.).
6. Sukladno odredbi članka 252.g stavka 1. OZ/96 na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od banke koja vodi glavni račun ovršenika pravne osobe ili račun ovršenika fizičke osobe da mu isplati s računa ovršenika iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Stavkom 5. istog članka propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članak 252.j protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu , odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Ističe se kako je i sukladno odredbi članka 284. stavka 5. OZ-a koji je na snazi danas, propisano identično i to da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. OZ-a protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.
7. Naime, temeljem pobijanog rješenja o ovrsi javnog bilježnika kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, ovrha se provodi na računima ovršenika temeljem članka 284. stavka 1. OZ-a, a sukladno odredbi članka 11. i članka 282. OZ-a, odnosno članka 11. i članka 53 i 54. OZ/96 pravni lijek protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je prigovor kojeg ovršenik može izjaviti u roku od 8 dana od dana primitka rješenja o ovrsi i žalba nakon proteka roka iz članka 53. OZ-a, odnosno iz članka 49. OZ/96 koja se u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave primjenjuje temeljem odredbe članka 286. stavka 4. OZ-a, odnosno članka 252.i stavka 4. OZ/96. Dakle, ovršenik predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika pobija prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dakle pravnim sredstvom koje se odnosi na postupak izravne naplate pokrenut temeljem isprava iz članka 209. stavka 1. OZ-a, koje pravno sredstvo zakon u konkretnom slučaju ne propisuje.
8. Slijedom navedenog, a obzirom da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim , a nije u tijeku postupak izravne naplate, valjalo je odbaciti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim. (Županijski sud u Bjelovaru, Gž Ovr-125/2024-2 od 3. lipnja 2024., Županijski sud u Zadru, Gž Ovr-54/2023-2 od 28. ožujka 2023.)
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Karlovcu 7. rujna 2026.
Sudac: Zrinka Ban
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.
Dostavljeno:
1. Velebit Božikov, odvjetnik iz Zagreba
