REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-87/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, dana 07. rujna 2026.godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj SŠ , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš dijela u površini od 1.720 m2 , koji dio je na skici lica mjesta izrađenoj dana 22. svibnja 2025. godine po dip. ing. geod. ZŠ. Označen kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, AR, AQ, AP, AO, AH, AI, AJ, AK, AL, AM, AN, A, pa je na temelju ove presude ovlašten zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena REPUBLIKA HRVATSKA uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime za cijelo

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u površini od 1.720 m², dok je u zemljišnim knjigama kao vlasnica cijele predmetne nekretnine upisana Republika Hrvatska, da predmetni dio nekretnine predstavlja okućnicu, odnosno dvorište i vrt te maslinik, koji je u samostalnom, mirnom, neometanom i neprekidnom posjedu tužitelja i njegovih prednika kroz dugogodišnje razdoblje, navodi da je predmetnu nekretninu, kao i susjednu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], stekao početkom 1980-ih godina usmenim darovanjem od svog pokojnog oca ČŠ pok. KŠ, a potom i nasljeđivanjem nakon smrti svoga oca. Nadalje navodi da su predmetne nekretnine od davnina bile u posjedu obitelji ČŠ te da se predmetni dio nekretnine nalazi u posjedu tužitelja i njegovih prednika bez protivljenja drugih osoba. Posebno ističe da granicu predmetnog dijela nekretnine prema ostatku k. č. br. [katastarska čestica] čine stari suhozidi, koji predstavljaju staru granicu posjeda, dok se prema jugozapadu granica proteže uz lokalnu asfaltiranu cestu. Navodi da na predmetnoj nekretnini postoji maslinik koji je sam zasadio prije dvadesetak godina, dok se ranije na tom mjestu nalazila vinova loza koju je, prema njegovim navodima, obrađivao njegov otac, a vjerojatno i njegovi preci. Tvrdi da ni on ni njegovi prednici nikada nisu bili ometani u posjedovanju predmetne nekretnine niti je bilo tko polagao pravo na istu.

2. Tužena ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 186. a Zpp-a. Ističe kako je tužitelja pozvala da zahtjev za mirno rješenje spora dopuni sukladno odredbama članka 106. Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije, kojem prijedlogu tužitelj nije udovoljio. Po mišljenju tužene tužitelj ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Ističe kako pregledom isprava na koju se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja. Smatra da je tužitelj dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Metkovića kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti dijela predmetne nekretnine šumskogospodarskoj osnovi. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu. Tužena predlaže sudu odbaciti a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Po prijedlogu tuženice sud je obavijestio treće osobe – Grad Metković i Županijsku upravu za ceste o tijeku parnice, ali i od strane istih nije pokazan interes za sudjelovanjem u parnici.

4. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, saslušanjem od tužitelja predloženih svjedoka te šumarske tehničarke NŠ predložene od tužene.

5. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primijenjenom pravu.

6. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da se predmetni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nalazi u površini od 1.720 m² te da je njegov položaj i oblik prikazan na skici lica mjesta izrađenoj po dipl. ing. geod. ZŠ od 22. svibnja 2025. godine. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je kao vlasnica navedene nekretnine upisana Republika Hrvatska. Istodobno, iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetni dio navedene nekretnine u faktičnom posjedu tužitelja i njegovih prednika kroz dugogodišnje razdoblje. Sud je osobito cijenio iskaze saslušanih svjedoka IŠ, CŠ, KŠ, AŠ, te lugarnice NŠ, koji su iskazivali o načinu korištenja predmetnog zemljišta, granicama posjeda, postojanju starih suhozida, obrađivanju zemljišta te činjenici da su predmetni dio zemljišta koristili tužitelj i njegovi prednici.

7. Iskaze svjedoka sud prihvaća kao vjerodostojne jer su međusobno suglasni u bitnim okolnostima odnosno u pogledu činjenice da se predmetnom dijelom nekretnine kroz dugi niz godina i to najmanje od 19. stoljeća, a u najnepovoljnijem slučaju od 1959. godine, koriste tužitelj i njegovi prednici te da njihov posjed nije bio osporavan od strane drugih osoba. Svjedoci IŠ, CŠ, KŠ, AŠ su dovoljno stari da imaju vlastita saznanja o načinu korištenja od 1950-tih pa do danas, odnosno i saznanja od vlastitih predaka koji su obitavali baš u blizini sporne nekretnine i za ranije razdoblje, pa njihovi detaljni iskazi koji govore detaljno o obitavanju stoke prednika tužitelja, te lozi, i kulturama, jasno i uvjerljivo ukazuju na neometan posjed tužitelja i njegovog prednika – oca ZŠ, te djeda KŠ.

7.1. Lugarica NŠ je iskazala da sporna nekretnina nije u obuhvatu gospodarenja Hrvatskih šuma, što ukazuje da nema mjesta primjeni odredbi zakona koji bi zahtijevao dokazivanje neometanog poštenog posjedovanja od 1901-1941. u vidu zabrane stjecanja vlasništva nakon 1941. na šumskom zemljištu u vlasništvu RH/Općenarodne imovine.

8. Sud je na licu mjesta uvidio da je predmet spora u naravi sastavni dio okoliša kuće u mjestu [adresa] na kbr 10 udaljeno po kazivanju vještaka ZŠ najmanje 3 m od ŽC. Sa istočne strane nekretnina je sva u vrtovima obzidanima starijom betonskom gradnjom dok je ostatak nekretnine uglavnom u maslinama koje su sve omeđene suhozidima vidno starije gradnje, vidljivo po karakterističnoj sivoj boji koja nastaje kroz stoljetnost izloženom suncu. Cijeli predmet spora je vidno održavan i vidno ograđen u sklopu kuće. Sve je to vidljivo i iz skice vještva vještaka ZŠ na koje nitko nije imao primjedbi, a isto je sastavljeno pregledno, jasno istručno.

9. Iz skice – Izvoda Geoportala DGU po slojevima od 1968.-2011 sud nije utvrdio ništa što bi ukazivalo drugačije od prethodno obrazloženog utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

11. Na području ovog suda je opće poznata činjenica o nesređenosti imovinsko- pravnih odnosa, radi čega je čak i Vlada RH 2000. godine donijela posebnu, nespecifičnu, još uvijek važeću Odluku o mjerama za sređivanje imovinskopravnog, geodetsko-katastarskoga i gospodarskoga stanja u dolini rijeke Neretve „Narodne novine“ br. 126/00 (koja Odluka je obuhvatila i područje k. o. [katastarska općina]) a koja Odluka je bila povod za početak većeg broja novih katastarskih izmjera na području Općinskog suda u Metkoviću, a kojih cilj je bio između ostalog i obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. (koja čeka svoj red nakon izvršene nove geodetske izmjere).

12. .Već sama takva u biti neuobičajena Odluka, i pored opće poznate činjenice nesređenosti zemljišnih knjiga, govori čvrsto o tome koliko je stanje u zemljišnim knjigama u dolini Neretve (između ostalog na području k. o. [katastarska općina].) loše, odnosno koliko su zemljišne knjige nepouzdan temelj za utvrđivanje stvarnog vlasnika.

13. .Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

13.1. Prvi siječnja 1997. stupio je na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

14. Navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. je pak, posebice pod utjecajem presuda pred Europskim sudom za ljudska prava, jasno istaknuto: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske, kao potpuno pravilno, prihvaća i primjenjuje i ovaj sud.

15. U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor. Pritom se kod ne vrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) te dopisa tijela koje vodi postupke povrata, ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

16. Slijedom navedenog osnovan je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na nekretnini iz izreke. Sud je stoga utvrdio da je tužitelj uračunavajući vrijeme posjedovanja svojih pravnih prednika ostvario zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 07. rujan 2026.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka presude, a podnosi se putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje.

DNA:

1. Odvjetnik Jure Jelavić

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel (P-DO- 57/2026)